Zakonska odredba protiv psovke u NDH

6

            Ustaške su vlasti pokrenule značajnu akciju protiv psovanja i psovki, o čemu svjedoči i naredba Ministarstva unutarnjih poslova u kojoj se objašnjava podrijetlo psovke (kletve) i izriču se zakonske mjere u slučaju njihove upotrebe.

“Kao posljedica bivših nastojanja, da se hrvatski narod pobalkanči, zaostao je mjestimice u zemlji običaj kletve. Pod kletvom se ne razumijeva samo kletva imena Božjega, sveca ili uzvišenih stvari, kletva oca i majke, nego i u obliku kletve izrečena prostačina svake vrste. Tog se običaja prihvatila naročito gradska i seoska mladež, koja je bila napose izvrgnuta takvom neprijateljskom nastojanju.”

“Da se taj ružni i sramotni običaj iz hrvatskog naroda posve iskorijeni dužne su sve javne vlasti bditi i nastojati, da svaki takav psovač bude prijavljen upravno redarstvenoj vlasti koja će ga kazniti zatvorom od 30 dana, a u slučaju opetovanja 2 mjeseca. Osim službenika javnih vlasti svatko je zvan, da psovača i izustitelja prostota prijave, jer će se samo tako sramotni običaj psovanja i prostote temeljito iskorijeniti iz hrvatskog naroda.”

Navedena zakonska odredba čitana je u katoličkim crkvama tri naredna tjedna, poslije nedjeljne mise, a bila je podupirana propovijedima, prigodnim člancima i brošurama. Članci protiv psovke objavljivani su još potkraj 1944. što govori da je psovka bila široko rasprostranjena, da je borba protiv nje morala biti dugotrajna i provođena s dosta upornosti. Hrvatski list, od 9. kolovoza 1942., donosi članak u kojemu se govori o provođenju spomenutog zakona u Sarajevu. Članak navodi kako su Srbi donijeli psovku u Hrvatsku te kako se psovanjem čovjek spušta na razinu najgore i najniže životinje. “To je bijedna i niska navika, koja je u naš narod unesena sa svrhom, da snizi njegovu kulturnu razinu.” (Hrvatski list, br. 186, 1942: 6) Dalje se govori kako su djelatnici Župske redarstvene oblasti u Sarajevu počeli s kažnjavanjem psovača. U samo jednom danu uhićeno je oko 20 ljudi, koji su kažnjeni zatvorskom kaznom u trajanju od 30 dana, nepretvorivo u globu.

Otporaš

 

facebook komentari

  • kvot

    Je li Petar Brzica psovao dok je klao?

  • kvot

    Je li Petar Brzica psovao dok je klao?

  • Srbi su koješta loša donijeli u Hrvatsku. Ugledajmo se u druge narode u Europi, da ne iđem dalje, sa kojima Srbija ne graniči, ti narodu uopće ne beštijaju, jer im to nije u rječniku. Nema naroda na kugli zemaljskoj koji bi se mogli pohvaliti da su nešta dobra naušili od Srba. Sve što bi se moglo naušiti od Srba, kada bi to narodi htjeli, je mržnja, psovka, kletva, i slično tome.

  • Srbi su koješta loša donijeli u Hrvatsku. Ugledajmo se u druge narode u Europi, da ne iđem dalje, sa kojima Srbija ne graniči, ti narodu uopće ne beštijaju, jer im to nije u rječniku. Nema naroda na kugli zemaljskoj koji bi se mogli pohvaliti da su nešta dobra naušili od Srba. Sve što bi se moglo naušiti od Srba, kada bi to narodi htjeli, je mržnja, psovka, kletva, i slično tome.

  • Nezavisna Država Hrvatska je bilo pravo ime, je naslov knjige Ilije Barbarića koju je napisao i prije tri (3) godine izdao u Splitu. Ilija Barbarić (1922-) je bio zapisničar u Jasenovcu od 1942 pa do kraja postojanja Sabirnog Logora jasenovac, tj. do početka svibnja 1945. U toj knjigi Ilija Barbarić opisiva – jer mu je to bio posao – sve pojedinosti što se je deđavala u Jasenovcu; koliko je osoba došlo a koliko otišlo iz Jasenovca. U tim opisima Ilija Barbarić kaže da je samo 2 tisuće osoba umrlo u Jasenovcu od raznih bolestiju, među kojima i nasilne smrti. Knjiga je vrlo zanimljiva i preporučujem ju svima a posebice kvotu koji iz mržnje na hrvatstvo sve na pamet govori. Za njega bi se moglo, i to s pravom citirati ona narodna izreka: KRIVO DRVO SLOMI A NE ISPRAVI!

  • Nezavisna Država Hrvatska je bilo pravo ime, je naslov knjige Ilije Barbarića koju je napisao i prije tri (3) godine izdao u Splitu. Ilija Barbarić (1922-) je bio zapisničar u Jasenovcu od 1942 pa do kraja postojanja Sabirnog Logora jasenovac, tj. do početka svibnja 1945. U toj knjigi Ilija Barbarić opisiva – jer mu je to bio posao – sve pojedinosti što se je deđavala u Jasenovcu; koliko je osoba došlo a koliko otišlo iz Jasenovca. U tim opisima Ilija Barbarić kaže da je samo 2 tisuće osoba umrlo u Jasenovcu od raznih bolestiju, među kojima i nasilne smrti. Knjiga je vrlo zanimljiva i preporučujem ju svima a posebice kvotu koji iz mržnje na hrvatstvo sve na pamet govori. Za njega bi se moglo, i to s pravom citirati ona narodna izreka: KRIVO DRVO SLOMI A NE ISPRAVI!