‘Vetar’ s Pantovčaka

0

Svojim najnovijim uratkom dr. Dejan Jović je vrućim vjetrom opario cijelu naciju, ali ponajviše predsjednika Josipovića, kojemu je ovaj doktor savjetnik već petu godinu.

Povod njegovu članku u Političkoj misli, časopisu FPZ-a, bio je neuspjeli škotski referendum o odcjepljenju od britanske krune, što mu je onda poslužilo za tvrdnju kako je mišljenje da narodi žele svoju državu samo mit, a ne stvarnost.

Naravno, ta je teza u sukobu sa samom stvarnošću. Ta skoro su sve europske države nacionalne, devedesetih su se raspale višenacionalne tvorevine i stvoreno je dvadesetak novih nacionalnih država. I dalje postoje tendencije prema osamostaljenju barem dva naroda.

U konačnici, i sama je Škotska nacionalna država s visokim stupnjem autonomije. No, taj opći pogled bio je samo uvod u ključnu tvrdnju koja je mnoge zaboljela, a samo neupućene iznenadila. Hrvatski je referendum za neovisnost, kaže se u članku, održan u neslobodnim, nedemokratskim, prisilnim, zastrašujućim uvjetima i kao takav je nelegitiman, kao što je, slobodno dodajmo, onda nelegitimna i sama država, pa i njezin predsjednik. I još više, taj je referendum uvertira i prva epizoda rata, piše profesor. Priče o agresiji, okupaciji, izdajama itd. samo su izmišljotine smišljene za zastrašivanje i prisiljavanje naroda da prihvati nešto što inače ne bi prihvatio.

Nije eksces, nego sustav

Ove najnovije teze samo su najizravniji izraz teorije koja je posve na tragu velikosrpskih, imperijalnih nacionalističkih ideja koje savjetnik predsjednika države slobodno razvija već godinama i koje je sam taj predsjednik uporno branio kao privatno mišljenje jednog intelektualca. Nije u pitanju eksces, nego sustav.

Podsjetimo na neke njegove ključne postavke. Za rat su odgovorni svi nacionalizmi podjednako, a Milošević je ustvari bio protivnik anarhije i državne ideologije. JNA je intervenirala u Hrvatskoj i BiH tek u dobroj vjeri da spriječi etničke sukobe. Jugoslavija je bila najbolji okvir za male narode. Domovinski je rat izvor suvremenog šovinizma, njegovi su generali mafijaši. Hrvatska bi trebala pričekati Srbiju za ulazak u Europsku uniju. Genocida u Srebrenici nije bilo. Četnički je pokret ustvari bio prvi antifašistički pokret za očuvanje Jugoslavije.

Tako je s Pantovčaka govorio jedan od deset najutjecajnijih Srba u svijetu, kako su ga klasificirali beogradski mediji. Posve je neshvatljivo i krajnje apsurdno da na svojim u biti velikosrpskim tezama jedan profesor-ideolog odgaja hrvatske studente, a još je manje shvatljivo da takav čovjek već pet godina obnaša dužnost glavnog analitičara i savjetnika predsjednika Republike Hrvatske.

Aferu su najprije pokrenuli “desničarski” portali, glavni bi mediji, koji inače alergično reagiraju na svaku nezgodno podignutu ruku, pozdrav ili grafit, što zbog slaganja s Jovićem, što zbog zaštite predsjednika Josipovića, cijelu stvar najradije prešutjeli i šutjeli su sve dok se od svojeg savjetnika nije ogradio Predsjednik. Rekao je kako su savjetnikova stajališta štetna i pogrešna i ništa više. Najprije se ogradio, a onda ga i razriješio, jer je stvar postala opasna (i štetna) za njegovu kampanju koja traje. No, on se iz cijele ove zavrzlame ne može izvući neoštećen i nedužan, ponajprije zato što se od svojeg savjetnika ogradio pod pritiskom javnosti i tek sada, iako je za to i do sada imao bezbroj razloga, povoda i prilika.

Ostaje dojam kako je to sada učinio samo zbog jednog jedinog razloga, zbog vlastitih interesa, i kako će opet svoga glavnog suradnika vratiti ako slučajno izbori drugi predsjednički mandat.

Ni sam Josipović, uostalom, nije daleko od Jovićevih stavova. Jedan od prvih njegovih poteza bio je govor u Parlamentu BiH, koji je napisao sam Jović, a u kojem je optužio Hrvatsku za agresiju na tu državu, a nesretne događaje ocijenio kao plod “konglomerata loših politika”. Sve je činio da povuče tužbu protiv Srbije za genocid i čak je mimo Vlade na tom planu surađivao sa srbijanskim dužnosnicima. Glavna njegova vanjskopolitička orijentacija cijelo je vrijeme naročito prijateljstvo sa Srbijom, pomoć njezinu što skorijem ulasku u EU te obnova “regiona”. Nije se libio nazočiti i proslavama ustanka u Srbu, koji dio naših povjesničara s puno razloga drži četničkim. Surađivao je i s haaškim tužiteljima.

Signal biračima

O njegovoj politici više od riječi ponajviše govori izbor savjetničkog tima. Jer nije samo ovaj savjetnik u pitanju, nego i niz redovito jugofilski orijentiranih ljudi. Ili pak pojedinci i udruge kojima dodjeljuje odlikovanja. Tako je visokim odličjem, primjerice, odlikovao Vesnu Teršelić i njezinu Documentu, koja ustrajava na traženju dokaza o zločinačkom karakteru cijelog Domovinskog rata i koja je očito bila silno nezadovoljna oslobađajućim presudama Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

Prema jednom tumačenju, ova igra Jović – Josipović samo je dupli pas. Prvi je odigrao desetku pod spremnog asa kako bi ovaj drugi pobrao simpatije birača. Ali to je malo vjerojatno, jer Josipoviću ta igra sigurno neće biti od koristi. Sigurnije je tumačenje kako su i jedan i drugi instrumenti britanske politike na Balkanu, samo što se jedan od njih suviše zaigrao. Ovaj vrući vjetar ili hladna voda s Pantovčaka morala bi biti jasna opomena svima kojima je stalo do neovisne države i nacionalne sigurnosti. Ponajprije, signal samim biračima.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari