ZAGONETNE STEPENICE u katedrali Sv. Josipa u Santa Fe, New mexico.

2

U kratkim crticama ću iznijeti moj dojam o zagonetnim stepenicama. Priložena slika nije moja a stepenice točno izgledaju ovakove kako ih vidite na ovoj priloženoj sliki. Ja sam tu bio i sve mojim očima pregledao i vidio. Želim ovo moje usihćenje podijeliti sa svim ljudima dobre volje.

Grad Santa Fe je u saveznoj državi New Mexico-u-SAD… Zagonetno stubište već preko 130 godina privlači preko 250 tisuća posjetitelja godišnje. Mjesto atrakcije je kapela Loretto i u njoj Tajanstvena gradnja drvenih stepenica. Što čini tu kapelu drugačijom od ostalih? To je tzv. Čudo, koje u njoj postoji. Kako je došlo do tog Tajanstvenoga Čuda?

260592_10150206728618499_8356321_aPočet ću sa mojim iznenađenjem koje sam vido u konstrukciji ovog stubišta. Ja sam osobno po struki stolar i u građevini sam preko 42 godine. Bez pretjerivanja napravio sam preko stotine stepenica raznih vrsta i dimenzija. Ali ovo što sam vidio prošli tjedan, dan poslije hrvatske tragedije i samoubojstva Hrvatskog Viteza Zvonka Bušić, dakle 2 rujna 2013., zaslužuje jedno sažeto i ozbiljno pojašnjenje. U kapeli, bolje rečeno Katedrali Svetog Josipa gdje se nalaze ove stepenice, uzeo sam nekoliko listića koji su tu na raspolaganju turistima. Poslužit ću se izvorima iz tih listića i dati čitateljima koji govore, čitaju i razumiju hrvatski.

Događaju li se u današnja vremena još uvijek Čudesa? Čudesa u arhitekturi, inžinjerstvu ili izgradnji? Mi se nećemo truditi dati bilo kakav odgovor na ovo pitanje, ali vjerujemo da Častne setre Akademije Loretto i Gospe Svijetla (Academy of our Lady of Light) u gradu Santa Fe imaju definitivne ideje u pravcu ovog pitanja, Tajne gradnje stepenica.

Grad Santa Fe je osnovan 1610. i imao oko 30 stanovnika. (Je li grad Santa Fe tada imao 30 tisuća stanovnika ili država New Mexico, teško je razaznati iz ovih listića iz kojih ja ove izvore crpim, mo, Mile Boban, Otporaš) Prema nekim zapisanim dokumentima, Časne Sestre Loretta su napustile državu Kentucky u jesen 1852., prešle Mississippi kod Saint Louis i došle u Santa Fe, grad nastanjen Indijancima i Meksikancima. Problemi, oskudice, napadi Indijanaca i bolesti koje su podnijele Časne Sestre za vrijeme njihova putovanja čini jednu posebnu povijest.

Povijest Akademije Loretto.

Po riječima Sestre M. Florian, u izvorima “O Zagonetki Stubišta” Meksikanski stolari, (Ja bih ih nazvao zidari, mo. Otporaš) su završili gradnju škole za Časne Sestre nekoliko godina poslije njihova dolaska i prozvale ju Akademija Loretta Naše Gospe Svijetla. Nekih 21 godinu što su Časne Sestre napustile državu Kentucky, ovi isti stolari/zidari su sagradili jednu Kapelu gotičkog stila. Na zahtjev Biskupa Lamy-a kapela je napravljena po planu i modelu Svete Kapele iz Pariza. Širina kapele je bila 7 i pol metara sa 22 i pol metra dužine i 25 i pol metara visine, u pozadini sa potkrovljem za pjevački kor, (što bi mi rekli Kore ili Balkon, mo, Otporaš) Sestra Barbour ističe da je kapelicu dizajnira arhitekt P. Mouley i da je započeta 25.6.1873. g. i bila dovršena 5 godina kasnije uz cijenu od 30 tisuća dollara. Kada je kapelica bila dovršena otkrivena je jedna velika pogreška. Kapelica je bila krasna i lijepa kao i potkrovlje za kor, ali nije bilo stepenica ni načina kako se popeti na kor. Mnogo stolara/majstora je došlo vidjeti kapelicu i dali svoja mišljenja. Sve se je svodilo na jedan odgovor: Nema riješenja i nije moguće stepenice napraviti. Razlog je bio da je potkrovlje za pjevački kor bio previsok i da bi stepenice zauzele puno prostora u kapelici. Postavljalo se čak pitanje da li koristiti ljestve ili sagraditi novi balkon.

Časne Sestre su bile jako razpčarane i odlučile ništa ne dirati nego vjerovati u Čuda i moliti. Kako su Časne Sestre bile bliske sa svetim Josipom, bilo je normalno da se njemu mole, i da molitve budu uslišene. Zavjetovale su deveticu svetom Josipu u nadi da će naći riješenje njihovom problemu.

Prema priči, zadnji dan devetice pojavio se sjedi starac sa magarcem i sandukom punim alata. Starac je zatražio glavnu Sestru koja je odgovorna za kapelicu, a u to vrijeme to je bila Sestra Magdalena. Starac je od nje zatražio dopuštenje da sagradi stepenice. Sestra magdalena  je bila ushićena i sva sretna prihvatila je ponudu. Jedan izvor govori da je posao bio dovršen u kratko vrijeme, a drugi izvor tvrdi da je gradnja trajala od 6 do 8 mjeseci. Ne uzimajući u obzir trajanje gradnje, posao je bio završen a stepenice napravljene. Neke Časne Sestre koje su tu bile nazočne prilikom gradnje stepenica su zapisale i tvrde da se je starac koristio samo jednom pilom, jednom uglomjer, (škvarda ili vinko, mo, Otporaš) i jednim čekićem. još se prisjećaju da je sve unaokolo bilo dasaka i nekoliko drveni kanta punih vode i komadića drveta u njima. Kada je Majka Magdalena htjela platiti stolaru starcu, starcu nije bilo ni traga ni glasa. Čak ni lokalni dućani koji su prodavali stolariju su potvrdili da starac nije nikada kupio bilo kakvo drvo kod njih.

Kružna konstrukcija stepenica.

Stepenice koje je starac ostavio Sestrama kao poklon, imaju dva puna kruga od 360 stupnjeva, sveukupno 33 stepenice, bez središnjeg potpornog stuba. Stepenice su napravljene drvenim klincima a ne niti jednim jedinim čavlom. Cijela težina stepenica je pričvršćena za vrh potkrovlja/Kora i podnožja. Mnogi američki i strani Arhitekti su došli vidjeti kako te stepenice mogu stajati bez potpore. Svi su se divili ovim stepenicama a neki su čak govorili da će se stepenice raspasti čim se počmu koristiti, ali one su još tu i nakon 85 godina korištenja. Rukohvat (railing, mo. Otporaš) nije bio postavljen kad i stepenice nego tek nakon dvije godine kasnije. Spominje se da je jedna od časnih Sestara, Sestra Mary koja je tada bila djevojčica od 13 godina, izjavila kako su se ona i njene prijateljice penjale  po stepenicama sa strahom, osobito kada bi silazile na rukama i koljenima, jer nije bilo rukohvata. ja ih u potpunosti mogu razumijeti. Neki stručnjaci tvrde da su daske bile savijene na 7 dijelova unutra i 9 izvana. Također neki tvrde da takova vrsta drveta koja se olako savija ne postoji u New Mexico. Gdje je materijal bio kupljen ni dan danas se ne zna.

Osjećaj da će navoji otpasti.

Pričaju radnici koji su radili struju u potkrovlju: penjali smo se mnogo puta i silazili niz stepenice. Uvijek kada smo se penjali ili silazili osjećali smo da se sve trese u krugu od 360 stupnjeva i da će navoji ispasti. To nije samo mišljenje radnika. Glavna Sestra Ludavine, koja je bila nazočna kaže da je nekoliko puta doživjela kad se penjala i silazila da će navoji ispasti. Navodno to je Tajna graditelja.

Časne Sestre Akademije od Loretta vjeruju da su stepenice uslišenje njihovih molitva svetom Josipu. Žele da se to zabilježi debelim slovima. Čak neki pričaju da je starac koji je gradio stepenice bio Sveti Josip. Sestra Barbour kaže da je legenda o Čudnim stepenicama započela za vrijeme gradnje. Ne znam kako ćete prihvatiti ovu legendu ali se mora reći da stepenice izgledaju prekrasno, da su precizno napravljene i da su veliko umjeće za sve Arhitekte, pogotovo u vrijeme kada nije bilo tehnike kao danas. Ne treba zaboraviti da je starac imao samo nekoliko sonovnog alata, što bi moglo biti i odgovor na vaše prvo pitanje  u početku ovog teksta.

(1) Čudo. Ove stepenice su napravljene bez ljepila i bez čavala. (2) Čudo. Stepenice imaju 33 stube što označava 33 godine Isusova života na zemlji. (3) Čudo. Odakle je drvo došlo? (4) Čudo. Tko je bio taj starac koji je napravio bezplatno ove stepenice. (5) Čudo. Sve je ovo jedna velika Tajna, koja se svake nedjelje izgovara za vrijeme svete Mise: TAJNA VJERE!

Priredio i sastavio Mile Boban, Otporaš, za Kamenjar.info

facebook komentari

  • Ove stepenice su zbilja jedna velika tajna. Da li je ili nije fizički moguće napraviti kružne stepenice bez ikakvog potpornja je pitanje majstorluka. Da bi se moglo koliko toliko odgovoriti na ovo pitanje, potrebon je postaviti par pitanja, kao, recimo, (1) da novac nije u pitanju bili se uopće takove stepenice moglo danas napraviti, (2) ako bi koliko bi to sve skupa koštalo, (3) recimo da bi koštalo dva milijuna dollara, (3) dali je taj starac imao toliko novac u to vrijeme prije skoro 130 godina, (4) zašto taj starac nije uopće tražio novac bilo za kakovu stvar i peto (5) TKO JE BIO TAJ STARAC????

  • Ove stepenice su zbilja jedna velika tajna. Da li je ili nije fizički moguće napraviti kružne stepenice bez ikakvog potpornja je pitanje majstorluka. Da bi se moglo koliko toliko odgovoriti na ovo pitanje, potrebon je postaviti par pitanja, kao, recimo, (1) da novac nije u pitanju bili se uopće takove stepenice moglo danas napraviti, (2) ako bi koliko bi to sve skupa koštalo, (3) recimo da bi koštalo dva milijuna dollara, (3) dali je taj starac imao toliko novac u to vrijeme prije skoro 130 godina, (4) zašto taj starac nije uopće tražio novac bilo za kakovu stvar i peto (5) TKO JE BIO TAJ STARAC????