“Vikar crkve Naše Gospe”

    0

    „U kratkim i svima razumljivim propovijedima don Anđelko vas drži u stalnoj povezanosti s jedinim Spasiteljem svijeta, Isusom Kristom. Ovo je knjiga koja se čita u jednom dahu, a kojoj ćete se uvijek rado vraćati i iznova je čitati jer ćete u njoj naći odgovore na mnoga svoja pitanja.”

    Ivan Ugrin je svoj osvrt na knjigu sveo na tri znakovita PZO(PONOS-ZAJEDNIŠTVO-OPTIMIZAM)

    Kaćunkove propovijedi su poticaji zrelom obraćenju, u njima je najviše riječi o plodnom zajedništvu obitelji, te je zaključio kako se ovo djelo može koristiti i kao priručnik zdravstvenog odgoja, naravno, onakvog kakvog je Bog zacrtao u naravi svakog čovjeka i kako nas uči Crkva.

    ” Kaćunko je ispričao kako je i zašto nastala knjiga. Kazao je da za propovjedaonicom nastoji u jednoj ruci ‘držati’ Bibliju, a u drugoj novine ili internet”.

     Kako je nastala vaša knjiga ‘Vikar Crkve Naše Gospe’  te koliko dugo ste je pisali?

    Ovo je moja prva ‘prava’ svećenička knjiga  jer su u njoj propovijedi. Ona je nastajala tijekom moje trogodišnje službe katedralnoga vikara u Gospiću, dakle od listopada 2008. do ljeta 2011. Propovijedi sam redovito pisao da ne prekoračim predviđeno vrijeme, odnosno  da ne budem predugačak i dosadan. Propovijed slažem obično u tri dijela. Nakon što se pročita evanđelje istaknem okolnosti u kojima je Isusova riječ izrečena, pa u drugom dijelu ‘prenesem’ tu poruku u naše današnje okolnosti, u kojima djeluje – posebno kroz medije – duh antievanđelja. Na kraju, u trećem dijelu odnosno u zaključku ‘ponudim’ biblijsko rješenje i ohrabrenje vjernicima. Dakle, za propovjedaonicom nastojim u jednoj ruci ‘držati’ Bibliju, a u drugoj novine ili internet.

    U knjizi je 97 izabranih propovijedi, izdvojite iz njih nekoliko misli koje su bitne za ovo teško vrijeme?

    vikari2Osnovna misao je biblijska: Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku. To znači – čovjek je stvoren za vječnost, on je besmrtan i kao takav odgovoran je za dobro drugoga čovjeka i za izgradnju ovoga svijeta u koji je postavljen. Isus Krist nam je dao zadaću da budemo svjetlo svijeta, da budemo solidarni s braćom ljudima, da opraštamo i priznajemo vlastitu grješnost. Zatim, čovjek kao bogoliko biće jest ‘obiteljsko biće’. Bog je u svojoj biti ‘obitelj’ – Otac, Sin i Duh Sveti, pa se i čovjek u svojoj biti ostvaruje jedino kroz roditeljstvo u obitelji, a ono može biti tjelesno ili duhovno, bračno ili u celibatu. Dakle, ‘nije dobro da čovjek bude sam’, kako kaže Bog pa prema vječnosti putujemo u zajedništvu s ljudima i u prijateljstvu s Bogom, a Isus Krist nam je i putokaz i hrana na putu.

    Koja je poruka vaše knjige ili dijagnoza suvremenog društva?

    Bitna poruka za naše vrijeme i za svako vrijeme glasi: “Nema drugoga imena danog ljudima po kojemu se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista!” Dakle, On je jedino rješenje i najbolji odgovor na sva naša pitanja i za sve naše probleme do konca svijeta. Tko to može prihvatiti – blago njemu. Tko ne može – neka traži druga rješenja. Jer Isus se nikome ne nameće – On je vječna ponuda Puta, Istine i Života. I kod Njega vrijedi pravilo: uzmi ili ostavi.

    Što vas je potaknulo da objavite knjigu?

    Iskreno priznajem – nisam imao namjeru objaviti ovu knjigu. Ali prvi poticaj dali su mi sami Gospićani. Neki su već poslije mise znali tražiti propovijed na papiru pa sam im je poslije slao mailom. Tako je bilo i drugdje u župama naše biskupije. A otpor prema objavljivanju ove knjige dolazio je otud što nije lako ‘duh propovjedaonice’ prenijeti u pisani/čitani medij. To je slično prenošenju klavirskog djela npr. u kvartet za gudače – lijepo je, ali ne zvuči isto. A kod propovijedi je to još teže jer svećenik je za ambonom ‘solo instrument’.

    Tko je napisao recenziju?

    Knjigu mi je za tisak priredio, odnosno iz ‘šume’  izvukao ‘najbolje trupce’, prijatelj Mate Krajina, urednik lista MI, jer ja to nikad ne bih uz sve obveze stigao. Ja sam napisao uvodnu ‘propovijed’ odnosno objašnjenje metode i svoj propovjednički stav, a recenziju vrsni i iskusni propovjednik i publicist pater Nikola Mate Roščić, koji je dao i objašnjenje naslova knjige Vikar crkve Naše Gospe (jer gospićka katedrala je posvećena Navještenju Marijinu).

    I dodajte nešto što nismo spomenuli, a važno je…

    Hvala Vam i na toj mogućnosti. Želim mnogima zahvaliti za ovu knjigu, koja mi je sada jako draga – iako je, kako sam objasnio – u početku nisam želio. Moja zahvala najprije ide dvojici starijih kolega, koje smatram svojim propovjedničkim uzorima – to su pater Mario Jozo Tolj i spomenuti fra Nikola Mate Roščić, a njima pridružujem i svoga velikog prijatelja i brata Rajka Bundala. Od njih trojice sam ‘upijao’ zanos i način kako se ‘ne smije šutjeti’! To je dio iz rečenice proroka Izaije, koju sam uzeo kao moto knjige: “Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti!” Na kraju, želim također zahvaliti izdavaču mjesečnika Nacija Elvisu Duspari, koji je s oduševljenjem prihvatio avanturu objavljivanja ove knjige. A svim čitateljima želim obilje Božjega blagoslova.

      Gordana Malašić Lazić

     “Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život.”

     Jorge Luis Borges

    Anđelkova knjiga je vrjednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefima i duborezima  jer gradi spomenike u srcu onoga koji je čita. A to je najbitnije

     Ivan Remeta Johnny

    glasbrotnja.net

    facebook komentari