Veliko otkriće vezano uz skladištenje vodika, koji bi mogao zamijeniti fosilna goriva

1
Nikola Biliškov (Foto: IRB)

Nakon što su znanstvenici Instituta Ruđer Bošković (IRB) dr. Nikola Biliškov i dr. Danijela Vojta, u suradnji s domaćim i međunarodnim stručnjacima, objavili znanstveni rad u kojem su opisali važno otkriće vezano uz spoj koji je potencijalni “spremnik” za kemijsku pohranu vodika u čvrstom stanju, što bi na niz načina moglo promijeniti svijet, Biliškov je za Dnevnik.hr pojasnio važnost ovog otkrića.

Istaknuo je kako je vodik ekološki prihvatljiv nosač energije i mogao bi zamijeniti danas dominantna fosilna goriva. Izgaranjem vodika ne nastaju nikakvi štetni nusprodukti već samo električna energija, voda i toplina, a ta se voda kasnije može dalje koristiti u elektrolizi.

Na taj način vodik čisto kruži u prirodi, bez štetnih emisija u okoliš. Nadalje, vodik je široko dostupan i gotovo je neiscrpan.

Biliškov ističe da u temelju njihova rada stoji tzv. vodikova ekonomija – to je ekonomija koja se ne zasniva na fosilnim gorivima nego na obnovljivim izvorima energije.

Naime, vodik sam po sebi nije izvor energije već izuzetan nosač, svojevrsna je “baterija”, i kao takav spona je između proizvodnje energije iz obnovljivih izvora te potrošača koji tu energiju koriste.

“Niz ozbiljnih studija pokazuje kako se danas cijelo čovječanstvo može opskrbljivati energijom iz obnovljivih izvora – sunca, vjetra i vode. Problem, uvjetno rečeno, kod tih izvora energije jest što su jako podložni oscilacijama u proizvodnji: imate perioda u godini i danu kad je proizvodnja jako visoka pa te viškove treba negdje pohraniti”, kaže nam Biliškov.

Dio te energije može se iskoristiti za elektrolizu vode, čime se dobiva vodik.

Problem koji se pritom javlja jest što je molekula vodika “najmanja u svemiru”, kaže Biliškov, pa je njeno pohranjivanje u bilo kakve spremnike jako otežano: ona jednostavno “iscuri” kroz stijenke.

Stoga znanstvenici diljem svijeta trenutno istražuju koji je najbolji način za skladištenje vodika. Jedan od lidera u tim nastojanjima je Kina, koja je među najvećim svjetskim gospodarstvima. Potonje je važno zato što nakon što problem skladištenja bude riješen, treba to rješenje i implementirati u društvo i gospodarstvo, a za to su nužna inicijalna sredstva i htijenje najvećih gospodarskih subjekata.

Najbolji način za spremanje vodika jest iskoristiti za to neku leguru metala, koja se ponaša poput spužve i upija vodik.

“Baterije koje sadrže vodik već su upotrebi: riječ je o Ni-MH baterijama, no mana im je što su malene odnosno nisu primjenjive za veće potrošače.

Kad bismo takvom baterijom htjeli pogoniti primjerice motorno vozilo, od kojeg očekujemo da može postići određenu putnu brzinu i imati doseg barem 500-tinjak kilometara, ona bi težila 500 kilograma”, kaže Biliškov.

Drugi je problem što se za te legure danas još koriste teški metali, čija je proizvodnja vrlo prljava, odnosno neekološka, a nerijetko se pritom i iskorištava radna snaga u zemljama Trećeg svijeta, navodi Biliškov.

Devedesetih su godina prošlog stoljeća stoga znanstvenici počeli istraživati legure lakih metala koje bi se mogle koristiti u tu svrhu. Ti su metali lako dostupni, nalaze se u Zemljinoj kori i proces njihova dobivanja puno je ekološkiji. Tako su nastali kemijski hidridi, a amonijev boran, koji su istraživali Biliškov i Vojta, jedan je od njih.

Ovaj spoj ima najveću sposobnost primanja vodika od svih koji se istražuju: čak 20 posto njegove mase može zauzeti vodik. No, mana mu je što zajedno s vodikom otpušta i štetne nusprodukte. Biliškov i Vojta dokazali su kako se taj problem može riješiti na vrlo jednostavan i jeftin način – običnim solima.

Čak štoviše, kaže nam Biliškov, jednake je rezultate dobio korištenjem tvari koju svatko od nas ima u kućanstvu – kuhinjske soli.

Time su otvorili vrata daljnjem istraživanju u cilju korištenja ovog spoja kao spremnika vodika. “Pariški sporazum o klimi, koji je nedavno stupio na snagu, postavlja pred čovječanstvo obvezu da se okrene obnovljivim izvorima energije”, istaknuo je Biliškov.

Zagađenje koje nastaje utjecajem čovječanstva na planet na kojem živimo svake je godine sve veće. Ove je godine tzv. Zemljin dan prebačaja, kada čovječanstvo iskoristi sve što planet u jednoj godini može regenerirati, pao najranije ikada – 8. kolovoza.

Pritom su staklenički plinovi, čije su emisije znatno povećane zbog izgaranja fosilnih goriva i pretjerane sječe šuma, najveći i najbrže rastući faktor koji negativno utječe na okoliš.

Na pitanje kada bi se, po njegovu mišljenju, mogla u praksi dogodititranzicija s fosilnih goriva na čistu energiju iz obnovljivih izvora, Biliškov kaže da je sasvim realno to očekivati za deset godina.

Poklapa se to i s nedavnom izjavom jednog od najvećih vizionara modernog doba, Billa Gatesa: “U sljedećih osam godina mogli bismo početi tranziciju na novu vrstu čistih goriva koja ne emitiraju štetne plinove u atmosferu, izvesti baterije koje na jednom punjenju električne automobile mogu odvesti na kudikamo veće udaljenosti te obnovljive izvore energije učiniti učinkovitijima”.

facebook komentari

  • kršni

    A zarada?