Vrijeme je pokazati jesmo li za dom spremni

28

[dropcap color=”#707070″ font=”0″]U[/dropcap] kojoj mjeri je vladajućoj neokomunističkoj oligarhiji voda došla do grla jasno se moglo vidjeti i prije, ali ovo čemu svjedočimo od 28. prosinca nadalje, i čemu ćemo svjedočiti do završetka drugog kruga predsjedničkih izbora, a nadajmo se svi i dalje, jasan je i nedvojben pokazatelj cjelokupne truleži tzv. «hrvatske» ljevice.

piše: Ivan Ljubić / Kamenjar.com

Priča o genezi hrvatske ljevice od 90-ih naovamo zaslužuje biti u analima. Zaslužuje da se o tome napišu znanstvene studije te da se zauvijek zapamti u što je moguće pretvoriti biser, ako se baci pod šape svinjama. Da su anacionalni, nije upitno. Uvijek mi je čudno vidjeti u televizijskom kadru njih i bilo kakvo hrvatsko nacionalno znakovlje. U tom trenutku, lako je izbaciti uljeza. Dovoljno je bilo vidjeti atmosferu i ambijent u izbornom stožeru aktualnog predsjednika. Nigdje trobojnice, već dugine boje. Ni zvuka od hrvatske melodije, već glazba dostojna vreve gradskih ulica. Poruke prema gledateljstvu pune gorčine i bijesa. Drugovi su zabrinuti i u toj sveopćoj zabrinutosti šalju upozoravajuće tonove da ne glasamo za maskote i zločinačku organizaciju. Kako takva retorika može proći kod ikoga, zaista ne znam, ali očito je da postoje uši kojima godi. Milanka Opačić (ex tajnica Jovana Raškovića), Nenad Stazić aka crveni bombarder, ali i ostatak kamarile krenuo je u fanatičan napad. Matrica je jednostavna. Retorika o vanjskim i unutarnjim neprijateljima dobro poznata. Na kraju krajeva, na takvoj retorici i istom pristupu počivao je monolitan ustroj «hrvatske», a ponajprije jugoslavenske političke scene, ako ju je uopće moguće tako nazvati, od nečasne pobjede do nečasnog bijega na studijske godine i daleko od prve crte bojišta gdje su «kriminalci» ginuli.

Zagreb, 28.12.2014 - Obracanje javnosti Ive Josipovica nakon objave rezultata prvog kruga izbora

U glavama mnogih Hrvata povijest prije 90-e ne postoji. Zdvajamo u nedogled o pretvorbi i privatizaciji ne razmišljajući i ne pitajući se čega su dva zla gospodarska blizanca rezultat. U drugim tranzicijskim zemljama, hvala Bogu, sve je bilo čisto kao suza. Rumunji, Bugari, Rusi, sve čisto. Takvim neprestanim ponavljanjem ispada da smo izgubili svaku vjeru da možemo stvoriti sto puta toliko koliko je uragan tranzicije odnio. Jasno, bilo bi glupo misliti da nas je možda omelo pet godina brutalne agresije, nabava oružja po neregularnim cijenama, more izbjeglica, infrastrukturne štete, ljudski gubici, izostanak svakog turizma i potreba obnove dobro porušene zemlje vlastitm snagama. Kakva drskost to, makar i spomenuti. Tuđman je trebao biti svugdje i istodobno voditi oružane snage, raditi na međunarodnom priznanju mlade Hrvatske i istovremeno postići da u tom metežu sve funkcionira pošteno.

Zar puno tražimo od njega?

Naravno da ne.

On je trebao biti Bog, a nije mu pošlo za rukom. Sram ga može biti. Zato je Ivo Mojsije – on zna pravi put. Preko Drine, samo papci idu do, a mi jadnici ispravljamo krive.

I dalje je moguće čuti mitove o tisućama zaposlenih u fabrikama. Nema veze što su te iste famozne fabrike proizvodile ispodprosječne poluproizvode s ciljem ostvarenja partijski propisanih kvota i normi kako bi na kraju završile u Ugandi kao poklon velikog mecene Tita. Prekapacitirana industrijska postrojenja gdje su poslušnici desetljećima fingirali rad postepeno se odmičući od onoga što rad zaista jest ili bi trebao biti – stvaranje vrijednosti za kojom postoji interes i potražnja. Nije to bitno. Svi su radili, gradili, voljeli se i bilo im je super dok je reakcija tražeći minimum digniteta isti gubila bježeći daleko preko granice ili čameći u ćelijama u iščekivanju da će se kada tada otvoriti prostor da se i njihovo ime makne s crne liste. Naravno, kada se i pokuša govoriti o tome ide se s porukama kako krivac ima ime i prezime te da nije korektno kolektivizirati krivnju i odgovornost. S druge strane, kada je HDZ u pitanju, onda su kriteriji posve drugi. Tada je i portir i žena koja kuha kavu u uredu pa i dijete najnižerangiranog člana upleteno u ilegalne operacije velike zločinačke organizacije.

Crne liste, koje sam prethodno spomenuo, sastavljali su «pobjednici». Očevi Josipovića, Milanovića, raznorazni Perkovići, Račani, Radmani, Munižabe i ostali kojima izdaja vlastitog naroda nije predstavljala nikakav poseban zadatak. To je bila platforma. Modus operandi – uvjet egzistencije. Autentična hrvatska ljevica, ako je ikada bilo ičega sličnog, izgubila je šanse tj. izdahnula je s Andrijom Hebrangom kada se nekako uspio objesiti o radijator u Srijemskoj Mitrovici, ne zna se ni danas točno kada. Koliki god on bio boljševik – bio je hrvatski boljševik. Izdahnula je u tragediji kerestinečkih uznika koji su prije smrti, urezavši na zid: «Živjela boljševička Hrvatska!» pokazali da je u njihovom svjetonazoru bilo mjesta za Hrvatsku, tj. da ju nisu shvaćali kao alat ili objekt. Od tog trenutka meni je zaista teško pronaći primjer lijeve politike za koju bih sa sigurnoću mogao reći da počiva na čvrstoj domoljubnoj bazi što je slučaj u svakoj drugoj normalnoj zemlji. Dakako, govorimo o 20. i 21.stoljeću.

Hrvatska socijaldemokracija ne postoji. Ova nominalna i agresivna derivat je SKH. Iste stranke koja je šmugnula iz Sabora kukavički pokazujući da nisu za samostalnu Hrvatsku. Jer, samostalna Hrvatska znači i konkurenciju, nešto egzotično, nepoznato i ponad svega opasno.

Hrvatska socijaldemokracija ne postoji. Ova nominalna i agresivna derivat je SKH. Iste stranke koja je šmugnula iz Sabora kukavički pokazujući da nisu za samostalnu Hrvatsku. Jer, samostalna Hrvatska znači i konkurenciju, nešto egzotično, nepoznato i ponad svega opasno. Autentična hrvatska ljevica mora se roditi iz kruga ljudi koji vole Hrvatsku tj. koji poštuju onaj minimum političkog hrvatstva kojega se lako da definirati. To jednostavno znači da vjeruju da je hrvatski narod taj koji će svojim tlom, zrakom, morem i rijekama gospodariti bolje od bilo koga drugog te naposljetku da hrvatski narod zaslužuje državu. Minimum. Takva baza mora biti raskrižje svih političkih aktera u Hrvatskoj, u protivnom je izdaja.

Da su žilavi i ustrajni to im se svakako mora priznati. Valjda je to posljedica iskustva vladanja koje običnom hrvatskom puku jednostavno nije poznato. Zadobij medije, društveno humanističke krugove, baci klicu nevladinih civilnih grupacija i gledaj kako metastazira u mutanta i uhljebi u njoj sve jatake i već imaš solidnu bazu. Stranih pokrovitelja za takve aktivnosti nikada nije falilo. Žuti i zeleni vragovi, govorio je Tuđman i dugo vremena se za njegov govor na Plesu mislilo da je bunilo, a danas je sasvim jasno kakva se geopolitička makinacija kuha u loncu znanom i kao «Zapadni Balkan». Sve je očito. Nalogodavci i egzekutori koji nam zadnjih dana bez imalo stida pokazuju koji put je onaj pravi. Kaže Josip Leko, valjda najbezbojniji političar u novijoj hrvatskoj povijesti da od budućeg predsjednika očekuje da razumije prošlost i ima viziju budućnosti aludirajući pritom da je Josipović kandidat koji udovoljava tim kriterijima. To je točno. Razumije povijest na svoj specifičan način odlazeći u Srb feštat s potomcima koljača koji su etnički počistili te krajeve od kraja srpnja 1941. do kasne jeseni iste godine. Mogao bi tih dana svratiti do Boričevca, ako ga je uopće moguće pronaći s obzirom da je sravnjen sa zemljom do te mjere da je sravnjeno i groblje. Tko zna, možda se u okolici Drvara okreće i kakav roštilj? Drvar nije daleko, a imaju čuvene grill mastere. Snažna je to tradicija i grill na kojem su hrabri «narodnooslobodilački» borci pekli svećenika. Šuška se da je kod Brane Bogunovića dobra krvavica. Ako je to razumijevanje prošlosti je li potrebno pričati o vizijama za budućnost? Konture su vidljive.

Hrvatskoj se nudi predsjednik koji zazire od utakmica nacionalne vrste jer bijesna rulja, tj. građani i građanke vole vikati «za dom spremni». Budimo realni, sasvim sigurno među nama postoje ljudi kod kojih taj izraz izaziva jezu. Zašto je to tako, ne treba ulaziti u detalje. To je potrebno respektirati. Ipak, težak je spin i nepoznavanje navijačke scene u Hrvata ukoliko se provlači narativ o tome da to viče nekakva šačica. Viče cijeli stadion. Viče već desetljeća. Samo, to je postalo problem s promjenom vladajućih struktura u zadnjim preslagivanjima. Kao što je zaista nužno respektirati da su mnogi ljudi prestravljeni kada čuju taj uzvik, nije li pravedno tražiti od istih da razumiju kako su s tim pokličem na srcu umirali hrvatski junaci 90 – ih. Tko danas hrvatskom dragovoljcu, ponavljam dragovoljcu Domovinskog rata može osporiti pravo da viče i misli da je za dom spreman. Zar nije? Zar nisu svojim bezrezervnim junaštvima to pokazali? Da napravimo digresiju prije nego se vratimo u mulj «hrvatske» ljevice. Za dom spremni. Što je tu toliko strašno? Zar nije poželjna osobina biti spreman učiniti sve za dobrobit svoga naroda? Kada bi zaista svi bili za dom spremni, problema ne bi bilo. Hrvatska bi nezadrživo galopirala u sam vrh prema odabranom društvu zemalja koje su postale sinonim svjetskog blagostanja i prodisala bi punim plućima. Nažalost, ovako uškopljena, istraumatizirana s nadolazećim generacijama mladih ljudi krajnje upitnih vrijednosti koje im implementira sustav vođen od strane agresivne manjine, Hrvatska tone. Kojim putem krenuti? Pravim.

Između izdajničke projugoslavenske nominalne ljevice i svega desnijeg od njih zaista teškog izbora ne može biti. Ili ćemo izabrati da nas pljunu u lice svaki tjedan, ili ćemo naći vremena te nedjelje, ustati, potražiti biralište i odabrati opciju koja ima svojih grijeha, ali koja nas neće konstantno, iz tjedna u tjedan vrijeđati. Izbor nikada nije bio lakši.

Između izdajničke projugoslavenske nominalne ljevice i svega desnijeg od njih zaista teškog izbora ne može biti. Ili ćemo izabrati da nas pljunu u lice svaki tjedan, da nas uče kako su naši pradjedovi najveći krvoloci u novijoj povijesti i zaslužuju ne imati groba, da su Hrvati izvršili agresiju na BiH, da ustaške zmije još sikću dok gusta magla zorom pokriva ceste, da su Tuđman i Milošević rat dogovorili i usput djelili Bosnu o čemu ne postoji niti jedan opravdan dokaz da bi se tako drsko ta teza mogla nametati svima, da imamo vladu s 45% etničkih Srba, da nam pravoslavni velikodostojnici cjepaju zemlju kako im se kurcu dune, da nam zemlju čuva jedan i pol avion, da smo u ratu, a to ne znamo, da nam vanjsku politiku vode četnički potomci, da se drsko napada Katolička Crkva, da se okrene leđa stopostotnim ratnim vojnim invalidima, odlikuju Documente, ljetuje i banči na Brijunima za 7 kuna dnevno te podmuklo provodi tuđa politika pritom ne vodeći niti minumum računa o zaštiti nacionalnih interesa, da se komunističke ubojice odbijaju predati ruci zakona itd… Ili, ćemo naći vremena te nedjelje, ustati, potražiti biralište i odabrati opciju koja ima svojih grijeha, ali koja nas neće konstantno, iz tjedna u tjedan vrijeđati. Izbor nikada nije bio lakši.

kolinda stožer

Sreća u nesreći je da smo već oguglali od napadačkih eskapada neokomunističke klike tako da ćemo valjda preživjeti i ogavni stampedo koji se zakotrljao i nastoji pogoditi sve neistomišljenike. Valjda smo dovoljno mudri da znamo kako je to jasan znak da se tlo pod skupim cipelama usijalo i isparava u vidu rijetko viđene netrpeljivosti i čiste mržnje. Izdržat ćemo, nema sumnje, jer iz ove kože ne možemo. Ako su mandati Kukuriku koalicije i Josipovića trebali poslužiti kao lekcija, ne znam za vas dragi čitatelji tj. svi oni koji su odlučili izdvojiti pet minuta da pročitaju ove umotvorine, ali meni je osobno lekcije dosta. Samo želim da nas prestanu uznemiravati. Mislim da smo svi barem toliko zaslužili.

piše: Ivan Ljubić / Kamenjar.com

Prilog:

Govor dr. Franje Tuđmana na aerodromu Pleso u Zagrebu:

facebook komentari

  • peppermintt

    “Hrvatska socijaldemokracija ne postoji. Ova nominalna i agresivna
    derivat je SKH. Iste stranke koja je šmugnula iz Sabora kukavički
    pokazujući da nisu za samostalnu Hrvatsku. Jer, samostalna Hrvatska
    znači i konkurenciju, nešto egzotično, nepoznato i ponad svega opasno.
    Autentična hrvatska ljevica mora se roditi iz kruga ljudi koji vole
    Hrvatsku tj. koji poštuju onaj minimum političkog hrvatstva kojega se
    lako da definirati. To jednostavno znači da vjeruju da je hrvatski narod
    taj koji će svojim tlom, zrakom, morem i rijekama gospodariti bolje od
    bilo koga drugog te naposljetku da hrvatski narod zaslužuje državu.
    Minimum. Takva baza mora biti raskrižje svih političkih aktera u
    Hrvatskoj, u protivnom je izdaja.”

  • peppermintt

    “Tko danas hrvatskom dragovoljcu, ponavljam dragovoljcu Domovinskog rata
    može osporiti pravo da viče i misli da je za dom spreman. Zar nije? Zar
    nisu svojim bezrezervnim junaštvima to pokazali? Da napravimo digresiju
    prije nego se vratimo u mulj «hrvatske» ljevice. Za dom spremni. Što je
    tu toliko strašno? Zar nije poželjna osobina biti spreman učiniti sve za
    dobrobit svoga naroda? Kada bi zaista svi bili za dom spremni, problema
    ne bi bilo. Hrvatska bi nezadrživo galopirala u sam vrh prema odabranom
    društvu zemalja koje su postale sinonim svjetskog blagostanja i
    prodisala bi punim plućima. Nažalost, ovako uškopljena, istraumatizirana
    s nadolazećim generacijama mladih ljudi krajnje upitnih vrijednosti
    koje im implementira sustav vođen od strane agresivne manjine, Hrvatska
    tone. Kojim putem krenuti? Pravim.”

    • kvot

      Loše, jer je to ustaški pozdrav.
      Kada se riješite tog istorijskog tereta
      i kada se izvinete Srbima,
      za zločine koje ste im počinili 1914-1915, 1941-1945 i 1991-1995,
      tada ćete krenuti pravim putem.
      Do tada učite kako treba da se izvinete komšijama Srbima,
      za nanjete genocide.

      • cleuna

        Sredi ti malo stvari u Beogradskom pasaluku pa onda tek mozes komunicirati s gradjanima EU.
        Bolje organizirajte dobroga “advokata”…Dragance uskoro stize.
        Za dom spremni !

        • kvot

          Znam da vas je 99% ustaša i nema potrebe da mi to demonstriraš.
          Isto tako znam, da nije bilo Srba i srpske vojske 1918,
          vi bi još bili Ugarske sluge.
          Stoga pročitaj kako su se vaši stari obraćali Srbima oslobodiocima.
          A kako ste vratili njihovim potomcima 20 godina kasnije,
          e to je ta vaša EU “kultura”.
          S vama u EU, sada sam siguran da će se tvorevina raspasti.

          Čitaj ustašo i stidi se:

          Rijeka i Split Novembar 1918-Docek Srpske vojske

          U Rijeci je srpskim vojnicima iz 2. bataljona 5. pešadijskog puka Drinske divizije priređen veličanstveni doček, kao i u Splitu, 20. novembra, kada je u grad ušao 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije.

          Na pristaništu je oko 20.000 meštana dočekivalo vojnike s povicima: „Živjela Srpska vojska! Živjela Jugoslavija!”
          Vođa hrvatske Pučke stranke dr Josip Smodlaka ovim rečima ih je pozdravio:

          „Braćo srcu našem najmilija, neumrli vitezovi srpski! Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji.
          Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila! Blagoslovene majke koje vas rodiše! Blagoslovena kolijevka koja vas je odnjihala!

          Blagosloveni opustjeli domovi vaši, koji se u crno zaviše da nama uzmogne sinuti ovo zlatno sunce slobode, što nas sada obasjava. Koliko smo čeznuli za ovim časom…!
          Zajedno sa vama kličemo onome koji vas je pripremio za pobjede, vrhovnome vođi vašemu, unuku Velikog Vožda Karađorđa, Kralju vašemu i našemu. Da živi Kralj Petar! Da živi Srpska vojska”!

          I u Zagrebu je vladalo oduševljenje prema Srpskoj vojsci, a u broju 3.„Pučkih novina” je pisalo:
          „Braća Srbi dokazala su ovim činom da im je više stalo do slobode i spasa Hrvatskog i Slovenačkog Naroda nego do njihovih vlastitih života. Oni zato ostaju među nama kao naša obrana i zaštita. Svojim životima hoće da nas očuvaju od talijanskog osvajanja. Blago si ga onome ko ima u nevolji druga – veli naša poslovica.

          Taj drug u nevolji našoj jeste brat Srbin, koji je još i nakon pet godina junačkog ratovanja spreman da gine za opću, Jugoslovensku stvar. Neka se na njega ugledaju oni naši vojnici, koji sramotno pobjegoše svojim kućama, a usput pljačkaju…”

          _______________________________________________________

          P.S. Zadnji pasus, neprocjenjiv. Hrvati pobjegli kućama i usput pljačkaju,
          dok im srpski vojnik oslobađa sela, gradove, njive, oranice i fabrike.

          ’41 i ’95 je s vaše strane bio veliki znak zahvalnosti.
          Da se moja Republika Srpska osamostali i granicu prema vama povući za vijeke vijekova.

          • EMINƎM

            je je kako da ne oslobodili ste na više od sela gradova niva il oranica, srbijanci četnici oslobađali su nas od svega hrvatskog ,
            samo ste se malo zajebali, nikad više nećete imati priliku za pogrom Hrvata

          • karađorđilo

            “Kad je poslie “ujedinjenja” srbijanska vojska došla u Dalmaciju, neki general ili vojvoda koji je jašio na konju, na obali navodi žedna konja da pije morsku vodu. Konj ponjuši more, ali ga neće piti. Vidjevši da konj neće piti more, vojvoda se okrene k narodu koji je, videći što ovaj pokušava, crkvao od smijeha i uzvikne: “Jebem vam, bre, to vaše more kad ga ni konj neće da pije!”

      • EMINƎM

        nula beskonačno

  • peppermintt

    Odličan tekst, bravo Ivane 🙂

    • EMINƎM

      točan i odličan 😉

  • EMINƎM

    onaj tko ne poštuje temelje Hrvatske i onoga koji je postavio ne treba ni da diše Njen zrak,
    Francekova svaka izgovorena riječ je istina, a to je najjače oružje protiv komunističkosrbijanske mrak-kamarile, zato ga ovi srbovragovi ne mogu smisliti.
    Neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!”

    • Lilith

      Tako je! I zato mi je drago da i ovaj snimak nije pao u zaborav!

      • EMINƎM

        nema zaborava i nesmije biti,
        ta vidi se da Tuđmanova svaka izgovorena riječ istine vrijedi danas poput zlata, za razliku od naprdivanja njegovih nasljednika rom-vic majstora i onog muzičara kurc’ORJUNE njih treba što prije zbrisati iz memorije ikakvog bitisanja na zemlji,

        • Lilith

          taj dvojac i nema po čemu biti upamćen osim po veleizadaji!

          • EMINƎM

            što prije lustracija – i biti će slobodna Kroacija

  • perokvrzica

    ovaj članak je preslika autorovog življenja u binarnom sustavu.
    mi=pravi, sile dobra, vilenjaci, hrvati.
    oni=izdajnici, sile zla, orci, jugoslaveni

    p.s. da, izbor nikad nije bio lakši, moram priznati…tu se slažemo;)

    • perokvrzica

      usputno,

      neka autor uzme malo svete vodice za blagoslov glasačkih kutija.
      bog nemre biti na krivoj strani pa neka i on malo doprinese borbi protiv zla 😀

      • peppermintt

        hehe nuto perice, a ima li sniga tamo a?

        podsjeti me perice ova hajka na “zle kradezeovce ” isto ko kad je “plemeniti” HNS pravio onomad huškanje na hercegovce, snimiše spot očistimo zagreb od bijelih čarapa.

        • perokvrzica

          jedan od razloga pep zašto je hns propao kao stranka.
          huškanje i klijenelizam-odlike i još jedne stranke čijoj kandidatkinji autor teksta daje bianco ček;)

          • peppermintt

            kako je propao perice kad zapravo HNS vedri i oblači hrvatskim gospodarstvom ?
            nisi mi odgovorio na pitanje-što je to tako dobro donio ili napravio Josipović il kukuriku koalicija pa im tako očajnički branite pozicije ?

          • perokvrzica

            još samo malo i hns odlazi u povijest kao onomad hsls.
            potpuno zasluženo!
            što se tiče milanovića, i on će uskoro biti dio povisti-apsolutno zasluženo!
            što se tiče josipovića- bolji je kandidat zasigurno od tete iz sanaderovog kabineta koja se itekako “proslavila” za vrijeme svoje veleposlaničke karijere;)

          • Lilith

            Ostade peppermintt opet bez odgovora! Ja kažem: Bolja je Kolinda nego tetka Ivo koji se proslavio tijekom pravničke karijere a i predsjedničke! 🙂

          • peppermintt

            eno triba poslušat onog novinara Malića koji je zadužen za političke obračune, što veli o josipoviću, haha simpa je bilo kad veli-za sanadera si znao on je bahat i direktan mafijoza a Josipović onak uglađen umiven tihim glasom svakom kao fole nezamjerajući se a u tišini zapravo spleo pravu hobotnicu struktura je zapravo puno opasniji

          • peppermintt

            odlaze al šteta ostaje
            pitam se perice di je bila pamet odmah vidit kakav je HNS nije bilo nimalo teško ali lakše je pristajat uz bukače i hajkače. a naše vrime ode u nepovrat.
            netočno, svatko je bolji kandidat od Josipovića, on je pokazao svu svoju “državničku bijedu ” svirajući klavir kod dodika

          • Lilith

            I porazan je podatak da Ivo josipović hvali Pusićku kao svoj izbor najboljeg političara/ke, drugo mjesto po ivi je fred matić a treći mirando mrsić.. čudi me da nije grčića odabral 🙂

          • peppermintt

            to je logičan slijed njihove zajedničke suradnje s britisch lobijem , oboje su britanski igrači, a ove ostale ne vrijedi niti spominjati.

    • peppermintt

      a koji su perice oni a koji smo to mi?
      baš me zanima

      • perokvrzica

        svi smo mi jedno pep. gledamo različito na pojedine stvari i fala bogu da je tako.
        inače nebi bilo razlike između nas i ostalih primata:))