Pratite nas

Za mame i tate i generaciju koja će sutra naslijediti naš dom i domovinu

Objavljeno

na

Uz dužno poštovanje prema trudu i iskustvu svakoga … (svi mi govorimo iz svog iskustva) ali … mladost u zadnjih 20 godina izrasta u nešto što nama, kao društvu, nije na čast.

Politička podobnost kao jedini faktor i jedini uvjet za rad u školama zabrinjavajući je i za dijete koje postaje čovjek i za budućnost domovine. Iz škola nam izlaze polupismena djeca, bez discipline, bez društvenih manira, bez navike rada, ne dosljedni.

Apsolutna vlast ravnatelja koji odlučuje baš o svemu, bez kontrole ministarstva ili bilo koga vodi u bezvlađe ili apsolutizam. Ako je tako a tako jer, nitko drugi nema prava glasa u školama osim njih. Oni određuju tko će se primiti, tko će s kim ići u razred, iz kojih će se udžbenika učiti, koji će dobavljač dati veću proviziju u njegov džep, čije će dijete «nositi štafetu»
Apsolutni vladar, pa još sluga svoje partije, odlučuje o sudbini naše djece i pri tom gleda na njih kao na komad upotrebljenog toalet papira, onda to nije dobro i ne može biti dobro.

Ako dijete kada postane čovjek o svom učitelju nema potrebe reći jednu lijepu riječ ili prelazi na drugu stranu da ga ne sretne onda, to nije dobro. Moji profesori, 40 godina nakon moje mature još uvijek nadju vremena da me nazovu i savjetuju, još brinu o meni i ja, o njima.

Djeca odlaze iz školskih klupa potpuno ubijena i ne ambiciozna ili bolesno ambiciozna ali ne u općeljudskom interesu nego, radi osobnog … Nisu takvi zbog ne odgoja kod kuće nago zbog, ne brige u školama. Uspjesi pojedinaca nisu uspjesi njihovih učitelja nego truda roditelja .

Vjerujem da postoje moralni i savjesni odgajatelji ali sam isto tako sigurna da oni nisu u svojoj sredini politički angažirani ..
.Politici u kolijevci znanja i morala, jednostavno, nije mjesto. Pogotovo ne u nemoralnoj politici koju vodi tzv demokratska Hrvatska. Sama činjenica kako o prosvijeti slušamo samo kada treba štrajkati zbog materijalnih prava ali se rijetko čuje da se osuđuje ne briga, aljkavost, nemar, ne znanje i loši rezultati.

Ako učitelj nije samokritičan kako će odgojiti čovjeka koji to jednostavno, mora biti. Uništeno je previše generacija trajno i budućnost ove zemlje je baš zbog toga jako crna. Crkva se trudi i jedina je koja može sve to popraviti ali, dijelom tek.

Mislim iskreno, da bi državne škole trebale pozatvarati (ili iz temelja promijeniti)i da bi školstvo mladih Hrvata trebala preuzeti Crkva a, učitelje i ravnatelje ocjenjivati i birati roditelja i djeca.

Ako je učinkovitost u svemu važna zašto je nevažna u tom prevažnom segmentu društva. Od 50 kandidata za natječaj zašto uzeti dijete seoskog političara ili ono čiji je roditelj dao kovertu sa 2000 do 5 000 eura kolika je cijena na tržištu rada … zašto ne provjeriti i ne saznati koji će učitelj najbolje prenijeti znanje onima u klupi.

Neka natječaj traje mjesec dana ako treba ali tražimo kvalitetu za naše najdraže a ne političku sposobnost .

Učitelj, lječnik, svećenik … to nisu zanimanja nikada bila osim danas i osim u Hrvatskoj. To su pozivi od Boga, dar od Boga i u ime Boga ih trebaju raditi ne podobni nego, sposobni.

Tražimo sposobnost bar tu gdje se oblikuje, stvara i rađa naše danas i naše sutra.

Samo Nera/kamenjar.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati