Pratite nas

Vicka: Ovo je svjetlo 
uvod u ono što će tek doći

Objavljeno

na

Vidjelica Vicka Ivanković Mijatović jučer je u Centru Ivana Pavla II. kod sestre Kornelije na Vionici, u međugorskoj župi, svjedočila o Gospinim ukazanjima i svakodnevnim susretima s Kraljicom Mira pred tri tisuće Talijana, Amerikanaca, Engleza, Iraca, Nijemaca, Poljaka, Čeha, Mađara, Ukrajinaca, Rumunja, Francuza… Prije nego što se obratila njima, dala je ekskluzivni intervju našem listu…

Kako komentirate to da je u vašoj rodnoj kući – zasvijetlio Gospin kip?

– Prije punih trideset godina taj je kip donesen iz Lourdesa. Jedna grupa hodočasnika iz ljubavi svim srcem donijela mi ga je kao dar od Gospe Lurdske. I taj je kip stavljen u sobu ukazanja. Toliko se puta Gospa ukazala pokraj toga kipa. U ovih trideset godina otkad je kip tu, nikad nije zasvijetlio. Pred njim se uvijek molilo. Drugo je svjetlost što dolazi od Gospe tijekom ukazanja, kad se svjetlost pojavi tri puta to je ipak nešto posebno.

Jeste li bili u rodnoj kući otkad se ovo dogodilo?

– Bila sam na putu i nisam bila u sobi, ali su mi rekli da Gospin kip svijetli. Trideset dvije pune godine Gospa sjaji punim sjajem u Međugorju. Ona je prisutna ovdje živa, prisutan je njezin živi sjaj. I Gospa vidi da je u današnjem tmurnom, tamnom vremenu potrebno malo svjetlosti. Mislim da se čovjek ne treba bojati svjetlosti. Treba malo ispitivati sebe, svoju savjest. Ljudi koji čekaju kako bi ušli u onaj prostor trebaju time malo osvijetliti svoje srce i spoznati što nam Gospa daje. Jer Gospa je često puta govorila da je toliko puta davala svoje male znakove, predznakove, a mi smo ostajali i slijepi i gluhi na njih. Zato nas Gospa poziva da molimo kako bismo kroz molitvu spoznali ono što će doći.

Jučer ste vidjeli Gospu. Jeste li možda razgovarali i o njezinu kipu koji svijetli?

– Nismo. Nismo o tome razgovarale. Vjerujem da će, ako bude trebala, Gospa to sama reći.

Prema nekim procjenama, kroz vašu rodnu kuću u dva dana prošlo je petnaestak tisuća ljudi. Kako objašnjavate to što ljudi žele vidjeti tu pojavu?

– To što ljudi prolaze kroz moju staru kuću, nije ništa neobično. Kroz nju prolazile su mase ljudi i to mi je bila posebna radost. A ovo samo dokazuje koliko je danas ljudima potrebna svjetlost, koliko je potreban mir. Gospa samo s jednim malim sjajem može puno toga učiniti. Do nas je koliko ćemo mi to prihvati i upotrijebiti tu svjetlost. Svima bih preporučila: progledajmo očima našeg srca da malo svjetlosti uđe u njega. A svjetlost bez molitve ne može ući. Zato nas je Gospa potaknula “na koljena”, krunicu u ruke i počnite moliti. Počnimo moliti u našim obiteljima. Ovo što je dano mali je poticaj jer smo se udaljili od svega onoga što nam ona daje. Nemojmo nikad na prvo mjesto stavljati nevažne stvari. Na prvom je mjestu Isus, njezin Sin, jer ona kaže “koliko god milosti on meni daje, ja mogu dati” jer je Gospa samo posrednica. I ona je na drugom mjestu i zato nas i poziva da i mi u našim obiteljima obnovimo molitvu, a najdraža joj je molitva krunice.

Osmi put u Svetoj zemlji

Što Gospa u posljednjim ukazanjima posebno traži od vas vidjelaca?

– Gospa je najviše zabrinuta za mlade i obitelji koji su u jako, jako teškoj situaciji. A mi jedino možemo samo pomoći našom ljubavlju i molitvom srca. Kaže: “Dragi mladi, ovo što vam današnji svijet nudi je sve prolazno i kroz to možete vidjeti je li sotona koristi svaki slobodan trenutak za sebe”. A danas to najviše čini i na mladima i želi razrušiti naše obitelji. A posebno je istaknula da je sada vrijeme velike milosti. Želi da obnovimo njezine poruke i da ih počnemo srcem živjeti.

Više od 32 godine svakog dana vidite Gospu i razgovarate s njom. Razlikuju li se ukazanja ovdje od onih u Svetoj zemlji?

Ne. Gospa je ista i ovdje i tamo. Ali opet nešto je posebno u Svetoj zemlji. Njihovi biskupi, nadbiskupi kažu:

“Gospa nam se ponovno vratila. Bila nas je napustila. Bila je došla u Međugorje, da bi Vicka došla iz Međugorja i vratila nam Gospu ponovno ovdje. Molimo te, ostani s nama, nemoj nas napustiti”. Kako su to jake riječi!

Kakav je to prizor kad je dvadeset tisuća ljudi na otvorenom na ukazanju, kad vidiš s kakvim žarom i s kakvom ljubavlju čekaju Gospu! Koliko je vole! Kako joj se mole! U Svetoj zemlji bila sam prije ovoga susreta sedam puta. Nisam nikad bila s narodom. Uvijek sam išla s prijateljima, kao hodočasnica. Ovo je bilo posebno iskustvo. Zvao me je nadbiskup iz Bruxellesa još prošle godine u studenome da sudjelujem u njegovu pokretu za ozdravljenje čovječanstva i da se molim na tu nakanu. To sam prihvatila i željela dati podršku katolicima u Svetoj zemlji da im kažemo da nisu sami i da molimo s njima.

Što ćete danas govoriti hodočasnicima?

– Ono najvažnije što Gospa traži. Prenijeti im Gospinu poruku.

Dobili ste devet tajni?

– Da, devet je tajni dosad Gospa objavila, nema nikakvih promjena glede toga. Ja čekam…

Što će donijeti treća tajna?

– Treća tajna je vidljivog znaka koji će Gospa ostaviti na mjestu ukazanja. On će biti trajan, neuništiv. – Taj znak ostavit ću da vidite da sam bila prisutna tu, među vama – jednom je rekla Gospa.

Gotov Gospin životopis

Što je s Gospinim životopisom? 

– Gospin životopis je završen. Tri su bilježnice. Samo čekam kad će Gospa reći da se može objaviti.

Papa Franjo razlikuje se na neki način od dosadašnjih Petrovih nasljednika. Što vi o tome mislite?

– Svako je vrijeme drukčije. Pokojni Ivan Pavao II., potom Benedikt XVI. i papa Franjo su tri različita vremena. Gospodin šalje osobni znak tko je za koje vrijeme. Papa Franjo stvarno je dobar i poseban i trebamo se što više moliti za njega. Ako se budemo molili, on će imati više snage i milosti, moći će ići naprijed.

– Je li Povjerenstvo za Međugorje promijenilo svoj stav prema vidiocima?

Kad je riječ o nama vidiocima, mi smo uvijek na raspolaganju. Kad god oni zovnu, što god trebaju, mi smo tu. Oni znaju da je Gospa jednom prilikom rekla: “Vi se odazovite sa svoje strane, a to što će biti, prepusti meni”.

Na kraju razgovora Vicka je od srca pozdravila čitatelje Večernjaka i poručila:

– Znate da molim za sve vas, a posebno u ovom današnjem vremenu pozdravljam sve bolesne. Za njih je riječ i osmijeh, pogled, veliki dar. Vidjeli smo to ovih dana na susretu s invalidima. Zato Gospa poziva da ne budemo tvrdi, da budemo nositelji njezina mira. Prihvatimo njezinu poruku. Svi mi možemo biti njezino svjetlo, a ne samo Vicka. Ja kao živi svjedok radujem se svakom hodočasniku, a još sam sretnija kad vi svojim srcima i s ljubavlju prenosite poruku drugim ljudima oko vas.

vecernji.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati