Pratite nas

Komentar

KOMENTAR – Viktor Ljubanić: Zašto je nervozan Pupovac?

Objavljeno

na

Vidim da se u dnevnim tiskovinama sve više puštaju probni baloni, spinovi i da “visoki izvori iz HDZ-a” , upregnuti sa ideoligiziranim novinarima i piskaralima, pokušavaju i otvoreno kadroviraju novu vladu, pripremajući članstvo na nevjerojatne postizborne koalicije i još čudniji sastav hrvatske vlade.

Građani su “odradili” svoje i sad kad imaju volan u rukama, raditi će sve na svoju ruku, glumeći demokrate i “umješne” političare, zaboravljajuči da je vozilo u vlasništvu glasača (naroda). Siguran sam da ni Pupovcu a ni Radinu uz zaokruženi glasački listić ne stoji da je neulazak Hasanbegovića u vladu, nulta točka ispod koje oni ne daju podršku vladi, a pri tom, vjerujem, tražeči za sebe i svoje posebne političke sinekure.

Dijaboličnost onih koji su izabrani na manjinskim listama je u tome što je to za njih izborni legitimitet, a za sastavljače vlade mogučnost da isključe isti takav legitimitet iz ozbiljnih kadrovskih rješenja jedne demokrščanske svjetonazorske opcije. Pri tome na tupast način prezentirajuči Hrvatskoj javnosti, da isti osim što su manjinski zastupnici, su i ideološki ljevičari, neki i sa četničkih dvora, dok su drugi predvođeni pukovnikom JNA Radinom, ideološki ljevičari projugoslavenskog karaktera, u kojoj je svaka “slaba i razjedinjena Hrvatska”, najvrednija sastavnica YU ili sada regiona, a koja je najbolji platiša njihovih ideoloških kružoka, a po kojoj manjina može “drmati” politikom RH, kako joj se čejfne i još zato bude bogato nagrađena.

Tupast je i ovaj “visoki izvor iz HDZ-a”, jer ne uviđa da glasači, sve više, hoće da se uvažavaju, kad ih se već pita, te da će sami reagirati i ” kazniti” ove tupaste kreatore ne dopuštajući da im se glasačka volja gazi na najbeskrupuloznijih način. Nedavno sam imao priliku čuti jednog takvog ” tupastog demokratu” koji je svoju argumentaciju sveo na otprilike ” ja sam na glasovanju dobio mandat i donosim kompetentne odluke ( koje su usput u suprotnosti sa stavom većine), a ako se oni ne slažu neka me smijene na slijedećim izborima. Znači volan u rukama, znači i auto je moje, mogu da vozim kud, kad i gdje hoču, a niti u jednom trenutku ne misleći da ga ona tiha večina sluša i gleda.

Za ozbiljnu političku stranku, gore apostrofirano viđenje, je uvod u katastrofu i totalna nebriga za voljom birača, sve do jasnih uputa kuda i u ideološkom smislu. Istina, pobjednik izbora treba uvažavati i glasače poraženih opcija, ali ne u mjeri da im oni diktiraju domaću zadaču i kadroviraju u njima samima. Jedini koji to mogu su istinski koalicijski partneri, političke stranke sa svojim programima. ” Manjinci” se, iz pristojnosti sigurnih mjesta u Saboru, ne bi trebali ni javljati sve do stvaranja saborske večine, čak se ne bi trebali ni priklanjati, nego djelovati samo u konkretnim potrebama svojih manjinskih potreba.

Začudno bi bilo da nam ” velikosrpska” politička opcija trasira svjetonazorska viđenja RH, kako legitimno imaju hrvatske stranke u izbornoj utakmici. Pri tome srpski manjinci agresivno vrbuju i druge manjince, uprežuči ih u svoja kola, kao da svi manjinci rade na veliosrpskom projektu.   I onda tko je nervozan ? Plenković kojem je volan u rukama, Petrov koji je suvozač i kopilot, i na kojima je najveća odgovornost, koji u toj utrci mogu biti i gubitnici kao stranke ili manjinci koji zagarantirano sjedaju u automobil u istom broju (a vidimo da infantilno su i u istom sastavu) i nakon slijedečih izbora.

Zašto je nervozan Pupovac? Prvo ima domaću zadaču iz Beograda, omalani velikosrpski projekt, do kojeg se dolazi na platformi antifa, ljevičarenja( nije prvi put viđeno da je na mjesto kokarde taman sjela petokraka), pozivanja na prava manjina Itd. Kad su prava manjina ugrožena onda se odmah pozivaju na Europske deklaracije, a kad ta ista EU priječi referendum u RS, onda ni glasa podršci EU. Srpska posla. Nervoza Furia Radina je otprilike na istoj špranci, samo velikotalijanskog štiha. Obadva aktera glavni krimen Hasanbegoviću stavljaju u kontekst povijesnog revizionizma, kao da je Hrvatska i dalje Jugoslavenska republika, znamo koja je povijest tamo bila.

Pa normalno je da ta i takva povijest budu stubokom revidirane. Hasanbegović je jasno rekao da povijest demokratske Hrvatske počima sa Domovinskim ratom i demokratskim riješenjima ustroja RH. Pa što tu treba revidirati? Možda stoljetne italijanske pretenzije na hrvatsko priobalje i otoke ili četnički projekt ” svi Srbi u jednoj državi” s čim se, gle čuda slagao socijalist Milošević i četnički vojvoda Šešelj. Nervozan je i Hasanbegović, Culej, Medved, Kovač, Brkić, jer su preferencijalnim glasovima ” opterečeni” i to razumiju u punom smislu, ali opet moraju neki od njih zatomiti i osobno mišljenje u ime viših interesa, koje im nameće nervozni ” dvojac s manjinskim kormilarom”.

Nervozan sam na kraju i ja, tj. mi jer kao glasačima se ne uvažava pravo glasa i onog što njime poručujemo. Ne bude li ovaj dvojac izbacio kormilara i našao ozbiljnog koalicijskog partnera za sastavljanje večine, a koji imaju potpuni glasački legitimitet, a ne zagarantirani, neka bude siguran da če im se dogoditi “oba su pala” a da nisu ni poletjela.   Pozdravljam i najnervoznijeg među akterima ” visoki izvor iz HDZ-a” koji se uvlači nervoznom Plenkoviću u vrit, a kojeg nije posebno teško identificirati, zajedno i sa ” drugim visokim izvorom iz HDZ-a” , a koji bi kruha bez motike i funkcija po volji nervoznog Plenkovića.

Pozdravljam i nervoznog novinara Jutarnjeg lista, koji se dosjetio “neimenovanih visokih izvora iz HDZ-a” pa u dobro vino sipa vodu preko mjere, u pokušaju da smanji nervozu nekima, a da drugi ” iskoče iz kože”. Jasno je tko su prvi a koji drugi i jasna je ova papazjanija od slijedeće vlade RH, ako se bude vjerovalo samo ovim prvima. Onda se vidimo sa “penkalom” na slijedečim izborima.

Viktor Ljubanić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Objavljeno

na

Objavio

Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Osim stila visokog letenja i niskog padanja, istog odvjetničkog ureda koji ih brani, radi li se tu o onom surovom hrvatskom primitivizmu, onoj umivenoj i loše prikrivenoj seljačiji?

Ima li tu nekih poremećaja ili dijagnoza koje počinju s riječju narcisoidnost? Sva su trojica vrlo inteligentni ljudi, a doveli se u jednako glupu situaciju.

Sanader se uspeo na vrhove hedonističkog cinizma pa se strmoglavio Čedi Prodanoviću u naručje. Vidošević se spustio u mračne odaje svojega doma, sladostrasno konzumirao sve što je doteklo, a kad je preteklo i on se otkotrljao u naručje Prodanovića, odnosno Jadranke Sloković.

Ivica Todorić se najdulje penjao i najviše uspeo čak do feudalnih Kulmerovih dvora s kojih puca pogled na kmetstvo, ali i njemu je započelo desetogodišnje razdoblje kada će jutra počinjati s Čedom Prodanovićem.

Zašto u Hrvatskoj ljudi ne čitaju malo više, primjerice Ivana Gundulića i njegovog Osmana, gdje kaže: ‘Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje’. Jer kandidata za ovaj klub Čedinih mušterija ima još, samo oni toga, na njihovu žalost, za sada nisu svjesni.

Navodno su rimski cezari nakon vojnih pohoda kada su Rimom prolazili ispod slavoluka pobjede, praćeni ovacijama svjetine u dnu kola imali šaptača koji im je govorio ‘ne zaboravi ti si samo običan čovjek’.

Možda to nije istina, ali je istina da ovi naši hrvatski cezari imaju gomilu šaptača koji ih uvjeravaju da su postali nadljudi, mesije, božanstva, superstari. A kad hrvatski cezari padnu onda hrvatski šaptači postaju USKOK-ovi pokajnici.

Možda je ovo faza prvobitne akumulacije kapitala, možda ono divlje doba pretpovijesti kada se stvaraju plemići. Čini se da to baš ne uspijeva jer do sada se još ni jedan nije stvorio.

Možda zato što tituli plemić prethodi titula vitez, a ona se stječe plemenitim djelima požrtvovnosti i junaštva. Hrvatski nadri plemići preskaču tu fazu. Draža im je metoda glembajevštine koja žrtvenike prepušta junacima.

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Miro Kovač: Ne vjerujem da je riječ o političkom progonu Ivice Todorića

Objavljeno

na

Objavio

U Studiju 4 gostovao je Miro Kovač, predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku i bivši ministar vanjskih poslova.

Komentirajući akciju Agrokor, istaknuo je da se zalaže za utvrđivanje političke odgovornosti. To je naša dužnost i prema građanima koje zastupamo, i prema državi. Osobno se zalažem za rasvjetljavanje svega onoga što se događalo kad je riječ o Agrokoru, rekao je Kovač. Istaknuo je kako vjeruje da u Hrvatskoj pravosuđe funkcionira neovisno i ne vjeruje da je riječ o političkom progonu Ivice Todorića.

Osvrnuo se i na posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Rusiji. Rekao je da očekuje pomak u odnosima između Hrvatske i Rusije.

Očekujem da ćemo najviše jačati dijalog na području gospodarstva jer postoje sankcije Europske Unije prema Rusiji, ali i Rusije prema Europskoj uniji i zbog toga je Hrvatska trpjela štetu na planu gospodarstva. Ali Rusija ima pravo diskrecije i može propustiti neke tvrtke na svoje tržište.

Da bi se to dogodilo važno je imati dobre prijateljske odnose sa Rusijom i mi to želimo, istaknuo je Kovač.

 

facebook komentari

Nastavi čitati