Pratite nas

Vladika! Drži se svoga stada!!!!

Objavljeno

na

SPC Vatikanu
Stepinac je učestvovao u klanju Srba i ne može biti svetac! SPC ne gleda sa odobravanjem na najave da bi Stepinac mogao postati svetac, a takav stav napisan je u pismu patrijarha Irineja koji je predat ministru spoljnih poslova Vatikana Dominiku Mambertiju Stav SPC prema kanonizaciji kardinala Alojzija Stepinca predat je ministru spoljnih poslova Vatikana Dominiku Mambertiju. Vatikanski šef diplomatije odneće iz naše zemlje i pismo šefa srpske države posvećeno kanonizaciji zagrebačkog kardinala. Patrijarh Irinej je u nedeljnom intervjuu za ”Politiku” rekao da su najave iz Vatikana da bi kardinal Stepinac mogao biti kanonizovan do kraja ove godine, bile veliko iznenađenje za srpske arhijereje, jer – da neko bude svetitelj, to mora biti zaista svetla i sveta ličnost koju prihvataju kao takvu i drugi hrišćani. (Telegraf.rs / Tanjug)

E sad ćemo nešto jako zanimljivo o srpskim svecima

nemanja stefan

Stefan Nemanja (rođen 1114 godine), rodonačelnik je dinastije Nemanjića i u srpskom narodu poznat kao sveti Simeon Mirotočivi. Njegov otac (Raški župan Zavida), imao je osim njega još tri sina.

Stefan je u srpskoj povjesti ostao zabilježen po krvavim međusobnim obračunima s braćom oko položaja Velikog župana Raške,* a također i po okrutnosti i surovosti u iskorjenjivanju (* U to vrijeme srpska nacija još nije postojala, pa se ovaj prostor imenovao po gradu Rasu – a žitelji kneževine Raške nazivani su Rašanima, Rasima, Rascijancima ili Racima.) ‘jeretika’ – bogumila koje je sa svojom vojskom sustavno progonio i nemilosrdno ubijao.

Osim po teritorijalnim osvajanjima, ubijanju, pljački, paležu, istrebljenju bogumila i stalnim krvavim sukobima unutar vlastite obitelji (u kojoj je vladao posvemašnj nemoral i sve je bilo podređeno bespoštednoj borbi za vlast), u srpskoj je pisanoj povijesti Stefan Nemanja ostao zapamćen i zabilježen i kao prvi ktitor – mecena, graditelj i obnovitelj brojnih sakralnih zdanja (crkava i manstira), zbog čega mu je srpska crkva, u znak zahvalnosti, uzvratila brzom kanonizacijom.

Naravno kada je već tako izdašno darivao SPC to su i moralno prihvatljivi kriteriji i za sve kršćane pa i one koje je proganjao zar ne ???

Ali ima toga još ……

Nasljednik Stefana Nemanje (sv. Simeona), Stefan “Prvovenčani” od katoličkog pape Honorija III. dobija 1217. godine vijenac, što je bio znak da je priznat za legitimnog vladara Raške – otuda: “Prvovjenčani”. Ovaj čin u to se vrijeme ujedno smatrao i međunarodnim priznanjem državne suverenosti.

Taj podatak (kao i mnoge druge koji se ne uklapaju u poželjne klišeje i stereotipe), srpska historiografija uglavnom prešućuje. U ovom slučaju, to obzirom na okolnosti i ne treba čuditi; zaslugom crkvenog poglavara omraženih ‘Latina’ (koji su Srbima, prema tradicionalnom shvaćanju, oduvijek bili i ostali “krvni neprijatelji” ), dolazi do priznanja prve srpske države – previše bi bilo očekivati da to prizna bilo koji “nacionalno svjestan” pripadnik ovog naroda.

Ali SPC prešućuje još nešto :

Njegov djed, Stefan Uroš II Milutin, vlast je preuzeo od brata Dragutina, koji je položaj poglavara Raške napustio pod prisilom. Milutin je imao dva sina – Konstantina iz prvog braka, i iz drugog Stefana (kasnije nazvanog Dečanski). Nakon što je godinama bio taoc na dvoru mongolskog kana (kamo ga je otac poslao kao jamstvo za ispunjenje postignutog dogovora), mlađi sin – Stefan – po povratku se upustio u borbu oko prava na nasljedstvo. Konstantin je smatrao da njemu kao starijem taj položaj po pravu pripada, s čime se Stefan nije složio, pa se s njime sukobio i porazio ga. Osveta je bila krvava i surova.

Tadašnji pisac i kroničar Pseudobrokar bilježi kako je Stefan dao brata Konstantina

” ‘opružiti na jednom komadu drveta, pa mu klincima probi mišice i butine, pa ga onda raseče na dve pole po sredini… ‘ U narodu se govori kako je Stefan od bratove lubanje dao napraviti pehar. ”

Poslije krvavog obračuna s bratom i Stefana stiže kazna – otac ga daje oslijepiti.
U to vrijeme je to bila uobičajena, barbarska kazna, koja je onemogućavala potencijalne konkurente da zauzmu najviši položaj u zemlji – jer, slijepci po tadašnjem običajnom pravu nisu mogli upravljati državom. Ova okrutnost nije bila ograničena samo na međusobne borbe oko podjele vlasti, nego je često korištena kako bi se kaznili poraženi u ratovima, buntovnici protiv režima, neposlušni podanici, uhode itd. Uz rezanje jezika, moglo bi se reći da je osljepljivanje bila jedna od najčešćih metoda odmazde.

Ali oni koji su bili zaduženi za njezino izvršenje, po svemu sudeći svoj posao (iz tko zna kojih razloga) nisu obavili kako treba. Stefan je, da bi to prikrio, godinama nosio povez preko očiju hineći sljepoću. Kada je otac umro (29. 10. 1321. godine), on skida s očiju povez i tvrdi kako mu je vid povratio sveti Nikola. Potporu mu daje Crkva, prihvaćajući ovo odmah kao čudotvorno ozdravljenje i Stefan konačno, uz njezinu pomoć, postaje poglavar Raške.

Naravno i on je darivao SPC pa shodno tom darivanju je i postao svetac a i to su prave kršćanske vrijednosti valjda i za sve ostale ???

I na kraju i Stefana Prvovenčanog je stigla nekakova kazna . Udavio ga je sin Dušan silni .

Eh sad ćete vi pomisliti sigurno je i njega SPC proglasila svecem .Jer važno je da se daruje SPC a umorstva ,razapinjanja i davljenja i nisu neka prepreka .

Pa i nisu prepreka ali Dušan je jedan od rijetkih vladajućih od Nemanjića a najmoćniji sigurno koji nije proglašen svecem ponajviše poradi toga jer je Dušan Silni molio katoličkog papu Inocenta VI da mu ovaj dodijeli titulu ‘kapetana krstaškog rata’, nudeći mu čak i uniju u koju će s Katoličkom crkvom stupiti srpska – Pravoslavna.

E to mi se već nije moglo oprostiti.

E zamislite sada koje je licemjerje govoriti drugima što su kršćanske vrijednosti.???

DaranBašić/kamenjar.com

facebook komentari

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati