Pratite nas

Kolumne

Virus smrti EBOLA koji hara Afrikom u nas se širi desetljećima (Protiv ebole postoji prirodni lijek)

Objavljeno

na

Ako se točno uzme, smrtonosni virus ebole, nazvan po rijeci Ebola u Zairu, (nekadašnjoj belgijskoj koloniji Kongo), uz koju je ova bolest prvi puta izbila kada je virus 1976. otkriven, u stvari je američki virus, virus američkog vojno-industrijskog komplexa koji je glavna prijetnja čovječanstvu, jer ugrožava slobodu, građanske slobode, nezavisnost, nacionalnu nezavisnost, i demokraciju, s obzirom na mračne snage koji njime upravljaju i manipuliraju, usmjeravajući ga protiv svega što čovjek jest – u prvom redu Božje biće. Vojno-industrijski kompleks Sjedinjenih Američkih Država, niknuo u Drugom svjetskom ratu, pod utjecajem svijeta međunarodnih bankara ili svjetske Zapadne financijsko-novčane elite, najveća je prijetnja čovječanstvu i slobodi, što je napomenuo i američki predsjednik John F. Kennedy, ubijen 22. studenog 1963. u Dallasu, savezna država i nekadašnja robovlasnička, a danas naftna i high-tech država Texas koja ima smrtnu kaznu, što se također protivi Božjem zakonu. Ubio ga je vojno-industrijski kompleks po volji Wall Streeta i vlasnika newyorške banke Sustav Federalnih Reservi.

ebola posterŠto se tiče ebole, cjepivo protiv ove smrtonosne bolesti postoji najkasnije od 2006. godine. Međutim, stvar s ebolom i panikom koju mediji u svezi ovog virusa šire povezana je s namjerom utjerivanja ljudima širom svijeta strah u kosti, a posebno stanovnicima Zapada, gdje žive najsvjesniji ljudi, kako bi se u stanju šoka nametnula nova reperesija, i nakon „11. rujna“ ukinula i preostala građanska prava i slobode, odnosno sa ciljem definitivnog uklanjanja demokracije kao vladavine naroda koju „elita“ drži opasnom pojavom; vidljivo je to također na primjeru Hrvatske gdje je vlast otvoreno odbojna prema referendumu kao najvišem obliku izjašnjavanja i odlučivanja građana, odnosno u konačnici hrvatskog naroda, što bi narodu morao biti signal da je njegova elita neprijateljski raspoložena prema njemu, i da mu ne želi dobro, to jest da se takvoj eliti, takvim vlastima, takvoj vladi, napose takvom sustavu u kojemu takva nepravedna vlada buja bez obzira na stranački ili koalicijski predznak, ne treba poklanjati povjerenje nego je se riješiti jednom za sva vremena, jer inače će narodu skinut glavu, obezglavit će ljude, učinit ih robovima, a od Hrvatske koloniju stranih interesa.

Kad se uzme u obzir da godišnje od virusa gripe u cijelom svijetu umre 250.000 ljudi, onda podatak da je u šest mjeseci od proglašenja „pandemije“ ebole umrlo od posljedica ove opake bolesti u zapadnoj Africi oko 4 tisuće ljudi ne bi trebao biti zabrinjavajući, ali se može postaviti pitanje – zašto je Svjetska zdravstvena organizacija, (WHO), uopće proglasila pandemiju ebole kada pandemije nema? To je ona ista organizacija Ujedinjenih naroda koja je 2009. proglasila pandemiju ptičje i svinjske gripe, da bi se poslije ispostavilo kako je sve laž i obmana, a cilj je bio da zapadne farmaceutske tvrtke zarade na cjepivu koje je k tome još i opasno odnosno ima različite paralizirajuće posljedice za zdravlje čovjeka, i to ne samo kratkoročno.

Iza proglašenja pandemije ebole stoje, dakle, skriveni ciljevi, naivnoj javnosti nepoznati, a WHO se pokazala kao međunarodna zdravstvena organizacija koja je očito oteta, i radi za interese kontra naroda svijeta.

Amerikanci su od 2006. do 2009. uspješno provodili test-studiju o cjepivu protiv ebole. Usput rečeno, vjerovali ili ne, ali u Sjedinjenim Američkim Državama postoji pravosnažni patent na virus ebole, dakle, ne na anti-virus, nego na virus. Kome treba patent na virus ebole koji se umjetno izazove? Ne smije se izgubiti iz vida da, kada se u nekoj zemlji proglasi pandemija smrtonosnog virusa, uvodi se, ako ne de iuro, u svakom slučaju de facto, a najčešće i de iuro, izvanredno stanje, što znači ograničenje kretanja stanovništva, i apsolutno svođenje građanskih prava na minimum, praktički do ukidanja slobode.

Upravo zato što već postoji cjepivo protiv ebole, više je nego čudno da svjetski mediji, poglavito na liberalnom Zapadu, glume iznenađenje što je ebola izbila 2014. godine, i šire paniku, te lažu kako će cjepivo biti napravljeno za šest mjeseci.

Znanstvenik iz Liberije, dakle, jedne od zemalja u zapadnom dijelu Afrike uz Atlantik, u kojoj hara ebola, dr. Cyril Broderick, profesor za patologiju biljaka na liberijskom sveučilištu, tvrdi da su Amerikanci namjerno pustili virus ebole među ljude, što su prenijele novine ‘Daily Observer’ u glavnom liberijskom gradu Monroviji, i naglašava da se radi o jednom projektu Pentagona vrijedan 140.000.000 US$ koji je dobila jedna kanadska farmaceutska korporacija da istražuje utjecaj virusa ebole na ljude.

Istraživanje je započeto uoči izbijanja virusa ebole u Gvineji i Sierra Leoneu, dakle, u siječnju 2014., dok je virus izbio u zemljama zapadne Afrike u ožujku 2014. godine, a istraživanje je obuhvaćalo namjerno cijepljenje ljudi smrtonosnim virusom ebole, i zatim liječenje cjepivom protiv virusa. (Istraživanje studije naprasno je prekinuto u srpnju 2014. godine, i može se ustvrditi da nema razlike između metode dr. Josepha Mengelea, i današnjice.)

Je li američka vlada namjerno inficirala Afrikance virusom ebole koji se poslije proširio među stanovnicima zapadnoafričkih zemalja, ili je virus slučajno izašao iz laboratorija u prirodu, je za sada nedokazivo, ali dr. Broderick ukazuje na činjenicu da Washington raspolaže s jednim istraživačkim laboratorijem u gradu Kenemi u državi Sierra Leone, koji istražuje „viralni bio-terorizam“. Grad Kename je bilo i žarište izbijanja virusa ebole, koji se poslije proširio na Sierra Leone, Gvineju i Liberiju, a otuda u Europu i Sjevernu Ameriku.

Zašto je američki predsjendik Obama poslao u Liberiju 3000 Marinaca Američke vojske? Druge zemlje šalju medicinsko osoblje upomoć, radi suzbijanja virusa ebole, i liječenja oboljelih pacijenata, dok Washington šalje vojnike koji će teško virus moći gađati metcima i navođenim raketama. Uz to je Barack Obama na zasjedanju godišnje Glavne skupštine UN proglasio ebolu, pored Ruske Federacije i „Islamske države“, najvećom prijetnjom Sjedinjenih Američkih Država. Zašto taj geo-politički interes Washingtona za područje zapadne Afrike? Ako se uzme u obzir da su ispred atlantske obale zapadno-afričkih zemalja otkrivene svjetske rezerve nafte i plina, i da su Kinezi već dulje vrijeme gospodarski aktivni u tom području, onda angažman američkih Marinaca dobiva svoj puni smisao. „Zločesta“ Kuba je također poslala svje ljude u zapadnu Afriku, ali liječnike i medicinske sestre, i to najveći broj, odazivajući se pozivu upomoć od strane vlada zapadno-afričkih zemalja. Zauzvrat Kuba ne traži ništa.

Ministar informiranja države Sierra Leone, u kojoj je od početka izbijanja virusa ebole umrlo oko 1200 ljudi, g. Alpha Kanu, objavio je na tiskovnoj konferenciji svoje vlade, koju su zapadni mediji cenzurirali, to jest, nisu je ni objavili, da je njegova vlada uspješno počela liječiti pacijente oboljele od ebole, i to prirodnim, ne farmaceutskim cjepivom.

Prirodni lijek, nastao uz Božju milost za sve ljude, kao što je cijela priroda stvorena u korist Božjeg bića čovjeka, je nanosrebro, jedna otopina vode koja sadrži 10 ppm srebra, poznata još i kao srebrena voda ili koloidalno srebro, što jača čovjekov imunitet, tako da sam čovjekov imunološki sustav nakon toga preuzima borbu protiv virusa, i uništava ga, ili drugim riječima, čovjek ozdravi, barem privremeno ako znamo da se bolest kao informacija nalazi kao zapis u našoj duši ako je onečišćena grijesima, i zatim se u obliku bolesti spušta u tijelo sa ciljem da čovjek prestane mrziti, prezirati, biti ljuti ljubomoran, odnosno da prestane njegova agresija. Međutim, uz ljubav Božju, i nanosrebro, izliječenje od virusa ebole je stopostotno.

Ovaj prirodni proizvod proizvodi jedna tvrtka u Sjedinjenim Američkim Državama, ‘National Solutions Foundation’, NSF, i njezina direktorica gospođa dr. Rima Laibow je izjavila, da je lijek protiv ebole isporučila državi Sierra Leone još 20. kolovoza 2014. ali je tamo stigao tek 29. rujna 2014. godine, to jest, sustavno je sprečavana njegova isporuka bolesnicima u Afriku, a za to vrijeme su ljudi patili, i bolest se širila eksponencijalno, i nepotrebno su ljudi umirali. Navedeni ministar Sierra Leonea je rekao, da je izliječenje pacijenata od ebole u njegovoj zemlji sada stopostotno, i da će svi oboljeli biti izliječeni.

Ako sam ja, mali čovjek, koji i nisam novinar nego povjesničar, u svojim istraživanjima došao do ovih podataka, kako to da novinari korporacijskoga tiska u Republici Hrvatskoj, i javnih informativnih servisa poput Hrvatske televizije i Hrvatskog radija, koji zarađuju na tisuće, a neki i desetke tisuća kuna mjesečno, nisu do sada objavili ove podatke, da lijek protiv ebole postoji, i to prirodni lijek, nikakvo cjepivo nego lijek poput antibiotika.

Ovime Hrvatskoj darujem svoje znanje o tome, i na vladi Republike Hrvatske je, kao i na ministru zdravstva, da se pripremi za prvi slučaj ebole u Hrvatskoj na način kako se pripremio Sierra Leone, tako da nitko u Hrvatskoj ne mora zbog toga umrijeti. Sada bi dobrodošao imunološki zavod da ovo implementira u hrvatski zdravstveni sustav, ali kao što smo svjedoci, njega se sustavno uništava radi uvoznog lobija i provizija, to jest radi novca koji se stavlja u džep, da bi se pacijentima davala umjetna cjepiva i summnjivi lijekovi s nuspojavama, umjesto da se iz prirode izvadi ono što treba za liječenje. Za informaciju, Isus Krist dokje hodao Zemljom, doslovni nikada kod sebe nije imao niti jedan nedini novčić, jer, novac predstavlja grijeh.

Hrvatski branitelji, ratni veterani i vojni invalidi prosvjeduju po principu predsjednika Kennedya: „Ne pitaj što država/domovina može učintii za tebe, nego se upitaj što ti možeš učiniti za državu/dmovinu“.

Oni su se upitali, i odlučili su da za državu/domoviu ponovo izađu na prvu crtu bojišnice, ovaj puta pred ministarstvo laži u Savskoj cesti broj 66 u Zagrebu gdje prosvjeduju protiv nepravde, a za nacionalno dostojanstvo, jer kako kažu na transparentima: „1991. borili smo se protiv Jugoslavije, 2014. se borimo protiv Jugoslavena.“

Naravno da je vlast šokirana ovim žilavim otporom, te na njega reagira vrijeđanjem, omalovažanjem, podcjenjivanjem, i ismijavanjem, čak i kad su u pitanju žrtve koje padaju na prosvjedu, kao umrla braniteljica, gospođa Neda Topalušić, ili ‘Tigar’ Damir Čakanić koji se iz očaja i krikom heroja polio benzinom i samozapalio, kao Jan Palach u Pragu, 1969. koji se borio za nacionalnu slobodu.

Ostavka ministra Freda Matića je preduvjet za bilo kakvo rješenje pravednih prosvjednika koje u prvih tjedan dana nije gotovo nitko nitko od brojnih udruga i političkih stranaka posjetio, od brojnih estradnih zvijezda i sportaša, osim časnog Joea Šimunića, od brojnih političara i dužnosnika, od Crkve, oporbe, izuzev predsjedničkih kandidata, i Dobroslava Parage koji je u tišini došao na komemoraciju u Savsku 66 pokojnoj Nedi Topalušić, i nije imao potrebu se slikati radi slave i glasova kao drugi.

Svrha prosvjeda treba biti, i nadajmo se da jest, promjena nepravednog sustava, a ne samo jednog ministra brbljavca koji ne zna drukčije nego svojom podsvjesnom agresijom vrijeđati drugove branitelje iz rata.

Predsjednik i predsjednički kandidat Ivo Josipović je doduše isto došao posjetiti ratne vojne invalide koji prosvjeduju, ali njegov susret nije bio tako srdačan kao s partizanskim ratnim veteranima u Srbu, što je shvatljivo, jer hrvatski ranitelji su se borili za hrvatsku državu, a partizani za Jugoslaviju, i nisu partizani položili temelj hrvatskoj državi nego hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a to što je prvi predsjednik Republike, Franjo Tuđman, u preambulu Ustava dao unijeti odredbu, da se RH temelji na partizanskoj revoluciji iz Drugog svjetskog rata ne znači ništa, jer papir svašta trpi, dok istina ne trpi laž. Uostalom, novi Božićni Ustav iz 1990., koji je zamijenio onaj stari socijalistički iz vremena diktature komunističke partije, (Saveza komunista), nije donijet na referendumu, nego voljom jedne stranke, HDZ, izabrane na višestranačkim izborima, ali Ustav nije donijet u smislu pune demokracije na referendumu, da bismo mogli tvrditi kako se hrvatski građani slažu s Franjom Tuđmanom, ili danas Ivom Josipovićem, (SDP), da su partizani zaslužni za postojanje Republike Hrvatske.

Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata su uvjereni, i u pravu su kada tvrde, da su oni položili temelj hrvatske države; tim prije čudi, a možda i ne čudi, da predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, (HDZ), nije znala odgovoriti na pitanje branitelja-prosvjednika, hoće li se zalagati da sve to lijepo uđe u Ustav Republike Hrvatske, kao što nije znala odgovoriti na pitanje u vezi Tita, nego mudro šuti poznatom hrvatskom šutnjom; uz to se ispostavilo da sjedi na dva stolca, na jednom piše NATO, a na drugom RH, a svoju djecu bi ostavila u Belgiji da ne budu izloženi medijskom pritisku. Djeca hrvatskih ratnih vojnih invalida izložena su pritisku preko 20 godina, i to u Hrvatskoj. Treći predsjednički kandidat dr. Milan Kujundžić izgleda kao dobričina, možda i jest dobar čovjek, a stručan je što je dokazao kao ravnatelj velike zagrebačke bolnice, i pokazao organizacijsku sposobnost, međutim, on je privrženik Europske unije, i nikakvu realnu nadu hrvatskim biračima istinski ne može ponuditi u okviru Hrvatske u Europskoj uniji, jer sve najvažnije se diktira iz Bruxellesa, jedino što vjerojatno ne bi vrijeđao hrvatske branitelje da su se navodno borili u „građanskom ratu“, i ne bi, valjda, bio nazočan na opskurnim i bizarnim partizanskim proslavama obljetnica na kojima se veliča totalitarni komunizam i masovni ubojica i zločinac Tito, pod izgovorom slavljenja antifašističke borbe“. Tako g. dr. Kujundžić ne može ništa konkretno ponuditi niti obećati, a niti realno pomoći hrvatskim braniteljima, jer njihova sudbina je određena hrvatskim članstvom u Europskoj uniji koja je dio karike zapadne politike u kojoj je MMF također jedna karika, a MMF zahtiijeva radikalno smanjenje izdataka za socijalu, i ratne veterane, jer cilj je jasan: Treba skršiti volju hrvatskih branitelja kao jedine realne snage borbenog otpora otplati lihvarskih kamata na kredite, odnosno zaduženje hrvatske države koju su s kreditima do grla učinili dužnom bivši komunisti. I opet smo kod bivših komunista (titoista) koji se nazivaju „antifašistima“, i koji su tako često tema u mojim kolumnama, ali iz prostog razloga što predstavljaju uzrok svih problema u Hrvatskoj, i to doslovno, i oni predstavljaju virus ebole u nas, u prenesenom smislu naravno. Ali, kao što smo vidjeli, ima lijeka protiv ebole, i to je ono što daje nadu.

Profesor Goran Jurišić u Zagrebu

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

Objavljeno

na

Objavio

Teško je dokazati da Hrvatska proizvodi nemir i agresiju na susjede. Ali lako je dokazati da svi oni nastoje prisvojiti nešto od Hrvatske

To da nas u isto vrijeme pritišću i iz Slovenije i iz Srbije nije za Hrvatsku nikakva novost.

Bilo je i gorih tajminga, primjerice usred Domovinskog rata kada je trećina teritorija bila okupirana od pobunjenih Srba i postrojbi iz Srbije, a slovenski je parlament donio odluku da je cijeli Piranski zaljev njihov, piše Davor Ivanković / Večernji list

Hrvatska nije kapitulirala ni u tim uvjetima pa začuđuje što u službenoj Ljubljani i Beogradu misle da bi mogla kapitulirati danas. Slovenija Hrvatsku sada pritišće zato što ne prihvaća pravorijek međunarodne arbitraže o zaljevu, a srpski predsjednik Aleksandar Vučić traži da promijenimo tekst novog zakona o hrvatskim braniteljima u kojemu se Srbija spominje kao agresor. I Slovenija i Srbija traže da se prepustimo zaboravu.

Slovenija bi željela da zaboravimo da je izravno sudjelovala u kompromitaciji, kriminalizaciji, pravosudnoj korupciji članova međunarodnog suda u Haagu, a Vučića bi zadovoljilo kada bi Hrvatska pristala na teoriju da se zbivao građanski rat, a da su kolone tenkova iz Beograda u Vukovar prenijele tek cvijeće kojim su ih zasipali dok su polazili za Vukovar.

U pritiscima na Hrvatsku i jedni i drugi, a takvu taktiku rabe i ostali hrvatski susjedi, koriste teze koje sugeriraju da je Hrvatska “troublemaker”, da ona proizvodi nemir na inače “skladnom” jugoistoku Europe. To što Hrvatska trenutačno ima aktivirane sporove s gotovo svim svojim susjedima naravno da automatski ne znači da je ona i proizvođač nemira.

Vrlo bi teško bilo dokazati da Hrvatska provodi agresiju na Sloveniju, Srbiju, BiH, Mađarsku. Ali je lako dokazati da sve spomenute zemlje očekuju da će u njihovo vlasništvo prijeći nešto na što Hrvatska polaže pravo. Slovenija, Srbija, BiH, čak i Crna Gora od Hrvatske traže teritorijalne ustupke, a Mađarska gospodarske. I dok su hrvatske službene politike diplomatski pristojne, sve biva u redu. No kada Hrvatska javno brani svoj stav, nastaju problemi.

Tako je slovenska politika u potpunom šoku nakon što je jedan hrvatski premijer, Andrej Plenković, na godišnjem zasjedanju UN-a u New Yorku pred cijelim svijetom nastupio apsolutno suverenistički i objasnio da nije problem Hrvatska jer ne prihvaća međunarodnu arbitražu, nego je problem što je Slovenija kompromitirala instituciju međunarodnog prava te bi pristajanje na odluku takve institucije značilo da RH podupire pravosudnu korupciju i laž. Hrvatska javnost, dakle, ne mora biti zabrinuta što je premijer istupio suverenistički, ali treba biti što u svojim reakcijama predstavnici oporbe pokazuju sav jad oporbene scene.

Umjesto da zdušno podrže Plenkovićev istup u UN-u, kao što su svojedobno podupirali one Zorana Milanovića, Bernardić i Petrov pričaju kako premijer laže i mulja, a Pusićeva da je istup u UN-u skandalozan (?). A nevjerojatno je da ne reagiraju na Vučića i ne podsjete ga da nema nikakvih prava utjecati na to kakvi će se zakoni donositi u RH.

No nakon što mu je mali Riječanin Tino već održao lekciju, Vučića možda i ne bi trebalo jače doživljavati. Milorad Pupovac ima pak pravo tražiti intervencije u taj zakon, koji mu se ne sviđa i slaže se s Vučićem da bi Srbima u Hrvatskoj teško pao. No nije dovoljno jasan kad kaže da se zakonom vraća na “ratnu propagandu”.

U zakonu piše da su agresiju izvršile Srbija, Crna Gora, JNA, paravojska iz BiH, uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH zadojenih velikosrpstvom. Što je tu točno ratna propaganda? S obzirom na značajan broj Srba koji su u ratu branili Hrvatsku, bilo bi vjerojatno korektnije da zakonodavac umjesto “velikog broja” stavi “dio” ili “pobunjeni Srbi”.

Vučić već najavljuje da će na ovaj zakon, ne promijeni li se, uzvratiti jednako, što znači da će se vraćati na 1941. Od kuda je pak agresija stizala, njemu je poznato i osobno jer je dokumentirano kako po Hrvatskoj objašnjava Srbima koje su im to nove granice, ali će mu teže biti uzvratiti tezom da su Hrvati izvršili agresiju na Kruševac i da su “stvarno” bombardirali Čačak…

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Što Stjepan Mesić i Budimir Lončar znaju o aktivnostima OSA-e BiH u Republici Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ljevičari diljem svijeta su cijelo 20. stoljeće uprezali svoje ograničene mentalne i kognitivne snage kako bi pojam “nacionalizam” zadobio nekakvo “negativno” ili politički i društveno neprihvatljivo značenje. Zaista, ne treba posebno objašnjavati što se događalo u Jugoslaviji onomu tko je bio etiketiran kao “nacionalist”, kao ni što se događa kad danas nekoga “liberalni” mediji proglase “nacionalistom”.

Međutim, licemjerje, neobrazovanost i nepismenost ne poznaju samosvijesti ni samokritike.

U nas je jugoslavenski nacionalizam potisnuo i proganjao sve ostale nacionalizme kao što suvremeni liberalizam sve svoje neistomišljenike i protivnike proglašava – fašistima i/ili nacionalistima.

Nažalost, pseudonacionalizmi kao što su sveslavenstvo i jugoslavenstvo preživješe raspad kako SSSR-a tako i SFRJ-a, te se iznova javljaju, ovoga puta u izmijenjenom obliku pod imenima europejstva, balkanizma ili nadnacionalnih regionizama, piše Josip Gajski/Hrsvijet.net

Svaki od tih “izama” je u pravilu najčešće tek zavjesa iza koje se krije interes; nacionalni, geopolitički ili ini, ali uvijek svediv na financijski interes. Ipak, najneutemeljeniji, najviše “veštački”, rekli bi prekodrinci, odnosno najbizarniji pseudonacionalizam suvremenog doba jest onaj islamski, odnosno muslimanski. Koju god vjeroispovijest pogledamo na kugli zemaljskoj, vidimo “razdor”, odnosno podjele među katolicima, pravoslavcima, protestantima, hindusima, budistima. U biti, vidimo “zajedništvo” koje nema nadnacionalne (antinacionalne) pretenzije, za razliku od muslimana (preko 85% sunita) koji se poistovjećuju i povezuju diljem svijeta.

Identitet se u svih muslimana ne nalazi u naciji, nego njegovoj vjeri; bez nje, on (p)ostaje ništa. Promotrimo li stanje na bliskom istoku, vidimo razne arapske (!) države u međunarodnopravnom smislu i njihove državljane, ali ne vidimo narode, odnosno etnos. Ne postoje Sirijci, Libanonci, Iračani, Jordanci; postoje Arapi, odnosno Muslimani, kojima je u širem smislu svejedno kako se njihova država zove i dokle seže, dok se god nalazi unutar granica nekog od povijesnih kalifata.

Ovo je važno znati zbog stanja u susjednoj BiH. U određenom smislu, Bosna i Hercegovina od 1945. godine je jedina jugoslavenska zemlja u kojoj žive, u pravom smislu, Jugoslaveni. S jedne strane imamo Hrvate, s druge Srbe, koji se nikad u potpunosti nisu izjašnjavali Jugoslavenima, no što je s trećim “narodom”? Mi ćemo za Bošnjake tvrditi da su to Hrvati koji su prešli na islam; Srbi će tvrditi da su to, pak, Srbi koji su prihvatili islam, a ovi se treći odbijaju izjasniti kao pripadnici dvaju spomenutih naroda – i zato su u najvećoj mjeri postali Jugoslaveni – mogli su prihvatiti nepostojeću narodnosti jer sami svoju nisu imali.

Popis stanovništva iz 1953. godine u BiH nije dopuštao narodnost Muslimana, stoga imamo brojku 891.800 (31.32%) Jugoslavena. Na sljedećem popisu iz 1961. godine, kad je ta narodnost dopuštena, imamo 842.248. (25.29%) Muslimana. Štovatelji, apologeti i nasljednici Josipa Broza nisu nikad shvatili zašto je u pokretu “Nesvrstanih” bilo toliko arapskih zemalja, kao ni zašto je Jugoslavija imala “dobre” veze s Arapima, zašto su šeici i arapski dužnosnici hodočastili u Beograd i trpili polupismenog Broza. No, brojke govore same za sebe; pokret “Nesvrstanih” je prvu značajnu konferenciju imao 1961. godine. Usporedimo li broj Muslimana iz popisa stanovništva iz 1961. s onim iz 1971. vidimo rast za 640.182. Dakle, u jedno desetljeće je broj Muslimana porastao za više od pola milijuna ljudi! Vidimo da su Arapi već onda počeli sa svojim strateškim prodorom u BiH, a današnja militantna islamizacija Bosne i Hercegovine nije ništa drugo do li realizacija dugo pripremanog plana.

U jugoistočnoj Europi postoji enklava s gotovo 2 milijuna registriranih (!) muslimana koji svoj identitet vežu isključivo uz svoju vjeru, bez koje, zapravo, ne postoje. Hrvati su Hrvati, bili oni katolici, pravoslavci, agnostici, ateisti i t.d., a jesmo li ikada čuli za Muslimana agnostika ili ateista? Nismo i ne ćemo, jer bi to bilo nešto poput okruglog kvadrata.

Danas se diljem Zapada koristi izraz “moderate muslim”, odnosno umjereni ili progresivni musliman, za razliku od muslimanskih fundamentalista (terorista). Međutim, opet u samom pojmu imamo sve rečeno – fundamentalizam – dakle fundament, ono što je u temelju, jezgra, počelo – islam je (u temelju) najopasniji suvremeni pseudonacionalizam.

Upravo na tom tragu treme tumačiti i navode pisma reis-a Kavazovića, upućenog kardinalu Bozaniću, koji nerješena nacionalna pitanja u BiH pokušava staviti u kontekst religijskih.

II.

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu, izdaje publikacije te vrši nekakvu medijsko-političku (projugoslavensku) ulogu.

Svakom upućenijem je jasno o čemu se radi kad je počasni predsjednik IFIMES-a Stjepan Mesić, a predsjednik savjetodavnog odbora Budimir Lončar. Zanimljivo je, pak, što su predsjednici IFIMES-aZijad Bećirović i Bakhtyar Aljaf (rođen u Iraku). Također, o izvrsnoj međunarodnoj umreženosti govori i činjenica da je predsjednik vijeća IFIMES-a Craig T. Smith, bivši politički ravnatelj Bijele kuće u Clintonovoj administraciji, ali i direktorica za euro-mediteransku diplomaciju i međukulturalne odnose njezino visočanstvo nadvojvotkinja Austrije i toskanska princeza Camilla Habsburg-Lothringen.

Vrlo je zanimljivo što je 16. rujna 2017. godine objavljena opsežna „analiza“ odnosno projugoslavenski, a kako se ispostavlja, promuslimanski pamflet „Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“.

Na podmukao se način u tom pamfletu izjednačava djelovanje Predsjednice RH te srbijanskog predsjednika Vučića, pritom insinuirajući politike tih dvaju država spram Hrvata, odnosno Srba u BiH, a protiv muslimana Bakira Izetbegovića: „Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju BiH na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući  Herceg-Bosansku politiku prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u BiH.“

Najzanimljiviji je zaključak ovog pamfleta, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da su bivše jugoslavenske strukture (Mesić, Lončar) itekako umrežene s islamskim interesima, još od razdoblja „Nesvrstanih“ te neviđene muslimanizacije započete 60-ih godina prošlog stoljeća: „Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih džihadista i terorista iz BiH, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.“

Istaknut ćemo još jednom, da je ovaj pamflet objavljen 16. rujna, dakle samo dva dana prije no što je „Nacional“ objavio dokumente koji potvrđuju da agenti Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA BiH) prisluškuju, prate i tajno nadziru hrvatske političare i poduzetnike. Upravo je glede bošnjačke obavještajne službe napisano: „Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz BiH odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno  u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se  na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz BiH prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema BiH, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.“

Dakle, osim što se (ne)izravno zaprijetilo RH i njezinim građanima, pokušalo se, koliko je moguće, preventivno sanirati štetu koja će nastati nakon objave dokumenata u „Nacionalu“. Kad su već jako zabrinuti za hrvatski turizam, ne treba isključiti ni ulogu bosanskog parasustava, o kome je pisao Nacional, u brojnim požarima kakvima smo svjedočili posljednjih tjedana.

Uzmemo li u obzir da su bivša dva jugoslavenska dužnosnika (Stjepan Mesić i Budimir Lončar) vrlo bliska tom institutu, bilo bi razumno pretpostaviti da i oni imaju neka saznanja o bošnjačkim obavještajcima i prisluškivanju hrvatskih političara i gospodarstvenika, čime bi se trebala pozabaviti i naša SOA.

Zaključno, radikalizacija Muslimana u BiH predstavlja konačni krah i propast ideje jugoslavenstva, zbog čega su možda mnogi toliko skloni unitarnoj BiH, jer je to Jugoslavija nakon Jugoslavije, međutim, kao i svaka Jugoslavija u povijesti – nefunkcionalna i neodrživa. S druge strane, trebalo bi istražiti koliko se na islamizaciji BiH radilo tijekom druge polovice 20. stoljeća, za vrijeme i nakon raspada bivše države. Beograd je do ’90-te godine bio terorističko središte Europe i sjedište PLO-a te svih muslimanskih terorističkih organizacija, a danas je to Sarajevo, što ne može biti slučajnost, budući su ostali isti ljudi i iste strukture. Trebalo bi ih, prije nego odu Bogu na ispovijed, nešto o tomu – priupitati.

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati