Pratite nas

Analiza

VJEROVALI ILI NE – HRVATSKA IDE DALJE

Objavljeno

na

( Napomena: Čitanje ove analize ne preporuča se: „mentalnim komunistima i juhoslovenima“, „dežurnim babama narikačama“, destruktivcima, depresivcima i svima koji pate jer Hrvatska ide dalje! )

Vijesti koje to nisu!

Umjesto da danima, odmah po objavi, stoje povijesne vijesti na naslovnicama elektroničkih i inih medija koje je objavio DZS o rastu Trgovina na malo ili o rastu Obujma industrijske proizvodnje, ni uz najbolju volju ne mogu te vijesti pronaći ni u nekom zakutku, a kamoli na naslovnicama. BRAVO „Hrvati“!

28.07.2017. DZS je objavio da je rast Industrijske proizvodnje u lipnju 2017. veći za + 4,0 % u odnosu na lipanj 2016.

Istog dana DZS nas je izvijestio i o povijesnom rastu Trgovine na malo u lipnju 2017. i to u rekordnom iznosu od 7,8 % u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Obratimo ipak pozornost na slici poviše koja nam kaže da je realan rast Trgovine na malo + 7,1 % iz Izvornih i neprilagođenih indeksa koji nam kaže da se to još nikada nije dogodilo u lipnju. Istina, dogodio se i malo veći rast u 2007., ali u lipnju NE! Ovo je najbolji i povijesni rezultat gospodarstva RH kad je u pitanju Trgovina na malo i lipanj!

Za mnoge analitičare je ova brojka bila šokantna i nezamisliva, ali sam ju u prošloj analizi jasno najavio. (http://kamenjar.com/gospodarstvo-politika-nad-politikom-iii/ )

Baš ovaj podatak iz lipnja biti će „presudan“ u šokantnom rastu BDP-a u 2/2017.

( Ukupna potrošnja u BDP-u u 1.,2. i 4. tromjesečju iznosi cca 79,0% – 83,0%, a jedino u trećem tromjesečju iznosi cca 69,0% – 71,0%. (Jedan od dijelova osobne metodologije brze procjena rasta BDP-a dokazane kroz prošlost. )

Rast Trgovine na malo u travnju, svibnju, a poglavito u lipnju, usko je povezan s rastom broja noćenja u komercijalnim smještajnim objektima i treba napomenuti da (uskoro će biti i službeno objavljeno na stranicama DZS) je taj rast broja noćenja turista i broja posjetitelja u lipnju, najskromnije rečeno, ODLIČAN.

U 2./2017., RH bilježi rast broja posjetitelja u iznosu od +24,99 % u odnosu na 2./2016.
Istovremeno se bilježi i rast noćenja turista u iznosu od 24,68 % u odnosu na 2./2016.

Po izvješćima HNB-a, RH je 2016. uprihodila 2, 056 milijarde € samo u drugom tromjesečju 2016. od turizma kao naše glavne grane gospodarstva. Kad ove brojke stavimo u odnos s ovogodišnjim brojkama, uz pretpostavku da su turisti trošili manje ili isto, tada je prihod od turizma u 2./2017. uvećan za cca 500 milijuna €.

Treba napomenuti da je udio turizma u BDP-u iznosio 18,9 % u 2016., ali to se odnosi samo na strane turiste, a ukupno iznosi cca 21,7 % BDP-a kad se pribroji nešto više od cca 10 milijardi HRK prihoda od domaćih turista.

Iako sam očekivao malo veći broj noćenja turista od 12 milijuna, to se nije dogodilo jer je vidljiva „anomalija“, tj. da je tzv. „siva ekonomija“ „dala svoj doprinos“.
( http://kamenjar.com/hrvata-maha-hvata-siva-ekonomija/  )

Unatoč tomu moramo biti itekako zadovoljni jer sam rast Trgovine na malo je i usko povezan s povratkom Hrvata u domovinu, što dolaskom na godišnje odmore što definitivnim povratkom iz iseljeništva i njihov doprinos je ogroman.

Jedina država na svijetu koja u svojim statističkim podatcima bilježi prihode od turizma od svojih iseljenika jeste Izrael.

Hrvatska, na žalost, iz mnogih opravdanih razloga nije u situaciji to provesti obzirom na svoj geopolitički i mikro geostrateški položaj na karti svijeta. Unatoč tomu uvijek treba znati i priznati da „iseljena Hrvatska“ ima ogroman doprinos u rastu BDP-a i to stalno treba naglašavati. Ova 2017. je posebna po tom pitanju i pozitivnom doprinosu rasta BDP-a jer je u veljači ove godine  trend iseljavanja preokrenut u trend povratka Hrvata u domovinu.

Generalno gledajući, nema niti jedna negativna  makroekonomska stavka koja nam govori o „smanjenju“ rasta BDP-a, osim pokrivenosti izvoza uvozom, ali je i taj pokazatelj „u pozitivi“ 2./2017. jer, po dostupnim, nepotpunim i privremenim podatcima ta razlika iznosi + 2, 25% „u korist“ 2017. u odnosu na travanj i svibanj 2016. (Podatci za lipanj nisu još poznati.)
Da bi cjelokupna gospodarska slika bila potpunija moram se ponoviti s Tablicama koje to potvrđuju i iz kojih je vidljivo gdje „leži tajna“ uspjeha i gospodarskog uzleta RH.

Možda još bolju sliku daje uvid i najnovija Tablica:


I jedna, i druga i treća Tablica nam govore da sva „filozofija“ počiva na činjenici da RH bilježi rast zaposlenosti,  rast Odnosa broja korisnika mirovina osiguranika, unatoč činjenici da je broj umirovljenika svake godine sve veći i veći, kao i smanjenje broja nezaposlenih.

GOTOVO – NEMA VIŠE! TO JE TO!

Trebam li još nekom nešto dodatno crtati da bi progledali i uvjerili se da je RH u „Gospodarskoj OLUJI“?!

Isti ili sličan rezultat rasta Trgovina na malo očekujem i u srpnju 2017. iz dodatnih razloga da  svakodnevnim praćenjem graničnog prometa, tj.  Ulaz – Izlaz Hrvata već danas mogu tvrditi da će srpanj zabilježiti cca + 60 000 Hrvata koji su se vratili u domovinu, najvećim dijelom na godišnje odmore, ali i minimalan dio koji se trajno vratio u RH iz inozemstva.

Već danas mogu tvrditi da će biti srušen još jedan rekord u srpnju 2017., tj. da će broj noćenja turista premašiti 25 milijuna noćenja u komercijalnim objektima usprkos „doprinosu“ tzv. „sive ekonomije“!

Ono što je sigurno i možda najvažnije, realno je očekivati da se najbolji Proračun RH od postanka naše Države puni i malo ubrzanijim tempom od predviđenog, te da su već ispunjeni neki uvjeti za rast BDP-a i u trećem tromjesečju 2017. na razini cca + 4,0 %.
Najvažnija stavka punjenja Proračuna zasigurno je „najnapadanija“ točka cjelokupne Porezne reforme iz 2016. po kojoj se PDV izjednačava u najvećem dijelu turističke ponude, tj. ugostiteljskim objektima.

Za sad ću se suzdržati od procjena trećeg tromjesečja i staviti naglasak na ovo 2./2017. jer svi dostupni pokazatelji i projekcije kažu da će realan rast BDP-a u 2./2017. biti na razini cca + 4,2 %!

Na žalost, svi ovi pokazatelji kao i oni kroz prošlu povijesnu gospodarsku godinu otkrivaju nam i neke tužne činjenice. Još od izborne kampanje vidljivo je da  Predsjednica RH „nema sreće“ sa svim svojim „gospodarskim stručnjacima“ ni savjetnicima za gospodarstvo.
Još u predizbornoj kampanji jako sam ju kritizirao, tj. ne Predsjednicu RH već njezin tim koji ju je pripremao. Umjesto da već u drugom krugu TV sučeljavanja doslovno „pomete“ sa političke scene protukandidata g. Ivu Josipovića, tim koji ju je pripremao nije dobro odradio svoj posao bilo iz neznanja bilo namjerno.

Slabost tima za gospodarstvo pokazalo se kasnije još „tužnijim“ poglavito kad su početkom veljače 2017. predstavljene Gospodarske smjernice za Vladu RH s naglaskom na „jačanje domaće valute i to aktivnijom monetarnom politikom i monetarnom ekspanzijom u granicama deprecijacije kune u odnosi na euro za dva posto godišnje u razdoblju od pet godina“, što i nema baš veze sa…..

Nisam na mjestu Predsjednice RH, ali ovakav tim koji zagovara ovako nešto u ovom trenutku, znam samo da bi ih poslao na neki tečaj u nekakvu večernju školu ili bi ih raspustio istog trenutka. Tko zna, možda bi bili korisniji kad ništa ne bi preporučivali ili radili jer bi tako napravili najmanje štete Predsjednici RH. Možda im treba i nacrtati da je HRK jedna od najstabilnijih valuta u svijetu te da se Tečaj treba braniti pa čak i pod cijenu da HNB završi poslovnu godinu u minusu.

No, to je u ovom trenutku najmanje bitno, bitno i najbitnije je da RH i u ovoj 2017., „gospodarski RATNOJ“ godini, ostvaruje izvanredne gospodarske rezultate te da ćemo iz nje izići jači nego li je to ikada itko i mogao pomisliti.

Bilo kako bilo, slagali se ili ne,

Hrvatska ide dalje unatoč i usprkos!
Milivoj Lokas/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Analiza

F-16 Block 70 pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim otvaranjem ponuda za novi borbeni avion Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, saga o nasljedniku MiG-a 21 ulazi u pretposljednju fazu.

Ponude su plasirale četiri zemlje: Grčka, Izrael, SAD i Švedska. Peta zemlja, Južna Koreja, ponijela se korektno i priznala da njen školsko-borbeni FA-50 ne udovoljava taktičko-tehničkim zahtjevima HRZ-a.

Time su napokon i službeno zaustavljene često zlonamjerne priče kako će se Hrvatska odlučiti samo za protokolarno zrakoplovstvo: sada je sasvim jasno kako MORH teži ozbiljnim borbenim sposobnostima, piše jutarnji list

Motor cijelog projekta, Damir Krstičević, u samo godinu dana mandata pokazao se kao najbolji ministar obrane kojeg je Hrvatska imala od rata. Izvjesno je i da će Vlada Andreja Plenkovića, čija je podrška nabavi ključna, ostati zapisana kao ona koja je Hrvatskoj ne samo zajamčila zaštitu neba za naredna desetljeća, nego istovremeno učinila za naše gospodarstvo i prosperitet više nego ijedna do sada.

Naime, industrijska suradnja je vrlo važan segment cijele nabave, za koju jamči država ponuđač, a njezina vrijednost u nekim europskim nabavama daleko premašuje 100 posto vrijednosti nabave. Za Hrvatsku to znači da će, koja god ponuda pobijedi, aktualna Vlada otvoriti mogućnost znatnih ulaganja u visoku tehnologiju, znanost, industriju i cjelokupno gospodarstvo.

Važno je što o nabavi postoji konsenzus i sve vodeće stranke razumiju njenu golemu gospodarsku, ali prvenstveno sigurnosnu važnost. Zemlja koja raspolaže modernim lovcima sigurna je od svake agresije. A moderno je preblaga riječ za jednu od ponuda. Kako bi zadovoljila potrebe, Hrvatskoj treba nabava 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Treba naglasiti da sada lošeg odabira više nema. Čak i F-16 Fighting Falcon u verziji Block 30 predstavlja generacijski skok i ostavlja daleko u prašini zastarjele MiG-ove 29, a o MiG-u 21 da se i ne govori.

Svim avionima osnovno oružje predstavlja top. Tri verzije F-16 dijele šestocijevni, rotirajući top M61A1 Vulcan kalibra 20 milimetara i efektivnog dometa od oko 1600 metara te maksimalne brzine vatre od 6000 granata u minuti. Gripen je naoružan jednocijevnim topom BK-27 kalibra 27 mm, maksimalne brzine vatre od 1800 granata u minuti te nešto većeg dometa. No Vulcan se mora zavrtjeti do maksimalne brzine vatre, dok je ona konstantna kod BK-27, pa u prvih pola sekunde vatre BK-27 ispali oko dva kilograma granata više od Vulcana.

Iz raspona arsenala jasno je da svi kandidati mogu biti naoružani za izvršavanje gotovo svih tipova borbenih zadaća: ostvarivanja i zadržavanja zračne premoći, bliske zračne podrške snagama na zemlji, izvršavanja strateških dubinskih udara, protubrodsku borbu te neutralizaciju protivničkih radara i protuzračnih sustava. Tu je naravno i najjednostavnija zadaća, a to je zaštita zračnog prostora, odnosno air policing.

Same ponude su u startu iznenadile. Mnogi su očekivali da SAD ne ponudi ništa. Među onima koji su smatrali da će se ipak nešto ponuditi prevladavala su predviđanja da će u najboljem slučaju SAD ponuditi rabljene F-16, samo reda radi, jer se ponovno pojavila teza o fantomskom stajalištu SAD-a da nam lovci ne trebaju. Ali ne samo da je SAD, kao najmoćnija sila svijeta, poslao ponudu nego je riječ o potpuno novim avionima nevjerojatnih sposobnosti. Naime, Hrvatska bi mogla postati korisnik najnovijeg F-16 Block 70/72.

Razlika je tolika da ono što su preostala tri aviona za MiG-21, to je Block 70 za njih. Većina njegovih sustava razvijena je iz iskustva razvoja i korištenja F-35 i F-22, lovaca pete generacije.

Block 70 omogućava potpunu umreženost na bojnom prostoru, sa svim zračnim i kopnenim platformama u realnom vremenu, a specifično je razvijan da bi se jednako lako umrežio s lovcima pete generacije F-35, pa i F-22.

F-16 Block 70 je vrhunac evolucije 4. generacije borbenih aviona. U sebi objedinjuje sve revolucionarne karakteristike lovca 5. generacije: umreženost u realnom vremenu, senzorsku i podatkovnu fuziju, AESA radar.

Jedino izostaje stealth. Koliko je napredan, svjedoči i to da ih SAD namjerava naručiti nekoliko stotina da zamijeni izvanredne lovce presretače F-15 Eagle. Oni su, naime, stariji od 40 godina i naprosto ih se više neće moći držati u zraku.

Uspoređivati Block 70 s MiG-om 29 je neozbiljno, jer je Block 70 optimiziran da se ravnomjerno suprotstavi Su-35S, koji je u višoj kategoriji kao jedan od najboljih lovaca presretača na svijetu.

U slučaju da bude odabran, Hrvatska bi bila prvi korisnik Blocka 70. U praksi on pruža Hrvatskoj apsolutnu zračnu dominaciju za narednih 40 godina.

Nikakve modernizacije neće biti potrebne u tom periodu, jer riječ je o trenutno najsofisticiranijem borbenom avionu na svijetu, piše jutarnji list

Amerikanci su nam pomalo neočekivano ponudili potpuno nove borbene zrakoplove F-16

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Analiza

Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH

Objavljeno

na

Objavio

Možda bi se i u ovom slučaju  HDZ-ovci trebali zapitati zašto je baš sada Pupovac otvorio pitanje pozdrava „za dom spremni“ i tako skrenuo medijsku pozornost sa ponovnog suđenja Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću u Haagu i suđenja njihovu glavnom operativcu Draganu Vasiljkoviću zvanom Kapetan Dragan u Splitu.

Puno važnije od pozdrava „Za dom spremni“ bile su riječi tužitelja Douglasa Stringera u sudnici u Haagu:

Ovo suđenje bavi se kaznenom odgovornošću Jovice Stanišića i Franka Simatovića na temelju njihove vodeće uloge u udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je cilj bio uspostava nacionalno homogenog teritorija na području Hrvatske i BiH. Njime su trebali dominirati Srbi i to se trebalo postići nasilnim uklanjanjem nesrpskog  stanovništva, ponajviše Hrvata i muslimana, kampanjom zločina koja je uključivala progon i ubojstva”, rekao je na početku ponovljenog suđenja u Haagu nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti tužitelj Stringer.

Istovremeno u Splitu u završnoj fazi suđenja, Vasiljković je iznio svoju obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces “opsesivno fašistički progon”, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa, nastavio je u  klasičnom srpskom tonu navodeći da od procesa ne bi ostalo ništa “kada bi isključili fašizaciju Hrvatske”!

CIA – Srbija je izvršila agresiju

A tko su zapravo bili agresori i fašisti pokazuje u detalje dokument američke obavještajne službe CIA-e (The Military Role of the Serbian Interior Ministry in the Yugoslav Conflict, napisan 26.10.1995, deklasificiran 01.10.2013)
https://www.cia.gov/library/readingroom/docs/1995-10-26C.pdf
u kojem su opisani korijeni srpskog terorizma i agresije na Hrvatsku čiji je nositelj bila Srbija i srpsko ministarstvo unutrašnjih poslova. Krajem osamdesetih u Beogradu Vlada Srbije pretvorila je svoje  Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u glavni alat vlade koji će terorizmom pokrenuti sukob i tako omogućiti, uspostaviti, kontrolirati i braniti “Veliku Srbiju”.

Deklasificirani CIA izvještaj o ulozu srpskog ministarstva unutrašnjih poslova od 26. 10. 1995., objavljen ovdje u fdf formatu.

Organizaciju tog terorizma i pripreme za agresiju Milošević je povjerio  nekadašnjim čelnicima srbijanske Državne sigurnosti Jovici  Stanišiću i Franku  Simatoviću  koji su tajno formirali, pomagali i vodili tajne policijske i paravojne postrojbe, u stvari “odrede smrti”,  na području Hrvatske i BiH te su tako aktivno sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu Srbije koji je za posljedice imao progon, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskog i muslimanskog stanovništva u ratovima devedestih godina.

CIA: Srbijanski MUP uplitao se u Hrvatsku i prije 1990.

Tako se u ovom izvješću piše  da postoje  ozbiljne naznake da je Srbijanski MUP bio uključen u organizaciju i  naoružavanje srpskih separatista u Hrvatskoj i BiH prije izbijanja rata, još od 1988., dakle nekoliko godina prije hrvatske samostalnosti.

Nakon hrvatske samostalnosti taj srpski plan dobio je na zamahu kada je u Knin sve češće počeo dolaziti Franko Simatović s dokumentima na ime Dragan Simendić, predstavljajući se kao novinar Politike ekspres.

Njegov glavni zadatak bio je nadziranje Dragana Vasiljkovića s kojim je  osnovao prvi teroristički kamp za obuku u Golubiću kod Knina, gdje su obučavane tzv. „Knindže“.

U drugom slučaju,  američkim službenicima  jedan “bivši pripadnik MUP-a Srbije“  rekao  da je Srbijanski MUP imao  dugu tradiciju sudjelovanja i uplitanja u unutarnje stvari u Hrvatskoj, u tzv. “Krajini”, puno prije početka otvorenog sukoba. Taj američki izvor posebno je naglasio da bi svaki istražitelj za ratne zločine trebao posebno pogledati uloge Radovana Stojičića- Badže i Franka Simatovića – Frenkija  koji su sudjelovali u organiziranju i naoružavanju Srba u  istočnoj Slavoniji.

Mnoga obavještajna izvješća upućuju da su šefovi Srpske tajne službe Jovica Stanišić i Franko Simatović preko svog poslušnika Milana Martića gotovo sigurno organizirali terorizam i vodili oružani otpor prema hrvatskoj vlasti 1990.-1991., radi stvaranja velike Srbije.

Borbene operacija Srpske specijalne policije

Kako piše u ovom obavještajnom izvješću, specijalne jedinice MUP-a Srbije od početka sukoba direktno su uključene u borbene operacije u Hrvatskoj, a poslije i u BiH. U većini slučajeva, njihova je glavna borbena uloga bila izvoditi “elitne pješačke  napade” i tako sačuvati “separatiste” od brzog poraza. Nakon osvajanja terena uslijedio bi teror, protjerivanje stanovništva, pljačka i uništavanje imovine.

Tako etnički očišćen teren čuvali bi lokani separatisti kojima bi zaštitu pružala JNA. Kada opisuju direknu vezu MUP-a Srbije sa srpskim teroristima u Hrvatskoj, u izvješću Amerikanci posebno naglašavaju ulogu Radovana Stojičića –Badže, za kojeg navode da je  kao “Pomoćnik inistra unutarnjih poslova  Srbije” zapovijedao jedinicom specijalne policije Srbije u Vukovaru tijekom rata 1991.

Odmah nakon toga, da bi se prikrila ta veza, beogradski radio je u prosincu 1991. izvjestio da je Stojičić bio i zapovjednik tzv. Slavonske teritorijalne obrane.

U „Oluji“ poslali 600 specijalaca u Istočnu Slavoniju

Kada su hrvatske snage krajem 1994. i početkom 1995. počele pomalo potiskivati srpske agresore, navode amerikanci, srpski MUP preventivno je preusmjeravao “specijalne snage” na okupirani teritorij tzv. “Krajine” nastojeći sačuvati otete teritorije.

U tom vremenu Milošević je bio naredio Jovici Stanišiću da rasporedi te “posebne jedinice” i da njihova osnovna zadaća u prvom redu bude odbijanje svakog hrvatskog napada, a zatim osposobljavanje “srpskih snaga Krajine” u naprednim taktikama pješačke borbe tako da mogu sudjelovati u borbenim operacijama ako Hrvatska vojska napadne.

Nakon uspješne hrvatske operacije “Oluja” u kolovozu 1995., navode Amerikaci dalje u izvješću, Srbija je bila zabrinuta da će ista sudbina pogoditi i Istočnu Slavoniju. Razna izvješća ukazuju da je Resor državne bezbednosti Srbije (RDB) odmah poslao svoju “specijalnu policiju” da u biti preuzme kontrolu sektora – politički i vojno – kako bi se osigurala kontrola Beograda i poboljšala “obrana”.

Američki vojni izaslanik u Beogradu dobio je podatke od svog pouzdanika da je 9. kolovoza 1995. posebni MUP-ov policijski konvoj s oko 600 dobro obučenih srpskih specijalaca prešao granicu i ušao u Istočnu Slavoniju, tj. u Hrvatsku.

Svaki tjedan po 20 kamiona streljiva za srpske teroriste

Amerikanci tvrde u izvješću da je tadašnji srbijanski ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović bio ključni posrednik sa srpskim terorističkim i paravojnim skupinama, uključujući Arkanovce i Šešeljevce. Bogdanović je u ime Srbije, kako se izvješćuje, bio glavni organizator i financijer paravojnih snaga.

Godine 1992. uz Bogdanovića, Amerikanci navode i pomoćnika ministra unutarnjih poslova Srbije Mihajla Kertesa kao ključnog čovjeka u formiranju i osposobljavanju terorističkih i paravojnih jedinica.

Koliko je bila intenzivna ta zločinačka djelatnost možemo vidjeti po dijelu izvješća u kojem Amerikanci opisuju kako pomoćnik šefa Resora državne bezbednosti (RDB) Franko Simatović zvani “Frenki” dvaput tjedno organizira transport streljiva po deset (10) kamiona, pod pratnjiom MUP-a, iz tvornice Krušik u Valjevu, za srpske teroriste u Hrvatskoj i BiH.

Čini se da su ove misije koordinirane s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA)” pišu američki obavještajci.

Specijalna policija MUP-a Srbije tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji razvila je reputaciju “elitnih borbenih snaga” zbog svoje rigorozne i temeljite obuke. Služba u specijalnoj policiji bila je dobrovoljna, prema izvješću američkog vojnog izaslanika. Svaki dobrovoljac prolazio je odgovarajuća fizička i psihološka testiranja te medicinske pretrage.

Nakon toga dobrovoljci bi prolazili godinu dana posebne izobrazbe koja je uključivala osnovnu i specijaliziranu. Tako su obukom dobrovoljci mogli naučiti različite vještine, osnovne taktike pješaštva, borilačke vještine, borbu noževima, planinarenje, padobranstvo, korištenje eksploziva, upoznavanje stranog oružja i obuku timova za posebne misije, navode Amerikanci.

Zanimljivo je  da je srpska specijalna policija, kako su to uočili Amerikanci, imala obuku koja je bila gotovo identična obuci koju su imale specijalne snage JNA a poslije Vojska Jugoslavije. Primijećeno je da je Vojska Jugoslavije davala odgovarajuću potporu srpskom MUP-u u obuci osiguravajući oklopna vozila, tenkove, raketne bacače, padobrane i slično.

Isto tako, primijećeno je da je velik broj časnika Vojske Jugoslavije prelazio u specijalne snage MUP-a Srbije, zbog većih plaća, privilegija i drugih materijalnih davanja koje je osiguravao Miloševićev režim. Odlijev časnika iz Vojske Jugoslavije u srpski MUP bio je toliko velik da je o tome raspravljano i Vrhovni  Savet obrane Jugoslavije u siječnju 1994. na kojem je rečeno da je gotovo trideset posto (30%) posto časnika napustilo vojsku i prešlo u MUP Srbije.

Kao što vidimo iz ovog američkog dokumenta, Srbija je preko svog Ministarstva unutarnjih poslova izvršila agresiju na Hrvatsku i BiH. Nastojanja mnogih da to prikažu kao građanski rat ili da prikažu srpske specijalne snage “samoorganiziranim sitnim kriminalcima”  kakvi su bili arkanovci, ljudima koji se vole praviti važni svojim vezama i zaslugama i po kavanama tražiti kavgu, ovim dokumentom padaju u vodu.

Radi se o puno značajnijim akterima srpskog zločinačkog plana, ljudima poput načelnika „Resora javne bezbednosti“ i zamjenika ministra policije Srbije Radovana Stojčića Badže i takvih.

Odgovornost hrvatskog pravosuđa

Zahvaljujući čitavom nizu uglavnom nerazjašnjenih ubojstava, od “velikih imena” srpskog četništva devedesetih ostali su samo Jovica Stanišić, Franko Simatović i Dragan Vasiljković zvani “Kapetan Dragan” jedini živi svjedoci srpske agresije na Hrvatsku. Upravo oni, kako pokazuje i ovaj dokument CIA-e,  bili su idealani za dokazivanje Srpske agresije, zločinačkog plana i zapovjedne linije koja vodi točno u Beograd.

Recimo, Vasiljković je bio dovoljno nisko na hijerarhiji da zna što se događalo na terenu, a dovoljno visoko da poznaje i beogradsku stranu priče, stranu planiranja i podrške bez kojih do zločina nikada ne bi došlo. Drugi “preživjeli” svjedoci, Jovica Stanišić i Frenki Simatović, su eksponenti upravo te „beogradske strane“.

Nažalost, hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo tužitelja koji bi se imalo ozbiljnije pozabavio dokazivanjem srpske agresije, iako je za to postojala, a i danas postoji  sva dokumentacija i stručna pomoć hrvatske obavještajne zajednice. Čak se čini da su taj posao otvoreno sabotirali.

Da su se Mladen Bajić i Dinko Cvitan angažirali u progonu ovakvih ratnih zločinca s barem približnom strašću s kojom su gonili Antu Gotovinu, Mirka Norca i mnoge nedužne hrvatske branitelje danas bi u sasvim drugom svjetlu gledali Pupovca i njemu slične koji se rugaju pravdi, rugaju žrtvama i rugaju državi od koje žive.

Autor: Joško Buljan

facebook komentari

Nastavi čitati