Pratite nas

Reagiranja

DOK VUKOVAR KRVARI, STANIMIROVIĆ KADROVIRA

Objavljeno

na

Nakon ćirilice u Vukovaru nužna promjena Ustava RH

Vukovar živa rana hrvatskog bića. Grad Heroj koji bi trebao biti primjer uspješnog gospodarskog središta zahvaljujući svom geostrateškom položaju, bogatoj povijesnoj kulturi i iskustvu i dalje zahvaljujući  tzv. političkoj eliti koja se nastoji domoći ili zadržati pozicije krvari. Rane ne zacijeljuju, nego se otvaraju nove. Stasale su nam nove generacije odgojene na mržnji aveti koje su razarale, palile ubijale, prolijevale hrvatsku krv. I te nove generacije nastavljaju stopama zločinaca koji raniše ovaj grad, a službena politika šuti ili marginalizira i minorizira nabujali srpski radikalizam, uporno „okrećući pilu“ i progoneći one koji su se zauzeli i po cijenu osobne žrtve zaštitili hrvatski sustav i Ustav.

Prošlo je godinu dana kako sam osuđena zbog razbijanja ćirilične ploče. Bio je to sudski postupak održan u rekordno kratkom vremenskom roku u kojem se razbijanje ćirilične ploče okarakteriziralo kao teško kazneno djelo, a čak mi je imputirana i kvalifikacija nacionalne netrpeljivosti odnosno mržnje prema Srbima. S lakoćom sam srušila takvu monstruoznu konstrukciju i laž državnog tužitelja. Ne čude ove titoističko-staljinističke metode kada nam u svim porama državnih institucija sjede strukture tzv. SAO Krajine (ne zaboravimo kako još uvijek egzistira vlada SAO Krajine u izgnanstvu, koja zdušno podupire politiku Milorada Pupovca i kako se taj Pupovac nikada nije javno ogradio od njihova postojanja i potpore)  duboko implementirane i integrirane u hrvatski sustav. Stoga ne čudi bjesomučni progon i pogrom hrvatskih branitelja koji su uvijek i u svakom trenutku spremni zaštiti hrvatske nacionalne interese od onih koji bi se tako rado domogli vlasti i teritorija kao i devedesetih godina. Kako vidimo vlasti su se domogli, sada ostaje još teritorij. No ipak im ostaje jedna velika prepreka, a to su hrvatski branitelji. Gospodo koliko god nas progonili, stigmatizirali, obespravljali, marginalizirali, oduzimali pravo na egzistenciju, progonili iz državnih i javnih institucija mi smo ipak tu, ne možete nas zatrti, jer nitko ne može zatrti istinsku ljubav, a mi ju nosimo, mi ju dišemo i pokazujemo djelom, ne riječima ili praznim floskulama poput vas i to samo u vrijeme izbora.

Svjedočimo kako Stanimirović protiv kojega postoji nz kaznenih prijava za ratni zločin i to od još uvijek živih svjedoka,  slobodno šeće, radi, dapače postavlja uvjete i slaže novu Vladu. Istini za volju  participirao je taj isti Stanimirović u hrvatskoj vlasti, ali budimo koliko je to moguće objektivni i sagledajmo tadašnji povijesno-politički kontekst u kojem se nalazila naša mlada država. Je li se moglo drugačije, je li se moglo bolje? Lako je sada iz ovog vremenskog odmaka biti general poslije bitke, no tada u tom trenutku kada Republika Hrvatska nije bila u blistavom političkom položaju na međunarodnom planu, Erdutski sporazum i model mirne reintegracije okupiranih teritorija činilo se kao najbolje i najprihvatljivije rješenje.  Hrvatska je pokušala zaštiti najveću dragocjenost koju ima  – život hrvatskog muškarca, žene i djeteta.

Danas kada nas Erdutski sporazum više ne obvezuje, kada razni Pupovci, Stanimirovići, Pusići, Teršelićke i Mesići podižu tenzije i traže kruha preko pogače, kada otvoreno prijete hrvatskoj javnosti i to iz Hrvatskog sabora, začuđuje zašto se ne ponište učinci i ne prestane primjenjivati sporazum koji Hrvatsku više ne obvezuje. Kada bi četiri čovjeka terorizirala njih 90, rekli bismo kako ovih devedeset baš i nisu naročito pametni, zar ne? Ali kada to čini Pupovac ostatku hrvatskog bića onda se priča drugačije postavlja i u Hrvatskoj i u svijetu. Tada se ovih devedeset koji mirno trpe udarce, porugu, laži i insinuacije predstavlja kao one koji teroriziraju, koji su potencijalna opasnost, koji šire mržnju i nasilje. Koja zamjena teza.  Do kada će manjine terorizirati većinu? Sva prava i ustavna zaštita nisu im dovoljni. Možda je vrijeme za Hrvatsku Hrvata, jer politički model podjela na nacionalne manjine neuspjeli su eksperiment. Ponosna sam na etničke zajednice u Hrvatskoj koje njeguju svoju kulturnu baštinu. Ponosna sam i zahvalna na različitost koja je našla mjesta u mojoj prelijepoj Hrvatskoj, ali nisam ponosna kada 4% stanovnika predvođenih Pupovcem, Stanimirovićem i sličnima ucjenjuje, prijeti, uvjetuje, nameće i traži privilegije kojima nema mjesta u modernim demokracijama.

Danas je godišnjica kako sam osuđena zbog čina koji je bio jedini mogući u tom trenutku kako bih se suprostavila kako sam navela tijekom sudskog postupka, kršenju  1) odredbi, svrhe i smisla Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina kao i svrhe, smisla i odredbi međunarodnih sporazuma sukladnih Ustavu RH; 2) Ustava RH koji jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu; 3) Odluke i obrazloženja Ustavnog suda RH br. U-VIIR-4640/2014 od 12. kolovoza 2014. godine u kojoj vrlo jasno, nedvosmisleno  i izričito stoji „ .. da u razdoblju do donošenja izmjena i dopuna Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina (“Narodne novine” broj 51/00. i 56/00. – ispr.) nadležna državna tijela neće provoditi taj zakon na području Grada Vukovara uporabom prisilnih mjera.“

 Suđenjima koja se odnose na ćirilične ploče na državnim institucijama u Gradu Vukovaru nije se sudilo državnim dužnosnicima koji su prekršili zakone i Ustav Republike Hrvatske i ugrozili vladavinu prava u Republici Hrvatskoj, nego se u Vukovaru – Gradu heroju, na Općinskome sudu u Vukovaru, sudilo i sudi hrvatskim domoljubima i braniteljima  koji su se suprotstavili kršenju i zlouporabi zakona Republike Hrvatske radi ostvarenja nelegitimnih i nelegalnih političkih interesa. Osudilo  se nas koji smo bili prisiljeni  suprotstaviti se tadašnjoj vlasti  Zorana Milanovića, kako bi zaštitili ustavnopravni poredak, svjesni kako stavljamo na kocku i vlastitu slobodu, svjesni političkog progona i osuda što smo na kraju i doživjeli. Oni koji su postavili dvojezične ploče prekršili su zakon i moraju biti procesuirani, odgovarati i biti osuđeni. To je propust pravosudnih tijela RH koji se nije smio dogoditi i koji se mora ispraviti.

No pravo pitanje jest – Je li ovo nasilje državnih institucija trebalo hrvatskom narodu? Ja sam samo jedna žena s malim kamenom čiji je udarac nadaleko odjeknuo. Ne govori o mržnji nego upozorava na suludo nasilje države prema neistomišljenicima i onima koji se suprostavljaju kršenju i zlouporabi zakona Republike Hrvatske radi ostvarenja nelegitimnih i nelegalnih političkih interesa. Da, za to vrijedi prolaziti sve ono što sam prolazila tada, kao i ovo što trenutno prolazim. I ako je to jedini način da se čuje i shvati, opet bih ga ponovila bez razmišljanja. Vukovar i Vukovarci moraju prestati biti poligon za bildanje političkih mišica. U Vukovaru se nisu stekli uvjeti za primjenu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, a odnose se na postavljanje ploča s dvojezičnim natpisima na državnim institucijama. Sva ostala prava Srbi u Vukovaru već koriste…. godinama. I zato Vukovar i Vukovarci zaslužuju duboko poštovanje i posebni pijetet za ubijene od srbočetničkog agresora. Ne zaslužuju da im isti orgijaju po grobovima razmišljajući hoće li na Ovčaru staviti ćirilicu ili ne.

 U ovom trenutku Hrvatska je u poziciji da joj buduću vlast kroji Vojislav Stanimirović bivši gradonačelnik okupiranog Vukovara, bivši ministar u vladi tzv. SAO Krajine, osoba prijavljena za počinjenje ratnog zločina. Smijemo li mi koji smo glas onih kojih više nema šutjeti na ove perverzije? Ne, nemamo to pravo, pa čak i po cijenu ponovnog progona, suđenja, osuda, oduzimanja slobode ili i puno više. Nemamo pravo šutjeti dok slušamo krikove naših najmilijih. Kao hrvatska dragovoljka i braniteljica bila sam spremna dati život za zastavu, grb, čast, ugled, život i slobodu Republike Hrvatske i svog hrvatskog naroda. Bez razmišljanja učinila bih isto kada bi se moj narod našao u opasnosti. Sada se moramo zaštiti od onih koji su se vješto implementirali u naše državne i javne strukture, a bijahu pripadnici i pomagači srpsko-crnogorskog agresora. Dovoljno je dodati samo nekoliko redaka u Ustav Republike Hrvatske, nekoliko riječi koje će spriječiti daljnju devastaciju hrvatskog zakonodavstva i omogućavanja bujanja srpskog radikalizma u Hrvatskoj. Podržimo ideju da se u Ustav RH doda članak koji glasi: “Nitko tko se priključio pobuni ili agresiji na Republiku Hrvatsku, ili pružao pomoć i podršku neprijateljima neće biti zastupnik u Hrvatskom državnom saboru ili Predsjednik ili potpredsjednik Republike Hrvatske, Vlade RH ili Hrvatskog državnog sabora; ili biti u javnoj ili državnoj službi, civilnoj ili vojnoj, u Republici Hrvatskoj ili izvan nje”

Na taj način Hrvatska više nikada neće biti u situaciji da joj Vladu kadroviraju abolirani četnici ili aktivni podržavatelji velikosrpske politike. Hrvatska to zaslužuje, a hrvatski narod ima snagu, ali i alate to provesti u djelo.

Zorica Gregurić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

“Ne okreći se sine, nećemo te ni zvati”

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je Mario Vujević na svojem Facebook profilu objavio  ‘oproštajno pismo’ namijenjeno Hrvatskoj javnosti (a koje je prenio Index, Šprajc i ini..) u kojem je istaknuo svoje navodne razloge koji su ga potakli na odluku o odlasku na facebooku je Krešimir Budiša, HDZ-ov stručnjak za EU fondove na Facebooku objavio poruku naslova “Ne okreći se sine, nećemo te ni zvati”, koju prenosimo u cijelosti:

NE OKREĆI SE SINE, NEĆEMO TE NI ZVATI

Ako me išta ovih dana nanerviralo to je činjenica kojom su mediji prenijeli na sva zvona ovakav idiotski status, i šta nas već par godina svaki drugi dan “bombardiraju” sličnim litanijama svakog tko želi seliti u drugu državu.

Moj post međutim neće čitati Šprajc, neće ga sherat Index, Tportal, Slobodna, Jutarnji i Nova Tv, zašto – jer im ne odgovara tiha većina ovog naroda jer očito vode neku svoju bitku da natjeraju sve da odu i po mogićnosti što više njih.

Majstore, ako si se odlučio odseliti u “multi-kulti” zemlju – reci jel to samo po sebi treba bit neka strašna vijest? Ti si otišao iz HR, jer to je puna strašnih katolika, neko drugi je došao jer mu je tu lijepo i sigurno. Europska unija nam je dala slobodu kretanja i ulaza i izlaza pa široko ti polje, i tebi i svima koji imaju slično mišljenje.

I ako me dodatno nervira kod našeg naroda je negativnost u vezi svoje države, pa i od nekih političkih stranaka. Pa ljudi dragi jeste vi bili igdje van RH?
Otiđite bilo gdje istočno od RH, pa usporedite?
Do Tokija možda nema normalne države. A u Tokiju ljudi žive u hotelima kutijama i rade 23 sata dnevno uz 7 dana GO u godini.
Južno i jugozapadno od RH – isto nema normalnije države od RH, zapadno i sjeverozapadno – vjerojatno ima. I to je 5% populacije svijeta kojima je možda bolje.

A što znači “bolje”?

Ajmo reć da je pretpostavka da naš sugovornik iz ovog teksta ide u London kao oličenje multikulti svijeta i bogatstva.
Sestra mi je sad otišla na praksu u multi-kulti London. Nekidan je izvršen teroristički napad na metro, jučer hrpe napada kiselinom na normalne ljude, nesmiješ nigdje izaći od straha maltene. Hrpe bandi, kriminala i sveg. Jedan običan stan košta 3000 funti, živiš negdje 3 sata od posla i 3 nazad.
I znaš šta – ako bi uspoređivao na takav način -radi se o kraljevskoj džamahiriji, teroriziraju vlastiti narod, od himne, funte, onih crvenih mundira, i sto tradicija vezanih za kraljicu. A zapravo je samo – tradicija i povijesno naslijeđe.

Međutim da netko napiše ovakav status jer ide iz Londona jer ne podnosi kraljicu (koja btw nije svetac) mediji bi ga razapeli, a ne bi ga svi sherali s nekim ponosom i srećom. I s pravom bi ga razapeli jer su na svoju državu ponosni za razliku od ovakvih.

Jadan smo mi narod kad svakodnevno samo pljujemo sami po sebi, širimo neki bolesni negativizam, a ne bi za početak počeli od sebe, i što smo mi migli u svom životu mogli napraviti bolje, drugačije.

Što misliš jel ti Amerika do 25. godine da – besplatno školovanje i studij, besplatno zdravstvo, jeftine vrtiće, bolje i dulje porodiljne? Često i besplatne školske udžbenike.
Skoro pa besplatne studentske domove, i onda praksu od 500 eur misečno godinu dana da naučiš posao?
I ti onda napuniš 25 – i nemaš što nego pjenit “država je kriva”.

A ovakvom pacijentu je za početak RH dala putovnicu i PRAVO DA ODSELI – gdje god hoće.
Pitaj one iz Afganistana šta bi bilo da oni napišu ovakvo pismo. I pokušaju odselit.

Ma krivi smo mi ljudi sami. I svatko tko samo pljuje umjesto da gradi, bolje da mi ne piše komentare jer me ne zanimaju.
Uzmite život u svoje ruke, radite s ljudima na građenju bolje Hrvatske, a ne širite bolesnu propagandu o Irskoj, Dublinu gdje ljudi žive sa 13 pakistanaca i rade u Mc Donaldsu i to smatraju sjajnim životom i još nas svakodnevno bombardiraju s tim.

Učite od 7. godine, školujte se, čitajte puno, ne budite hejteri – i biti će vam najljepše u Hrvatskoj – najljepšoj zemlji svita.
Onaj tko je obišao svijeta, a i ja mogu reći da jesam, to će sigurno potvrditi.

Podsjetimo: Mario je na facebooku objavio slijedeći komentar:

ODLAZAK
Odlučio sam da uskoro odem tamo gdje ne žive vjerski fanatici koji s mrtvacima po ulicama teroriziraju vlastiti narod. Odlučio sam da odem tamo gdje domoljubi i ratnici ne ucjenjuju vlastiti narod i vlastitu državu 22 godine nakon rata, tražeći nove privilegije. Želim živjeti u građanskoj državi u kojoj će deklarirani fašisti za promicanje istog biti u zatvorima. Želim živjeti u državi u kojoj vjera i vjeronauk postoje samo u crkvama gdje im je mjesto. Vjeri kažem jedno veliko ne na ulicama, u školama i javnim ustanovama. Ne želim gledati šovinističke siledžije koje traže Srbe i Hrvate antifašiste da im naude.”

“Hrvatski čovjek će se probuditi tek kad ruka fašizma zakuca na njegova vrata. Ali, onda je kasno. Želim živjeti multikulturalnost 21 stoljeća, a u bolesno nacionalističkoj državi to je nemoguće. Hrvatska postaje vjerski rezervat i ubrzo možemo očekivati svećenike kao voditelje dnevnika i teologe kojima je zemlja i dalje ravna ploča kako predaju filozofiju.

Degeneričan je utjecaj crkve na civilno društvo, i njihov pokušaj da realnost i zbilju zamjene maglovitim bajkama i smišljenim lažima. I zato ću ubrzo Hrvatskoj reći – zbogom. Još je malo ostalo do kompletne vladavine klerofašizma. Želim se buditi tamo gdje ne postoje Plenković, Kitarović, Markić, Hasanbegović, Bozanić i Marko Skejo. Tamo gdje vlada demokracija, a ne klerofašistički režim. Tamo gdje postoji budućnost bez fašista u svim strukturama vlasti. Želim da se moje dijete budi daleko od ustaša i zločinaca koji sanjaju novi Jasenovac i Staru Gradišku”, objavio je na Facebooku Mario Vujević, nautičar iz Splita.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivica Todorić: Aktivaciju zakona potpisao sam pod ucjenom i prijetnjama

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić oglasio se u petak objavom na svojem novom blogu koji je otvorio danas i na kojem će idućih dana objavljivati tekstove na dnevnoj bazi.

U priopćenju Todorić prijeti da će poduzeti sve pravne korake koji su mu na raspolaganju kako bi dokazao da je donošenje lex Agrokor bilo neustavno i usmjereno prema nacionalizaciji privatne imovine. Za njega je to slučaj otimanja privatnog vlasništva kakav nije zabilježen u suvremenoj Europi.

Tvrdi i da su on i Uprava Agrokora potpisali aktivaciju zakona “pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem”. Navodi i da su protiv Agrokora pokrenute brojne sudske tužbe, da je prihod pao za oko 20 posto, a sinergije koje vrijede milijarde nesmiljeno se uništavaju.

Priopćenje donosimo u cijelosti.

Nakon nevjerojatnih događaja oko Agrokora po prvi put izlazim u javnost s činjenicama vezanim uz kompaniju i mene osobno. Vjerujem kako se očekuje da ću rasvijetliti sve događaje, a upravo mi je i cilj da u narednim danima i tjednima baš niti jedno pitanje ne ostane neodgovoreno. Razlog mojeg dosadašnjeg neistupanja u javnosti je želja da ne učinim nikakvu štetu Agrokoru, zaposlenicima, investitorima niti drugim dionicima dok s timom pravnih, financijskih i drugih stručnjaka ne utvrdim  činjenice oko ovog, pokazat će se, najvećeg skandala u novijoj hrvatskoj povijesti.

Na početku 2017. godine, kad smo Agrokor vodili moj management i ja, kompanija je imala čvrst plan za napredak i uspješan rast te isplatu vjerovnika u skladu sa zakonskim obvezama. To je bila politika Agrokora i svih desetljeća postojanja i uspješnog poslovanja.

Vlada Republike Hrvatske u to vrijeme povlači političke poteze želeći steći kontrolu nad Agrokorom kroz, očito, unaprijed pripreman plan. Ciljano širenje dezinformacija i negativnih glasina kroz izjave najviših dužnosnika zakonodavne i izvršne vlasti tijekom prvih mjeseci 2017. godine destabiliziralo je Agrokor. Lažima i manipulacijama Vlada u zabludu dovodi i cjelokupnu javnost.  Služeći se konstrukcijama, te potpuno neprimjerenim medijskim djelovanjem, stvoren je okvir za pridobivanje političkih saveznika. Umjesto činjenica i istine Agrokor su htjeli prikazati kao slučaj Parmalat sugerirajući otuđenje ogromnih suma novaca, no danas, sedam mjeseci kasnije, slučaja Parmalat nema.

Cilj takvog djelovanja najviših dužnosnika Vlade i Sabora, kroz izravni politički intervencionizam, bio je donošenje neustavnog zakona  Lex Agrokor i nacionalizacija privatne imovine, a ovakav slučaj otimanja privatnog vlasništva nije zabilježen u suvremenoj Europi. Ja i Uprava Agrokora potpisali smo aktivaciju zakona, a sada posebno naglašavam, pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem.

Gdje su drugi rušili, mi smo gradili mostove – ulagali smo MILIJARDE – kako u Hrvatsku, tako i u susjedne zemlje, opremali ljude najmodernijim znanjima i tehnologijama. Gdje su političari svojim nedjelovanjem i neznanjem raseljavali stanovnike, mi smo stvarali pretpostavke za ostanak i prosperitet uspješnih i zadovoljnih ljudi, svojih na svome.

U našem ambicioznom razvoju, uvijek smo se, kao i brojne druge tvrtke, osobito u tranzicijskim zemljama, susretali s izazovima. Međutim, uvijek smo ih i uspješno rješavali. Početkom 2017. g niti jedan izvanredni događaj nije bio prisutan u poslovanju Agrokora. Dapače,  stajali smo bolje nego ranije i imali velike perspektive.

Naši su rezultati mjerljivi, a mjerljivi su i rezultati izvanredne uprave koja danas upravlja otetom kompanijom.

Pod izvanrednom upravom značajan dio Agrokorove imovine je blokiran i izgubljena je kontrola nad dijelom operacija u susjednim zemljama. Protiv Agrokora su pokrenute brojne sudske tužbe koje prijete ukupnoj stabilnosti i održivosti kompanije. Prihod je pao za otprilike 20% , a sinergije, u koje su uložene, a i koje vrijede milijarde, se nesmiljeno uništavaju. Izvanredna uprava dobavljače tretira nejednako. Agrokor je opterećen nepotrebnim i nelegalnim kreditom, koji su za sebe dizajnirali strvinarski fondovi, a založena je i sva ključna strateška imovina, i to trustu Madison Pacific ltd sa sjedištem u Hong Kongu.

Ako se ovakvo stanje nastavi svi će vjerovnici, osim Ramljakovih povlaštenih fondova, njemu bliskih dobavljača, partnera, savjetnika i suradnika izgubiti ogromne vrijednosti. To je prava istina. Sve ostalo su laži i obmane izvanredne uprave i njezinih političkih sponzora, što će budućnost i činjenice vrlo brzo pokazati.

U trenutku kada je Agrokor napadnut najprljavijom političkom i medijskom kampanjom u povijesti naše zemlje, Vlada Republike Hrvatske nije, kao što to čine vlade svih svjetskih država, od SAD-a do Njemačke, nije podržala svoje ključne industrije i najvećeg poduzetnika. Dapače, Vlada je bila ključni sudionik te kampanje i provoditelj protuustavne i nezakonite nacionalizacije, koja će, uvjeravam vas (pokazat će vrijeme), po posljedicama za hrvatsko gospodarstvo i industriju biti ravna veleizdaji.

Danas se kula od karata, koju su lažima izgradili Martina Dalić, Ante Ramljak i njihovi partneri i pomagači, ruši.

Ostaju još bilance Agrokora i njegovih društava u kojima izvanredna uprava na čelu s Antom Ramljakom konstrukcijama i pritiscima omogućuje ljudima iz fonda Knigthead da direktno upravljaju i manipuliraju bilancama. To čine kako bi stvorili pretpostavke za stjecanje  stotina milijuna eura nepripadajuće financijske koristi.  Agrokorove milijarde doista su izgubljene. No ne mojom, niti krivnjom  mojih suradnika, nego vladinim aktivnostima uoči i nakon donošenja  Lex Agrokora. O tome  ću uskoro javno govoriti.

Građani Hrvatske i regije uvjerit će se da je nacionalizacija Agrokora koju je dizajnirala Vlada politički projekt koji je u potpunoj suprotnosti s interesima Republike Hrvatske.

Vladinom odlukom o nacionalizaciji Agrokora prouzročene su dalekosežne gospodarske i financijske štete koje se već mjere u mlijardama kuna. Uništava se industrija i njezina tržišna pozicija u Europskoj uniji. Hrvatska i regija pritom gube sinergijske učinke u EU. Takve odluke Vlade Republike Hrvatske zemlju  su uvukle u poziciju visokog društvenog i političkog rizika za što neće moći izbjeći odgovornost jer iza svakog protupravnog otimanja, iza svakog kriminala, uvijek stoje pojedinci s konkretnim imenima i prezimenima.

Stoga ću u narednom vremenu, a u cilju zaštite vrijednosti ulaganja u Agrokor, radnih mjesta i gospodarstava država u kojima poslujemo te svih naših dionika, pokrenuti sve pravne radnje koje su mi a raspolaganju, kako u Hrvatskoj, tako i pred međunarodnim tijelima. Pritom ću javnim istupima i objavom relevantnih dokumenata u potpunosti razotkriti spregu politike, privatnih interesa čelnika fondova i važnih ljudi iz samog Agrokora, a koja je stvarni razlog donošenja neustavnog Lex Agrokora.

Ivica Todorić na svojoj je službenoj stranici kasno popodne objavio i kako podržava osnivanje saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor. Zasad je uz tu objavu navedeno samo kako će uskoro o tome pisati opširnije

facebook komentari

Nastavi čitati