Višnja Starešina: Naš prijatelj Azimov i prepreke većoj rusko-hrvatskoj ljubavi

3

Danas je izborna šutnja koja obvezuje. Srećom progovorio je opet (za RTL) naš prijatelj, ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov. A njega uvijek rado slušamo.

Kada nam se oglasio posljednji put u veljači ove godine, u onoj svečanoj odori koja tako podsjeća na vojnu s pripadajućim ordenima, poručio je da Rusija, odnosno njezine državne banke Sberbank i VTB više neće kreditirati dugove “Agrokora”. I krenuo je slom “Agrokora”. Počeo je i javno pucati trgovačko-prehrambeni div koji kontrolira proizvodnju i trgovinu hranom u cijelom „regionu“, koji je potresao hrvatski gospodarsko-politički sustav i otvorio strateško pitanje: tko će nakon Todorićeva “Agrokora” preuzeti taj nadzor nad hranom?

Nama je žao…
No ovaj put je veleposlanik Azimov, naš prijatelj Anvar, govorio drukčije. Kako priliči uoči ministarskog susreta Sergej Lavrov – Davor Ivo Stier sljedećeg tjedna u Moskvi, govorio je kao promotor trajnog rusko-hrvatskog prijateljstva, izrazio nadu da će ruske banke nastaviti pomagati “Agrokoru” da se stabilizira jer to znači i stabilnost države. Uvjeravao nas da nikakav drugi interes Rusija u tome nema osim hrvatske stabilnosti i da nikada ne bi koristila svoju političku snagu za ucjene.

Osobito ne za ucjene prijatelja, poput Hrvatske. Izrazio je žaljenje što 7-8 godina nije bilo aktivnog političkog razgovora između Hrvatske i Rusije (čitaj susreta na vrhu) i izrazio želju da Rusija postane značajan investitor u Hrvatskoj. Uz to, Rusija se u posljednje vrijeme postavlja i kao zaštitnica ne samo Srba već i Hrvata u BiH, pa i Azimov naglašava rusku vjernost Daytonskom sporazumu.

Što reći našem prijatelju Anvaru osim da mi to prijateljstvo bez interesa i ucjena zbilja cijenimo. I da nam je zbilja žao da tako, bez ikakva interesa ruske državne kompanije i državni tajkuni rasipaju novac ne bi li postali vlasnici strateški osjetljivih točaka na Jadranu ili u Podunavlju, koje je markirala još bivša JNA preko bivših vojnih objekata, ili suvremeni kapital preko “Agrokora”…

Više volimo da naši ruski prijatelji imaju profit, da zarađuju kod nas. Zbog prijateljstva i transparentnosti više bismo voljeli i da kao dvije prijateljske države imamo redovite kontakte na političkoj i diplomatskoj razini, nego da nam primjerice na čelu ureda za raspolaganje državnom imovinom (bivši DUUDI i bivši Mladen Pejnović) sjedi uspješni povratnik iz krupnog ruskog biznisa, bez sigurnosne provjere, jer zakon to ne traži. Doduše, nije to samo do našeg prijatelja Azimova, već uglavnom do njegovih hrvatskih prijatelja i prijateljica.

Naš prijatelj Anvar bi morao znati da nam uopće ne smeta što su naši susjedi Srbi (uvijek bili) bliži ruskom srcu nego što smo to mi. Poštujemo i izbor srca i povijesne veze. Drago nam je i što naši prijatelji Rusi vole naše more. Tko ga ne bi volio? Ali ne volimo kad ta prevelika ljubav i ulaganja bez interesa počinju prelaziti u prijetnje i nasilje, kao što to imamo prilike gledati u Crnoj Gori posljednjih godina, kada njezinu volju za pripadanjem zapadnom svijetu ruski prijatelji kažnjavaju u rasponu od prijetnji destabilizacijom do pokušaja stvaranja kaosa za izbore.

Volimo i da naši ruski prijatelji brinu za ravnopravnost i opstojnost Hrvata u BiH, ali nam se manje sviđa mogućnost da ta nova rusko-hrvatska prijateljstva počivaju na starim suradničkim iskaznicama iz razdoblja jugoslovensko-sovjetske suradnje i staroj viziji jugoslovenskog političkog prostora.

Nije potrebno izmišljati nove povijesne priče o tome koliko je Rusija pomogla hrvatskom osamostaljenju i obrani. Jer trgovina oružjem je ipak stvar trgovaca i starih obavještajnih veza. A ne pomoći. Istina je da Rusija nije ničim bitno naškodila hrvatskom osamostaljenju i obrani, što je već jako puno.

Zapljusnuo nas val…
No znamo i da je tad bila zaokupljena vlastitim problemima, pa se u naše nije osobito miješala. No nije mi simpatično u tom prijateljskom valu, kojim Azimovljeva Rusija preplavljuje ne samo Hrvatsku već cijeli prostor od Vardara do Triglava, to što se novo prijateljstvo pokušava graditi na starim temeljima boljševičke revolucije i suradnje bivših komunističkih režima. Nemoguće je ne primijetiti da je s jačanjem ruske ljubavi i Hrvatsku zapljusnuo snažan boljševičko-antifašistički val, baš kao što se to događa u svim državama iz bivše sovjetske sfere interesa.

I drugo, kad se već šetamo tragovima rusko-hrvatskog prijateljstva, primjerice u Zagrebu, bilo bi primjerenije susresti (nepostojeće) spomenike nobelovcima Andreju Saharovu ili Borisu Pasternaku, nego (postojeće) spomenike simbolu sovjetske vojne snage Juriju Gagarinu i piscu Aleksandru Puškinu od kojeg je postumno napravljen boljševički književni kult. Među prijateljima se to može reći. Prijatelji bi to trebali razumjeti.

Višnja Starešina / SlobodnaDalmacija

facebook komentari

  • dam bam

    Višnja, Višnja…

  • Dusko Besenic

    Tako treba…treba ostati trezven i otvorenih očiju (i uključenih sjećanja…povijest i ponavljanje povijesti!),na što nas,ne bez razloga,podjeća poslovica stara dva milenijuma:”Čuvaj se Danajaca i kad’ darove nose!” Nedavno smo vidjeli umiješanost Rusa u pokušaj državnog udara u C.Gori ! To samo pokazuje da Rusi i dalje vode staru politiku,a njima je velika želja imati vojnu pomorsku bazu na Jadranu,pa će i dalje nastojati na razne načine to ostvariti,a znaju za našu “gorku istinu” da smo u stanju izgubiti u miru ono što smo obranili u ratu,jer su nam “političari” slaba točka kroz dug povijesni period!

  • Mijat Tomic

    Divno gđa. Višnja Starešina analizira naše uzajamne odnose elaborira kojim putom bi trebalo ići i graditi te odnose. No čini mi se da bi trebalo iste te rijeći uputiti i našim sadašnjim europskim i američkim Saveznicima. Dakle, sasvim sigurno se mogu uputiti Washingtonu, Bruxellesu, Londonu, Parisu ali i Berlinu. Ali avaj, podanički i snishodljivi mentalitet našeg predsjednika Vlade gosp. Klenpovića i njegovih podrepa to ne razumije, jer je on naućio, još kao dijete, da je “naše” slušati i pognuti glavu jer on i tako ne bi znao što će od slobode i suverenosti. I nije bit čak ni u izdajnicima okupljenim oko Klenpovića, nego u nevjerojatnoj naivnosti i usuđujem se reći, čak i zaglupljenosti našeg naroda da ne može više prepoznati i razlikovati istinske domoljube i one koje je postavila UDBA. Ista je stvar i kada su u pitanju oni koji bez imalo nacionalne svijest, savjesti, časti, ponosa, ljubavi sklapaju saveze s našim neprijateljima isključivo radi sebe i svojih interesa. To su oni već čuveni ” UGUZI “, egoisti kojim je stalo samo do vlastitog interese, te bi za par “Judinih škuda” i čaču svog mrtva u zemlji prodali. Takvih je puna država pa i HDZ. Oni naravno, nisu otvoreni neprijatelji Hrvatske i Hrvata ali u konačnici njihovi interesi vode tamo kamo nas želi povesti SDSS, SDP, HNS, IDS, tzv. “Pametno” ( O tempora o mores ), razne jakovine, markovine i ine sirovine. Na žalost, ovaj današnji HDZ, za razliku onog iz vremena dr. Franje Tuđmana, je gotovo neizlječivo zaražen takvim tipovima, udbašima i uguzima, još od Smradanera i Suzane pa sve do Klenpovića, koji je baš Smradaneru toliko sličan da čovjek ostaje zbunjen i može se samo čuditi koliko su nadareni ti hadezeovi uguzi, lopine i hohstapleri te uspijevaju uvijek iznova pronaći takve tipove bez morala i domoljublja i instalirati ih na čelna mjesta, sada već jadnog i izdajom obilježenog HDZ-a.
    Za dom i Domovinu !
    Spremni umrijeti !