Vraćam ti se zemljo moja kamena i vina

0

Pošao sam u tuđinu poljubio majku staru i sakrio svoje srce
u tom našem kamenjaru.

Sakrio ga pod kamenom,tu gdje hladna bura puše,da ne bude ono samo
ostavih mu pola duše…

Pošao sam u tuđinu da ja u njoj nađem sreću

a znao sam da je tamo nikad, nikad naći neću.
Kao da mi tijelo,dušu u tuđini neko uze,mjesto sreće našao sam samo bol i suze…

Vraćam ti se zemljo moja kamena i vina,zagrli me kao majka izgubljenog sina,
zagrli me i ne daj mi da ja idem više,Hercegovac na kamenu svoju povjest piše.

Pošao sam,mislio sam, ako ipak nađem sreću ja se tebi zemljo moja više nikad vratit neću.
Sada znam samo jedno i prizn’o sam sebi,Herceg zemljo moja sreća stanuje u tebi!

Jer tek kad ode od svog doma čovjek jedno svati najljepša je ona gruda gdje ga rodi mati,najljepša je ona gruda gdje ga rodi mati samo ona uvijek će se rodnom grudom zvati…

Vraćam ti se zemljo moja kamena i vina,zagrli me kao otac izgubljenog sina,zagrli me i ne daj mi da ja idem više Hercegovac na kamenu svoju povijest piše.

A kad jednog dana odem,kad Bog me pozove svome sinu ostavit ću ja stihove ove,ako i on nekad ode jedno mora znati Hercegovac uvijek svojim korijenim se vrati!!!

Stihovi: Velimir Raspudić/Kamenjar.com

facebook komentari