Pratite nas

Zablude o alkoholu u koje ljudi vjeruju!

Objavljeno

na

Izgleda da čuvena vjerovanja da jedna čašica rakije ujutro produžava životni vijek ili da čaša crvenog vina poboljšava krvnu sliku polako padaju u vodu. Pročitajte koje su najčešće zablude koje su vezane za alkohol, a u koje narod slijepo vjeruje.

Alkoholizam-bolest-ovisnostiIako ste možda dosad vjerovali u mnoge blagodati alkohola, vrijeme je da saznate da on ne može poboljšati vašu krvnu sliku, ne popravlja apetit, ne može pospješiti fizičku i psihičku snagu, prosto rečeno – nema nikakvih pozitivnih djelovanja na organizam, piše telegraf.rs.

„Crveno vino ne stvara crvena krvna zrnca, kao što se vjeruje. To su zablude koje su duboko ukorijenjene u društvu i predstavljaju običaje i vjerovanja koja se prenose sa generacije na generaciju“, ističe dr Aleksandar Vujošević, direktor Specijalne bolnice za bolesti ovisnosti, u želji da se razjasne neke od najčešćih zabluda kada se radi o problemu konzumiranja koji veoma često preraste iz umjerenog u rizično, a zatim i nekontrolirano opijanje.

Alkohol je samo loša navika

Alkohol nije posljedica neke mane ili lošeg karaktera, kako se obično misli, već predstavlja ozbiljno oboljenje koje se na vrijeme treba prepoznati i liječiti – to je bolest središnjeg živčanog sustava koja prouzrokuje teške fizičke, mentalne, društvene i ekonomske posljedice na pojedinca, ali i društvo u cjelini. Sam alkohol je otrovan za organizam i povećava rizik od razvijanja više od 60 različitih bolesti – rak, srčane bolesti, hipertenziju, depresiju, cirozu jetre i druge. Na nivou Europe, procjenjuje se da alkohol svake godine uzrokuje oko 50.000 smrti od raka. Gledano u postotcima, oko 6,5% svih smrti posljedica je alkohola, koje je drugi po redu uzročnik lošeg zdravlja ljudi (poslije cigareta) i povezan je s kratkotrajnim i dugotrajnim rizicima mortaliteta.

Prometne nesreće, kriminal, silovanja, nasilje u obitelji, slabljenje produktivnosti – samo su neke od posljedica opijanja.

Alkohol je dobar za cirkulaciju

Tijekom hladnih dana, ljudi često konzumiraju alkohol kako bi se ugrijali. Opravdanje za to nalaze u činjenici da se organizam odmah zagrijava nakon prvog pića. Osjeća se ugodna toplina, lice se zarumeni, ali je efekt toga samo trenutni. Istina je da alkohol uzrokuje širenje krvnih sudova čime se povećava gubitak tjelesne temperature. Prirodna reakcija na hladnoću je sužavanje krvnih sudova i žila kako bi se smanjio “dodir” unutrašnjosti organizma sa vanjskom površinom (kožom). Zato razmislite dva puta prije nego što sljedeći put spas od hladnoće potražite u kuhanom vinu ili rakiji.

Alkohol popravlja raspoloženje

Često osobe koje imaju neki problem, ili su pod stresom, utjehu traže u piću, a time nesvjesno otvaraju samo dodatni problem. Alkohol je okidač za depresiju – oko 200.000 epizoda depresije godišnje, na nivou Europe, uzrokovano je alkoholom, dok se procjenjuje da je svako šesto samoubojstvo posljedica prekomjernog opijanja. Alkohol izravno utječe na povećanje biološkog stresa u tijelu. Tijekom konzumiranja alkohola u organizmu se povećava nivo adrenalina, što prividno može izazvati osjećaj opuštenosti, dok organizam zapravo samo dolazi pod dodatni stres i napetost.

Piće je samo moj problem

Procjenjuje se da opijanje jedne osobe prosječno utječe na pet drugih osoba u okruženju. Osoba koja ima problem s opijanjem zanemaruje svoje svakodnevne obveze, gubi produktivnost na poslu, ne ispunjava ili zanemaruje svoje bračne i obiteljske dužnosti.

Mogu prestati kad poželim

Veliki broj ljudi može prestati kada to odluči, ali prestanak traje u prosjeku do šest mjeseci. Nakon toga opijanje opet postaje obrazac ponašanja. To nema veze sa slabim karakterom jer ovisnost o alkoholu preuzima kontrolu nad konzumiranjem i samim čovjekom, pa tako ovisnik nema svijest kada je prešao granicu. Pogrešna je osuda obitelji i društva kada ovisnici ne ustraju u namjeri da prestanu piti – to je složen i dug proces, koji je neophodno da bude praćen stručnim nadzorom.

Alkoholičar – skitnica, propalica, nezaposlen, bez igdje ikoga

Alkoholizam ne bira ljude po polu, uzrastu, obrazovanju. „Alkoholičar“ može biti i ugledna osoba koja normalno ide na posao, cijenjen radnik, ali nakon posla ili vikendom poklekne pred željom za pićem. Također, pogrešna je predrasuda da ovisnici piju svaki dan – oni mogu ne piti tjednima, mjesecima, ali zato samo jedna čaša može biti okidač za novo opijanje. S druge strane, postoji i kategorija ovisnika koji svakog dana piju određenu količinu alkohola, tako da nisu nikada ni potpuno pijani, ali ni trijezni.

Mogu voziti, prošlo je više od sat-dva vremena kako sam popio

Nakon sat vremena od konzumiranja nivo alkohola u krvi je najveći. Ukoliko ste, na primjer, popili četiri čaše vina, nivo alkohola u krvi bit će oko jednog promila zbog čega je vožnja potpuno neprihvatljiva. Nikakva kamuflaža poput bombona, žvaka ili osvježivača daha ne mogu pomoći na alko testu. Za potpunu apsorpciju alkohola u krvi potrebno je 24 sata, tako da se ni ujutro, nakon burne noći, ne preporučuje sjedanje za volan. Jetra alkohol veoma sporo razgrađuje, pa se tako za sat vremena razgradi prosječno oko 0,15 promila alkohola.

Treba se dobro najesti ukoliko se ne želiš napiti

Hrana može utjecati jedino na odlaganje osjećaja pijanstva. Samo će odložiti apsorpciju alkohola u krvotok, ali je nikako neće zaustaviti. Što znači, koliko pijete toliko ćete se na kraju i napiti, bez obzira na prethodni obrok. Također, često ljudi vjeruju da će ih kava otrijezniti i ukloniti mamurluk – kava je diuretik i djelomično može razbuditi osobu, ali će zato negativno utjecati na dehidraciju organizma. Najveći krivac za glavobolju “jutro poslije” je dehidracija organizma koju izaziva alkohol, a kava dodatno pospješuje. Stara izreka kaže “Dajte pijanom čovjeku šalicu kave i sve što ćete imati je jedan sasvim budan pijanac”.

Kada se netko napije treba ga ostaviti da odspava, da se otrijezni

Najgore što se može uraditi u takvoj situaciji je da se ostavi osoba sama, u autu ili nekoj sobi. Alkohol usporava rad srca, disanje, kao i snižava krvni tlak što u nekim slučajevima može dovesti do kome i smrti, a još jedna od opasnosti je da se pijana osoba može ugušiti tijekom povraćanja. Pijanu osobu treba staviti da leži na boku, pod stalnim nadzorom, a ukoliko se primijeti da disanje i puls slabe, obvezno treba pozvati Hitnu pomoć.

Mogu se sam izboriti s alkoholom, ne treba mi liječenje

Jako je ustaljeno mišljenje da se ljudi mogu sami izboriti s alkoholizmom. Zbog društvenih stigmi, osobe koji imaju problem sa prekomjernim opijanjem nerijetko kriju ovisnost čak i od najbližih. Alkoholizam nije bolest koja se liječi i izliječi, kao ni bilo koja druga bolest ovisnosti. Bitno je da se ovisnik na vrijeme javi na liječenje. Ovo je bolest sa visokim stupnjem recidiva, zato je pridržavanje savjeta liječnika, kao i odgovorno ponašanje pacijenta tijekom liječenja od neprocjenjive važnosti. pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Podmeće li OSA Hrvatima ili Hrvati Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Gledajući ovih dana kako hrvatsko državno vodstvo dobiva pljuske s istoka i zapada, sjevera i juga, nostalgično se prisjećam rujna 1995. godine. Zašto baš rujna 1995. godine?

Ne samo zato što je te jeseni hrvatska država, nakon proljetnog oslobodilačkog Bljeska, ljetne Oluje i kasnoljetnog Maestrala u zapadnoj BiH, djelovala samouvjereno i pobjednički. A pobjeda uz demonstraciju snage i samosvijesti uvijek daje dobar osjećaj.

Sjećam se te jeseni 1995. godine prvenstveno zbog veličine izazova i hrvatskih odgovora na njih. Tada su, naime, uz hrvatsko sudjelovanje, u ovom dijelu svijeta postavljeni temelji nove runde novog svjetskog poretka nakon okončanja hladnog rata: hrvatske su vojne pobjede bile uvod u daytonski mir, SAD je započeo svoje profiliranje kao svjetske supersile i glavnog sigurnosnog menadžera Europe, Rusiji je ponuđeno časno sudjelovanje u održavanju mira, a EU je ostalo da plati račun nakon iskazane političke i vojne nemoći.

Pobjednička taktika

U tom procesu, u koji su bili uključeni najveći igrači svjetske politike, Hrvatska je mogla najesen u Daytonu i prokockati svoje ljetne pobjede. Mogla je izgubiti, na primjer, da je predsjednik Tuđman u trenutku vojne nadmoći išao oružjem vratiti Podunavlje, da nije poslušao SAD i zaustavio vojsku pred Banjom Lukom, da je zbog bosanske Posavine napustio pregovore u Daytonu, ili da je nakon što su Srbi u Daytonu dobili Republiku Srpsku izišao iz Washingtonskog sporazuma o Federaciji BiH i zahtijevao povratak hrvatskog entiteta Herceg-Bosna…

Ali mogla je izgubiti i da je Tuđman čekao da SAD ili EU ili Rusija odrede što je hrvatski interes, da do posljednjeg trenutka nije taktizirao s realnom vojnom prijetnjom na liniji okupiranog Podunavlja, da nije inzistirao da ga integrira američki general…

Izvjesno je da su se neke stvari mogle i dogovoriti i bolje i preciznije, primjerice odredbe Washingtonskog sporazuma o bošnjačko-hrvatskoj Federaciji BiH, da ga se moglo bolje ugraditi u Daytonski sporazum… Ali to je naknadna pamet.

No ono zbog čega se ovih dana s nostalgijom sjećam te jeseni 1995. godine odnosi se prvenstveno na postojanje vlastite politike i čvrsto definiranog vlastita državnog interesa u uvjetima kada se kod nas i oko nas mijenja svijet. A (i) ujesen te 1995. godine predsjednik Tuđman je znao koji mu je strateški cilj, što je moguće postići u danom trenutku i uz koje saveznike je to moguće.

Cilj je bio: zaokružiti hrvatsku državnost mirno reintegrirajući Podunavlje, osigurati hrvatskoj politici prostor za konstitutivno sudjelovanje u budućoj političkoj konstrukciji BiH i okrenuti Hrvatsku zapadnim integracijama.

Da je u tom trenutku tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak otišao potajno ruskom ministru obrane Pavelu Gračevu tražiti da mu osigura opstojnost hrvatskog entiteta Herceg-Bosne, ovaj bi ga vjerojatno rado primio, sve mu obećao i još ga nagradio čak i ozbiljnom pinkom na nekom računu na nekim otocima.

Ali Šušak je strateško partnerstvo (iz)gradio s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem, koji je tražio ukidanje Herceg-Bosne. Jer je znao da bi Gračevljeva Herceg-Bosna, bez slobodne Hrvatske, bila – Herceg-Jugovina.

Dok ovih dana gledam kako Andrej Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović na čelu hrvatske države, članice NATO-a i EU-a dobivaju pljuske s istoka, zapada, sjevera i juga, čak me i ne brinu uopće trenutačni djelitelji tih pljusaka.

Brine me i pitam se postoji li u državnom vrhu netko tko zna kud plovi ovaj brod? Nije me briga hoće li Miro Cerar doći u Zagreb. Mene brine što se nakon izlaska iz arbitražnog postupka o Piranskom zaljevu hrvatska vanjska politika cijelo vrijeme pravila kao da to više nije naš problem, pustivši Sloveniju da na vlastitoj prijevari izgradi prednost u sporu.

Pupovčev kontrolni paket

Briga me i hoće li Aleksandar Vučić doći ove jeseni u Zagreb. Mene brine što Aleksandar Vučić preko Milorada Pupovca drži kontrolni paket dionica u hrvatskoj Vladi, u trenutku kada se vodi pravi rat za novi poredak na jugoistoku Europe, u koji su uključeni i svi regionalni i najveći svjetski politički igrači, uključujući SAD, Rusiju, Njemačku, Kinu…

Ne čudi me da je pretežito bošnjačka OSA snimala hrvatske političare i poslovne ljude, kako iz BiH, tako i iz Hrvatske. Iako dobro znam da i kod sebe imaju zbilja štošta za snimiti. Iako mi izgleda kao da je iza OSA-e ovaj put bila neka mnogo veća životinja. Ista ona koja je, čini mi se, bila i iza SOA-e kad su snimljeni slovenski predstavnici kako varaju u arbitraži.

Ali ja se pitam je li istina ono što OSA kaže da je snimila? Je li istina da političko vodstvo Hrvata iz BiH, u “dealu” s hrvatskim biznismenima i političarima, ispod žita, preko energetskih aranžmana s Rusijom, vraća Hrvatsku u balkanski regionalni savez?

Očekujem da te odgovore zatraži i razjasni premijer Plenković nakon povratka iz New Yorka. A dotad se želim nadati da je OSA sve loše snimila. Ili da je dobro montirala. Da je sve to samo Izetbegovićeva podvala. A ne Čovićeva (ras)prodaja posljednjih ostataka one pobjede iz jeseni 1995., uz asistenciju hrvatskog državnog vrha.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Karl Erjavec očekuje pritisak EU-a zbog Plenkovićeva govora u UN-u

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski ministar kaže da je nakon Plenkovićevog govora “svakom Slovencu jasno da je dijalog s Hrvatskom nemoguć”.

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavio je u nedjelju da očekuje jak pritisak Europske komisije (EK) na Hrvatsku nakon govora premijera Andreja Plenkovića u UN-u u kojem je optužio Sloveniju za nepoštivanje međunarodnog prava.

Plenković je u četvrtak u govoru pred Općom skupštinom UN-a rekao da je Hrvatska morala izaći iz arbitraže o granici sa Slovenijom koju je Slovenija kompromitirala i upozorio da takvo “nepoštivanje međunarodnog prava” obeshrabruje ostale države da sporove rješavaju uz pomoć treće strane.

Slovenski ministar kaže da je nakon Plenkovićevog govora “svakom Slovencu jasno da je dijalog s Hrvatskom nemoguć”.

“Arbitražni sporazum je bio potpisan pod okriljem EU-a. Potptredsjednik EK-a Frans Timmermans je ponudio svoju pomoć ako ne bi došlo do dogovora s Hrvatskom o implementaciji arbitražne presude. Mislim da će naš slijedeći korak biti da ga obavijestimo o tome što se u New Yorku dogodilo”, kazao je Erjavec u razgovoru za RTV Slovenija.

Dodao je da EK ima niz instrumenata kako bi države koje ne poštuju vladavinu prava uvjerila da se ponašaju drukčije.

“Znamo što EU čini u pogledu Poljske zbog pravosudne reforme koju provodi njihova vlada. EU može zamrznuti europska sredstva takvim državama. Ipak mislim da će u slučaju Hrvatske biti dovoljan i poneki oštar poziv u Zagreb”, kazao je Erjavec.

Po njegovim riječima, da bi se arbitražna presuda provela potrebna je suradnja Hrvatske, ali Slovenija “neke stvari može implementirati sama” prihvaćanjem nekih zakona u parlamentu koje je premijer Miro Cerar najavio za ovaj mjesec.

Zbog Plenkovićeva govora Cerar je u četvrtak navečer otkazao dogovoreni susret s hrvatskim premijerom u Zagrebu 27. rujna o rješavanju hrvatsko-slovenskog graničnog prijepora.

Ljubljana smatra da je arbitražna odluka konačno rješenje koje treba primijeniti, a Zagreb traži novo bilateralno rješenje spora koji dvije države opterećuje od raspada bivše Jugoslavije 1990-tih godina.

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

facebook komentari

Nastavi čitati