Vukovare, naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

0

                           P r i k a z

Vukovara u Hrvatskom moralnom kodeksu

(Povodom komemoracije pada grada Vukovara donosimo prikaz Vukovara i njegove patnje u  Codexu moralis Croaticum, autora gospodina Mile Prpe)

 Vukovare, naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smrću ali, gle – još uvijek živi!

Vukovare – naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

 Ne brinemo za tebe, jer ti si zvijezda koja se ne može ugasiti, jer tebe ima i kad te nema. Brinemo se za sebe, za svoja posramljena lica pred tvojom veličinom i – kristalnom bistrinom tvoje žrtve. Poslije tebe, niti jedan grad u svijetu ne može umrijeti slavnijom smrću, jer to jednostavno više nije moguće. Ti si pobrao sva svjetla nebeskih zvijezda i svijetliš narodima svijeta poput Kristove žrtve na Golgoti za otkupljenje grijeha.

Pred tvojim časnim licem srame se svjetski moćnici i narodi svijeta i ne mogu ti pogledati u oči, jer ti si Kralj svakog morala, ti si Sunce svjetlosti i hrabrosti, i svaka pjesma koja se o tebi spjeva postaje novovijeka – Pjesma nad pjesmama. Ti si sveta zemlja, najsvetije hrvatsko tlo obliveno krvlju tvojih mučenika.

Vukovare, naša tugo,naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

Ti si novovijeki inat cijelome svijetu i njegovim mudracima, farizejima, bezbožnicima. U tvome prkosu sabraše se svemirske sile. Ti si i Hirošima i Nagasaki poludjele svjetske savjesti. Ti si istovremeno; i Troja, i Kartaga, i Masada, i Gvozdansko, i Siget i Staljingrad. Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smrću, ali, gle, i dalje živi. Tvoj pepeo

raznesoše vjetrovi Istoka i Zapada, Sjevera i Juga i uznemiriše savjest svjetskih moćnika, nad kojima se nadvila tvoja sjena.

I oprosti onima koji ne znadoše što čine razarajući i ubijajući tvoje tijelo, ali ne oprosti onima, ponajprije svjetskim moćnicima – koji htjedoše razoriti tvoju dušu. Ali ti bješe div, koji moralno izraste u još većeg gorostasa, ne samo da nisi dao da unište tvoju plemenitu dušu, već si njenom snagom – otvorio put u pakao dušama svojih razaratelja.

Vukovare, naša tugo,naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

Više se ne trebaš bojati, jer uloge se promijeniše – sad se drugi boje tebe! Optuži ih pred Bogom, pred Stvoriteljem svega vidljivoga i nevidljivoga, optuži ih pred cijelim svemirom jer rane koje su ti nanijeli su prebolne, bol koju ti nanesoše je neizdrživa, a mržnja kojom te obasuše iziđe iz samog pakla. Sjene tvojih mrtvih nek im zakrile i pomrače sunce, a kad god ugaze u vodu neka u njoj vide i osjete krv i rane tvojih mučenika.

Vukovare, naša tugo,naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

Ne uzbuđuj se! Ti, što ti dolaze u posjetu preko Dunava, nisu ti više ni prijatelji ni neprijatelji. Oni se samo vraćaju na mjesto zločina, poput svakog ubojice – jer im tvoja žrtva ne da mira, ne da sanka ni počinka. I ne traži da ti se ispričaju, jer se tebi ispričati nije moguće, pa ma kako to netko želio, ali oni to i ne žele. Zato, ne gledaj u njima ni drage ni mrske goste, jer dragi nisu, niti to mogu biti, a ti nikoga ne mrziš pa ti ne mogu biti ni mrski.

Više se ne trebaš bojati, ali čuvaj se hrvatskih Juda i njihovih škuda koji su te spremni pospremiti u zaborav. I u ime slobode i demokracije, a posebno u ime dobrosusjedskih odnosa i poradi bolje, zajedničke budućnosti – iz sjećanja u stanju su izbrisati sve tvoje patnje, sve tvoje boli, razaranja i paleži, svu tvoju tugu, tvoje mrtve, ranjene i nestale, tvoje vukovarske majke i sestre.

Spremni su zaboraviti na tvoju krv i pepeo, na tvoj ponos, dostojanstvo i prkos svjetskim moćnicima, odbaciti tvoje Jastrebove i Glavaševiće, brojne znane i neznane junake, patnike i stradalnike…, kao da svega toga nikada nije ni bilo, i kao da se ništa nije ni dogodilo – koji su spremni ponovno od tebe načiniti samo jednu mirnu nepoznatu

podunavsku varošicu!

Vukovare, naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu – ne daj se nikome!

* * *

Unesimo dostojanstvo u svoju tugu, unesimo ponos u svoj vlastiti narod

i onda kad nam je najteže.

Vukovarska majka Kata Šoljić

 Kad neki mali grad poput Vukovara ima svoju – Vukovarsku Majku, a svoju majku nemaju ni znamenite europske i svjetske metropole, tada će se neupućeni namjernik upitati, o kakvoj se to majci radi? Mi bismo mu kazali da i mi ne znamo o kakvoj se to majci radi, ali znamo da naš grad heroj ima svoju majku koju svi volimo, dok je živa, i kad umre neće umrijeti, i dok god bude grada Vukovara mi ćemo je uvijek zvati – Vukovarskom Majkom!

I kad tamo davno, negdje početkom sedmog stoljeća, prvi Hrvati dođoše na Jadran, među njima bjehu i dvije sestre Tuga i Buga. Buga je ubzo umrla, i sjećamo se je tek po njenom imenu. A njena sestra Tuga, ne može umrijeti, ako i umre ubrzo se inkorporira u neku majku poput Vukovarske majke – Kate Šoljić. Ali mi smo ponosan i prkosan narod

(prkosimo vjetru svakom) zato tu našu majku ne nazivamo Tugom, već – Vukovarskom Majkom!

Za Vučedolsku golubicu nikad sa sigurnošću ne znamo što i koga predstavlja, ali znamo da je na ovim prostorima simbol najstarije kulture – one vučedolske. I za Vukovarsku Majku isto nikad ne znamo što i koga predstavlja, ali znamo da je simbol – najdublje rane u našem narodu, i to ne samo ovovijeke već one tisućugodišnje, povijesne sve tamo od dolaska na ove prostore njenog reinkarnata – Tuge.

Ta naša Vukovarska Majka, kao obol slobode, za obranu Vukovara dade svoja četiri sina. I zbog njena četiri sina, i sinova brojnih drugih majki Grad Heroj VUKOVAR zove se herojskim. I zato ga uvijek treba pisati velikim slovima.

Grad Vukovar nije veliki grad, ali je veliki Heroj. On je istovremeno i Staljingrad, i groza pustoši Hirošime ili Nagasakija. On je i naš novovijeki Siget. Sve je to mogao biti samo zbog toga jer slobodarska Europa podnosi mrlje na svojoj savjesti, kao na najneosjetljivijem dijelu  svoga tkiva. Doista! Tamo gdje caruju licemjerne politike nastaju groze pustoši gdje im nije mjesto.

A Vukovarskoj Majci, oliti svegeneracijskoj hrvatskoj povijesnoj Tugi, u onome ratu kao mlađahnoj djevojci pogubiše i četiri rođena brata.

I četiri rođena brata?! Dakle, Vukovarska Majka nije samo simbol žalosne majke za svojim sinovima, već je i simbol sestre Tuge za izgubljenom braćom. A koliko ima takvih majki u povijesti našeg naroda, posebice u onoj iz prošlog dvadesetog stoljeća to nitko ne zna?! Ne zna ponajprije za to što se to ne može niti izbrojiti i sve pada u zaborav. I zato moramo čuvati i njegovati simbol Vukovarske Majke, kao hrvatske Tuge koja simbolizira i sve povijesne majke koje su izgubile svoje sinove, koja simbolizira i sve povijesne sestre koje su izgubile svoju braću.

Počesto se pitam, kakav smo mi to narod koji tako olako prelazi preko svojih bezbrojnih žrtava? Gdje god se počne kopati, naiđe se na kosti  mučenika, oni koji su bili identični nama, imali svoje obitelji, svoju djecu, svoju vjeru, svoje nade, strepnje i boli, bili puni volje za život, ali ih je usud nesretne politike doveo među mučenike, među umrle i to u

broju kojeg ljudski mozak teško može i shvatiti.

A ljudi se igraju politike i političara, a potpuno tome nedorasli, a ne znaju da je politika opasan zanat i da se greške u politici ne prašta-ju, i da su posljedice političke greške nemilosrdne, okrutne, brutalne i uništavajuće. Ako se i u što ne bi smjeli upuštati amateri željni vlasti to je politika. I kad se vlast dade urni (kutiji) za glasanje, pa makar i na najdemokratskijim izborima, i tada zemlja može izgubiti slobodu.

A naša Vučedolska golubica, naša Vukovarska Majka – ostat će simbol ustrajnosti, majčinske snage, neuništivosti i nepobjedivosti naroda koji ima takve majke i sestre, koji ima tako duboke kršćanske mučeničke korijene. Doista! I slobodan sam ovdje uzeti sebi za pravo da u ime cijelog hrvatskog naroda izgovorim – Vukovarska i hrvatska majko, Kate – velika ti HVALA!

Molitva za Vukovarsku majku Katu

(Napisano na zamolbu župnika Zavjetne Crkve Sveta Mati slobode don Petra Šimića)

Molimo Te, Gospodine, da budeš milostiv prema duši naše Vukovarske majke Kate, koju si se udostojio pozvati s ovoga svijeta – kao što ona bješe milostiva u ovozemnom životu prema svome narodu i svojoj Domovini.

Molimo Te, Gospodine, da budeš dobrostiv prema duši naše Vukovarske majke Kate i da je obdariš božanskim darovima – kao što ona bješe dobrostiva u ovozemnom životu i na Oltar domovine – položi živote svoja četiri sina.

Molimo Te, Gospodine, da budeš dobrostiv prema duši naše Vuko-varske majke Kate i da je obdariš rajskom svjetlošću – kao što ona bješe dobrostiva u ovozemnom životu i na Oltar slobode kao sestra položi i svoja četiri rođena brata

Molimo Te, Gospodine, da tugu majke i sestre, koju je naša Vukovarska majka i sestra Kata nosila kroz ovu dolinu suza, nagradiš u Nebu vječnom radošću.

Molimo Te, Gospodine, da snagu naše Vukovarske majke i sestre Kate

u ljubavi prema svome narodu i svojoj domovini, u ljubavi prema vjeri – podigneš na oltar svetosti da bi mogla biti simbol i uzor požrtvovanosti svim majkama i sestrama – u ljubavi koju je iskazala prema svome narodu, prema svojoj domovini, prema životu, prema vjeri u Krista i prema slobodi svakog čovjeka.

Molimo Te, Gospodine, da jednako tako budeš milostiv i prema dušama svih hrvatskih majki i sestara koje su na Oltar domovine i Oltar slobode položile živote svojih sinova i svoje braće.

Molimo Te, Gospodine, da udijeliš milost dušama njenih sinova i njene

braće, kao i dušama svih palih branitelja u Domovinskom ratu i dušama svih mučenički palih za našu Domovinu kroz cijelu njenu povijest.

Molimo Te, Gospodine, i za sreću naše Domovine Hrvatske za koju je Vukovarska majka Kata nesebično dala svoja četiri sina, a kao sestra još otprije i četiri rođena brata – da njena žrtva i žrtve svih drugih majki i sestara koje dadoše svoje sinove, braću ili muževe ne budu uzaludne.

Zahvaljujemo Ti, Gospodine, na milosti koju nam iskazuješ.

U gradu Vukovaru izgraditi Park hrvatske glagoljice i Spomenik majkama hrvatskih mučenika

 Slova hrvatske glagoljice imaju svoju umjetničku arhitekturu i djeluju kao umjetnička djela, i bilo bi vrlo interesantno da se svako slovo iskleše kao kip od kamena u visini od cca tri metra i da se slože u krug tako da se stječe dojam da se radi o novom Stonehengeu koji bi osim edukativnog karaktera, postao i turistička atrakcija. U središte toga kamenog glagoljičkog prstena postaviti Spomenik majkama hrvatskih mučenika u liku Vukovarske majke Kate Šoljić, gdje bi se mogli polagati i državnički vijenci kod posjete nekog državnika Vukovaru i sl.

TE VEČERI

Te večeri stara mati

rano je legla spati.

Te večeri čaj se pio,

i vrč je pao maloj Renati.

Te večeri sjedilo se oko stola,

majka je pitala Ivicu –

Kako tvoja škola?

Što će reći tata

kad se vrati iz rata?

Te večeri igrali smo trice.

Na ekranu – ples djevojčice.

Te večeri!

Vijest je stigla

kasno u noći.

– Tata više nikad neće doći!

Skamenila se stara mati,

zanijemile su usne majke.

Lutka je ispala maloj Renati.

Te večeri!

Ivica je blijed stao –

Moj tata je pao,

da bih ja –

u slobodi

– odrastao.

Te večeri!

Te večeri

Sloboda narodu dolazi samo iz srca njegovih ljudi,

a gubi se poput vjetra prema Sjeveru, Jugu, Istoku i Zapadu –

u sva četiri smjera.  

 

Mile Prpa

facebook komentari