Pratite nas

Volim Brazil

Objavljeno

na

Moja susjeda Marta je izrazito ljubazna osoba osebujnih karakteristika. Žena u koju bi se zagledao svaki muškarac bez obzira kojega staleža ili koje životne dobi. Negdje oko 34 godine, vitka, uvijek s osmijehom na licu, spremna na šalu, razgovorljiva i spremna pomagati.

img_0011

 

Njezin muž Janko je susjed kakvog si možete samo poželjeti. Namještenik je u jednoj banci, ljubazan, susretljiv, uvijek uglanjcan i dobro pazi na Martu. Marta ga cijeni i zna da je uhvatila pravoga muža. Janko i ja smo se uvijek dobro slagali, posebno nakon mog povratka iz rata jer je Janko u vrijeme dok sam ja bio na ratištu bio na studiju pa je valjda imao lošu savjest. Poznajemo se od djetinjstva jer smo odrasli u istom kvartu, ali smo uvijek bili druga ekipa. On sin partijskog funkcionera, ja dijete tvorničkog radnika. Naši roditelji se nisu psoebno družili, ali su se poštivali.

Za razliku od Janka ja ne volim šport, a posebno ne volim nogomet. Meni je to previše brutalna igra nabildanih patuljaka i previše zadimljenoga domoljublja. Janko je obožavao utakmice i odlazio je stalno na neka prvenstva, organizirano gledanje i sve što ide sa statusom vodećeg bankarskog namještenika.

Tako je bilo i jutros. Kad sam rano ujutro priupitao Martu što se radi odgovorila je veselo da je sutra konačno dan i noć mira, ona ne gleda utakmice, prvenstvo počinje, a Janko je već zakazao neko kolektivno gledanje utakmice u nekoj unajmljenoj gostionici za VIP goste izvan grada. Vraća se tek za dva dana, a ona se već boji ako mi izgubimo. Pogledao sam ju i rekao joj posramljen da ja nisam kao svi drugi i da ne volim ni nogomet ni to nikotinsko-pivsko domoljublje.

Kratko smo se pogledali i otkrili da ni ona ne voli nogomet.

U njezinim očima se ocrtavala vragolanska ideja koju se nije usudila niti zamisliti, a kamoli izgovoriti. Pogledao sam ju i imao dojam da treperi kao što treperi paučina na laganom povjetarcu. Bokovi su se njihali usporenim ritmom ocrtavajući samo meni vidljive spirale u mojoj mašti koja je odlutala u nepoznate svjetove sambe i brazilskih plesačica.

Odjednom sam i ja u podsvijesti otkrio koliko informacija smo dobili o Brazilu. Vidio sam Martu kako pleše ispred mojih očiju, a ruke su mi skoro ispustile mobilni telefon na pločnik.

“Koliko ja znam ti ne gledaš nogomet, jel da?”

“Ne, ja ga stvarno ne volim i ide mi na živce ova histerija, ne znam šta ću raditi dok drugi uralaju, najbolje da odem negdje na kakav izlet u kakvu šumu”.

“Ej! To je genijalna ideja. Mogla bih i ja”.

Gledao sam ju i nisam mogao vjerovati da me je upravo pozvala da osjetim do tada neviđene čari sambe izvan Brazila.

 

VinkoVukadin

facebook komentari

Povijesnice

21. rujna 1991. – “Obadva! Oba su pala!” – riječi koje su obilježile Domovinski rat

Objavljeno

na

Objavio

‘Obadva, obadva, oba su pala!’

Kada se Filip Gaćina 21. rujna 1991. godine glasno zaderao ‘Obadva! Oba su pala’, nije ni slutio koliki će odjek njegov glas ostaviti u glavama brojnih Hrvata, kojima se nakon toga vratila nada da se mogu oduprijeti srpskoj agresiji.

Mnogi ni ne znaju da je Zečevo, malo mjesto između Rogoznice i Vodica, poprište jedne od najpoznatijih scena iz Domovinskog rata.

Naime, upravo je tamo 21. rujna 1991. godine, u trenucima kad se činilo da se Hrvatska neće moći oduprijeti srpskoj agresiji, Filip Gaćina povikao “Obadva, obadva! Oba su pala!”

Rušenje srpskih ratnih aviona kamerom je zabilježio snimatelj amater Ivica Bilan, a snimka je postala moralna vodilja za brojne hrvatske dragovoljce i vojnike.

Kultna snimka koja je isti dan prikazana na HRT-u, izazvala je opće oduševljenje i euforiju, te predstavlja svojevrsnu prekretnicu Domovinskog rata kao jedna od prvih značajnih pobjeda nad tehnički znatno nadmoćnijim neprijateljem.

Uzvik koji je Filipu Gaćini zauvjek donio legendarni status danas ima posebno mjesto u sjećanju hrvatskog naroda, a snimka je jedan od najvažnijih prizora iz tih vremena, koji zorno svjedoče o hrabrosti hrvatskih branitelja.

Filip je preživio cijeli Domovinski rat, da bi 19. rujna 1998. godine. poginuo u miru prilikom razminiravanja terena od eksplozivnih sredstava kao zaposlenik postrojbe za razminiravanje “Mungos”.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Ne dozvolimo da se izruguju na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje!

Objavljeno

na

Jednodnevna manifestacija s nazivom Europska noć kazališta ove će se godine, osim u Hrvatskoj, održati i u desetak drugih država.

U tome, na prvi pogled,  nema ništa sporno, osim što je planirano da se u mnogim gradovima i mjestima Hrvatske čitav dan kazališne predstave održavaju 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, simbola obrane naše Domovine.

Dakle, dok će se mnogi prisjećati najtežih dana tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obilaziti grobove, paliti svijeće i odavati počast nevino stradalim Hrvatima, u većini kazališnih i inih dvorana ljudi će se zabavljati uz neke od kazališnih predstava, među kojima će kao i svake godine biti i onih čiji su autori srbijanski pisci. Na taj dan, kako je predviđeno, mnoge dvorane se neće moći ni iznajmiti za eventualne svečane akademije posvećene Vukovaru i Škabrnji, jer su već rezervirane za – tzv. Noć kazališta.

Odaziv za ovu manifestaciju je već sada iznimno dobar, a čitav program trebao bi biti poznat početkom listopada. Tako bi se vrlo lako moglo dogoditi da toga dana na tv-programima i drugim „velikim“ medijima (s obzirom i na to kakve sve tamo urednike imaju) da mnogobrojne predstave dobiju više prostora nego još jedna tužna obljetnica u Hrvata, o kojoj se i inače piše i govori samo 18., 19. i 20. studenoga!

Srbija i Crna Gora, kako smo saznali, neće odustati od Noći kazališta 18.studenog, već su navodno dale naputak svima kojih se to tiče da toga dana igraju samo „vedre i smiješne“ predstave, jer „kad je bal nek je bal“!

Četnička rock grupa „Riblja čorba“ 18. studenoga u Ljubljani (Slovenija) priprema veliki koncert u čast i slavu „oslobođenja Vukovara“, odnosno 40. obljetnice njihova rada.

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.), traži od Narodnog sveučilišta Dubrava, organizatora ove manifestacije, a poglavito od Ministarstva kulture (pokrovitelja) i Ministarstva hrvatskih branitelja, te od svih Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i vlasnika dvorana, da ne dozvole da se na Dane sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje  održi ova manifestacija, tim prije što ima i drugih dana kada se to može ostvariti.

Međunarodna zajednica nije ništa uradila da se zaustavi krvoproliće u Vukovaru i Škabrnji,  pa odakle onda nama „pravo“ da baš na dane najveće tuge i ponosa organiziramo „dane veselja“, kako su si to oni zamislili?

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati