Pratite nas

Istaknuto

Višnja Starešina: ‘Šestorka na vješalima’

Objavljeno

na

U ponedjeljak u Haaškom sudu počinje žalbena rasprava u njegovu najposebnijem i najduljem sudskom procesu. Riječ je o procesu protiv političkog i vojnog vrha Herceg-Bosne: Jadranka Prlića (25), Brune Stojića (20), generala Slobodana Praljka (20), generala Milivoja Petkovića (20), Valentina Čorića (16) i Berislava Pušića (10).

Brojke uz njihova imena ne znače broj godina, već visinu zatvorskih kazni koju su dobili prvostupanjskom presudom. Po čemu je sve proces bio poseban? Optužnica koja će kriminalizirati cijelo političko i vojno vodstvo Hrvata u BiH i državno vodstvo Hrvatske najavljena je na kolegiju haaškog tužiteljstva još davne 1996. godine (britanski policajac-istražitelj Simon Leach), preko suđenja Hrvata za zločine nad Muslimanima/Bošnjacima u Lašvanskoj dolini.

Najava je ostvarena osam godina kasnije, optužnicom kakvu ne poznaju pravni sustavi zapadne civilizacije. Za udruženi zločinački pothvat nad Muslimanima/Bošnjacima u BiH su osim šestorice izravnih optuženika, implicitno kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata optuženi i: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, političko vodstvo i članstvo HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, zapovjednici i vojnici HVO-a i HV-a i drugi znani i neznani. Praktički cijeli narod i njegovo državno vodstvo.

Nakon sedmogodišnjeg suđenja, najduljeg pred Haaškim sudom, prvostupanjskom je presudom praktički potvrđena cijela optužnica, kao da suđenja i argumenata obrane nije niti bilo. A u sudsku su praksu uvedena dva pravna noviteta bez kojih bi takva presuda bila nemoguća: tzv. treći oblik udruženog zločinačkog pothvata i potpuno objektivizirana zapovjedna odgovornost. To znači da ste kao zapovjednik krivi za bilo koji (zlo)čin svojih podređenih, čak i ako ga niste mogli predvidjeti, niti ste imali ikakvih ovlasti prevenirati ga ili sankcionirati.

A u sklopu tog famoznog trećeg oblika zločinačkog pothvata, krivi ste samim svojim postojanjem i funkcijom, odluče li suci da je takav pothvat postojao. Krivi ste i ako uopće niste znali da takav pothvat postoji pa čak i zato što niste znali da on postoji. Šestorica osuđenih su uistinu kažnjeni prema visini „dionica“ u pothvatu, hijerarhijski – od Prlića s 25 do Pušića s 10 godina zatvora. Takve pravne standarde ne poznaje zapadna civilizacija. Tako ponegdje i ponekad sude revolucionarni i srodni režimi.

Tu posebnostima nije kraj. Da bi se stvorio okvir za svehrvatski udruženi zločinački pothvat, Haaški sud je cijelo vrijeme sustavno zatvarao oči pred činjenicama koje su im „kvarile“ sliku, uključujući velikosrpska osvajanja kao preduvjet muslimansko-hrvatskog rata, politički projekt Alije Izetbegovića, vojne operacije Armije BiH. Osobito se čvrsto žmirilo pred islamističkom komponentom muslimansko-hrvatskog rata i sudjelovanjem stranih islamskih boraca tzv. mudžahedina.

Takva prvostupanjska presuda, nije samo nepravedna za osuđene, već je iznimno opasna za opstanak Hrvata u BiH, ali i za stabilnost i sigurnost Republike Hrvatske – kako zbog širokih mogućnosti selektivnih kaznenih progona, tako iz zbog jednako širokih mogućnosti sudskih zahtjeva za odštetom.

No neće pasti samo na svojim apsurdima jer je u nju ugrađeno mnogo novca i rada haaškog tužiteljstva, mnogo rada stranih obavještajnih službi (osobito britanskih), na njega je bilo usredotočeno djelovanje muslimansko-bošnjačkih struktura, kriminalizaciju Herceg-Bosne i s njome Hrvatske podupirale su trajno stare jugoslavenske obavještajne mreže koje su je zapravo stvorile kroz konstrukcije o sporazumu Milošević-Tuđman o podjeli Bosne.

Vrhunac posebnosti bilo je ponašanje hrvatske države i političkog vodstva Hrvata u BiH prema procesu vlastite kolektivne kriminalizacije. Otkad je Stipe Mesić (još uvijek) zaštićeni haaški svjedok na temu podjele Bosne, stigao na Pantovčak, a proces detuđmanizacije odnosno razdržavljenja službeno započeo, kamioni dokumenata iz herceg-bosanskih i hrvatskih arhiva su otišli u haaško tužiteljstvo, u hrvatskoj su se politici i javnom prostoru promovirale teze tužiteljstva.

Hrvatski su mediji bili potpuno nezainteresirani za suđenje i potpuno zatvoreni za argumente obrane.
Nakon prvostupanjski presuđenog zločinačkog pothvata 2013. godine, koji praktički inkriminira cijelu državu i cijeli narod, javne simpatije za teze tužitelja su ponešto utihnule. Ali su paketi povjerljivih dokumenata već sustavno odlazili iz Zagreba put Sarajeva, gdje je u tužiteljstvu za ratne zločine sustavno pripreman haaški epilog. Kada je bivši premijer Zoran Milanović progovorio o sarajevskim politički motiviranim procesima, pripadnici HVO-a su već i te kako bili na udaru sarajevskog suda za ratne zločine.

Aktualni premijer Plenković se susreo sa selektivnim kaznenim postupcima tek nakon što je sarajevsko tužiteljstvo na njegov poziv na europski put odgovorilo uhićenjem zapovjedništva HVO-a iz Orašja i optužnicom kojom Hrvatsku optužuje za agresiju na Republiku Srpsku. A ovih se dana na tu temu oglasio i Dragan Čović, najdugovječniji vođa Hrvata u BiH, otkrivši u prigodnom intervjuu da ondje djeluje – parasustav. Čak štoviše, otkriva nam danas Čović, da je taj parasustav već djelovao prema Sudu u Haagu, kako bi šest dužnosnika Herceg-Bosne bilo osuđeno za zločinački pothvat, jer je Sarajevo za to životno zainteresirano.

„Onda je za mene jasno što se sve može koristiti da se ostvari taj cilj“, zbori vođa Hrvata u BiH, poručujući kako on nikad neće graditi parasustav. Jer, samo sustav Hrvate spašava.

Čovićev sustav je takav, da optuženi general Mijo Jelić mora podučavati hrvatsku javnost što je to selektivna pravda u BiH: da se Hrvate tuži i na visoke kazne osuđuje po novom zakonu iz 2003.,inspiriranom haaškim procesima, koji poznaje zapovjednu odgovornost, a Bošnjake i Srbe se tuži po starom jugoslavenskom zakonu, koji poznaje samo odgovornost počinitelja i znači niske kazne.

Hrvatski je pak sustav takav da pripadnici HVO-a moraju kaznenim prijavama protiv zapovjednika A BiH za zločine nad Hrvatima podsjećati hrvatski DORH na posao koji nije učinio, dok je istovremeno sustavno dokumentima podupirao rad sarajevskog tužiteljstva. A sustav sarajevskog tužiteljstva je takav da je vještak tužiteljstva generalu Miji Jeliću, dr. Zemir Sinanović „bezbednjak“ 3. korpusa Armije BiH, u sklopu kojeg su ratovali mudžahedini, a koji je odgovoran za najbrutalnije zločine nad Hrvatima. A vještak tužiteljstva za zločine nad Srbima je general Dragomir Keserović, „bezbednjak“ Ratka Mladića.

Zato je vodstvo Herceg-Bosne, čija žalbena rasprava počinje u Haagu, možda ipak u boljem položaju od onih koje čekaju sarajevski, banjalučki i hrvatski sustavi. Udruženi zločinački pothvat može pasti, ako u krajnjoj instanciji politika (zna se koja to može) ukaže žalbenom vijeću da bi takvi necivilizacijski standardi zločinačkog pothvata i objektivizirane zapovjedne odgovornosti mogli postati opasni presedan za zapadne vojske i zapadne intervencije.
Pa čak i ako zločinački pothvat prođe, kazne su doduše drakonske, ali optuženici mogu imati satisfakciju da su postali žrtve za državu. Oni koji su prepušteni sarajevskom sudu tek će kroz procese spoznati koliko su žrtve države za koju su se borili. I sustava i parasustava, kako to kaže njihov izabrani vođa.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija.hr

Počinje posljednja bitka šestorice Hrvata u Haagu!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati