Višnja Starešina: Federica na balkanskim vatrama

7

Put putuje visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Federica Mogherini po balkanskim prijestolnicama. Jedan dan u Skoplju, drugi u Sarajevu… Gdje god zaiskri, eto visoke predstavnice. Ako netko slabije pamti, to je ona simpatična dama koja je nakon velikog terorističkog napada u Bruxellesu suznih očiju zavapila: “Vidite li što nam to čine, što nam to čine?!”

Za one koji bolje pamte to je gospođa kojoj se baš posrećilo kada su birali visoku predstavnicu za vanjsku politiku jer se lijepo uklopila u kadrovske pogodbe i križaljke: žena, socijalistica, bivša ministrica sa staroeuropskog juga, što je bilo vrlo komplementarno predsjedniku Europske komisije Jean- Claudeu Junckeru, predsjedniku Europskog vijeća Donaldu Tusku i drugim elementima križaljke.

I sve je to jedna lijepa i ugodna shema, osobito ugodna izabranima, dok se negdje na europskom tlu ne počnu paliti vatre mogućih sukoba, dok se ne pokaže potreba za istinskim europskim političkim vodstvom, kao što je to danas u Makedoniji, sutra u BiH, jučer u Crnoj Gori, a prekosutra možda na Kosovu ili Sandžaku…

Sjetite se de Michelisa

A u trenucima kada ratničke vatre počnu gorjeti, vidi se da Europe kao političke i sigurnosne snage zapravo nema, kako što je nije bilo niti početkom devedesetih, kada je počeo velikosrpski ratni pohod na Hrvatsku, potom na BiH. Oni koji pamte kao slonovi, moraju priznati da je ondašnji europski mirovni putnik i sunarodnjak gđe Mogherini, talijanski vanjskopolitički ministar Gianni de Michelis, koji je mirovne misije upotpunjavao kondicijskim treninzima po diskotekama i gastronomskim istraživanjima, bio politički uvjerljiviji.

U ono doba, nedostatak europske političke snage nadomjestile su snažne države: Velika Britanija koja je svoju politiku očuvanja neke preoblikovane Jugoslavije sa srpskom dominacijom pretvorila u politiku EU-a i UN-a, Njemačka koja je ujesen 1991. godine napravila vlastitu vanjskopolitičku inicijaciju međunarodnim priznanjem Hrvatske. Naposljetku je ipak morala doći Amerika, da bi napravila mir.

Hrvatska je iz tog rata izišla kao pobjednica, jer je uz Sloveniju koja je dobila Miloševićevu ispisnicu iz Jugoslavije, jedina na kraju postala završena država, s definiranim teritorijem i ustavnopravnim poretkom. Za taj uspjeh presudno je bilo jedinstvo naroda oko cilja stvaranja i obrane države te vizija i državno vodstvo predsjednika Tuđmana, koji je znao stvoriti i održati to jedinstvo i kombinacijom vojske, politike i diplomacije ostvariti cilj.

Na prvi pogled danas bi uza sve vatre u susjedstvu pozicija Hrvatske trebala biti mnogo ugodnija: ne samo što je formalno definirana država već je i članica EU-a i NATO saveza. No stanje nije nimalo bezazleno jer su se promijenili i susjedstvo i Europa. U istočnom susjedstvu su politički vrlo aktivne dvije snažne države s autokratskim porecima, nedemokratskim vrijednostima i globalnim pretenzijama: Rusija i Turska sa dvojicom snažnih vođa Putinom i Erdoganom. Oni su moćno zaleđe dvjema sustavnim i postojanim regionalnim politikama: srpskoj i muslimanskoj.

Nasuprot njima je uređena, bogata i slaba EU. U toj EU više nema Velike Britanije, koja barem zna voditi politiku. No to ne znači da se Velika Britanija neće politički uključiti u rasplet preko NATO-a i UN-a, što će dodatno oslabiti EU. U toj EU više nema ozbiljnijeg političkog vođe, nakon što je Angela Merkel, politikom otvorenih vrata napravila salto mortale. Uz to ovo je i godina izbora – od Nizozemske, preko Francuske do Njemačke.

Kad je riječ o BiH, o kojoj presudno ovisi i hrvatska stabilnost i sigurnost, više uopće nije riječ o tome da srpsko i bošnjačko vodstvo iskazuje otvoreni prezir prema EU-u i ignorira njegove zahtjeve odbijajući postati Europom u smislu demokratskih vrijednosti i ustavnopravnog ustrojstva, već je riječ o tome da se EU ima razloga pribojavati da će biti pretvoren u BiH.

Destabiliziran. Jer ruske i turske ambicije se ne zaustavljaju u BiH. I nastojat će ostvariti politički profit na tom europskom strahu.

Bakirova vatra

Zbog toga mi se, barem sa stanovišta hrvatske stabilnosti i sigurnosti, trenutačno najozbiljnijom prijetnjom čini izazivanje institucionalne blokade u BiH soliranjem Bakira Izetbegovića na reviziji postupka za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde. Čini mi se sad čak ozbiljnijom prijetnjom od povremenih vatri koje naviještaju oružane sukobe, a koje se s vremena na vrijeme pale, od Republike Srpske, preko Kosova do Makedonije. Istina, srpska i muslimanska politika na Balkanu, kao i njihovi veliki pokrovitelj, imaju mnogo točaka sukoba interesa na tom prostoru. No ne vjerujem da će ti sukobi interesa eskalirati u konflikte većih razmjena prije nego što zajednički oslabe zajedničkog protivnika.

Na lokalnoj razini prije nego što srpska i bošnjačka politika ne pokušaju eliminirati Hrvate kao politički subjekt a potom i doslovce iz BiH, na europskoj razini prije nego što Rusija i Turska ne pokušaju izazivanjem krize i kaosa u BiH dodatno uplašiti Europu svojom snagom.
Zato mi se čini realnim, nakon Izetbegovićeva manevra s revizijom presude za genocid, očekivati poteze sarajevskih sudskih vlasti koje ujedinjuju u cilju bošnjačko i srpsko vodstvo u BiH: a to je aktiviranje optužnica za ratne zločine protiv Hrvata. Izvori upućeni u rad sarajevskog tužiteljstva za ratne zločine posljednjih dana upozoravaju da bi uskoro mogle biti aktivirane optužnice za ratne zločine nad Srbima: na Kupresu (1992.), i u završnim operacijama Maestral i Ljeto 95 te nad Muslimanima/Bošnjacima u Mostaru (1993./1994.).

To bi se terminski moglo poklopiti s najavljenom završnom raspravom o žalbi šestorice Hrvata (Prlić, Praljak, Petković, Stojić, Čorić, Pušić) pred Haaškim sudom. Kako u žalbenom vijeću Haaškog suda većinu ima političko-sudačka škola koja je u žalbenom postupku generala Gotovine zagovarala potvrdu udruženog zločinačkog pothvata i osuđujuću presudu i preglasavanjem izgubila, sasvim je moguće da je presuda već zapravo napisana.

A Federica?

Ukratko, uz potporu Haaškog suda, u bošnjačko-srpskom tužiteljstvu u Sarajevu (uz participaciju hrvatskih kadrova iz stare beogradske političke škole) pravljen je i napravljen politički koncept kolektivnog kaznenog progona, cijelog HVO-a, najviših zapovjednika HV-a i kolektivne odgovornosti hrvatske politike za agresiju i dvostruku zločinački pothvat u BiH: nad Srbima 1992. i 1995. i nad Muslimanima/Bošnjacima 1993. i 1994. Nužna je posljedica gubitak povjerenja u hrvatsku politiku u BiH i u Hrvatskoj, koje može varirati od nezadovoljstva i podjela do kaosa. Takav rasplet može spriječiti samo istinska unutarnja politička i institucionalna katarza.

Umjesto postupanja po uputama Europskog parlamenta i Europske komisije o federalizaciji, neselektivnom pravosuđu i pravnoj državi, interesni srpsko – bošnjački partneri su spremni izazvati EU kolektivnom kriminalizacijom njezine države članice. A Federica? Federica, kao metafora EU-a se boji: ne samo vatre u Makedoniji ili na Kosovu već i u Bruxellesu, Rimu, Parizu, Berlinu… Pitanje je kako i tko može objasniti „federici“ kao metafori, da će vatre to više gorjeti što se bude više bojala? I da neće spasiti Rim pobjegne li iz Mostara.

Višnja Starešina /Slobodna Dalmacija

>http://kamenjar.com/ivo-lucic-tuziteljstvo-rs-ovih-dana-podize-optuznice-hrvatskih-zapovjednika-kupresu-drugim-mjestima/

>http://kamenjar.com/donosimo-konacan-detaljan-raspored-tijeka-zalbene-rasprave/

facebook komentari

  • Tyrex Rex

    Uvijek iste priće ! Talijanka Federica Mogherini može napraviti na područjima bivše države isto što je napravila i EU devedesetih.Veliko NIŠTA …! Za bilo što drugo EU je bila nesposobna onda kao i sada.

    • Maks

      Mogherini zastupa neoliberalnu EU ljevicu koja propada poput Obame. Ostane li Angela Merkel bar jos jedan mandat sudbina Te ljevice je margina i recycling.

      • Tyrex Rex

        Previše vjeruješ u frau Angelu.Moj utisak.

        • Maks

          Ja dobro poznam Frau Merkel i njezinu politiku, ovo sto se kod nas pisalo nije istina , njemacki konzervativci lazu poput ljevice , nemaju sansu na izborima – mogu jedino malo oslabiti Merkel da pobjedi neoliberalna lgbt ljevica – to je najgori scenarij . Njemacka u njihovim rukama znaci da opet preuzimaju EU – povratak na ono prije 15 godina a sad su u podrumu. Ti konzervativci su odprilike poput ovih starih HSPejaca kod nas, nis koristi. Nije istina da je Merkel pozvala teroriste , ljevica ih uvozi preko 20 godina – islamizacija !!!! Merkel je jedino rekla da Njemacka moze primiti 800 000 izbjeglica humanitarno i privremeno , Milanovic i Ostojic u dogovoru s EU ljevicom joj gurnuli preko 700 000 SILOM I NA BRZINU. To je jedina istina.

  • Omnes Omnibus

    Sve mi smrdi na politiku kriminaliziranja Hrvata u svrhu fantomskog jedinstva EU. Nemam sumlje da ce se mudro rukovodsvo voditi uputstvima iz Brussels-a. Zato su i ustoliceni.
    O Federici ne treba trositi rijeci, suradnja Talijana s cetnicima je vec videna.

  • Malleus_Haereticorum

    Ja sam na YouTube-u odslušao njezin govor, odnosno simultani prijevod njezina govora na srbski jezik. Govor se sastoji od niza podilaženja Srbima, spominjući njihovu „istoriju“ sve do značajnog podatka da su, kako je rekla, osamnaesorica (18) rimskih careva rođena na tlu današnje Srbije. Predpostavljam da je to podilaženje bilo u funkciji ublažavanja spominjanja Kosova, s čime bi se Srbija trebala pomiriti u svrhu, valjda, europskog jedinstva, mira i sreće. Ona je „odverglala“ cijeli svoj govor u trajanju od dvadesetak minuta uz stalno ometanje od strane šešeljevaca, koje na snimci nisam mogao čuti.

    Cijela je ta situacija sramotna, i za EU i za samu Srbiju. Prvo, zato što se jasno naznačava da bi EU trebala biti novo Rimsko Carstvo, s poganskim temeljima. Sudbina toga „carstva“ je jasna–propast u ludilu. Jasno je da je ludilo nezamislivo bez sudjelovanja Srbije. Naime, Federica je više puta iztakla da EU treba Srbiju, i obrnuto. Ako govorimo u kontekstu dvanaest ludih rimskih careva, onda je to zaista tako, kako je rekla Federica. Drugo, međusobno podilaženje uvijek rezultira krvavim neprijateljstvom. Federica je rekla da se EU ne stvara kao oporba prema nečemu ili nekomu, što je očita laž. Ako ti netko treba do te mjere da si spreman doći u njegov dom i tamo mu „guditi u uvce“, uz šutljivo trpljenje uvrjeda od samog domaćina, onda je očito da to činiš kao oporbu prema nekomu koji bi isto tako mogao privući domaćina. Taj „netko“ je očito Putin, odnosno Rusija. Time je službena politika EU jasno dala do znanja da Srbiju smatra objektom svoje ekspanzije, odnosno objektom sprječavanja ruske ekspanzije. I kao treće, navodim kao zanimljivost da nesretna prevoditeljica u trenutku nije mogla pronaći odgovarajući srbski izraz, pa je Federicine riječi o preznačajnoj ulozi Srbije u povijesti Europe prevela tako da je rekla da Srbija ima „stožernu ulogu“ u regionu. Eto, ni četnici ne mogu bez „stožera“.

  • Argus Panoptes

    “Ukratko, uz potporu Haaškog suda, u bošnjačko-srpskom tužiteljstvu u
    Sarajevu (uz participaciju hrvatskih kadrova iz stare beogradske
    političke škole) pravljen je i napravljen politički koncept kolektivnog
    kaznenog progona, cijelog HVO-a, najviših zapovjednika HV-a i kolektivne
    odgovornosti hrvatske politike za agresiju i dvostruku zločinački
    pothvat u BiH: nad Srbima 1992. i 1995. i nad Muslimanima/Bošnjacima
    1993. i 1994. Nužna je posljedica gubitak povjerenja u hrvatsku politiku
    u BiH i u Hrvatskoj, koje može varirati od nezadovoljstva i podjela do
    kaosa. Takav rasplet može spriječiti samo istinska unutarnja politička i
    institucionalna katarza.”
    Pa se sada moramo uistinu dobro zapitati tko bi to u Hrvatskoj mogao započeti katarzu čitavog sustava?Da li možda ova vlada koja liči više na uškopljenika?Ili oporba koju niti ne zanima kakvim su prevarama suočeni Hrvati u BiH? Ova država je jedini dom koji imamo i ne smijemo dopustiti lažnim dodvoriteljima svakojakih politika kako iz EU,tako i iz same Hrvatske da unište naše dostojanstvo.Nažalost sustavna omalovažavanja Hrvata iz BiH od strane bivše ministrice vanjskih poslova u Sarajevu su se tumačila kao Milanovićevo dizanje ruku od njih(da se razumijemo,niti su prijašnje vlade bile posebno zainteresirane,osim pred izbore),što je zapravo bila točna procjena i to je ovoj srpsko-bošnjačkoj politici dalo vjetra.Hrvati moraju u Hrvatskoj sami pokazati da im je stalo,tek tada odabrati onog koji će započeti katarzu.Koliko vidim od ovog HDZ-a ne možemo to očekivati u ovom sastavu a o Mostu i da ne govorim,njima je jedino stalo da unište bilo kakav HDZ a oporba je u svojoj brutalnoj preobrazbi u zagovaratelja svega anacionalnog prešla na nadnaravnu razinu,tako da nema kontakt sa stvarnošću i opasnostima koje se nadvijaju na Hrvatskom.E sad na kraju o Italijanskim političarima,što reči,ništa.Sve znamo,iz kakvog” političkog sustava” dolaze ne može im ni politika biti drukčija.Hrvati jedino moraju sami sebi biti jamac svojeg opstanka.