Pratite nas

Komentar

Vukovar je hrvatski Alamo. Vukovar je Hrvatska.

Objavljeno

na

U prilogu poslušajte emisiju: Zašto vjerujem

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara – mjesta posebnog pijeteta. Tko su ti ljudi? Živote su svoje na pladnju dali, iznijeli na svojim leđima jednu od najvećih nepravdi 20. stoljeća, pobijedili u obrambenom, hrvatskom, domovinskom ratu, oslobodili Hrvatsku – kako im se ikada odužiti?

stozer_vukovar_logoVukovar nije samo Vukovar. Prestao je to biti svih onih tjedana uoči i na sami 18. studenog 1991. Vukovar je hrvatski Alamo. Vukovar je Hrvatska. Da nije njega, ni Hrvatske bilo ne bi. Ako je Vukovar Hrvatska, što je onda Stožer? On je stožer za obranu Hrvatske. A što znači braniti državu u mirnodopskom vremenu? To znači stvarati državu. Obranili je jesu, ali stvorili je nikada nismo.

I ponovno mi, svjedoci ovoga vremena, u svome jadu i bijedi nesloge, taštine, poput tragičara zarobljenog u već poznatom samoizrađenom ruhu nemoći, mi ponovno padamo na ispitu.

Umjesto da mi stvaramo ono što obraniše oni, umjesto da oni, hrvatski branitelji, uživaju u respektu i brizi države, a mi da je stvaramo, ponovno se događa nepravda. Upravo oni koji su nas zadužili za nekoliko života, ponovno ulaze u rov. Umjesto nas, oni ulaze u krvavu bitku protiv udbaške zmije. Umjesto nas, oni ispravljaju greške činjene u više od 20 godina ubijanja Hrvatske.

Kakve li nepravde, kakvog li apsurda! I upravo u tom svom nastojanju stvaranja države, ispravljanja svega uništavanog – na što hrvatski branitelji, na što Stožer za obranu hrvatskog Vukovara troši najviše energije? Na stvaranje zajedništva, te na suzbijanje i sprječavanje kaosa! Cijela ergela vladajućih, pozicioniranih i njihovi mediji – svi su upregnuti da upravo Stožer prikazuju kao nasilnike.

Tko je Stožer? “Rat nas je uništio.”, kaže on. “Znamo se od djetinjstva. Bili smo rockeri… Čitali poeziju… Slušali smo klasiku, Beethovena… Raspravljali o svjetskoj literaturi… Onda rat… Oklijevali nismo ni sekundu… Niti bismo danas… Ali nas je pretvorio u nešto što dotada nismo bili… Postali smo ratnici… Mi, rockeri, postali smo ratnici…”

Koja nesebičnost, koja ljubav, koje odricanje. I opet to čine.

Želim Hrvatsku kakvu oni zaslužuju. Želim Hrvatsku kakvu su oni branili. Želim Hrvatsku koju oni vole.

Ovu prvu su potrošili oni koji je ubijaju zadnjih dvadesetak godina. Trebamo Drugu Hrvatsku. Ako ne radi naše djece, onda radi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.

Karolina Vidović Krišto

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milijan Brkić: Zakon je jasan – Otvaranjem istrage, saborsko povjerenstvo za Agrokor prestaje s radom!

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Milijan Brkić osvrnuo se jučer za Novu TV i HTV na temu saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor.

U Članku 4. Zakona o istražnim povjerenstvima stoji da će – ako je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju o kojem je prethodno osnovano istražno povjerenstvo – ono odmah prestati s radom.

Brkić je istaknuo da SDP i Most ovom problemu pristupaju neodgovorno, populistički i demagoški.

– Jako su dobro znali koja je sastavnica zakona, jednako kao što znaju da se istrage koje provode istražna tijela, DORH i policija, ne smiju kontaminirati bilo kojim drugim aktivnostima, a pogotovo ne aktivnostima zakonodavne vlasti. Zakon je tu jasan – otvaranjem sudske istrage, koja će evidentno uslijediti, rad povjerenstva prestaje.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marko Jurič: Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Objavljeno

na

Objavio

Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Osim stila visokog letenja i niskog padanja, istog odvjetničkog ureda koji ih brani, radi li se tu o onom surovom hrvatskom primitivizmu, onoj umivenoj i loše prikrivenoj seljačiji?

Ima li tu nekih poremećaja ili dijagnoza koje počinju s riječju narcisoidnost? Sva su trojica vrlo inteligentni ljudi, a doveli se u jednako glupu situaciju.

Sanader se uspeo na vrhove hedonističkog cinizma pa se strmoglavio Čedi Prodanoviću u naručje. Vidošević se spustio u mračne odaje svojega doma, sladostrasno konzumirao sve što je doteklo, a kad je preteklo i on se otkotrljao u naručje Prodanovića, odnosno Jadranke Sloković.

Ivica Todorić se najdulje penjao i najviše uspeo čak do feudalnih Kulmerovih dvora s kojih puca pogled na kmetstvo, ali i njemu je započelo desetogodišnje razdoblje kada će jutra počinjati s Čedom Prodanovićem.

Zašto u Hrvatskoj ljudi ne čitaju malo više, primjerice Ivana Gundulića i njegovog Osmana, gdje kaže: ‘Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje’. Jer kandidata za ovaj klub Čedinih mušterija ima još, samo oni toga, na njihovu žalost, za sada nisu svjesni.

Navodno su rimski cezari nakon vojnih pohoda kada su Rimom prolazili ispod slavoluka pobjede, praćeni ovacijama svjetine u dnu kola imali šaptača koji im je govorio ‘ne zaboravi ti si samo običan čovjek’.

Možda to nije istina, ali je istina da ovi naši hrvatski cezari imaju gomilu šaptača koji ih uvjeravaju da su postali nadljudi, mesije, božanstva, superstari. A kad hrvatski cezari padnu onda hrvatski šaptači postaju USKOK-ovi pokajnici.

Možda je ovo faza prvobitne akumulacije kapitala, možda ono divlje doba pretpovijesti kada se stvaraju plemići. Čini se da to baš ne uspijeva jer do sada se još ni jedan nije stvorio.

Možda zato što tituli plemić prethodi titula vitez, a ona se stječe plemenitim djelima požrtvovnosti i junaštva. Hrvatski nadri plemići preskaču tu fazu. Draža im je metoda glembajevštine koja žrtvenike prepušta junacima.

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

facebook komentari

Nastavi čitati