Vrijedi li Papin oprost i nakon rata

12

Zbirka „Stan“te kosci„ je skup novinarskih priča što ih je autor fra Ante Marić napisao za „Vriska“ i „Hrvatski list“ u ratnom razdoblju 1991. do 1993. Skoro sve one, što je i razumljivo s obzirom na vrijeme u kojem su nastale, su zapravo ratne priče, prikaz nesretnog i kataklizmičkog doba, tragične sudbine ljudi i naroda, onako kako ih je autor vidio i preživljavao.

To je i kronika ratnih događanja i stradanja, ponajviše rodnog mu Mostara i njegove okolice. Nisu to priče nastale iza kulisa ratne drame: pisac je i na prvoj crti bojišnice i u srušenoj mostarskoj crkvi, kao što je i u izbjegličkom kampu, na groblju gdje se pokapa dvadesetogodišnji mladić, borac, on je jednako tako i u duši oca i majke čijeg je sina ratni vihor negdje zameo i o čijoj se sudbini ništa ne zna.

Svaka priča je teška i optužba rata kao pojave, optužba koju fra Ante podiže ispred tisuća i milijuna stradalnika koji vapiju za ljubavlju i mirom, ali su, eto, baš oni ti koji na svojim plećima nose teret rata.

I povijest će zabilježiti ovaj rat: hladno, bezosjećajno, bilo je to od tada do tada, toliko poginulih i raseljenih i tako to. Fra Antin čitatelj će saznati mnogo više: one će vidjeti suzu na roditeljskom obrazu, neizmjernu tugu u dječjim očima daleko od rodnog doma, on će osjetiti veliku nepravdu što momci puni života u naručjima drže hladne kalašnjikove umjesto toplih, ustreptalih djevojaka, i još više nego prije poželjet će dolazak „normalnih „ vremena.

U nastavku donosimo vam ulomke iz knjige Stan”te kosci :

Bilo je u plavoj kuverti. Bez adrese.. Zalijepljeno.

Dobio sam ga na kiši, na putu prema Grabovoj Dragi, tik uz Bile.

Otvorio sam ga odmah, a čitao tek kasno u noć. Nisam ga čitao sam- Pisao je on, ali ne sam.
To su pisali moji dečki iz rata. Dobio sam ga ja, da ga čitam naglas:

„Ponedjeljak, Dan pomalo neobičan za svetu misu. U utvrđenom, za sklonište namijenjenom prostoru, okupila se 4.satnija III.mostarske bojne priprema se za svetu misu. A toliko se puta za vrijeme „sumporanja“ ( kako naši vojaci zovu neprijateljsko granatiranje) iz ovog podruma čulo: „j… vam mater četničku „ Onako, po naški. U oči. Dolazi svećenik. Naš fra Ljudevit. U civilu. Široki i dobri osmijeh. Prelazi pogledom po vojacima tražeći nepoznata lica. Nema ih, svi su naši.

Imamo i prostoriju za ispovijed. U mračnoj sobi podruma gdje su bačve s vinom „In vino veritas“. Sveta je misa počela. Odjednom sam iza fra Ljudevita zamislio veliki oltar, onakav isti kakav je bio u našoj crkvi, kakvoga sam kao dijete upamtio. Crkve nema više. Ni oltara. Ni katedrale.. Ne osjećam se poraženim. Sada vidim da imam potpuno pravo.. Zatvaram oči.. Mračni se podrum pretvara u crkvu iz djetinjstva.U katedralu. A koliko ih još ovakvih ima u Mostaru?!

A koliko će ih tek biti kada otvorim oči. Kada ovo prođe svi ćemo biti stijene. Fra Ljudevit naziva naše vojevanje putovanjem. Tražio sam pojašnjenje i potom shvatio, mi putujemo po slobodu, mir i demokraciju kako fra Ljudevit reče.Promatram svoje prijatelje.Moj zapovjednik gleda u daljinu doseže pogledom do Poreča, do Kristine i Maje.Droba, Čarli, Želja, Mika, Marec, Ivek, Mile, Kana , Đovani.. za sve njih molio se zapovjednik. I za pokojnog Franka Kneza, slovenca. Poginuo je braneći Mostar.na podizanju se sjetih ručica svoga Darke.Vidio sam kako gleda mamu i traži pohvalu za sebe što fino moli.Molio sam se za njih dvoje . Molio sam se za braću i sestre, za nevjeste i djecu, i za one dobre ljude koji su im pružili utočište i nježnost. Tata i mama bili su tu i molili za sve. Pomislih, moli li itko za sebe? Nama je molitva najpotrebnija. Pogledam fra Ljudevita i bude mi sve jasno. Dao nam je on i papin oprost. Sjetih se onih mladih i zdravih mostaraca koji su sada na moru i upitah Drobu:Vrijedi li Papin oprost i poslije rata ?

Vraćam se u stvarnost. Rat. Granate. Već raspoznajemo iz čega je koja granata opaljena. Pogled zahvalnosti je uprt na Galac i Kozicu. Nikad nismo bili bliži. Prizivali smo im u pomoć sv. Iliju. Zatim saznajemo. Fra Ljudevitov brat Ivan, otac šestoro djece, poginuo je u kući roditelja koji su umrli prije mjesec dana. Moral nikakav. Šutnja. Oči uprte u razoreni Cim. Kako izraziti sućut ?Kako će on to podnijeti nakon očeve i majčine smrti? Je li klonuo? Može li nas i dalje voditi na našem putovanju ? Došao je on k nama. U civilu. Crne traperice i srna majica. Preko svega maskirni prsluk. Na licu „suženi „ osmjeh. Izražavamo sućut.

Tada primjećujemo da je naoružan…svojom dobrotom i oružjem što ga je prenio na svoju vojsku koja putuje prema slobodi, miru i demokraciji…polazimo na putovanje, idemo na zadatak. Okrijepljeni. Četnici nemaju šanse. Mostar će biti slobodan. Bog je s nama. Ante primi puno pozdrava, i pozdravi sve ostale neka se ne sekiraju.“

facebook komentari

  • peppermintt

    izvrsna knjiga zapravo dnevnik jednog teškog vrimena , preporučam 🙂

    • Lilith

      fra Ante je odličan, baš sam ga sreo nedavno na biralištu u Mostaru! Živa legenda!

      • peppermintt

        si nabavio ovu knjigu ?

        • Lilith

          Nemam ju nažalost! 🙁

          • peppermintt

            ima u Ziralu nabavit 😉

      • diablo

        Neponovljiv, iskren, druželjubiv i skroman…Ehh, kad bi svi bili kao on..

        • peppermintt

          jube si ti čitao knjigu Stante kosci 🙂

          • diablo

            Ne, nisam.. fra Antu poznajem osobno od malih nogu, tako da….. :))

          • peppermintt

            pročitaj gore na početku ovog teksta, ta knjiga je zapravo njegov dnevnik ratnih devedesetih s ovog područja već smo objavili par ulomaka, recimo o Uborku, ima jedan dio di piše o vrimenu stradanja tvog prijatelja M., jube knjiga je strašna napisana osjećajno u realnom vrimenu preslikani mirisi rata…zato preporučam potraži ju , ima 🙂

  • Herceg-Bosna

    najbolji fratar je ante
    i najviše sam išla se ispovidat njemu kad je bio u nas na župi ,,
    jedini fratar skim sam mogla razgovarat otvoreno bez ustezanja,,,

    • peppermintt

      a tek kakve propovijedi ima 🙂

      • diablo

        Njega sam prosto obožavao, ostali su me tjerali sa vjeronauka..