Vrijeme za hrvatsku federalnu jedinicu

    4
    herceg bosna

    Iz Josipovićeve i Pusićkine diplomatske izjave nije teško očitati uvijenu protimbu Rezoluciji Europskoga parlamenta, koja upravo pristup BiH u EU uvjetuje federalizacijom. Tako su gospodin Josipović i njegova ministrica vanjskih poslova zapravo na neizravan način poduprli realizaciju velikobošnjačke politike na račun hrvatskoga naroda u BiH

    [dropcap]N[/dropcap]akon masovnih rušilačkih pohoda na prostoru pod muslimanskom vlašću u Federaciji BiH, zbog navodno socijalnoga nezadovoljstva, u javnost su iz duboke pozadine isplivali pravi ciljevi organizatora bošnjačkih prosvjeda. Dvije udruge – Udar i Projekt, koje predstavljaju organizatore, objavile su kako je cilj prosvjeda: stvaranje jedne jedinstvene bosanske nacije, ukidanje županija i entiteta, izgradnja tzv. bosanskohercegovačkoga građanskog identiteta umjesto identiteta narodnosti, donošenje Zakona o bosanskohercegovačkom Ustavu koji će zabraniti postojeće nacionalističke i religiozne stranke. Također ističu kako se zalažu da vlast preuzme Željko Komšić, sadašnji drugi muslimanski član Predsjedništva BiH, kojeg su umjesto Hrvata izabrali Bošnjaci. Čak i bez javne potvrde nije bilo teško otkriti pozadinu nemilih događaja, jer su žrtve nacionalističkoga (socijalnog?) divljanja bile ponajprije županijske ustanove, čime se valjda htjelo poslati jasnu poruku kako je cilj nasilnih manifestacija ukinuti županije, preko kojih su Hrvati sačuvali minimum lokalne autonomije, a onda Federaciju pretvoriti u ekskluzivnu muslimansko-bošnjačku državu nasuprot Republici Srpskoj.

    Premda se danas nacionalni identitet mjeri isključivo subjektivnim osjećajem pripadnosti određenoj skupini, prosvjednici su u rušilačkom pohodu očito namjerno spaljivali arhive i njihovu građu, kako bi valjda uništili tragove etničke i ranije nacionalne pripadnosti sadašnje bošnjačke nacionalne skupine. Zato su i spaljene pismohrane u Tuzli i Sarajevu, a poglavito arhivska građa iz razdoblja austro-ugarske uprave te iz međuratnoga razdoblja, kad su predci mnogih sadašnjih Bošnjaka bili najgrlatiji Hrvati, a manjim dijelom i Srbi. Uostalom tako je radio i bivši jugoslavenski komunistički režim, koji je u poraću, masovnim likvidacijama hrvatskoga naroda u BiH te uništavanjem matičnih knjiga, umanjujući tako njezin hrvatski biljeg, opravdavao formiranje svoje „narodne“ republike. To je predložak kojeg rabe i sadašnji velikobošnjački nacionalisti rušenjem županijskoga sustava, kako bi se, po uzoru na iskorjenjivanje Hrvata s područja novonastale Republike Srpske, sad to načinilo i u muslimanskoj Federaciji.

    Nažalost, vapaji hrvatskih političkih predstavnika iz Federacije BiH nisu se godinama mogli čuti u međunarodnoj javnosti sve do potkraj prošloga tjedna, kada je Europski parlament donio rezoluciji o BiH. U toj se Rezoluciji uvjetuje BiH približavanje Europskoj uniji tek nakon uspostave novoga federalnog ustrojstva, kojim bi, stvaranjem i hrvatske federalne jedinice, trebalo biti riješeno pitanje hrvatske jednakopravnosti u toj zemlji.

    Unatoč prepoznatljivoj retorici velikobošnjačkih unitarista i rušilačkim pohodima po uzoru na one s kraja osamdesetih godina, kad je Slobodan Miloševićev svojom antibirokratskom revolucijom, krenuo u velikosrpske osvajačke pohode, ni sad kao ni onda, međunarodna javnost nije prepoznala plamen, koji je tijekom nekoliko ratnih godina razorio Hrvatsku, Sloveniju, Kosovo, a BiH, točnije njezin muslimansko-hrvatski dio pretvorio u novu, samo sad velikobošnjačku i minijaturnu Jugoslaviju. U bosanskohercegovačkom ratu, premda su Hrvati iz njega izišli kao nominalni pobjednici, brojčano su srazmjerno svojoj zastupljenosti najviše stradali, a jednako su prognani i protjerani s područja koja su nadzirali Srbi, kao i s onih, koja su bila pod muslimanskom vlašću.

    Unatoč egzaktnim činjenicama i povijesno potvrđenom iskustvu o hegemoniji većinskoga naroda, međunarodni čimbenici su Hrvate, uz pomoć trećejanuarskih politika u Republici Hrvatskoj, prepustili na milost i nemilost bošnjačkih unitarista.

    Proklamirana velikobošnjačka hegemonija, unitarističke silnice i prešutno odobravanje takve politike u međunarodnoj javnosti, koja je vodila zatiranju starosjedilačkoga naroda s njegovom autohtonom kulturom, hercegbosanske Hrvate prisiljava da ne uzmiču od svoga prava na jednakopravnost. Ta se pak jednakopravnost može ostvariti samo ustrojavanjem hrvatske federalne jedinice. Dragovoljni pristanak na svako drukčije rješenje, koje ne bi sadržavalo i hrvatsku teritorijalnost, bilo bi jednako pristajanju na vlastitu smrt.

    Nedavni prosvjednički usklici velikobošnjačkih nacionalista u središtu Mostara: Ovo je Bosna! ne trebaju previše uzbuđivati političke duhove. Ako bošnjačka manjina u Mostaru doista ne želi biti sastavnim dijelom hercegovačke metropole, onda ona može po stoljetnom osmanskom uzoru, kao i u slučaju mnogih svojih graničnih naselja razdijeljenih rijekom s hrvatskim naseljima, poput na primjer Kostajnice, Dubice ili Broda na Savi, vlastiti grad s lijeve obale Neretve nazvati Bosanskim Mostarom, što bi vjerojatno zadovoljilo velikobošnjačke nacionaliste.

    Mnogi se pitaju i tko stoji u pozadini očito dobro organiziranih i smišljeno provođenih velikobošnjačkih nasilničkih prosvjeda. Naravno, ne bi se smjelo zanemariti utjecaj, u medijima već spominjane egipatske islamističke skupine Muslimanske braće, s kojom je posebno povezan prvi bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Ova je islamistička skupina nakon poraza u Egiptu, svoje uporište pronašla u Turskoj kod premijera Recepa Erdogana, nije tajna kako se tuske vlasti hvale da im je Izebegović stariji BOsnu ostavio u amanet. Uostalom, onako kako Rusija podupire Srbe u Republici Srpskoj, skoro na istovjetan način i Turska, zbog svoga pozicioniranja na bivšim osmanskim područjima podupire svoje saveznike, kulturalno i vjerski povezane u osmanskoj tradiciji.

    S druge pak strane, u javnosti je ostala poprilično prikrivena istodobna diplomatska najava na twitterima britanskoga ministara vanjskih poslova Williama Haguea i hrvatske ministrice Vesne Pusić o bruxelleskoj raspravi o BiH. Na zauzimanje ministrice Pusić da se BiH uvede u EU bez posebnih uvjetovanja, nadovezala se i sukladna izjava Ive Josipovića, koji smatra kako su nasilni događaji, inače usmjereni protiv hrvatskoga naroda u BiH, unutarnja stvar te države. Iz ovih diplomatskih izjava nije teško očitati uvijenu protimbu Rezoluciji Europskoga parlamenta, koja upravo pristup uvjetuje federalizacijom BiH.

    Tako su gospodin Josipović i njegova ministrica vanjskih poslova zapravo na neizravan način poduprli realizaciju velikobošnjačke politike na račun hrvatskoga naroda u BiH.

    Mate Kovačević

    facebook komentari

    • Zanima me, najiskrenije me zanima, po čemu bi se trebao sadašnji predsjednik RH Ivo Josipović prepoznati da bi ga Hrvati spominjali kao predsjednika RH. Jedino po onoj staroj i poznatoj hrvatskoj izreki: BIO I NEMAGA VIŠE. s druge strane njegov predhodnik, šarlatan Mesić će biti poznat kao jedan izdajnik, lažov, lopov, varalica i zaštitnik i štićenik komunističko/jugoslavensko/partizanskih zločina počinjenih nad nedužnim i hrvatskim narodom.

      • srka

        !?!
        Gospon Mesic je jedan od najvecih hrvatskih patriota…sinova!
        Ostace u povijesti zapamcen kao mudar i dobar politicar!
        I to na srecu nije samo moj stav ili pak misljenje…!
        by Srka®

    • Zanima me, najiskrenije me zanima, po čemu bi se trebao sadašnji predsjednik RH Ivo Josipović prepoznati da bi ga Hrvati spominjali kao predsjednika RH. Jedino po onoj staroj i poznatoj hrvatskoj izreki: BIO I NEMAGA VIŠE. s druge strane njegov predhodnik, šarlatan Mesić će biti poznat kao jedan izdajnik, lažov, lopov, varalica i zaštitnik i štićenik komunističko/jugoslavensko/partizanskih zločina počinjenih nad nedužnim i hrvatskim narodom.

      • srka

        !?!
        Gospon Mesic je jedan od najvecih hrvatskih patriota…sinova!
        Ostace u povijesti zapamcen kao mudar i dobar politicar!
        I to na srecu nije samo moj stav ili pak misljenje…!
        by Srka®