Veselo u RS-u! Svaki treći testirani nije biološki otac

12

Zavodu za sudsku medicinu u Banjaluci u posljednje tri godine, od kada je počeo s radom, podneseno je na stotine zahtjeva za utvrđivanje očinstva.

Skoro u svakom trećem slučaju analiziranog uzorka ustanovljeno je da se ne radi o biološkom ocu djeteta.

Privatni zahtjevi

Prema riječima direktora ovog zavoda Željka Karana, u banjalučkom DNK laboratoriju testovi na očinstvo mogu se raditi na osnovu sudskog zahtjeva u parničnom ili krivičnom postupku, ali i na privatni zahtjev.

Situacije u kojima se analiza radi na privatni zahtjev, postale su sve apsurdnije, pa se u ovaj laboratorija donose četkice za zube djeteta ili pramen kose, a laboratorija nerijetko posjećuju bake djece koje sumnjaju da su im sinovi prevareni.

– Dođe svekrva koja sumnja da joj snaha “švrlja” i pita šta treba donijeti kako bi se utvrdilo je li njen sin zaista biološki otac djeteta. Donesu nam uzorke poput četkice za zube ili kose iz koje se može izvaditi dovoljno ćelija da bi se uradila DNK analiza. Međutim, svekrve uvijek savjetujemo da ne rade to, nego da kao odrasli ljudi sjednu i razgovaraju te tako raščiste situaciju – objasnio je Karan.

Rizične grupe

On je pojasnio i da rezultati analiza koje se rade u Banjaluci ne odskaču od podataka iz okruženja, odnosno u prosjeku u 25 do 30 posto slučajeva iz takozvane rizične grupe bude utvrđeno da se ne radi o biološkom ocu djeteta.

Na nalaz se čeka od tri do pet dana, a cijena DNK analize je 250 maraka po uzorku, odnosno po osobi.

nezavisne novine

facebook komentari

  • Crnostrig

    U Srba, čini se, hebe ko koga stigne :))

    • Otporaš

      Ne bih ja baš tako rekao. Kod njih je sve umrs, niti se zna tko pije niti tko plaća. Tko koga prvi stigne.

      • hahaha… moram priznat da sam se i ja ‘gostio’ 🙂 široke su ruke.. mora se priznat

  • Laktashenko Shumski Shtrumph

    U Srba, čini se, hebe ko koga stigne :))

    • Otporaš

      Ne bih ja baš tako rekao. Kod njih je sve umrs, niti se zna tko pije niti tko plaća. Tko koga prvi stigne.

      • hahaha… moram priznat da sam se i ja ‘gostio’ 🙂 široke su ruke.. mora se priznat

  • Otporaš

    “U” NA VES

    Upitaj me danju noću,
    Tko sam, što sam i što hoću,
    Vrlo rado – kako ne bi?
    Odgovorit ja ću tebe:

    Rođen sam u Vlasenici,
    Pokraj obale bistre Drine,
    Na mejdašu, na granici,
    Djedovske me domovine.

    Kada su vlaški razbojnici,
    preko Drine provalili,
    Po mojoj su Vlasenici,
    Klali, tukli i palili.

    Izpred kuće, pokraj vrata,
    Otca su mi živa pekli,
    Objesili sva tri brata,
    I sestrici glavu sjekli.

    Ucviljena stara nana,
    Od tuge oboljela;
    Osušena trešnje grana,
    Nije čemer preboljela.

    A ja sam se srećom skrio,
    Ne sjećam se gdje i kako,
    Nejako sam diete bio,
    Pa je Alah tako htio.

    Da sam Hrvat, znadeš sada,
    Po gorčini mojih jada,
    I evo ti još te velim,
    Što ja hoću i što želim:

    Niti kakvog sitnog darka,
    Niti čije samilosti,
    Uvreda je to i varka,
    Neću novca niti zlata.

    Nit “igara” niti “kruha”,
    Jer pretiče za Hrvata,

    Antinoga hrane duha.

    Neću štetnog piskaranja,
    Rušilačke zle kritike,
    Niti šupljeg tračkaranja,
    Sve “Kavanske” politike.

    Želim stupit u vojnicu,
    I vratit se domovini,
    Daj mi pušku i strojnicu:
    U bunker ću moj na Drini.

    Daj mi samo ljutog boja;
    Nek dušmanska krv se lije,
    Daj mi, daj mi – nano moja,
    Francetiće i Legije.

    Pa da vidiš kako psine,
    Od straha se redom tresu,
    Kako bježe preko Drine,
    Netom spaze “U” na fesu…

    Selim Kurtović.

    Izvor: Časopis USTAŠA, Godina VII. studeni 1980. br. 11-12.

    • Gabro Vuskic

      Lijepa pjesma. Šteta da nije za gusle.
      Davno bilo sad se spominjalo!

  • Otporaš

    “U” NA VES

    Upitaj me danju noću,
    Tko sam, što sam i što hoću,
    Vrlo rado – kako ne bi?
    Odgovorit ja ću tebe:

    Rođen sam u Vlasenici,
    Pokraj obale bistre Drine,
    Na mejdašu, na granici,
    Djedovske me domovine.

    Kada su vlaški razbojnici,
    preko Drine provalili,
    Po mojoj su Vlasenici,
    Klali, tukli i palili.

    Izpred kuće, pokraj vrata,
    Otca su mi živa pekli,
    Objesili sva tri brata,
    I sestrici glavu sjekli.

    Ucviljena stara nana,
    Od tuge oboljela;
    Osušena trešnje grana,
    Nije čemer preboljela.

    A ja sam se srećom skrio,
    Ne sjećam se gdje i kako,
    Nejako sam diete bio,
    Pa je Alah tako htio.

    Da sam Hrvat, znadeš sada,
    Po gorčini mojih jada,
    I evo ti još te velim,
    Što ja hoću i što želim:

    Niti kakvog sitnog darka,
    Niti čije samilosti,
    Uvreda je to i varka,
    Neću novca niti zlata.

    Nit “igara” niti “kruha”,
    Jer pretiče za Hrvata,

    Antinoga hrane duha.

    Neću štetnog piskaranja,
    Rušilačke zle kritike,
    Niti šupljeg tračkaranja,
    Sve “Kavanske” politike.

    Želim stupit u vojnicu,
    I vratit se domovini,
    Daj mi pušku i strojnicu:
    U bunker ću moj na Drini.

    Daj mi samo ljutog boja;
    Nek dušmanska krv se lije,
    Daj mi, daj mi – nano moja,
    Francetiće i Legije.

    Pa da vidiš kako psine,
    Od straha se redom tresu,
    Kako bježe preko Drine,
    Netom spaze “U” na fesu…

    Selim Kurtović.

    Izvor: Časopis USTAŠA, Godina VII. studeni 1980. br. 11-12.

    • Gabro Vuskic

      Lijepa pjesma. Šteta da nije za gusle.
      Davno bilo sad se spominjalo!

  • peppermintt

    jeli ovo neka zezancija ?
    :)))

  • peppermintt

    jeli ovo neka zezancija ?
    :)))