Vjesnici Unije

0

Jedna lasta ne čini proljeće. Ali čovjeku je drago kad je vidi jer zna da će za njom uskoro stići i druge. Tako se i ja ovih dana veselim prvim vjesnicima Unije. Prvo sam izgubio okladu. Kladio sam se s prijateljem prija dosta vremena da nećemo ući u Uniju 1. srpnja. Ne zato što bih ja imao nešto protiv Unije, ne daj Bože, nego stoga što sam čvrsto vjerovao tradicionalno slovensko neprijateljstvo. Izdaše! Nadao se da će prijatelj zaboraviti, ali nije! Što se može, platio sam. Tako sam u probranom društvu i uz dobro vino proslavio ulazak Hrvatske u Uniju. Iliti ožalio gubitak neovisnosti, kako vam drago.

Ispunjen tako unijskim poletom krenem ujutro na tržnicu kako bih se iskupio što sam se kući vratio tek u sitne sate. Na tržnici ni sira, ni vrhnja, ni zelja, ni kupusa, ni cvijeća, ni krpica za deset kuna, ničega. Povežem ono što sam čitao proteklih dana sa stvarnošću i zaključim da su krive Linićeve fiskalne blagajne. One, doduše, nemaju veze s Unijom, ali datumski baš lijepo padaju. Što ću, odem u Konzum. Tamo ima svega. A ima li sve to skupa neke međusobne veze, ne znam.

Lijep dan. Kupit ću novine i cigarete pa negdje na terasi popiti kavu. Kako to da su cigarete 20 kuna, pitam prodavačicu, pa jučer su bile devetnaest, a prije ni mjesec dana osamnaest? To vam je zbog Unije, znate – važno će ona. Pristojno opsujem Uniju. Nije da ja imam nešto protiv Unije, ali kakav je to Hrvat koji protiv svega pomalo ne rogobori. Ostavite ljutnju za sutra, gospon, reče mi okretna prodavačica, od sutra vaše cigarete poskupljuju za još jednu kunu. I tako će poskupljivati još jedno vrijeme dok se ne uskladimo s Unijom, znate.

Ništa zato što su cigarete poskupjele, tješim se navečer pred televizorom. Pušenje je ionako vrlo nezdravo, to se Unija brine o meni netom sam ušao, želi me poskupljenjima motivirati da prestanem pušiti. Od te misli prožme me neko ganuće. Lijep je osjećaj kad se netko brine o tebi. Osim toga baš na televiziji kažu da je benzin pojeftinio 4 lipe. Dobra vijest! U pravu su oni koji su govorili da s ulaskom stižu i pojeftinjenja. Osim, naravno, štetnih artikala kao što su cigarete. Doduše, dizel je poskupio šest lipa. Mora da je i on štetan, zagađuje okoliš i to. Tko mi je kriv što sam ja, želeći uštedjeti, prije dosta godina kupio dobrodržećeg dizelaša. Ne mareći za okoliš, opće dobro i spas planeta.

Ali nije sve u novcu. Ima nešto i u čekanju istog. Trebao mi je stići neki honorarčić. Ne stiže. Dvojim noću li zvati i pitati što je s tim ili još pričekati, kadli zovu mene. Kažu, vratili se novci, ne valja stari broj žiro računa, po novome treba imati iban. Opet Unija, pomislim. Odem u banku, službenica se smiješi i cvrkuće: ”To vam je zbog Unije, znate”. I niste me mogli obavijestiti ili provesti transakciju, pa broj računa ostao je isti, samo što ste ispred dodali HR i još dvije-tri brojčice! – srdim se ja. Ona i dalje Sfinga. Pa ja sam, pobogu, isti čovjek kao jučer, a i račun je isti, niste mi otvarali novi! Sfinga mi i dalje zagonetno gleda, a meni se učini da njenim očima, kao ekranima, poteče nešto poput teleteksta. Pogledam malo bolje, a ono Heraklit! Ne možeš dvaput ući u istu rijeku.

Onda doma na nekom internetskom forumu pročitam da se Andrej Plenković u Europarlamentu baš lijepo založio za hrvatske interese. Da je nekog Engleza izribao da je to bila milina za hrvatske uši. Premda sam osobno sve skeptičniji prema hrvatskim ušima. Njima su i ”cajke” milina. Ali nije mi se dalo udubljivati u to pitanje. Nekako sam postao odjednom bojažljiv, nepovjerljiv prema vjesnicima Unije. Vidim da je i predsjedniku Josipoviću već dosta Unije. Odmah dan nakon uspjelog prijemnog derneka okupio je društvo iz Regiona da malo merače na stari način. Ma ni to mu nije bilo dosta, već idući tjedan je zapalio u Bosnu i Hercegovinu. Vesna Pusić je odjurila u Srbiju.

Ali i to su, koliko god kontradiktorno zvučalo, vjesnici Unije. Treba ih samo znati prepoznavati.

Damir Pešorda/hrsvijet

facebook komentari