Za mame i tate i generaciju koja će sutra naslijediti naš dom i domovinu

    0

    Uz dužno poštovanje prema trudu i iskustvu svakoga … (svi mi govorimo iz svog iskustva) ali … mladost u zadnjih 20 godina izrasta u nešto što nama, kao društvu, nije na čast.

    Politička podobnost kao jedini faktor i jedini uvjet za rad u školama zabrinjavajući je i za dijete koje postaje čovjek i za budućnost domovine. Iz škola nam izlaze polupismena djeca, bez discipline, bez društvenih manira, bez navike rada, ne dosljedni.

    Apsolutna vlast ravnatelja koji odlučuje baš o svemu, bez kontrole ministarstva ili bilo koga vodi u bezvlađe ili apsolutizam. Ako je tako a tako jer, nitko drugi nema prava glasa u školama osim njih. Oni određuju tko će se primiti, tko će s kim ići u razred, iz kojih će se udžbenika učiti, koji će dobavljač dati veću proviziju u njegov džep, čije će dijete «nositi štafetu»
    Apsolutni vladar, pa još sluga svoje partije, odlučuje o sudbini naše djece i pri tom gleda na njih kao na komad upotrebljenog toalet papira, onda to nije dobro i ne može biti dobro.

    Ako dijete kada postane čovjek o svom učitelju nema potrebe reći jednu lijepu riječ ili prelazi na drugu stranu da ga ne sretne onda, to nije dobro. Moji profesori, 40 godina nakon moje mature još uvijek nadju vremena da me nazovu i savjetuju, još brinu o meni i ja, o njima.

    Djeca odlaze iz školskih klupa potpuno ubijena i ne ambiciozna ili bolesno ambiciozna ali ne u općeljudskom interesu nego, radi osobnog … Nisu takvi zbog ne odgoja kod kuće nago zbog, ne brige u školama. Uspjesi pojedinaca nisu uspjesi njihovih učitelja nego truda roditelja .

    Vjerujem da postoje moralni i savjesni odgajatelji ali sam isto tako sigurna da oni nisu u svojoj sredini politički angažirani ..
    .Politici u kolijevci znanja i morala, jednostavno, nije mjesto. Pogotovo ne u nemoralnoj politici koju vodi tzv demokratska Hrvatska. Sama činjenica kako o prosvijeti slušamo samo kada treba štrajkati zbog materijalnih prava ali se rijetko čuje da se osuđuje ne briga, aljkavost, nemar, ne znanje i loši rezultati.

    Ako učitelj nije samokritičan kako će odgojiti čovjeka koji to jednostavno, mora biti. Uništeno je previše generacija trajno i budućnost ove zemlje je baš zbog toga jako crna. Crkva se trudi i jedina je koja može sve to popraviti ali, dijelom tek.

    Mislim iskreno, da bi državne škole trebale pozatvarati (ili iz temelja promijeniti)i da bi školstvo mladih Hrvata trebala preuzeti Crkva a, učitelje i ravnatelje ocjenjivati i birati roditelja i djeca.

    Ako je učinkovitost u svemu važna zašto je nevažna u tom prevažnom segmentu društva. Od 50 kandidata za natječaj zašto uzeti dijete seoskog političara ili ono čiji je roditelj dao kovertu sa 2000 do 5 000 eura kolika je cijena na tržištu rada … zašto ne provjeriti i ne saznati koji će učitelj najbolje prenijeti znanje onima u klupi.

    Neka natječaj traje mjesec dana ako treba ali tražimo kvalitetu za naše najdraže a ne političku sposobnost .

    Učitelj, lječnik, svećenik … to nisu zanimanja nikada bila osim danas i osim u Hrvatskoj. To su pozivi od Boga, dar od Boga i u ime Boga ih trebaju raditi ne podobni nego, sposobni.

    Tražimo sposobnost bar tu gdje se oblikuje, stvara i rađa naše danas i naše sutra.

    Samo Nera/kamenjar.info

    facebook komentari