Vukovarska priča: Učenica Stare gimnazije iz Mostara napisala fenomenalnu pjesmu o Vukovaru

12

Na dan sjećanja na sve žrtve Vukovara, Mostarka Jelene Vidović, učenica drugog razreda Stare gimnazije u Mostaru napisala je prigodnu pjesmu/priču o Gradu Heroju.

VUKOVARSKA PRIČA

Mladog Hrvata u krilo sjede majka
sa suzama nagovijestivši da ovo nije bajka.
Uz sliku vodotornja zapali svijeću tada
te poče o mukama rodnog grada.

Za početak sine upamti jedno
Vukovar je ono naše neoprostivo i vrijedno.
Svaka je rana urezana u srce Hrvata
bol ne može zamijeniti ni palača od zlata.

Koliko god ljeta bio star
nikada ne oprosti krvavi Vukovar.
Ne dozvoli ovu ljubav da ti itko spriječi
gdje god bio sjeti se mojih riječi.

Sjeti se Blage Zadre i Trpinjske ceste
hrabrosti pri odgovaranju na napade česte.
Koliko žališe listopadske noći
jer je zauvijek zatvorio herojske oči.

Sjeti se starca zagorjela lica
i kako ga u smrt odvode četvorica.
Umorna i izmučena na štapu ga odvedoše
i samo Bog zna što s njim učiniše.

Sjeti se uplakane majke svih Hrvata
simbola patnje, to je bila Šoljić Kata.
Kolike je ispustila jecaje i suze
jer joj srbin sve na svijetu uze.

Sjeti se Ovčare i onih 200 ljudi
monstruozan um krvoločno im presudi.
Nitko ih nije čuo, a zapomagali su glasno
jedino pucnjevi čuli su se jasno.

Sjeti se Siniše Glavaševića i hrabrog Francuza
dječjeg plača, klanja, silovanja, krvi i suza.
Vodotornja i tužne melodije Vukovarskog zraka
nepronađena sina i vječna majčina mraka.

20 godina od tada je prošlo
i novo vrijeme nažalost je došlo.
Ćirilica je Vukovaru njihovo hvala
da se ovo lako zaboravlja nisam znala.

Ali ti budi tu, za Vukovar grad tvoj
vrate li se budi spreman dati život svoj.
Diši, rasti uz njega i ne budi tužan
svega je vrijedan, bar to si mu dužan.

Danas trag brišu neke nove kiše
a bijeli križ s Vukom uspomene piše
jer patnja i dalje s gradom diše
ali takvih junaka ne vidjesmo više.

 

pogled.ba

facebook komentari

  • Zdenka

    Bravo za Jelenu Vidović! I trebalo bi dati za zaduću u školama, da dica pišu o Domovinskom ratu. Ko može iskrenije od njih! I ljepše!

    • peppermintt

      Zdene jučer sam pokušala pronać tvoje stihove, vidila sam ih objavilo ih Hrvatsko slovo,samo ne znam koji je datum bio 😉

      • Zdenka

        Ne znam za Hrvatsko slovo. A nek. Drago mi je da su ‘Hrvatski divovi’ došli do Vukovaraca, jer su mi tražili iz Vukovarske Matice adresu, da mi mogu poslati svoj Godišnjak. Moj mali i skromni obol stradalnicima . Ovo je i više nego dobro, da dica pišu. Rekla mi je jedna ovdašnja učiteljica ( kad sam joj napomenila da daju dici da pišu ), da je ‘to tabu tema’!

        • peppermintt

          Najlakše je kazati kako je nešto “tabu tema “, ali učiteljica ima autonomiju i morala bi imati i pedagoške sposobnosti na prihvatljiv način uklopiti ovakve teme

          • Zdenka

            Rekla je da ‘nema ni jedne pjesme ni priče u udžbenicima, o domovinskom ratu’.Ona pretpostavljam govori o prva četri razreda.

          • peppermintt

            ?? a što radi vijeće roditelja, zbog čega nisu postavili upit radi tog propusta ??

        • Jeli ta učiteljica ‘pravoslavna’?

          • Zdenka

            Tebe sad,Ma nije, neg je tila kazat kakvo je stanje u školi. Auh, idem. Dodija sjedit. Čujemo se i sutra ako Bogda:)

          • :))

  • srka

    Kami sreće da se ne moraju pisati pjesme…o stradanjima neduznih ljudi…djece, majki i starih nemoćnih…
    I nakon svih silnih razaranja i stradanja…netkome još uvijek nije dobro…te i danas početkom novog stoljeća umno-poremećeni četnici prizivaju na svojim dobro isplaniranim suludim i zlikovačkim idejama!?!
    by Srka®

    • peppermintt

      nikad rata srka neće nestat kolko ja vidim 🙁

      • srka

        Preventiva lipotice!
        Sila silu spoznaje…jedan naprema jedan…jer nesretnici i umno- poremeceni kada osjete da i suprotna strana moze uzvratiti…onda nema rata…samo koskanje.
        by Srka®