Vladajući moraju osjetiti da su nepoželjni

8

Ljetu je kraj, a i ovoj vlasti se bliži svršetak. Bez obzira što je finale ljeta bilo burno, srpanj, a posebno kolovoz i početak rujna ipak su zbog vrućina, godišnjih odmora i idiotske navike stečene u drugoj polovici 20. stoljeća (da se, naime, mora ići na more i ondje ležati na pijesku ili kamenu) prekinuli pozitivni procesi koji su vodili prema prirodnoj smrti ne samo najlošije Vlade od postanka samostalne hrvatske države, nego i najbezočnije družbe političkih prevaranata koja se mogla pojaviti, skupljena s otpada profesionalnosti, ozbiljnosti i obrazovanosti.

Znači, nakon ljeta koje je izazvalo predvidljiv zastoj u najnezgodnijem trenutku, sada treba dvostruko pojačati aktivnosti usmjerene prema izazivanju prijevremenih izbora. Zahtjev da se oni održe ne može biti prepušten samo oporbenim strankama, od kojih su se neke već i oglasile, nego mora dolaziti iz svih krugova hrvatskoga društva, i biti izražen jasno, glasno i sa zadanim rokom.

Taj rok ne bi smio biti dulji od onoga koji pokriva svršetak godine, kako bismo u sljedeću ušli s barem nešto probuđene energije koja ne će biti dostatna za velike gospodarske i ine preokrete, ali može biti poticajna već i zato što ne postoji u Hrvatskoj ni najneznatnija stranka koja nema bolje ljude od ovih lažnih socijaldemokrata kojima nije na umu ni socijalno ni demokratsko, nego isključivo anacionalno djelovanje u duhu komunističkih predaka.

Aktivnosti Nakon ljeta koje je izazvalo predvidljiv zastoj u najnezgodnijem trenutku, sada treba dvostruko pojačati aktivnosti usmjerene prema izazivanju prijevremenih izbora. Zahtjev da se oni održe ne može biti prepušten samo oporbenim strankama, od kojih su se neke već i oglasile, nego mora dolaziti iz svih krugova hrvatskoga društva, i biti izražen jasno, glasno i sa zadanim rokom.Zahtjev za izvanrednim izborima nije u ovoj situaciji oporbeno mudrovanje ni pritisak kojim se nastoji iznervirati vladajuće, nego nužnost gologa opstanka i zato je svako prenemaganje s bilo koje strane, svako oklijevanje nepotrebno i štetno, svako taktiziranje kontraproduktivno jer vladajućima daje šanse za još koji mjesec protudržavnih i protunarodnih poteza. Što do toga trenutka, trenutka izvanrednih izbora koji je sve bliži? Kako se ponašati? Ignorabimus!

To otprilike znači da vladajući moraju osjetiti da su nepoželjni, da ih se ne poziva na skupove i događaje, a ako se sami pozovu da ih se vidljivo ignorira, ako dođu u neku školu neka ih se ne pušta među učenike, neka ih dočeka ravnateljica škole koja to mora učiniti po službenoj dužnosti, prozbori nekoliko pristojnih rečenica, i to je sve. Isto tako u gospodarstvu, isto tako među seljacima koji su točno osjetili da im ova vlast sprema propast, isto tako u znanstvenim krugovima, u sveučilišnim i kulturnim. Ignorabimus!

I tu uostalom ima i pravde i razloga jer je ova vlast bila prva koja je osiono prekinula sve kontakte s rečenim krugovima, pa ostala osamljenom i sada ju treba postaviti na svoje mjesto, sada treba izolirati nju i reći: Idite jer vidite da ste nepoželjni. Ništa dobro niste učinili niti ste namjeravali učiniti, vi ste zlo koje se dogodilo Hrvatskoj, programirano zlo koje je kao takvo prepoznato i izvan hrvatskih granica pa vas se odriču i oni koji su vas doveli na vlast.

A vi ste doveli Hrvatsku do točke kada ju se percipira ne više samo kao smeće u kojem ima i dragocjenih odbačenih stvari, nego kao obično smeće, što vam je bilo potrebno da dokažete svoje teze o nemogućoj državi i raznorodnom narodu koji se na nemoguć način oblikovao u naciju, e da bi potvrdili tezu bradatih očeva komunizma da su Hrvati otpadci naroda.

Kokošje paštete

Da bi se nahranilo narod u izvanrednim prilikama (a kakve su sada nego izvanredne), robne su zalihe popunjene kokošjim paštetama za koje nije rečeno odakle su, iz uzvoza ili domaće, Paštetaili barem ja nisam pratio izvor. Narod je oduševljen tim cinizmom. Sjećam se jedne davne karikature Joška Marušića na kojoj iz blistavih zrakoplova bacaju kruh siromašnima, a sada se očito namjerava isto, s tom razlikom što su paštete puno tvrđe i mogle bi nekoga ubiti, i bez sjećanja na to da smo u Domovinskom ratu paštetama nazivali protupješačke mine koje bijahu vrlo opake. Za to vrijeme Vlada kupuje stotinjak skupih automobila koji će vjerojatno imati velike prtljažnike, dostatne za nekoliko sanduka pašteta, a bit će dijeljene na predizbornim skupovima SDP-a i HNS-a.

Vratite Šprajca

U svemu što sam pisao o potrebi ignoriranja vladajućih, trebali bi snažno sudjelovati mediji, već i zato što se opća propast hrvatskoga društva zrcali i u nakladama tiskovina, Stipe ALfiera nisu pošteđeni ni elekronički mediji. Ali ne će. Ne će zato što je velika većina njih obojena istim bojama, a javna televizija već od račanovskih vremena ne skriva komu pripada i koga voli, niti ju je prilično dugo hadezeovsko razdoblje u 21. stoljeću omelo u izražavanje ljubavi prema komunomentalistima. Štoviše, i u tom je vremenu Informativni program HTV-a bio sklopljen tako da se udvara svima onima koji bi najradije da se nezavisna, demokratska hrvatska država nije nikada rodila, što je bespomoćna javnost bespomoćno gledala, ne vjerujući očima.

Dolaskom sadašnje nenarodne nevlasti, Informativni program HTV-a samo je odvažnije nastavio istim poslom, što se krasno može ilustrirati zamjenom voditelja. Kada je voditelj koji se pojavljuje na ekranu bio Šprajc ili netko sličan, onda je u pravilu kao suurednik potpisivan Stipe Alfier kao čovjek bez lica, siva eminencija rečenoga programa. No sada je Alfier valjda shvatio da se više ne mora skrivati i izveo samoga sebe (uz Šprajcov blagoslov) na javnu scenu. Mlad, dobra izgleda, vrlo televizičan (kamera ga voli, rekli bi šmekeri), sjajnoga nastupa i školovana glasa. Naravno da sam ironičan.

Ostarjeli partijski činovnik s onom čeljusti čestom u udbaških isljednika, AliferOstarjeli partijski činovnik s onom čeljusti čestom u udbaških isljednika, zamrznut u studiju i u vremenu, neškolovana nastupa i neškolovana glasa s jakim akcentom, što bi rekli poznavatelji, čovjek kojega se ne bi smjelo pustiti da vodi središnji Dnevnik niti u vremenima Brežnjeva u Sovjetskom Savezu – eto takav je tip odabran za maskotu Informativnoga programa koji se duhovno vratio u početak šezdesetih prošloga stoljeća.zamrznut u studiju i u vremenu, neškolovana nastupa i neškolovana glasa s jakim akcentom, što bi rekli poznavatelji, čovjek kojega se ne bi smjelo pustiti da vodi središnji Dnevnik niti u vremenima Brežnjeva u Sovjetskom Savezu – eto takav je tip odabran za maskotu Informativnoga programa koji se duhovno vratio u početak šezdesetih prošloga stoljeća, s tom razlikom što je tada bilo vrlo šarmantnih spikerica koje su blistavo vladale hrvatskim književnim jezikom, ali izgovarale tekstove koje bi im napisao neki ondašnji Alfier.

Što radi Služba za jezik HTV-a koju sam ja utemeljio (potaknuo utemeljenje), što rade svi oni zaduženi da muštraju novinare koji se žele pojaviti na ekranu, da ih uče kako se sjedi, kako se komunicira očima i staloženom mimikom, itd.? Kako se ekranu središnjega Dnevnika mogao dogoditi jedan Stipe Alfier, medijski pandan Stipi Mesiću i kakvi su to profesionalni kriteriji bili u igri? Riječ je o srozavanju profesije, pa čak i ako apstrahiramo ideološku pozadinu dotičnoga. Zato velim u naslovu: ako je već tako, vratite na ekran Šprajca, a toga sovjetskog spikera vratite u likovnu anonimnost. Barem nešto. Do izvanrednih izbora.

Da ne zaboravim: iz Rijeke se za Dnevnik javlja stanoviti Ranko Stojanac ili slično, koji svakoj temi pristupa na upravo balkanski kvazišeretski način te i ozbiljnu temu čini točkom u vlastitom, privatnom cirkusu. I to je srozavanje profesionalizma, ali eto – i to je Informativni program HTV-a.

Prijetnje

Oni koji prate ovu rubriku, vjerojatno se sjećaju da sam jednom prilikom govorio o prijetnjama koje sam dobivao godine Gospodnje 1990., a s nešto manje intenziteta nastavljene i u sljedećoj godini. Bili smo tada još u sustavu jugoslavenske telefonije, pa svaka šuša u bilo kojem dijelu krepavajuće nadržave mogla lako nazivati i vrijeđati, prijetiti smrću i sličnim nepodopštinama, ne samo meni nego i bližnjima. Eto, zato sam vrlo senzibiliziran, štono riječ, kada se povijest počinje ponavljati, kada Tomislavu Josiću dolaze prijetnje likvidacijom (navodno iz Petrinje) kojom bi bila obuhvaćena i djeca, zato ne odmahujem rukom kada Srbin u Udbini prijeti konobarici Hrvatici, ali se ne zadržava na individualiziranoj krivnji nego zahvaća široko pa kaže da treba poklati sve Hrvate.

PrijetnjeDa taj stari prijeteći duh opet korača Hrvatskom – točno je. Je li mu maha dao Milanović sa svojim grotesknim dvojezičnim pločama u Vukovaru? Jest. To je i bio cilj, da skrene pozornost EK s nepoštivanja uhidbenoga naloga za udbaške kriminalce i zavrti drugu priču koja naizgled nije povezana s komunističkim zločinima.Što u tim slučajevima radi državno odvjetništvo, što radi policija? Policija Ranka Ostojića zove na obavijesni razgovor unuka Kate Šoljić koji se simbolično zove Franjo, unuka žene kojoj su u srpskoj agresiji ubili četiri sina. Unuka žene koja mi je prije podosta godina pričala kako je kumila, molila i preklinjala vukovarske Srbe koji bijahu u četničkim redovima da joj otkriju gdje je ukopan jedan od njezinih ubijenih sinova, na što joj je abolirani četnik osorno odgovorio da se ne raspituje previše jer će se ionako sve ponoviti. Živi su svjedoci toga mog razgovora s Katom, a prijetnje Josiću i ne samo Josiću oživljuju i moje uspomene.

Da će se ponoviti, nije vjerojatno u sljedećih dvadesetak godina, možda ne će nikada (dao Bog), ali da taj stari prijeteći duh opet korača Hrvatskom – točno je. Je li mu maha dao Milanović sa svojim grotesknim dvojezičnim pločama u Vukovaru? Jest. To je i bio cilj, da skrene pozornost EK s nepoštivanja uhidbenoga naloga za udbaške kriminalce i zavrti drugu priču koja naizgled nije povezana s komunističkim zločinima.

I tu je doživio fijasko: EK je na njegovo iznenađenje ostala mrtvom hladnom na njegove vapaje da ga podrži u slučaju dvojezičnih ploča, EK se ne želi miješati, EK hoće komunističke zločince a ako bude inzistirala na svojoj rezoluciji i kronologiji komunističkih zvjerstava, eto užasa za Milanovića i slične. Znači, eskivirati nije uspio ukazivanjem Europi na “hrvatski šovinizam”, ali je uspio vratiti u život one Srbe koji su u potaji čekali priliku i sada ju dočekali, da mogu dakle javno govoriti ono o čemu su šaputali u kafanama, pa i prijetiti hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima.

Jer ti kojima prijete više nisu oni opasni hrvatski branitelji pred kojima su podvili rep (ali i ostali u Hrvatskoj na abolir-abonomanu) nego, eto, prononsirani šovinisti koji više ne uživaju zaštitu te svoje države koja, premda ustaška, sada ipak ima vlast naklonjenu četnicima.

Čuvajte naše znakove

Već su prošli prvi tjedni školske nastave, djecu već tjednima muče raznim glupostima koje ionako ne će zapamtiti, ali to je duga i stara priča. No ne ću sada o tome, Glavanego o znakovima. Prolazim ja tako pokraj izloga i polica dućana, a u njima i na njima vidim toliko mrtvačkih glava koliko ih vjerojatno nije bilo na oznakama Draže Mihailovića i njegovih. Mrtvačka glava na đačkim torbama. Mrtvačka glava na bilježnicama. Ako slučajno nije mrtvačka glava, onda je neki odvratni kič koji bi đaka trebao uputiti u abecedu likovne umjetnosti. Eto tako, statistike su grozne, izumiremo kao narod, umiremo, pa da se djeca uz pomoć mrtvačkih glava na bilježnicama pripreme za skoru budućnost.

Vlatko Pavletić

Bio je gospodin, ponešto mrzovoljan i plah i hrabar istodobno. Ne samo književni kritičar nego i animator jednoga književnog naraštaja koji je dao sjajne rezultate usprkos PavletićBio je gospodin, ponešto mrzovoljan i plah i hrabar istodobno. Ne samo književni kritičar nego i animator jednoga književnog naraštaja koji je dao sjajne rezultate usprkos vremenu u kojemu je živio. Proljećar, disident, žrtva komunističkih progona, uznik, u slobodnoj Hrvatskoj zastupnik u Hrvatskom saboru, ministar u Vladi, predsjednik Sabora i napokon drugi predsjednik hrvatske države. Čovjek izvanredno zanimljiva životopisa, jedan od najboljih ljudi koje smo imali.vremenu u kojemu je živio. Proljećar, disident, žrtva komunističkih progona, uznik, u slobodnoj Hrvatskoj zastupnik u Hrvatskom saboru, ministar u Vladi, predsjednik Sabora i napokon drugi predsjednik hrvatske države. Čovjek izvanredno zanimljiva životopisa, jedan od najboljih ljudi koje smo imali.

umro-bivsi-predsjednik-sabora-vlatko-pavletic-504x335-20070938-20101019004428-31849Obljetnica smrti takvoga čovjeka zabilježena je nedavnih dana samo u plaćenom obiteljskom oglasu, vrlo skromnom. Tako se Hrvatska sjeća svojih velikih pokojnika. A rod bo samo koji mrtve štuje…

Bednjanec

Veliki crtač stripova, uvijek u panici zbog rokova, uvijek u novčanoj stisci, u životu praćenom obiteljskim tragedijama. Ivica Bednjanec. Sada mu “Večernji” tiska povijesne stripove poput “Gvozdanskog” i uspjelije “Uskočke krvi” koje i neki od nas vide valjda prvi put, ako se ne varam. Sva su ta izdanja praćena s mnogim pisanim komentarima i povijesnim hintergrundima, neki su tekstovi odlični (Gerovac) i vrlo dobri (Despot, ali nije objasnio kamo se raseljeni senjski uskoci), no ono što doista smeta jest jezik teksta u oblačićima i izvan njih – vjerojatno površno preveden iz neke papazjanije vojvođanske ili srbijanske, gdje su Bednjančev tekst prilagođavali svojoj publici. Recite vi meni bi li Bednjanec, zagrebački dečko, napisao “na spratu”. Ne bi, naravno, ali u “Uskočkoj krvi” koja se nudi na kioscima ljubiteljima stripa i djeci, upravo tako piše. Je li teško bilo sprati sprat iz teksta?

Hrvoje Hitrec/HKV

facebook komentari

  • peppermintt

    Ignorabimus!

    dobar tekst, dobra inicijativa
    tako triba sa svih strana i razina kritizirati, vršiti izravni i neizravni pritisak i inicirati pozitivne promjene.

    • Ignorabimus i nabiuguzicumus

      • peppermintt

        lilith nedostaje nam vođa, netko tko bi nas okupio

        iako se sve polako pokreće…pogledaj kako rade udruge za brak, ili vukovarci, smišljeno argumentirano i smireno provode aktivnosti

        kad slušam kako režimski mediji pljuju po njima hehe, pomislim ma nek se pjene još jedan dokaz kako im se može stati na žulj :))

        samo moramo kao društvo kao cjelina shvatiti da je potrebito aktivno sudjelovanje svih u demokratskim procesima

        • aktivno i svatko na svom polju… Vjerujem da će se vođa pojaviti u datom trenutku, pa makar to i ja bio 🙂

  • peppermintt

    Ignorabimus!

    dobar tekst, dobra inicijativa
    tako triba sa svih strana i razina kritizirati, vršiti izravni i neizravni pritisak i inicirati pozitivne promjene.

    • Ignorabimus i nabiuguzicumus

      • peppermintt

        lilith nedostaje nam vođa, netko tko bi nas okupio

        iako se sve polako pokreće…pogledaj kako rade udruge za brak, ili vukovarci, smišljeno argumentirano i smireno provode aktivnosti

        kad slušam kako režimski mediji pljuju po njima hehe, pomislim ma nek se pjene još jedan dokaz kako im se može stati na žulj :))

        samo moramo kao društvo kao cjelina shvatiti da je potrebito aktivno sudjelovanje svih u demokratskim procesima

        • aktivno i svatko na svom polju… Vjerujem da će se vođa pojaviti u datom trenutku, pa makar to i ja bio 🙂