Vjera u Hrvatsku izazvala paniku

4

Koliko je malo potrebno da bi se čovjek osjetio sretnim i ponosnim mogli smo svi posvjedočiti tijekom nedjeljne inauguracije novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Dobro, ne baš svi. Iskreno, biti će nam potreban jedan period da se priviknemo na novi kurs. Aktualni gubitnici se ne mogu priviknuti i to samo potpuno odsutnoj osobi još nije jasno. Taj novi kurs u Hrvata povratak je starim idealima, tradiciji državnosti, ponosu, afirmaciji nacionalnih vrijednosti i na kraju krajeva samopoštovanju.

piše: Ivan Ljubić / Kamenjar.com

kolindSve po redu najnormalniji standardi posvuda, a u Hrvatskoj «desničarenje». Spomenuo sam samopoštovanje. Samopoštovanje je škakljiv fenomen. Turbulentan, i u slučaju Hrvatske sklon velikim amplitudama. Mediji nas nemilice izvještavaju o tome kako smo debeli, prezaduženi, skloni opijanju, s lošim sveučilišnim sustavima, korumpirani do srži, agresori, genocidni, nepotistički nastrojeni itd. Lista je podugačka. Kolinda Grabar Kitarović hrvatskom narodu poslala je jasnu poruku. Vi ste vrijedni, miroljubivi, humani. Vi vrijedite. To nije bilo vidljivo samo na verbalnoj razini, već i na cjelokupnom spektaklu, vizualno i estetski. Počasna garda, selekcija glazbe, dekor, plotuni, lenta. Ti elementi nisu nastali u tjednu prije inauguracije ili posebno za nju. Gundulićeva «Himna slobodi», ansambl «Lado», lenta, tradicijske uniforme počasne garde, Gotovčev «Ero», sve od reda su produkt hrvatske povijesti i nedvojbeni izrazi težnji da hrvatski narod ima ovo što ima danas. Imamo mnogo iako će mnogi reći Hrvatska je pokradena. Hrvatska nije bogata jer je pokradena. Koliko smo dugo još to spremni slušati? Jeftine i isprazne mantre. Alibi taktika. Što nam je činiti? Ostati vječno sumnjičavi prema bilo kome tko zrači optimizmom ili prihvatiti pruženu ruku i postat minimalno svjesni činjenice da su naši postupci, od onih najsitnijih u danu – važni. Držim da je to srž poruke i nastojat ću u nastavku interpretirati zašto.

Prvo, Hrvatska nije bogata prema univerzalnim financijskim standardima, ali dovoljno smo pametni da razumijemo kako bogatstvo nije samo ekvivalent platne moći. Ono je posvuda. Prije svega, zar nije bogatstvo to što već dvadeset godina živimo u miru i sigurnosti? Nitko nas ne napada, ne bombardiraju se hrvatski gradovi, ne strahujemo za život. Dakako, sutra ga svi možemo izgubiti prelazeći cestu, ali taj je faktor stalan kako u Hrvatskoj tako i u Džibutiju. Problem je što smo mi povjerovali da ne vrijedimo i trebat će nam vremena da slomimo tu barijeru. Da je počela pucati, neupitno je i to izaziva nelagodu jer, hej, kako je moguće da smo pozitivni?

Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Vesna Pusić, Elizabeta Gojan, Ante Tomić, piskarala Novoga Lista čiji se tvorac Supilo okreće u grobu, pa čak i komentari najobičnijih anonimnih forumaša po proljevičarskim (ljevica u Hrvatskoj ne postoji) portalima ukazuju da ti ljudi jednostavno ne mogu podnijeti činjenicu da se u Hrvatskoj dogodilo nešto pozitivno.

Nelagoda kod arhitekata tog mentalnog zatvora, a i kod naroda koji je čamio zatočen, vidljiva je. Iz svakog akta, miga, komentara, izraza lica, optužbi, bijesa, apsolutno svega. Ostat će vječno pitanje zašto je tim ljudima Hrvatska tolika smetnja? Mogu razumijeti bijes i ogorčenost nezaposlenog čovjeka. Ipak, kako razumijeti mržnju i kontinuirano kontriranje svakom afirmativnom trenutku, potezu koji bi mogao dovesti do toga da pošaljemo poruku kako su Hrvati gospodari svoje zemlje, ponosni i optmistični. Jer, Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Vesna Pusić, Elizabeta Gojan, Ante Tomić, piskarala Novoga Lista čiji se tvorac Supilo okreće u grobu, pa čak i komentari najobičnijih anonimnih forumaša po proljevičarskim (ljevica u Hrvatskoj ne postoji) portalima ukazuju da ti ljudi jednostavno ne mogu podnijeti činjenicu da se u Hrvatskoj dogodilo nešto pozitivno. Zanimljivo je da svi ti nabrojeni žive kao bogovi, od novaca vlastitog naroda, situirani, ne vidimo da im išta fali, ali opet, to je jednostavno jače od njih. Nesretni su to ljudi. Sigurno je pakao slušati hrvatsku himnu.

Gledati hrvatski narod kako ponosno ističe svoja nacionalna obilježja. U naletu očaja kreće se s optužbama. Jednosatnu veličanstvenu inauguraciju proglasit će neuspjelom zbog tri sekunde zvižduka upućenih bivšim predsjednicima. Jesu li trebali pljeskati? Jesu li morali pljeskati? Jesmo li u Hrvatskoj ili Sjevernoj Koreji? Gdje je problem? Potom će pažljivo brojati kome od uzvanika prema njihovim vlastitim kriterijima gore nije mjesto. Je li to Merčep, Mamić, Nives Celzijus, Rojs? Tome će dakako pomoći i režiserski tim HTV-a fokusirajući samo prethodno navedene. Normalno da nećemo vidjeti akademike, vrhunske znanstvenike, profesore, sportaše. Onda su se našli oni koji zamjeraju Kolindi da je u govoru izrekla želje, ali ne i realne mogućnosti.

nada2

Dvije su varijante. Prva, da su toliko retardirani da rečenicu kako će Hrvatska biti bogata zemlja tumače na način da to zapravo znači kako će Kolinda Grabar Kitarović to pokušati sama izvesti, ili su jednostavno podmukli. Vi izaberite. Slijede priče oko famoznog sastanka s vladom. Ona to ne može! Ustav joj ne dopušta! Šteta. Ustav ne dopušta predsjednici i ministrima da se kao najnormalniji ljudi sjednu za ručak ili večeru i ljudski, dobronamjerno, rasprave mogućnosti udruženja snaga ne bi li se iznašla konkretna i zanimljiva rješenja bez obzira o čemu se radi. Jebiga, ne da nam Ustav. Izazvat ćemo pravu ustavnu krizu ako se takav susret slučajno uprizori. Mnogi Hrvati strahuju da je Kolinda Karamarkova «lutka na koncu» tj. marioneta.

Zagreb, 15.02.2015 - VIP uzvanici na svecanoj inauguraciji Kolinde Grabar KitarovicTu dolazimo do fenomena Karamarko. Moram napraviti digresiju. Znači, u Hrvatskoj je najnepopularniji političar predsjednik realno najmoćnije stranke koji zadnjih godina ne donosi odluke, ne pita se, nije u izvršnoj vlasti, nije gulio u zatvoru, nije nikoga ubio. Čovjekov jedini krimen je taj što uspješno vodi stranku i pobjeđuje. Možemo govoriti o dikciji, urođenom (ne)talentu za javni nastup, konspirativnoj prezentaciji, zanimljivoj prošlosti uz Manolića i Mesića, ali dozvolimo li si taj luksuz pa pretpostavimo da 99% random pljuvača po Tomislavu Karamarku ne zna te pikanterije iz prošlosti, onda ti jednostavno nije jasno kako je taj čovjek, koji se ne pita ništa – najnepopularniji? To bi bilo isto kao da je Dragutin Lesar najnepopularniji. Ili nebuloze, zašto je Karamarko govorio prije Kolinde nakon izborne pobjede? Najbolje da je govorio nakon nje. Ljudi ne razmišljaju što govore, ali govore što je popularno reći. Rekao bi Mesić da je demokratsko pravo biti budala. On to najbolje zna. Osim ako jako državničkim i pametnim ne smatra svoj mandat tijekom kojega su pogaženi svi kriteriji minimuma zaštite nacionalnih interesa o čemu su napisane i pišu se knjige, a ne bih se kladio da ga nećemo uskoro vidjeti u optuženičkoj klupi (slučaj Patria). Ali o vicmaheru/antifašistu ni riječi više. Famozna «lutka na koncu». Kao da itko ima ikakav dokaz za takvu floskulu ili po hrvatski ISPRAZNICU. Pričamo li o šovinizmu? Žena je. Mora da je nečiji igrač. Zlikovci iz HDZ-a samo žele nastaviti pljačku. Kako ne dobiti proljev od tih izlizanih i površnih kafanskih analiza?

Nismo gotovi. Slijedi argument iz kategorije «kopanje po kanti za smeće tj. zašto trošimo novac na bilo što, moramo graditi vrtiće i dati siromašnima». Stvarno, tko je vidio potrošiti 600 000 kuna za inauguraciju. Da je bilo iole racionalnosti trebala se inauguracija održati u šumi Brezovici, a uzvanike poslužiti korom od drveta i pečenom bakandžom. Imat ćemo i za to priliku uskoro kada (Ne)Radnička Fronta poput autohtonog proletera Tsiprasa i njegovih odreda slomi kapitalistički sustav i krene ravnomjerno djeliti imetak. Jasno, oni će biti banka. Šalu na stranu. Također smo imali priliku i slušati napete rasprave oko lente. Hoće li je biti? Kako? Na koji način? Sve pitanja, a odgovor propisan zakonom. Onda su tu argumenti koje zemlje imaju lentu jer eto, moramo provjeriti je li to u trendu. Mislim, zašto nas uopće briga je li druge zemlje imaju lentu? Da nitko na svijetu nema lentu, mi je imamo pravo imati. Naš predsjednik smije ujahati na lipicaneru na inauguraciju i mahati sabljom, ako mi to hoćemo. Sva mudrost. Ili, da pojednostavimo. Hoćemo li ukinuti Paški sir? Poljički soparnik? Ojkanje? Nacionalne parkove? Bilo kakav autentični atribut Hrvatske jer drugi nemaju to ili ne rade to na taj način? Do kada ćemo imati takav provincijski pristup? E pa dok god ne shvatimo da se vlastito domoljublje ne treba opravdavati ni pred kim. Prihvatimo sami sebe napokon. Defanzivna taktika jest snažna karakteristika hrvatskog nacionalnog pokreta kroz stoljeća. Tu smo dokazano dobri. Pitanje je koliko smo uspješni kada treba biti ofenzivan i proaktivan? S vremenom ćemo dobiti odgovore.

inauguracija_markov trg

Stanje u Hrvatskoj preslaguje se već duži period. Anacionalne, negatorske i retrogradne silnice mogle su plesati neko vrijeme. Još im je ostala koja runda Užičkog i Kozaračkog kola. U Hrvatskoj se od nedjelje s ponosom sve glasnije čuje «Himna slobodi» i plešu se tradicionalni hrvatski plesovi. Slikovito rečeno. Dugujem dodatnu analizu pojma «bogatstvo» na konkretnom primjeru Hrvatske. Nakon što smo prethodno konstatirali kako uživamo benefite života u miru i slobodi, sigurnosti i demokraciji, važno je utvrditi da Hrvatska ima itekako mnogo za ponuditi, kako sebi, tako i drugim narodima. Dovoljno je razmotriti hrvatski geostrateški položaj. Međa, uvijek bila i ostat će. Otegotna okolnost kroz povijest, ali i komparativna prednost za sva vremena. Fantastičan spoj mora i planine, ravnice i brežuljaka. Nacionalni parkovi, ljepote, prepoznatljivi i unikatni simboli, velikani koje ne treba nabrajati preko Boškovića do Penkale, sportaši, heroji, vitezovi, književnici, umjetnost svih vrsta, vodni izvori, sjajne ceste, sve uhodaniji demokratski sustav, doduše s porođajnim teškoćama, potencijali svih vrsta, na svakom koraku.

Ja jednostavno odbijam smatrati da je itko talentiraniji od Hrvata, da je itko sposobniji od nas. Uz dužan respekt svima. Nažalost, suprotan, provincijski stav se opetovano manifestira na milijun malih primjera. Jedan od boljih je susret Dinama i Reala nazad nekoliko godina u Maksimiru. Real došao na trening. Biti će dobro ako ne bude više od pet razlike. U redu i to je stav i ima tu temelja, ali zar je toliko strano, nedozvoljeno i luđački vjerovati da se tog protivnika kao svakog drugog može pobijediti ili barem natjerati da skupo proda kožu? Te večeri je Dinamo pokazao da je moguće. Je li ikada bilo kakva humanitarna akcija u Hrvatskoj propala? Ne mogu se sjetiti. Uvijek smo tu jedni za druge. Hrvati su svjetski prvaci po broju doniranih organa po glavi stanovnika. Zar nam to ne govori nešto? Pritom ne mislim na prodaju bubrega.

Nema toga što ne možemo ostvariti ako smo jedinstveni, reče Kolinda Grabar Kitarović. Mi smo pobjednički narod, nastavlja. Tko je tako afirmativno pričao o Hrvatima u zadnjih petnaest godina? Zašto bi itko pričao na taj način kada je sam Josipović govorio o ustaškim gujama i sramotio vlastiti narod diljem svijeta. Ovo «vlastiti» treba uzeti s rezervom. Vrijeme je da krenemo poštovati sami sebe, a onda će nam to poštovanje iskazati i drugi. Ta jednadžba nije od jučer.

Nema toga što ne možemo ostvariti ako smo jedinstveni, reče Kolinda Grabar Kitarović. Mi smo pobjednički narod, nastavlja. Tko je tako afirmativno pričao o Hrvatima u zadnjih petnaest godina? Zašto bi itko pričao na taj način kada je sam Josipović govorio o ustaškim gujama i sramotio vlastiti narod diljem svijeta. Ovo «vlastiti» treba uzeti s rezervom. Vrijeme je da krenemo poštovati sami sebe, a onda će nam to poštovanje iskazati i drugi. Ta jednadžba nije od jučer.

HAnd-zwei-Finger-3000Za narod koji se toliko diči svojom vjerom, vrlo lako istu gubimo i zapadamo u defetizam. Vjera, barem kako ju sam doživljavam nije usmjerena, gledajući njezinu univerzalnost, na dubinska promišljanja crkvenih dogmi, već na samopoštovanje i optimizam. Ona je terapija. Vječno utočiste. Pomirenost sa svemirom. Inauguracija je, uvjeren sam, poslužila kao snažan impuls potištenoj naciji. Omalovaženoj, otuđenoj i uvjerenoj da ne vrijedi. Poruke nove predsjednice bude nadu i optimizam kod većine, a paniku kod onih koji onemogućavajući kolektivno dopiranje do istine efikasno siju mržnju i dijele hrvatski narod u svrhu što lakšeg i neprimjetnijeg podčinjavanja stranim interesima. Ne treba se zavaravati i misliti da su miševi pobjegli u rupe. Tu su i dok dišu nastojat će dekonstruirati Hrvatsku. Nadajmo se samo da će svi krivokletnički i izdajnički pokušaji ostati bez efekta i da će Hrvatska, od sada pa dok je svijeta biti ono što je uistinu uvijek bila. Zemlja poštenih, vrijednih, hrabrih i miroljubivih ljudi, sposobnih da stvore svoj raj na zemlji. Imamo sve što trebamo, a ono malo što smo trebali dobili smo u nedjelju. Nadu.

[ad id=”40551″]

piše: Ivan Ljubić / Kamenjar.com

facebook komentari

  • Alan B’Stard

    Ma bravo Ivane. Svaka čast!!!! Analiza za deset+