Žalbena rasprava 2. dan – Bruno Stojić

0

Danas je s izlaganjem počeo odvjetnik Kahn. On se u prvom djelu svog izlaganja poptuno oslonio na izdvojeno mišljenje suca Antonettia u nepravomoćnoj presudi u svezi tumačenja Tuđmanovih transkripata. On je pohvalio sveobuhvatni, totalistički pristup suca Antonettia cijeloj građi kao primjer kako treba procjeniti i obrazložiti Tuđmanove transkripte u cjelini. Zatim je citirao neke Tuđmanove rečenice iz nekih transkripata a koje pokazuju upravo suprotno od onog što mu pripisuje tužiteljstvo.

Druga stvar koja je u njegovom izlaganju bitna tiče se naoružavanja Muslimana, a o tome smo već napisali jedan status (pogledati dolje). Treća stvar koja je bitna tiče se opet sela Duša. On je u svezi s pogibijom 7 civila u kući Kemala Šljive naveo kako uopće nije dokazano da se radi o tenku, i kako svjedok Andrew Williams na kojeg se jučer pozvala Gustaffsonka nije u svom iskazu potvrdio da se radi o tenku. Isto tako, Kahn je uvjerljivo obrazložio kako se nije moglo utvrditi da je taj cilj bio civilni. Dodao je i da Kemal Šljivo nije svjedočio pred ovim sudom već je njegov iskaz ušao „na papiru“ po pravilu 92bis, a što je onemogućilo obranu da protuispitivanjem dovede u pitanje njegov iskaz.

Zatim je sučelio tužiteljstvo s njihovim vlastitim tezama iz optužnice u predmetu Hadžihasanović-Kubura-Alagić, gdje su oni navodili kako, kad i gdje su Muslimani napadali HVO, dok sad u ovom predmetu, po njima, ispada kako je samo HVO napadao. Spomenuo je i Mladićeve dnevnike, i ponovio kako su to nepotkrijepljeni dokazi iz druge ruke za koje obrana nije imala pravo protu-ispitivanja. Dodao je kako Stojić nije kriv po optužnici koja mu se stavlja na teret, i naveo višekratnu povredu njegovih prava kao optuženika.

Senka Nožica, druga Stojićeva odvjetnica, usredotočila se na obaranje UZP-a kao pravne kvalifikacije. Počela je od činjenica da je predstavnik NR Kine u Vijeću sigurnosti UN-a, a prilkom izglasavanja odluke o osnivanju ICTY-a ostavio ogradu u svezi kvalifikacije UZP-a a isto je učinio i predstavnik Velike Britanije. Ona je zatim navodila cijeli niz pravnih razloga zašto UZP, a pogotovo njegov treći vid nije pravno održiv. Istakla je i da su optuženici nepravomoćno osuđeni po prvom i trećem vidu UZP-a. Kao primjer dobrog definiranja UZP-a navela je obrazloženje odluke suda u predmetu Brđanin. Kasnije je cijelu tu pripremu iskoristila da bi na primjeru svog branjenika ukazala na neodrživost kvalifikacije UZP-a u njegovom slučaju. Spomenula je i ono što tužiteljstvo naziva „zajednički cilj UZP-a“ a to je „stvaranje Banovine Hrvatske“. S tim u svezi citirala je presudu Martiću gdje je rečeno da bilo koji politički cilj sam po sebi ne može biti definiran kao zločin. I zato, dodala je, kao krajni cilj morao je biti naveden neki zločin, a ne politički cilj, ne ulazeći u to koliko je i takva ocjena tužiteljstva i većine u raspravnom vijeću ispravna, a nije ispravna već površna.

Što se tiče tužiteljstva, sve te face tamo izgledaju kao da ih je George Soros osobno klonirao u kakvom laboratoriju. To je hrpa ignoranata koja se pravi blesava, a nedostatak argumenata nadoknađuju uvredama i bjednim pokušajima emotivnih opisa počinjenih zločina, tipa „strašni, krvavi zločin“ a onda povezuju naše političke uznike, bez ikakvih referenci, s tim zločinima. Prva je nastupila Barbara Goy. I tu smo čuli opet istu matricu kao i jučer. Opet se čita optužnica i oni paragrafi iz nepravomoćne presude koji njima idu u korist. Jedino što iz njenog izlaganja vrijedi izdvojiti je njen osvrt na 54. i 55. Stojićevu žalbenu osnovu, gdje je ona išla dokazivati da je postojao međunarodni sukob i stanje okupacije. Međutim, ona se tu opasno zaigrala pa se totalno pogubila. Najjače reference su joj bile dosuđeno u predmetima Blaškić, Kordić-Čerkez i Naletilić-Martinović. A dokazi koje je potezala, mislimo na dokumente, su bili u najmanju ruku upitni.

Tako je primjerice rekla da je „HV sudjelovala u napadu na Prozor 23. listopada 1992. godine i da je taj napad izvršila ´brigada Filipović´.“ Osim što u HV-u ne postoji i nikad nije postojala „brigada Filipović“, ona je navela i totalno krivu referencu, a to je P02627. Naravno da smo isti tren išli provjeriti o čemu se tu radi. Međutim, taj dokaz je zapravo izvješće promatračke misije Europske zajednice na tri stranice, i postoji samo na engleskom jeziku, i tiče se „postojanja snaga HV-a u srednjoj Bosni“. Taj dokument, kao i navode o postojanju HV-a u srednjoj Bosni srušila je obrana Maria Čerkeza u žalbenom postupku u predmetu Kordić-Čerkez tako da na te besmislice nije potrebno dalje trošiti vrijeme. Zatim je navela dokument P02043 a radi se zapravo o tome da Arif Pašalić prema gore kuka kako ga napada HV. To nema veze s ničim. Isto kao ni njena interpretacija Petkovićevog dokumenta pod referencom P03466. Jedino što stoji je činjenica koje je već utvrđena u presudi Kordiću (paragraf 76.) je da je španjolski bataljun UNPROFOR-a izvjestio da je HV od HVO-a u studenom 1993. Preuzela crte obrane od Stoca do Blagaja. Međutim, to ne podupire njenu tezu o direktnoj intervneciji jer je ona „zaboravila“ napomenuti da su te crte koje je HV preuzela bile crte obrane prema Srbima, a ne prema Muslimanima.

I njene teze o sveobuhvatnoj kontroli svele su se na koncu na selektvno izvlačenje rečenica predsjednika Tuđmana iz transkripata i priču o plaći, odnosno o dodatku na plaću koje je plaćala HV, ali to smo već do detalja objasnili u našim stausima i bilješkama o međunarodnom sukobu, pa koga to detaljnije zanima nek pogleda naše statuse od prije par dana, i naše bilješke.

Što se tiče „stanja okupacije“ ona nije mogla definirati koji je to dio teritorija držao HV, nego je rekla kako je HVO djelovao kao „agent Hrvatske“ i samim time to je okupacija. Prenesno, ti Ante, Mate, Jure iz Mostara, Uskoplja ili Viteza koji si svojim puškom branio svoju kuću, ti si zapravo okupator, a da toga nisi ni svjestan. Treba li ovu glupost dalje obrazlagati? Naravno, tu je i stalna mantra tužiteljstva, pozivanje na odluku Ustavnog suda BiH iz rujna 1992. Godine kojom se ukida i Herceg-Bosna i HVO, a da pritom ne objašnjava što su i Herceg-Bosna i HVO radili kao priznati subjekti, primjerice u Washingtonskom sporazumu.
Nakon Barbare Goy pojavio se neki izrazito nekulturni ćelavi tip koji se nije ni predstavio na početku svog izlaganja kao što nalažu običaji lijepog ponašanja na sudu, pa ni mi prema njemu nećemo biti pristojni. On je cijelo vrijeme lagao, trolao, provocirao, a reference su mu bile vrlo tanke. Dok je izgovarao bezočne laži, kao na primjer da je „HV useljavala u stanove u Mostaru iz kojih su prethodno bili izbačeni Muslimani“ prozivao je Stojića da laže. Sveudilj je natezao Stojićevu odgovornost kao da je Stojić kakav supermen koji pucajući od viška energije i sposobnosti bilokacije stiže sve i svugdje samo da bi činio zločine nad Muslimanima, a koje u međuvremenu, kako smo vidjeli iz dokumenata koje je prezentirao odvjetnik Kahn, naoružavo!? Dakle te iste Muslimane, valjda zato da ga jednog dana netko ne bi mogao optužiti da čini zločine nad nenaoružanim muslimanskim pučanstvom. Tko je tu lud? Kaže, Stojić je kriv jer je jednim aktom pohvalio Kažnjeničku bojnu, a na čelu te bojne je bio Tuta koji je osuđen za ratne zločine. I slijedom toga, Stojić je zločinac! Valjda nikome ne treba objašnjavati zbog čega je ova teza potpuno idiotska.

Zatim je naveo neke primjere navodnih zločina u Mostaru, pa je nakitio sve pričom da Stojić, ne samo da je sudjelovao u tome nego da je „imao mjesto u prvom redu gledališta tog krvavog teatra“. Kakav bjedni pokušaj teatralne patetike!

Zatim je išao rušiti Khanovu tezu o dokumentu 2D00311 (dokument generala Zagorca o slanju oružja i streljiva Oručeviću i Stojiću) i izblamirao se do kraja. Branio je i autentičnost i pravilnu verifikaciju Mladićevih dnevnika od strane većine u raspravnom, vijeću, i ni to nije učinio kako treba pa je te njegove prispodobe Kahn u dodatnom vremenu obrane suvereno odbacio.

Dakle, u dodatnom vremenu, Kahn ne samo da je srušio sve teze tog ćelavog nekulturnog tužitelja, nego je uspio pokazati i kako Stojićev angažman u Mostaru, i u svezi s tim vojna djelovanja koje mu je ćelavi kao zločin stavio na teret, nisu bila u svrhu počinjenja zločina, nego u svrhu stjecanja vojne prednosti.

Bilo je tu još puno toga, neke stvari su se ponovile od jučer, a neke nisu toliko bitne, pa ćemo, kao što smo rekli, to obraditi nekom drugom zgodom, kad budemo imali više vremena.

Za kraj ipak ćemo dodati da je u zadnje dvije minute Senka Nožica vrlo uvjerljivo raskrinkala laž tog ćelavog tužitelja, o tome da je „HV useljavao u stanove u Mostaru iz kojih je prije toga iseljavao Muslimane u svrhu etničkog čišćenja bla bla“. Nožica je pokazala da nije bila riječ o HV-u nego o HVO-u, odnosno pripadnicima HVO-a, da oni nisu iseljavali Muslimane nego ulazili u stanove koje su napustili Srbi još 1992. godine , i da to nije bila trajna nego privremena mjera, kao i to da su potpuni istu stvar činili i Muslimani s druge strane Neretve.
Sad pogledajte koliko je ta gola istina koju je iznijela Nožica u neskladu i disproporciji s konstrukcijom ćelavog tužitelja i nadređenih mu u tužiteljstvu, na čelu s Bramertzom.

To vam je otprilike ta razlika, kao što je to razlika između svih argumenata tužiteljstva i ona dva šarlatana iz raspravnog vijeća u odnosu na argumente obrane i časnog suca Jean Claude Antonettia!

HBŠestorka / Kamenjar

facebook komentari