Pratite nas

Povijesnice

Vidovdan – dan koji simbolizira krvavu povijest Balkana

Objavljeno

na

U povijesti Balkana mnogo je važnih datuma od kojih su neki duboko ukorijenjeni u svijest naroda ovih prostora, no jedan od njih ima posebno mjesto. To je Vidovdan, jedan od najvećih srpskih praznika, koji se obilježava na današnji dan, 28. lipnja. Taj datum je neobično važan u povijesti balkanskih država, jer su se 28. lipnja odigrali događaji koji su, po mnogima, trajno obilježili povijest ovog dijela Europe, izvještava Anadolija

[dropcap]N[/dropcap]a Vidovdan 1389. godine dogodila se Kosovska bitka srpske i osmanlijske vojske, koja je nagovijestila višestoljetnu vladavinu Osmanskog Carstva na tlu Balkana. Na taj datum 1914. godine je i pripadnik organizacije ‘Mlada Bosna’ Gavrilo Princip u Sarajevu ubio austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, što je bilo neposredni povod za početak Prvog svjetskog rata.
Također, 75 godina kasnije, 28. lipnja 1989. godine održan je i svesrpski skup na Gazimestanu na Kosovu, odakle je bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike (SR) Jugoslavije Slobodan Milošević najavio krvave pohode njegove zemlje koji će uslijediti 90-ih godina prošlog stoljeća. Ti događaji su kulminirali genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici.

‘Šest stoljeća kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane mada i takve još nisu isključene… Prije šest stoljeća Srbija je ovdje, na polju Kosovu, branila sebe. Ali je branila i Europu. Ona se tada nalazila na njenom bedemu koji je štitio europsku kulturu, religiju, europsko društvo u cjelini’, riječi su Miloševića koje i danas pamte žrtve ratova na Balkanu. Jedan od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca, pokojni Nijaz Duraković zapisao je u svojoj knjizi ‘Prevara Bosne’ da je ‘Dan D’ za početak zla na Balkanu bio upravo Vidovdan 1989. godine. On je naveo da je ‘masa frenetično pljeskala Miloševiću’ nakon njegove najave da smo ‘ponovno pred bitkama’, ali da su mudriji političari i analitičari već tada shvatili da Milošević zvecka oružjem i javno prijeti ratom, koji je, pokazalo se, u njegovom stožeru seriozno pripreman.

Tako se danas navršavaju 624 godine od Kosovske bitke, 99 godina od Sarajevskog atentata i 24 godine od svesrpskog skupa na Gazimestanu. Postoji i čitav niz drugih važnih događaja koji su se dogodili 28. lipnja, poput Vidovdanskog ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine, kojim je ‘ozakonjen dotadašnji centralistički velikosrpski sustav’. Na Vidovdan se i u novije vrijeme događaju važni ili makar simbolični događaji. Haški sud je tako prošle godine na taj datum oslobodio bivšeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića od točke optužnice za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u sedam općina u BiH, osim Srebrenice. Simbolično, kontroverzni redatelj Emir Kusturica je na Vidovdan 2011. godine počeo graditi Andrićgrad koji je, po izjavama nasljednika, podignut na otetoj zemlji zemljoposjednika Pašana Hadžića iz Višegrada. Akademik Muhamed Filipović je Andrićgrad nazvao simboličnim dovršetkom genocida nad Bošnjacima u tom dijelu BiH.

Inače, svesrpski skup na Gazimestanu, nedaleko od glavnog grada Kosova, Prištine, 28. lipnja 1989. godine, prema realnim procjenama okupio je između 300 i 500 tisuća osoba, dok su srpski mediji špekulirali da su se na skupu okupila čak tri milijuna ljudi. Kako je u svojoj ‘Povijesti Bosne’ zapisao ugledni britanski povjesničar Noel Malcolm, skup na Gazimestanu bio je ‘simbolična prekretnica u povijesti jugoslavenskih zemalja’. ‘U Srbiji se više tjedana prije toga osjećalo nacionalno previranje na svakom koraku. Kosti srpskog kneza Lazara, koji je poginuo u Kosovskoj bici, prevožene su po bivšoj Jugoslaviji i bile su mjesto hodočašća. Na Gazimestanu su se zajedno prodavale ikone Isusa Krista, cara Lazara i Slobodana Miloševića’, naveo je Malcolm.

Poruke s Kosova 28. lipnja 1989. godine bile su stalni motiv i ubilačkih falangi pod zapovjedništvom Ratka Mladića koji je, na kraju, u Srebrenici srpnja 1995. godine izjavio je da je ‘došlo vrijeme da se Turcima ponovo osvetimo na ovom prostoru’. Ovakvi stavovi, po mišljenju akademika Filipovića, izraz su jednog od ‘najekstremnijih vidova uopće jedne ksenofobne ideologije koja je, nažalost, i danas živa’. ‘Takva ideologija nastala je u manastirima, i to nema veze sa svjetovnom poviješću. Srpska vlastela je surađivala s osmanskom državom i služili su kod osmanskih sultana. Spomenutu ideologiju su, zapravo, projicirali monasi koji su bili izrazito antimuslimanski nastrojeni… Ta ideologija podrazumijeva osvetu. To znači da treba pobiti te Turke, odnosno, zapravo, Bošnjake na ovim prostorima. Više puta sam ja ukazao da je to ustvari jezgro genocidne ideologije’, kazao je Muhamed Filipović.

Redovni profesor povijesti na američkom sveučilištu Yale Ivo Banac ranije je za agenciju Anadolija ocijenio da je Milošević na Gazimestanu 28. lipnja 1989. godine nedvosmisleno najavio i oružane sukobe na Balkanu. ‘Oni koji su Miloševićeve riječi uzeli ozbiljno, vidjeli što on doista ima u vidu. Ideologija u Srbiji je iz jednopartijske, komunističke, prešla na velikosrpsku i nacionalističku’, istakao je Banac.
Prema njemu, opasna ideologija i poruke s Gazimestana su i danas živi.

‘Naravno da ta ideologija živi. Ona je i mnogo starija od Gazimestana i ide u 19. stoljeće. Ona je danas živa, zdrava i žilava, jednako kao i 1989. godine. S tim da smo mi u onoj fazi, što bi rekli, naoružanog primirja. Situacija je drugačija nego ranije, drugačiji su međunarodni odnosi i okruženje, pa neke stvari u ovom trenutku nisu moguće. Ali ideologija koja je pokrenula oružane sukobe je živa i ona čeka svoju priliku. Naravno, ta ideologija se manifestira i na druge načine, ne samo oružano’, istakao je Banac. Vidovdan, koji se obilježava 28. lipnja, vezan je za kosovski mit koji je formiran u 19. stoljeću. Prema ocjenama stručnjaka, taj mit ima veoma važno mjesto u srpskoj tradiciji, a za posljedicu je imao i neke tragične epizode u prošlosti tog naroda.

vidovdan-kosovski-boj-498[1]Kako je primijetio Noel Malcolm, nijedan element tog mita nije bio tako moćan kao takozvani ‘kosovski savez’. Radi se o vjerovanju da je srpskom knezu Lazaru Hrebljanoviću (1329-1389), koji je kao vodeći oblasni gospodar zapovijedao srpskom vojskom u Kosovskom boju, kada je i poginuo, ‘ponuđen izbor između zemaljskog i nebeskog kraljevstva, a da je on izabrao ovo posljednje’.
‘Zbog te odluke, koja se opisuje kao savez s Bogom, Srbi sebe smatraju ‘nebeskim narodom”, piše Malcolm. Prema liturgijskim tekstovima, a ne povijesnim izvorima, knez Lazar je uoči pogubljenja od strane osmanlija tokom Boja na Kosovu izjavio ‘kako je bolje poginuti u borbi nego živjeti u sramoti’. ‘Ipak, čak i danas, bez obzira ima li to uopće ima nekog smisla ili nema, ‘kosovski savez’ u nekim krugovima ostaje predmetom gotovo religioznog vjerovanja’, primjećuje britanski autor, koji sve to naziva ‘produktom nacionalističke ideološke historije’.

Ideja o ‘kosovskom savezu’ i koncept o ‘nebeskom carstvu’ nastala je u 19. stoljeću. Nacionalna ideologija u koju su ove ideje bile upregnute direktno ima veze s teritorijalnim širenjem Srbije, prvenstveno na Kosovo. Takvu nacionalnu ideologiju stvorili su, po Malcolmu, utjecajni nacionalistički autori i graditelji nacije Vuk Karadžić i Petar Petrović Njegoš. Oni su tu nacionalnu ideologiju stvorili koristeći upravo elemente narodnog kosovskog predanja. ‘Devetnaesto stoljeće je bilo razdoblje u kojem je došlo do razvoja nacionalnih identiteta u mnogim dijelovima Europe. U slučaju Srbije, sama ideja o formiranju nezavisnog nacionalnog teritorija nužno podrazumijeva pobunu ili rat protiv osmanskih Turaka. Nacionalni mit zasnovan na simboličnom trenutku turskog osvajanja, istovremeno usredotočuje svu pažnju na neprijatelja i podsjeća Srbe na slavnu prošlost prije osmanlija’, navodi Malcolm.

Granica pisana krvlju

Priča o Boju na Kosovu postala je, primjećuju ugledni strani autori, neka vrsta talismana srpskog identiteta, tako da ovaj događaj ima status kakav nema ništa drugo u povijesti Srba. Otud i fama o ‘osveti Turcima’, pa nije slučajno što je Ratko Mladić tokom agresije na BiH često spominjao Turke. To je i svojevrsni lajtmotiv i filma ‘Boj na Kosovu’ koji je snimljen uoči ratova na Balkanu u svrhu, prema mišljenju stručnjaka, nacionalnog homogeniziranja. U tom kontekstu film ističu i autori BBC-jevog dokumentarca ‘Smrt Jugoslavije’. U jednoj sceni srpski junak Miloš Obilić, koji je u Boju na Kosovu ubio sultana Murata, jednom od Srba koji je prihvatio islam, a što je po uvjerenju brojnih srpskih vođa, ideologa i autora slučaj s balkanskim muslimanima, kaže: ‘Ja danas svojom krvlju ispisujem granicu između mene i tebe.’ Kaže kako će njemu ‘pomoći Bog kojeg se nije odrekao’.

Poznati srbijanski povjesničar Dušan T. Bataković zaključuje kako ”kosovski savez’ – izbor slobode u nebeskom carstvu umjesto poniženja i ropstva u prolaznom svijetu, još uvijek predstavlja trajno vezivno tkivo koje prožima Srbe osjećajem nacionalnog bitka’.

Vidovdan i Boj na Kosovu

Postoje dvije raširene pretpostavke o Boju na Kosovu 1389. godine – da je to bila turska pobjeda koja je uništila Srpsko Carstvo i da su poraženi Srbi odmah pali pod osmansku vlast. Moderni povjesničari su dokazali kako je to netočno. Srpsko Carstvo se raspalo nakon smrti cara Dušana još 1355. godine. A što se tiče značaja Kosovske bitke, povjesničari vjeruju da je ranija pobjeda Turaka kod rijeke Marice u Bugarskoj 1371. godine, dakle 18 godina ranije, imala dalekosežnije efekte od Boja na Kosovu jer je ‘otvorila put za osmansko osvajanje cijelog Balkana’. Osim toga, cijela povijest turske ekspanzije na Balkanu bila je povijest suradnje s kršćanskim vladarima.

M.Boban/Kamenjar.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

25. rujna 1991. – Embargo na uvoz oružja

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće sigurnosti UN-a 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvodi „potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme Jugoslaviji“.

Rezoluciju je činilo osam točaka koje su trebale pomoći u rješavanju jugoslavenske krize, pri čemu je naglašena potreba za mirnim rješenjem i dijalogom, iako je, naravno, zabrana državama članicama UN-a da Jugoslaviji isporučuju bilo kakvo oružje i streljivo imala najveću važnost.

Državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država James Baker na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske, ali međunarodna je zajednica rezolucijom 713 upravo napadnutoj republici najviše naštetila, piše HRT

Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. UN –u je potvrda ispravnosti odluke bila činjenica da je Budimir Lončar, ministar vanjskih poslova Jugoslavije, podupro donošenje  rezolucije.

Već je 1. listopada JNA iskoristila odluku o embargu i uputila ultimatum Vladi Republike Hrvatske da će napasti sve vitalne objekte ili poduzeti akciju velikih razmjera ne prekine li se oružani sukob, nakon čega su počeli granatirati Dubrovnik i zatvarati obruč oko opkoljenog Vukovara i drugih napadnutih hrvatskih gradova.

Rezolucija broj 713 bila je prva UN -ova rezolucija  donesena za rješavanje krize u Jugoslaviji, no za napadnute Hrvate bila je pogubna. Embargo na uvoz oružja imao je dalekosežne posljedice jer je, s obzirom na goleme zalihe streljiva i nemjerljivu nadmoć u naoružanju, UN praktično olakšao srpskom agresoru osvajanje novih teritorija.

Napadnuta Hrvatska, a uskoro i Bosna i Hercegovina, platile su ovu nepravednu odluku tisućama izgubljenih života.

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

KAKO SU SUĐENA 33 HRVATSKA GENERALA: TITOVA “PRAVDA”

Objavljeno

na

Objavio

Časopis DRINA br. 2/3 1962. strana 17 donosi opis pukovnika Korana: KAKO SU SUDJENA 33 HRVATSKA GENERALA . TITOVA “PRAVDA”.

Donijet ću ovdje za portal Kamenjar.com samo jedan mali izvadak pukovnika Korana kako bi se popunila praznina hvale vrijedna opisa Vinka Vice Ostojića:

O S U D A

Obtuženi (1)Gustović Artur, (2)Gruić Djuro, (3)Gregurić Mirko, (4)Sertić Tomislav,(5)Skolibar Slavko, (6)Fritz Julije, (7)Tomašević Ivan, (8)Metikoš Vladimir, (9)Slaher Miroslav, (10)Mikec Nikola, (11)Majetić Bogdan, (12)Čanić Dragutin, (13)Nardeli Anton i (14)Šolić Josip krivi su, jer su plan okupatora za uništenje našeg naroda provadjali i da su pored zločina izdaje pod 1/,2/, kao komadanti domobranskih i ustaških formacija, bilo u zajedničkim akcijama sa njemačkim, talijanskim ili četničkim formacijama, bilo samostalnim akcijama, protiv medjunarodnog ratnog prava i ratnog postupka, nečuvene zločine na jugosl. narodima počinili i obtućeni Markulj, Džal i Mikec takodje na rarodima Sovjetske unije u kojoj su oni na čelu svojih formacija, na ubijanju nezaštićenog pučanstva žena, djece i staraca, ranjenih boraca NOV. djelovali, sela i gradove palili i pljačkali. Civilno pučanstvo u masama uništavali i te koncentracione logore ili na prisilni rad u Njemačku slali. Srbske i hrvatske patriote u Hrvatskoj izkorijenili i tako počinili u najtežim danima historije našeg naroda, ratne zločine za račun okupatora, njemačkih i talijanskih osvajača.

Sa svim njihovim činima, počinili su svi obtuženi od 1-33 izdaju domovine, predvidjenu u Art. 3. točka 2,4,5, i 6 zakona o kaznenom postupku protiv naroda i države i obtuženi Gregorić Mirko takodjer ratni zločin predvidjen u Art. istog zakona. Povodom toga osudjuju se prema Art. 2.i 4 te Art. 6 točka 1. kaznenog zakona protiv naroda i države

N A    S M R T    S T R E L J A N J E M

i stalan gubitak političkih i gradjanskih prava, te na konfiskaciju imetka.

Ova presuda je IZVRŠIVA.

Obrazloženje: NEPOTREBNO!

Smrts fašizmu – sloboda narodu! Zapisničar nadporučnik Novak Todorović

Predsjednik Senata: pukovnik Dr. Josip Hrnčević v.r.

Da je ovaj izvadak iz osude suda I. Br. 72/45 vjeran originalu potvrdjuje i ovjerovljuje: načelnik ureda: Andja Spadijer. Vrhovni sud FNRJ.

Prepisao Mile Boban, Otporaš iz časopisa DRINA br. 2/3 1962., strana 19 i 20.

Podsjetimo: U nedjelju 24. rujna 2017. u 17.00 sati je u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31. u Zagrebu služena misa za 18 ustaških generala i ostale visoke časnike NDH-a.

facebook komentari

Nastavi čitati