Pratite nas

Magazin

Zagrebački računalni savez već 18 godina potiče darovitost

Objavljeno

na

Zdravko Škokić vodi Zagrebački računalni savez od ljeta 1999. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, a nakon toga i Fakultet strojarstva i brodogradnje. Svoje školske i studentske obveze završavao je u roku i u prosjeku odlično. Na fakultetu je zavolio programiraje te je kao student dobio i prvu nagradu za znanstveni rad na tom području. Vremena je nalazio i za šport i glazbu. Iako je kraće vrijeme aktivno igrao i rukomet u tadašnjoj prvoj ligi, košarka mu je ostala športska ljubav broj jedan, a u dokolici napiše i poneku pjesmu.

Možete li nam predstaviti Zagrebački računalni savez?

Zagrebački računalni savez je neprofitna organizacija čije je djelovanje pretežito usmjereno prema školskoj djeci i mladeži. Projekt poticanja darovitosti na području programiranja i stvaralaštva u učeničkoj informatici i računalstvu, počeli smo oblikovati u ljeto 1999. te smo ga zatim postupno i ostvarivali. Organizirali smo raznovrsne radionice za sve uzraste, ljetne i zimske kampove te vlastita natjecanja i smotre, i na taj način dodatno potaknuli usavršavanje darovitih učenica i učenika.

Iza vas je već osamnaest godina rada, prilično vremena da se nešto napravi?
Da. Osamnaestu godinu ćemo napuniti u ljeto, a ideja je ostala nepromijenjena, živjeti za poticanje darovitih i odano služiti djeci i roditeljima.

Naglasak je na služiti?

Da, to je jedini način. Roditelji i djeca su naši suštinski “šefovi”.

Pa tko onda koga sluša?

Pa mi njih. Uglavnom. No omakne se i njima pa i oni poslušaju nas, ako je u pitanju nešto korisno. Naravno, kada je u pitanju neka aktivnost koju organiziramo, osnovni red se poštuje. Polaznici su izvrsni mladi ljudi kod kojih prolazi snaga argumenata. A golu snagu bez argumenata ne vole.

Je li na neki način mjerljiv taj doprinos saveza školskom sustavu ili je i to ona često viđena priča “puno svega, a mjerljivo ničega”?

To moraju ocijeniti djeca i roditelji. No do kraja 2016. godine organizirali smo i održali više od 8700 radionica, 57 kampova, 75 natjecanja s više od 460 programerskih “utakmica” ili ogleda (kola) s više od 2100 autorskih zadataka. Dijagrami kojima analiziramo uspješnost zagrebačkih učenika pokazali su izvanserijski rast u prvih 10 godina, kada se od nezapaženih nastupa došlo do gotovo 100% mjesta među prva tri. Znači da je i od nas bilo mjerljive koristi.

Prije nekoliko godina vidio sam kako učenici razredne nastave  (1. do 4. razred) programiraju i da ste i njih uključili u priču?

Da. Oni su započeli s programiranjem u ZRS-u prije trinaest godina, od školske godine 2004/2005.

Od tada imaju svoje radionice i kampove Programerska vijuga za poticanje rane darovitosti, natjecanja i malu programersku olimpijadu tako da je samo za njih održano više od 950 radionica i preko  pedeset  programerskih ogleda (kola) te jedanaest malih programerskih olimpijada.

Zahvaljujući vašem ustrajnom radu i rezultati su postajali sve bolji i bolji?

Trudili smo se i mi. Svakako. No roditelji, učenici i škole su ti koji su prepoznali nove programe i mogućnosti te su ih koristili kada im se uklapalo u obiteljske planove. Najvažnije je da imaju informaciju koja im može donijeti ubrzanje i novu kvalitetu u usavršavanju njihove djece. A za rezultate su uvijek “glavni krivci” učenici i njihove obitelji, tako da na kraju uvijek pobjeđuje učenička darovitost i marljivost te roditeljsko odricanje i upornost. Mi ne možemo biti u prvom planu jer smo tu zbog njih, a ne oni zbog nas…

Zapravo ste služili i Gradu Zagrebu koji je rastao na tom području?

Naravno. Zagreb se postupno  se sve više prepoznavao kao točka stvaranja i prinosa nacionalnoj darovitosti na području programerstva. Kulminacija je bila u periodu od 2006. do 2008., kada su zagrebački učenici osvojili 35 od 36 prvih mjesta na državnim natjecanjima. Bili su to najbolji rezultati u povijesti svih učeničkih natjecanja u školskom sustavu Republike Hrvatske, a naš projekt i postignuća u njegovoj realizaciji bili su prepoznati. Savez je za osobit doprinos promicanju učeničke informatike i računalstva dobio dva visoka priznanja Grada Zagreba – Nagradu Grada Zagreba i Medalju Grada Zagreba, kao jedina udruga u povijesti grada.

A škole?

Ako se služi djeci i roditeljima, u središtu pažnje moraju biti škole. Provođenjem izvanškolskih aktivnosti za učenike, ujedno se daje i doprinos središtu obrazovnog sustava, a to su škole. Mnogi ne primijete, no škole uvijek odrade onaj najveći i najvredniji obrazovni posao, a povrh toga i mnogo druge pozitive koja se izvana ne vidi i ne prepoznaje. Škole i vrhunski pojedinci u njima, godinama rade iznimno vrijedan posao skrbeći na različitim područjima za svoje darovite učenike, služeći svojim učenicima i njihovim obiteljima. Nama je drago kada škole prepoznaju i izvanškolske aktivnosti koje mogu pomoći i njihovim učenicima, pa i naše.

Kakvo je u školama u području programiranja?

Uvijek volim istaknuti sjajne primjere poticanja darovitih učenika, ne samo vlastitim usavršavanjem i radom njihovih nastavnika, programerskih zaljubljenika, nego i usmjeravanjem  svojih učenika u izvanškolske programe sa svrhom omogućivanja dodatnih mogućnosti za njihovo brže usavršavanje. Kao i u svakom poslu, najvažniji su ljudi, s velikm ‘Lj’.

Konačno ste u novim prostorima, što nedostaje?

Ah ne, nismo u novim prostorima. Prostor jesmo preuzeli ali je prostor u takvom stanju da nije ni postojala mogućnost da ga koristimo prije sanacije i preuređenja. Nije to bila situacija “plug and play”, useli i ‘ajde raditi. U tijeku je prva faza radova, pa zatim dolazi druga, treća… Ima tu još puno posla na uređenju, sve je vidljivo na ZRSObit donatorskoj stranici. Kako je na HRTV-u rekao  Franjo Kičić, otac najboljeg osnovnoškolskog programera u povijesti, zlatnog olimpijca Ivice,”imamo još jedan mali problemčić koji se zove milijunčić”.

Znači prva faza je u tijeku projekt se počeo realizirati, a nedostaje sredstava. Kada će biti useljenje?

Zavisno od prikupljenih sredstava. U prethodnim prognozama (željama) se nismo proslavili kao ni Ćiro Blažević, a odnemogli su nam neizravno i izvanredani izbori. No dao Bog da uselimo do jeseni.

Zašto ne pomogne i Grad Zagreb?

Grad Zagreb trajno najviše i pomaže.

Znači da ste i prvu fazu započeli sredstvima grada?

Ne. Prva faza je započeta vlastitim sredstvima u prostoru kojeg je dao grad.

Pa zašto Grad ne bi dao i financijsku potporu za uređenje barem jedne faze?

A zašto bi? No Grad je već dao i pozitivna prethodna mišljenja za ovaj projekt.

Oprostite, ali meni je logično da Grad Zagreb prednjači u ovakvom projektu?

Pa bez grada mi i ne bismo ni imali priliku urediti ovaj prostor, a na nama je da se borimo za naš projekt. A drago nam je i kada naš grad prednjači u mnogim stvarima, od skrbi o braniteljima do najbolje europske destinacije “Zagreb u Došašću” i zlatnih olimpijaca iz Dubrave i slično.

Projekt je sjajan, vidim da ste ga objavili prije više od dvije godine, zašto bi se za njega uopće trebalo boriti?

Zato jer mi ne možemo birati kojom brzinom će drugi prepoznavati ono do čega je nama stalo, a u poslu se uvijek dogode situacije koje traže dodatni angažman. Sreća je da oni s rezultatima iza sebe, brzo uoče i rado daju potporu pozitivnim projektima.

No dobro, kakav je odnos saveza s Gradom Zagrebom, treba li Grad više činiti?

Mi smo s tim odnosom više nego zadovoljni i trudimo se učiniti najviše što možemo, a bez trajne potpore grada ne bi nas ni bilo. No ako Grad na temelju prave informacije odluči da treba i više ili manje činiti, ili nešto popraviti, to će i učiniti.

Pitat ću vas za koji mjesec je li se i grad uključio u uređenje i odobrio sredstva za uređenje…

Rado ću odgovoriti.

Koliko je uopće važno imati takav centar za izvrsne učenike kao što je računalni savez?

Grad Zagreb je to davno prepoznao, a dodjelom novog prostora i posebno naglasio. Imati jedno specijalističko središte za izvanškolske aktivnosti gdje se okupljaju daroviti, usavršavaju i izmjenjuju iskustva, je razumno. Pogotovo za područje poput programiranja, koje je vrlo zahtjevno i specifično. A povrh toga i nije samo sebi svrha, jer se na kreativan način dodiruje s matematikom, fizikom i drugim srodnim područjima.

Na žalost, veliki broj ljudi u Hrvatskoj i Zagrebu ne zna se dobro služiti računalima…

Opća informatička pismenost je delikatan i za nas pretežak teren. No dobro je kada se svatko zna koristiti onoliko koliko mu treba, i kada može na jednostavan način dohvatiti sebi potrebno znanje. Dijelom i zbog toga u novom prostoru će se moći prihvatiti i različite ciljne skupine, osobe sa smanjenom pokretljivošću, umirovljenici i ostalo građanstvo, bit će dodatnog prostora i za studente…

dalje.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Magazin

Bujanec: Zaustavljanjem Thompsona žele spriječiti hrvatsko zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Ima li ijedna tema koja već godinama intrigira hrvatsku javnost i služi kao svojevrsna dijagnoza našeg društva od fenomena Thompsona?

On je figura oko koje se odvija ključna podjela u Hrvatskoj, na ove i na one, na jedne i na druge, na lijeve i na desne, gornje i donje

U nedjeljnjoj epizodi Božanstvene komedije na Laudato TV-u gostovao je poznati novinar s liberalne strane političkog spektra Jurica Pavičić i, kao njegov antipod s desne strane, Velimir Bujanec prenosi direktno.hr

U prvom je prilogu gostovao Jurica Pavičić, pisac i novinar. Na pitanje što mu sve smeta kod Thompsona, odgovorio je: “Jako učestalo koristi nacistički pozdrav kao priziv u svojoj pjesmi, to je temeljni razlog”.

“Tekstovi su impregnirani nacionalističkom mistikom koja je po mojem mišljenju zapravo poganska”, nastavio je, razgovarajući s novinarom katoličke televizije Laudato.

Kao proučavatelj kulture, rekao je, više voli gledište po kojemu se “prava ideologija vidi u stilu, a ne u tekstu”.

Ono što mu je posebno zanimljivo kod Thompsona jest, tvrdi Pavičić, što je “po svojem muzičkom idiomu najjugoslavenskiji glazbenik koji postoji”, pa mu je zato “na paradoksalan način drago da Thompsonova muzika postoji, jer pokazuje da postjugoslavenski nacionalizmi izviru iz istog jugoslavenskog supstrata”.

Priznajući da je opći društveni kontekst ranih 1990-ih bio ratni, Pavičić je ustanovio kako su mu zapravo i najsimpatičnije Thompsonove pjesme iz tih godina, a ne one “kolonijalne i molećive” kao “Stop the War in Croatia”.

Kao problem koji se javlja kasnije Pavičić je istaknuo “konstrukciju ideološke mistike koja se pojavljuje u kasnijim pjesmama, paravjersko djelovanje s mačem kao u kralja Arthura te neukusno korištenje benediktinskih oznaka”.

Bujanec: Zaustavljanjem Thompsona žele spriječiti hrvatsko zajedništvo

Završni gost Božanstvene komedije bio je urednik i voditelj emisije Bujica Velimir Bujanec.

Na početku priloga, Bujanec se osvrnuo na Thompsonov nedavni koncert na Šalati i novinare jednog portala koji su “obrijali svoje neuredne brade, istuširali se i okupali” i došli u ono za što su mislili da je VIP loža. Napisali su da tamo nisu vidjeli nikakve poznate osobe.

No očito su, nastavio je Bujanec, pogriješili mjesto, jer u toj svojoj VIP loži vidjeli ni Joea Šimunića, ni Željka Glasnovića, ni Željku Markić, ni Brunu Esih,.

Govoreći o medijskom praćenju Thompsonovih nastupa, Bujanec je rekao kako su ti novinari o koncertu na Šalati izvijestili “kao da su vidjeli Crnu legiju na ulazu u Staljingrad, krvavih očiju i čeljusti kao u vampira iz Sumrak sage”, a zapravo je riječ o “tisućama mladih koji su tri sata pjevali s Thompsonom i nisu željeli da napusti pozornicu”.

Na voditeljev upit zašto se u medijima stalno vrti jedna te ista priča, Bujanec je ustvrdio da je to zato jer se želi spriječiti “hrvatsko zajedništvo koje demonstrira Marko Perković Thompson”.

“To dolazi iz medija i udruga plaćanih iz hrvatskog državnog proračuna”, nastavio je, “koji se nikad nisu pomirili s nastankom suvremene demokratske hrvatske države, i koji nikada Marku Perkoviću Thompsonu neće oprostiti devedesete”.

O Thompsonu možemo govoriti na dva načina

Osporavaju HOS-ov pozdrav s jednakim žarom kao i kunu ranih devedesetih godina, a nju je osobno odobrio dr. Franjo Tuđman, dodao je.

“Možemo o Thompsonu govoriti na dva načina”, nastavio je Bujanec. “O svjetonazoru koji promiče, ali i o najkvalitetnijoj produkcijskoj razini, od bine i razglasa do rasvjete. Odite na koncert Rammsteina i vidjet ćete produkciju možda i nižu od Thompsonove”, rekao je.

To iritira ljevičare, jer oni bi željeli da se ništa ne čuje i da kvaliteta bude loša, zaključuje Bujanec. “Hrvatima je teško oprostiti uspjeh, čak i unutar same ljevice”, dodao je.

“Ja kupim svaki Thompsonov koncert, ne skidam ga s interneta jer želim pokazati da ga cijenim”, rekao je voditelj Bujice. “Koncert na Šalati je bio komercijalan, a lijevi izvođači imaju firme koje otkupljuju ulaznice i onda ih dijele svojim zaposlenicima”.

Thompson je čovjek koji na hrvatskoj glazbenoj sceni najviše puni proračun, poentirao je.

Snimajući prilog u kafiću na Šalati, voditelj i Bujanec našalili su se kako sjede baš na crnim stolcima. “Nadam se da nećemo završiti u Pupovčevom biltenu i izvješću State Departmenta”, rekao je Bujanec.

‘Thompsonov poster vjerojatno gađaju strelicama’

Na pitanje koketira li Thompson ipak malo s ustaštvom, Bujanec je odgovorio: “Mislim da promovira pozitivne hrvatske vrijednosti iz Domovinskog rata 1990-ih, koji je temelj hrvatske države”.

“Riječ je o ljudima koje žalim jer su 1990. godine izgubili svoju državu, koja se zvala Jugoslavija, i sada moraju pronaći krivca. Vjerojatno doma imaju Thompsonov poster i gađaju ga strelicama”, našalio se.

Na pitanje zašto Thompson ne prizna da je pjevao pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara” ako je to doista istina, Bujanec je odvratio kako poznaje Thompsonov životni i profesionalni put, te kako je ta pjesma namontirana u emisiji Latinica, gdje je Denis Latin djelovao sukladno svojim političkim uvjerenjima, i pustio audio verziju za koju nikad nije dokazano da reproducira Markov glas. “Riječ je o podvali, što je on već i demantirao”, dodao je.

“Interesantno je kako je to problem, a nije problem kada ministri iz Milanovićeve bivše Vlade pjevaju ‘od Vinkovci do Pakraca nema više pravoslavca’, ili kada Stipe Mesić u Australiji pjeva ustaške pjesme, ili kada Drago Pilsel baca kamenje na sinagoge u Argentini. Ali zašto je njima to oprošteno? Ako izdaš Hrvatsku i primiš 30 srebrnjaka, sve ti je oprošteno, a ako ostaneš na hrvatskom putu onda ti ništa neće biti oprošteno”, rekao je Bujanec.

Mi smo svi žrtve onoga što Trump u svojim istupima zove “fake news”, istaknuo je.

“U Slunju sam bio svjedok kad je policajac procijenio da je na koncertu 50 000 ljudi, a kasnije se ispričao Thompsonu u backstageu, da su na nalog iz Karlovca morali objaviti da ih je bilo samo 15 000”, prisjetio se Bujanec.

Je li Hasanbegovićev poklon marcipanska ploča?

Ne želim opet uvaliti Bernardića kao s čestitkom za svadbu, rekao je Bujanec, “ali znam mnogo ljevičara i liberala koji vole Thompsonove pjesme. Glazba nema politički predznak”.

Na voditeljevo pitanje o tome kakv je Thompson osobno, Bujanec se prisjetio svoje nedavne svadbe.

Ustvrdio je da je to što mu je Thompson pjevao na svadbi možda i najveći dar njegovoj ženi, kojoj su dva strica poginula u Vukovaru, a borili su se s HOS-ovim pozdravom “Za dom spremni” i Thompsonovom pjesmom “Bojna Čavoglave”.

“I meni je to bio najljepši dar, uz ploču koju mi je poklonio dr. Zlatko Hasanbegović, iako neću reći je bila od marcipana ili nije”, našalio se.

Što se tiče Thompsonove osobnosti, Bujanec se prisjetio anegdote sa svojeg vjenčanja gdje su za istim stolom sjedili Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Ivo Banac i njegova supruga Andrea Feldman, koja je često percipirana kao osoba liberalne orijentacije, i koja je ostala šokirana nakon što je upoznala Thompsona, ustvrdivši da on uopće nije onakav kakvim ga prikazuju lijevi mediji, nego topla osoba koja zrači ljudskom, domoljubnom i kršćanskom energijom.

Na pitanje o najdražoj pjesmi Bujanec je odgovorio da mu je to “Ljutu travu na ljutu ranu”, a na molbu da zapjeva je odgovorio:

“Ja se u životu mislim baviti samo novinarskim poslom, a to bi bila potpuna antireklama. I Dante bi se zgrozio kada bih zapjevao”, zaključio je, pokazujući na sliku Dantea Alighierija, maskote emisije.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO – Žestoka rasprava u Otvorenom: Borci koji su poginuli braneći Hrvatsku 1991., nisu birali mjesto gdje će poginuti

Objavljeno

na

Objavio

Treba li ukloniti ploču poginulim pripadnicima HOS-a iz Jasenovca? Je li na njoj stari hrvatski pozdrav ili dio ustaške ikonografije? Kako će Vlada riješiti ovaj slučaj?

Bila je to tema večerašnje emisije Otvoreno u kojoj su gostovali povjesničari Zlatko Hasanbegović, Tvrtko Jakovina i Ante Nazor te dubrovački biskup Mate Uzinić.

Za dom spremni je ustaški pozdrav, ali zakonita znamenja HOS-a trebaju se isticati bilo gdje u Hrvatskoj te ploča HOS-a u Jasenovcu treba ostati, rekao je zastupnik i povjesničar Zlatko Hasanbegović u večerašnjoj emisiji Otvoreno na HRT-u.

Povjesničar Ante Nazor rekao je da je činjenica da se taj pozdrav u tom obliku javlja tek u razdoblju ustaškog pokreta. – Međutim, kad govorimo o ploči u Jasenovcu, govorimo o ploči HOS-a, borcima koji su poginuli braneći Hrvatsku 1991., nisu birali mjesto gdje će poginuti – rekao je Nazor.

Rekao je da ima razumijevanja za to da taj pozdrav dijelu stanovnika nije prihvatljiv, ali da oni moraju prihvatiti da drugima nisu prihvatljivi neki drugi simboli. Na pitanje kako bi on riješio situaciju odgovorio je: – Ja bih razgovarao, sigurno ne bih postavio na tom mjestu, međutim, kad je već postavljeno, mogu razumjeti one koji su postavili tu ploču – rekao je Nazor.

– U svakom slučaju, ta je ploča tu gdje je i ja je ne bih micao bez dogovora – dodao je. Nazor je rekao da su oni koji su radili amblem HOS-a imali na umu NDH i ustaški pokret, ali da je takav kakav je i da bi najgore bilo micati dijelove tog amblema. – Ovo je trenutak kada jasno treba reći da je Hrvatska stvorena na Domovinskom ratu – poručio je Nazor. Povjesničar Tvrtko Jakovina rekao je da je ZDS ustaški pozdrav te da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović slagala ili nije znala ili su joj krivo napisali da je to stari hrvatski pozdrav.  – Ta ploča opterećuje Hrvatsku, a zašto je premijer, koji ima sve poluge u rukama, ne može maknuti, to je druga stvar – rekao je Jakovina.

Zlatko Hasanbegović rekao je da je i kao povjesničar i kao političar jasno rekao da nema nikakve sumnje da je ZDS neodvojivi dio baštine ustaškog pokreta te da se u tom cjelovitom obliku ne pojavljuje prije razdoblja ustaškog pokreta i kasnije NDH. Druga činjenica je, rekao je, da napose 2017. godine u modernoj Hrvatskoj nema razloga za posezanje za bilo kakvim simbolima propalih političkih baština ili poražene NDH, posebice mladih ljudi jer to mogu zlorabiti oni koji u svakoj hrvatskoj državi vide ustašku državu. Spomenuo je Univerzijadu 1987., kada na logu nije bilo slova U već stilizirani Y. Međutim, rekao je, zakonita znamenja HOS-a trebaju se isticati bilo gdje u Hrvatskoj. – Ulazimo u jedan vrlo sklizak teren stanovitog licemjerja, da ta ploča ne može biti u Jasenovcu – mjestu, ne radi se o spomen području – a da može biti negdje drugdje. To je potpuna besmislica – rekao je Hasanbegović.

Dodao je da ne bi trebao kontekst Drugog svjetskog rata i logora jedini obilježiti Jasenovac. Jasenovac je bio mjesto instrumentalizacije, rekao je, dodajući da se zalaže za nastavak povijesnih istraživanja kojima bi se utvrdila cjelovita istina o logoru. Rekao je da Jakovina, koji je rekao da je u logoru poginulo oko 90.000 ljudi, barata ciframa. – Ova kontroverza je nametnuta od stanovitih politikanata koji su je iskoristili u svrhu političke trgovine i ucjene HDZ-a, koji je nažalost pristao na te ucjene. Odvija se jedna vrsta političke trgovine – rekao je Hasanbegović te u tom kontekstu spomenuo potpredsjednika Vlade Predraga Štromara.

Nazor je rekao da kad govorimo o HOS-u ne možemo govoriti o fašističkim amblemima i postrojbama. – Štitili su tadašnji Ustav, bili su podređeni regularnim postrojbama – rekao je Nazor. Jakovina je rekao da se nikada u nijednoj emisiji nije govorilo o uništavanju partizanskih spomenika. – Trg maršala Tita je pomaknut, ali ustaška ploča je ustala, s ustaškim sloganom – rekao je Jakovina. Jakovina je rekao da je prvi predsjednik Franjo Tuđman maknuo šefove HOS-a kako bi te postrojbe bile inkorporirane u Hrvatsku vojsku. – Nije pošteno prema Hrvatskoj vojsci da se naglašava mala skupina – rekao je Jakovina. Nazor je rekao da taj pozdrav nije bio dominantan, ali je postojao.

Hasanbegović je na pitanje o eventualnom mijenjanju imena novih ulica rekao da nije bilo riječi ni o kojem konkretnom imenu osim Trga maršala Tita. Rekao je da 2017. u Zagrebu imamo ulicu “zloglasnog” Vlade Ranogajca. – Postoje stvari o kojima treba raspravljati, ne možemo ih ignorirati, možemo lamentirati o okretanju budućnosti, ali mi zapravo ne raspravljamo o prošlosti. Kada raspravljamo o vrednotama na kojima počiva moderna hrvatska država, mi zapravo raspravljamo o budućnosti – rekao je Hasanbegović. Odgovarajući Jakovini rekao je da je upravo Tuđman odlikovao Matu Skeju, ratnog zapovjednika HOS-a. Biskup dubrovački Mate Uzinić rekao je da mi u Hrvatskoj još nismo završili Drugi svjetski rat te da nas to koči. Podržao je rad Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima kako bismo otkrili pravu povijest. – bilo je žrtava i na jednoj i na drugoj strani kao što je bilo i zločinaca na jednoj i na drugoj strani. A mi ne trebamo biti pripadnici niti jedne niti druge strane, nego trebamo pokušati graditi, stvarajući jedan konsenzus vezano i za jednu i za drugu stranu, zajedničku stvarnost – rekao je Uzinić.

Dodao je da mu se čini da se u našem društvu svaki put kako nekako krenemo naprijed se iz ormara izvuče argument koji se nekako tiče povijesti. – Nisam pobornik nekih teorija zavjere, ali taj tko to stalno izvlači na površinu ne čini dobro ovom hrvatskom društvu – rekao je Uzinić. – To stalno vraćanje natrag nije dobro – dodao je. Hasanbegović je rekao da podjele iz prošlosti ne mogu nestati te da se ne može stvoriti zajednički sveobvezujući pogled na prošlost. – Ne trebamo posezati za totalitarnim pristupom gdje bi se nametnuo, dekretirao jedan zajednički pogled na prošlost – rekao je Hasanbegović, dodajući da moramo doći do minimalnog suglasja o tome na kojim temeljima počiva Hrvatska. – HOS treba ostati jer je HOS-ova ploča s tim simbolom isključivo dio baštine koja je nastala nakon 1990. godine – rekao je Hasanbegović. Jakovina je rekao da ustaški pozdrav nema mjesta nigdje u Hrvatskoj, a Hasanbegović je rekao da se u ozbiljnoj državi zapravo uopće ne može voditi raspravama treba li spomen-ploča sa zakonitim obilježjima bilo gdje biti istaknuta. Uzinić je rekao da ne smatra da su zabrane rješenje. – Mi smo pjevali potajno Bana Jelačića kad je bio zabranjen, sada kada je dozvoljen, nitko ga više ne pjeva – rekao je biskup.

facebook komentari

Nastavi čitati