Pratite nas

Vlada je u sukobu s predsjednikom države, a premijer nedorastao funkciji koju nosi

Objavljeno

na

Predsjednik Republike i premijer u svojim su se predbožićnim obraćanjima naciji požalili na sve veće svjetonazorske podjele i na ideologizaciju društva. Pri tome im ni na kraj pameti nije bilo zapitati se o vlastitim zaslugama za takvo stanje stvari. A čini nam se kako baš u tom grmu leži najveći zec.

Odustajanjem od obilježavanja bleiburške tragedije i ideološkim tretiranjem zločina, slabo prikrivenom obranom Udbinih egzekucija, stalno napetim odnosima s Crkvom, odbacivanjem iseljeništva, koje je skoro isključila iz izbornih procesa i kojima u novije vrijeme oduzima osobne iskaznice, sadašnja je vlast demonstrirala visok stupanj poistovjećenosti s jugo-komunističkim sustavom vrijednosti.

Upitajte bilo kojega člana SDP-a ili HNS-a tko im je draži i bliži, koga više preferiraju: Tita ili Tuđmana, dobit ćete nepodijeljen odgovor: pa Tita, naravno. Ali, ne zato što jednog smatraju sposobnijim, inteligentnijim, pravednijim, ljepšim i slavnijim od drugoga, iako se mogu čuti i takva objašnjenja, već upravo zbog toga što ova dva državnika simboliziraju dva sustava, dvije države, jedan onu propalu, a drugi onu koja se upravo upropaštava na moralnom, gospodarskom i političkom planu.

Rejugoslavenstvo

Jugo-komunistički resentiment svojom a-nacionalnošću, a-teizmom i a-moralnošću preživljava u tijelu sadašnjih obnašatelja vlasti moderniziran i mutiran poput virusa u dodiru, u kombinaciji i u simbiozi s “globalizacijskim vrijednostima”.

Kako je taj pogled na svijet i na čovjeka suprotan još uvijek pretežnim uvjerenjima ovoga naroda, vlast neminovno dolazi u sukob s narodom, koji se produbljuje to više što ta vlast inzistira na jednostranosti i isključivosti i to više što svoja uvjerenja nastoji nametnuti svima ostalima, preuzimajući za račun svojih velikih učitelja preuzetnu ulogu preodgajatelja nacije, uz agresivnu kampanju i uvrede upućene onima koji ne pristaju biti ono što nisu, koji se ne daju preodgojiti.

Rejugoslavenstvo kao svoj zakonit odgovor dobiva reustaštvo, kojim nas na HTV-u plaši brižljivo izabrani protestantski pastor, iako je, za sada, prvo službena politika, a drugo tek posve marginalna pojava. Ili, lijevo liberalna revolucija koja bi htjela biti iznad zakona društva i prirode svoj odgovor dobiva konzervativnu revoluciju, kojom nas vladajući i skloni im mediji također plaše, ali koja je puno realnija i zapravo obećavajuća opcija, ako se pojam revolucije uzme samo figurativno, a ne doslovno, u svom dakle, demokratskom obliku. [pullquote_right]Vlada je u sukobu i s predsjednikom države, a sam premijer, nedorastao funkciji koju nosi, i unutar je vlastite stranke sve usamljeniji.[/pullquote_right]

Iz takvog ideološko-svjetonazorskog miljea proizlazi i politička orijentacija prema drugim državama. Bruxelles je, naravno, Meka i Medina koja se nikada, osim u jednom slučaju, ne dovodi u pitanje.

Prema njemu su upereni vapaji i pozivi naših euro-parlamentaraca, poput Nikole Vuljanića ili Biljane Borzan, koji, u vezi dva referenduma čiji se rezultati njima nikako ne sviđaju, umjesto da zastupaju hrvatske građane i državu u toj asocijaciji država i naroda, tipično kmetski i doušnički pozivaju neku imaginarnu silu na discipliniranje građana, koji preskupo plaćaju njihovo izležavanje u foteljama europskog dvora.

No, Hrvatska kao i da nije u EU-u, od kojega, usput rečeno, do sada ne osjetismo nikakve koristi, ona i dalje kao svoj vanjskopolitički prioritet drži izgradnju i učvršćenje “regiona”, pri čemu su najvažniji odnosi s Beogradom ma kakav god on bio, dok se položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini ne smije ni spomenuti. Mnogi u tome vide prste britanske politike, što naravno nije isključeno, ali ipak mislim kako žabu i ne treba tjerati u vodu.

Eto, to su rezultati dvogodišnjeg mandata ove pantovčak-banske vlasti, koji se nekome mogu sviđati, a nekom ne sviđati, ali ostaju nepobitnim suhim činjenicama.

Nedorasli premijer

Da barem Vlada može svoj ideološki nesporazum s narodom kompenzirati gospodarskim uspjesima? Ali tu stvari stoje još gore. Jer, dok u ideološkim pitanjima Vlada i Predsjednik mogu naći saveznike, u ovim materijalnim pitanjima nitko nije, niti može biti zadovoljan.

Politika Vlade, bez vizije i ideje, svela se na zaduživanje, prodaju preostalih nacionalnih bogatstava i obećanja o velikim investicijama, dok broj nezaposlenih iz mjeseca u mjesec sve više raste, dok se produbljuje jaz između uskog kruga uglavnom nelegalno obogaćenih i sve šire baze puke sirotinje i dok se, uza sva rezanja, jedva sastavlja proračunski kraj s krajem.

U svoju obranu Zoran Milanović i njegovi ministri uvjeravaju birače kako je uveden red u državi, koji nitko ne vidi, okrivljujući za loše stanje one bivše ili čak zločeste poslodavce koji neće da ulažu, iako im Vlada pogoduje, a Ivo Josipović poput komentatora ili svećenika, onako svisoka drži govore i dijeli opaske kao da se njega sve to skupa ništa ne tiče.

U takvoj situaciji Vlada je za svoje protivnike uspjela dobiti seljake, radnike, poduzetnike, liječnike, branitelje, nastavnike…

Malo tko još vjeruje da ona može izvući zemlju iz krize, a njezin rad dobio je u posljednjim istraživanjima najnižu moguću ocjenu. Sukob ne postoji samo na crti Vlada – narod, nego sukobi, koji se ne mogu sakriti, postoje i unutar vladajuće koalicije, a jedino što je drži na okupu jest jaki nagon za vlašću.

Naravno, Vlada je u sukobu i s predsjednikom države, a sam premijer, nedorastao funkciji koju nosi, i unutar je vlastite stranke sve usamljeniji.

 JOSIP JOVIĆ

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati