Višnja Starešina: Lov na fašizam

0

Situacija je ozbiljna. Fašizam je na velika vrata ušao i u Europski parlament. Dosad su ga Putinovi antifašisti odlučno zgazili u Gruziji, u dijelovima Ukrajine, osobito na Krimu.

Primijetili su i u čuvenom izvještaju ruskog ministarstva vanjskih poslova o stanju ljudskih prava u Europi iz 2015. godine objavili da je spomenuti fašizam sveprisutan u baltičkim državama i Poljskoj, da je opasno pustio klice u crnomorskim državama Bugarskoj i Rumunjskoj, da diže glavu uz istočnu obalu Jadrana, u državama bivše Jugoslavije, osobito u Hrvatskoj…

Ukratko, moglo ga se naći baš u svim državama koje su se prije četvrt stoljeća formalno riješile revolucionarnog boljševizma i oslobodile sovjetskog bloka ili sovjetskog utjecaja, te postupno postajale integrirani dio zapadnog svijeta, članice NATO-a i EU-a.

A sad, jedva godinu dana kasnije, fašizam je, eto, službeno ušao i u Europski parlament kroz rezoluciju o porastu propagandnog pritiska Rusije i terorističkih islamskih skupina na EU.

Iskrivljena istina

Još sam donekle podcijenila opasnost vidjevši kako su jednu neobvezujuću rezoluciju Europskog parlamenta različiti novinarski pseudonimi na proruskim portalima odmah proglasili fašističkim dokidanjem slobode medija.

Ali kad je rezoluciju Europskog parlamenta kao fašističku okvalificirala uvažena hrvatska profesorica novinarstva na hrvatskoj državnoj televiziji, postala je gotovo profesionalna obveza sagledati taj fašizam u rezoluciji.

Rezolucija konstatira kako je u porastu neprijateljski propagandni pritisak Rusije (osobito nakon aneksije Krima i hibridnog rata koji Rusija vodi u istočnim ukrajinskim pokrajinama Donjecku i Lugansku) i islamističkih radikalnih grupa.

Cilj im je, kaže rezolucija, “iskriviti istinu, izazvati sumnje i podijeliti EU i njezine sjevernoameričke partnere, paralizirati proces donošenja odluka, diskreditirati institucije EU-a i poticati strahove i neizvjesnost među građanima EU-a”.

Za postizanje tog cilja Rusija koristi širok spektar sredstava, upozoravaju Europski parlamentarci: osniva i financira think-tankove, multilingvalne televizije (npr. Russia Today), pseudonovinske agencije i multimedijske servise (npr. Sputnik), koristi društvene mreže i internetske trolove, koji “propituju” europske demokratske vrijednosti, izazivaju podjele, okupljaju domaće sljedbenike, a u istočnom susjedstvu EU-a (države potencijalne članice) stvaraju dojam o propadanju EU-a.

U sklopu te propagandne kampanje, “Kremlj financira političke stranke i druge organizacije unutar EU-a” i koristi kao podupiruće antieuropske snage ultradesne i populističke stranke i pokrete.

Europarlamentarci apeliraju na EU da se takvoj neprijateljskoj propagandi suprotstavi investirajući više u podizanje javne osviještenosti o tom propagandnom ratu, u obrazovanje, u lokalne i online medije, u informatičku pismenost koja će omogućiti građanima kritičku analizu ponuđenih medijskih sadržaja.

Dakle, europarlamentarci pozivaju EU da omogući svojim građanima prepoznavanje ruske propagande. Dovoljno da bi odmah bili proglašeni – fašistima i gušiteljima slobode medija.

Uz to, Rusija se osjeća uvrijeđenom što je njezin propagandni pritisak uspoređen s onim koji provode Islamska država i druge terorističke islamske grupe. Iako im cilj jest isti: slabljenje i razaranje Europe i njezinih vrijednosti.
Stigla je najava “vrlo oštrog odgovora” od Igora Morozova, nekadašnjeg KGB-ova specijalca, danas člana gornjeg doma ruskog parlamenta.

A nekoliko dana kasnije u svome govoru naciji o malu se neobvezujuću rezoluciju Europskog parlamenta okrznuo i sam ruski predsjednik Vladimir Putin, poručujući kako se Zapad, koji je kritizirao Rusiju zbog cenzure, sada okreće cenzuri.

Predsjednica i BiH

Prevedena u prepoznatljive fenomene iz hrvatske političke zbilje i političke zbilje iz bližeg susjedstva (BiH, Srbija, Crna Gora), upozorenja iz rezolucije Europskog parlamenta dobivaju dodatnu težinu.

U intervjuu za časopis Defense News hrvatska je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izrijekom spomenula kako je “Rusija prilično uključena u hibridni rat u BiH”, kroz savezništvo s Dodikovom Republikom Srpskom, podigavši tako upozorenja o neprijateljskoj propagandi na višu razinu intenziteta.

Da bi upozorenje bilo plastičnije, valja naglasiti da su jedno od ključnih sredstava tog hibridnog rata, koji traje već godinama, suđenja za ratne zločine: kako pred Haaškim sudom, tako i pred lokalnim sudovima za ratne zločine (BiH, Srbija, Hrvatska).

Uz dodatak da su jednakim intenzitetom hibridnog rata protiv Hrvatske preko postupaka za ratne zločine uključene bošnjačke političke strukture uz potporu prijateljskih im država.

Optužnice za Orašje i najava optužnica za završne operacije Maestral i Južni potez tek su jedna njegovih od eskalacija. Cilj je: vratiti političko poimanje raspada bivše (komunističke) Jugoslavije i osvajački rat za veliku Srbiju na diskurs JNA i Srbije, prema kojem su se nacionalni i fašistički ekstremisti odcijepili od Jugoslavije i pritom etnički očistili Srbe i napali njihove “države” (SFRJ, RSK i RS).

To je, eto, naša mala ratna i poslijeratna specifičnost. No u našoj su zbilji prepoznatljivi i svi oni opći elementi ruskog propagandnog pritiska na EU o kojima govori rezolucija EP-a.

Sveprisutne su teze po kojima EU tek što se nije raspala, sve nevolje ovog svijeta posljedica su američkog imperijalizma, Amerika vodi antihrvatsku politiku u BiH, svatko tko se založi za europske vrijednosti ili drži da bi Hrvatska trebala dosljedno biti integrirani dio europske i transatlantske zajednice američki je ili bruxelleski plaćenik, izabrani američki predsjednik Trump tek što nije ukinuo NATO…

A možda će za koju godinu i Europu i Ameriku predati Putinu na upravljanje… Nadalje, sukladno tim tezama, Hrvatska nikako ne bi smjela ljutiti Rusiju, ma što joj Rusija činila u Hrvatskoj i u susjedstvu, trebala bi se vratiti nesvrstanosti, više ne u Jugoslaviji, nego u Regionu, nakon što je svoju slobodu krvlju platila.

Prema tim tezama, energentska neovisnost i izgradnja LNG terminala na Krku tek je način da se Ameri obogate prodajući nam plin, a ne način da se i Hrvatska i srednja i istočna Europa izvuku iz škara ruskih energetskih ucjena….

Premijer kao poslušnik

A Andrej Plenković je, dakako, postao obični zapadni poslušnik čim se jasno i nedvosmisleno opredijelio za europsku i transatlantsku politiku i najavio žurnu izgradnju plutajućeg LNG terminala, koja se odgađa godinama. No, takve teze u Hrvatskoj ne treba tražiti po marginalnim proruskim portalima ili na Russia Today.

Njima nas bombardiraju iz hrvatskih mainstream medija, predvođeni državnom televizijom, iz sveučilišne i političke zajednice… I, za razliku od nekih drugih država članica EU-a, Putin nije morao unositi propagandni duh antizapadne revolucije u hrvatske institucije. Revolucija, naime, iz njih nikada nije ni izišla.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

facebook komentari