Žalbena rasprava 4. dan – Milivoj Petković

1

U ime obrane generala Petkovića izlagala je odvjetnica Vesna Alaburić. Ona je napravila jednu vrlo kvalitetnu power-point prezentaciju u kojoj je ne samo poljuljala, nego i u potpunosti srušila teze tužitelja kojima se priklonila većina u raspravnom vijeću po pitanjima.

1. Etničko čišćenje kao sredstvo i cilj provođenja UZP-a

2. Zapovjed Milivoja Petkovića od 30. lipnja 1993. o razoružavanju i izoliranju muškaraca- Muslimana u HVO-u nije u svrhu etničkog čišćenja nego iz sigurnosnih razloga

3. O glavnom cilju UZP-a s naglaskom na „promjeni granica“

4. O Gornjem Vakufu kao „ishodišnoj točki realizacije UZP-a“

5. O HVO-u kao nelegitimnoj vojsci i „okupacijskoj sili“

Bilo je tu još natuknica, ali da ne širimo priču previše, prijeći ćemo na stvar.

Alaburić je svoju prezentaciju počela statističkim podacima kojima vas sad nećemo previše zamarati, možda tek spomenuti da od ukupnih zločina nabrojanih u optužnici, na ubojstva spada 7% i da je ubojstvo utvrđeno na 3 lokacije po UZP-1 (direktna odgovornost) a na svim ostalim po UZP-3 (ekstentzivirana posredna odgovornost). Alaburić je navela kako je to sve u presudi u tolikoj mjeri razbacano da je gotovo nemoguće sve pohvatati. Na primjer, za ubojstva po UZP-u za prostor općina Prozor i Jablanica osuđen je samo Prlić, a za nehumano postupanje u detenacijskom centru Heliodrom samo Stojić i to po oba vida UZP-a i 1. i 3.

Alaburić je istakla činjenicu da tijekom cijelog muslimansko-hrvatskog sukoba HVO nikad nije napao niti jedno nebranjeno selo (ona se referira samo na prostor koji pokriva optužnica, a u kojem nema onog djela Lašvanske doline koji obuhvaća onu herojsku enklavu Vitez.Busovača, ali mi tvrdimo da isto vrijedi i za taj prostor,. Dakle za Ahmiće, Gaćice, Donju Večerisku itd. Sve su to bila branjena sela, dok primjerice Grabovica nije bila branjeno selo u vrijeme kad su Muslimani tamo počinili zločinački masakr nad Hrvatima, već je to selo bilo iza crta, dublje u području kojeg su kontrolirali Muslimani).

Etničko čišćenje

Alaburić se referirala na zaključke u vezi s etničkim čišćenjem koji stoje u paragrafima 41.-44. u svezku 4. Nepravomoćne presude. U paragrafu 41. navodi se kako „…Vijeće ocjenjuje da dokazi pokazuju da je postojao samo jedan jedinstveni i zajednički zločinački cilj: Cilj dominacije Hrvata u HR HB putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva“ Alaburić precizno konstatira kakoza čitav paragraf 41. ne postoji niti jedna jedina referenca.

Ni u paragrafu 42. ne postoji niti jedna jedina referenca, a u njemu se najavljuje obrazloženje stavova većine u vijeću, naravno, uz suprotno mišljenje Antonettia o svim konstatacijama i zaključcima u vezi s postojanjem zajedničkog zločinačkog cilja. Tu dolazimo do paragrafa 43. koji je jedan od najvažnijih ako ne i najvažniji paragraf u cijeloj presudi, i na kojeg su se do sad referirale sve obrane naših političkih uznika. Teza o „promjeni strukture stanovništva“ koja se navodi u tom paragrafu laži na dvije reference pod brojem 120 a to su P00089 odnosno Tuđmanov transkipt od 27. prosinca 1991. i na P00021, a tu je riječ o 6 stranice knjige Ante Valente. Alaburić je s pravom zaključila kako se u cijelom transkriptu od 27. prosinca 1991. kao ni u cijeloj knjizi Ante Valente (a ne samo ovih 6 stranica koje se navode u fusnoti) nigdje ne spominje etničko čišćenje, bilo kao sredstvo, bilo kao cilj provedbe političke platforme.

Nakon toga, Alaburić na ekran stavlja sheme i skice koje pokazuju strukturu stanovništva po općinama. Prvo Gornji Vakuf, pa Jablanica, pa Prozor, pa Mostar, pa Vareš itd.

U svezi s Gornjim Vakufom, Alaburić je pokazala onaj dokument koji pokazuje da nije bilo etničkog čišćenja u selima Uzričje i Hrasnica, a mi smo to već obradili ovim statusom:

https://www.facebook.com/7444073989…

Dodala je kako je od 50 sela u općini G.Vakuf HVO napao tek 4 sela, kao da nakon siječanjskih borbi u ta 4 sela nije više bilo sukoba sve do travnja iste godine. Poentirala je na način da je pokazala da etnička struktura stanovništva u općini Gornji Vakuf/Uskoplje nije promjenjena nakon sječanjskih borbi odnosno nakon onog što tužiteljstvo naziva „početkom realizacije UZP-a“.

U vezi općine Jablanica, Alaburić ne negira da je ATG Kažnjeničke bojne HVO-a počinila zločine u selima Sovići i Doljani, ali da nije točno da je 450 muslimanskih civila iseljeno iz Sovića. Pokazuje dokument iz kojeg se vidi da su Pašalić i Halilović od HVO-a zatražili autobuse koji bi tih 450 civila prebacili u Jablanicu, HVO im izlazi u susret i daje im te autobuse, ali oni ne mogu do Jablanice zbog fizičkih zapreka na komunikaciji pa se privremeno odvoze u Gornji Vakuf, a nakon par tjedana, kad se situacija smirila, vraćaju ih u Jablanicu. Zaključila je kako u općini Jablanica nakon borbi u travnu 1993. nije promjenjena struktura stanovništva.

U vezi općine Prozor, Alaburić napominje kako čak ni vijeće nije utvrdilo da je bilo etničkog čišćenja prij kolovoza 1993. a to se, čak i da je točno (a nije) ne uklapa u tezu o UZP-u. Također, Alaburić tvrdi kako nije bilo iseljavanja na datum 26. Svibnja 1993. Godine, ali zbog vremenskog ograničenja nije htjela to elaborirati, tek je uputila žalbeno vijeće na žalbeni podnesak obrane generala Petkovića str. 63.-67. u kojem detaljno elaborira ovu tezu.

Ni u općini Prozor nema promjene strukture stanovništva na štetu Muslimana u periodu za koji se tvrdi da je realiziran zločinački plan etničkog čišćenja. Ista stvar je i za područje Mostara. Ista stvar i za područje Vareša, s tim da, ona nije dodala, ali mi bi dodali, tamo je bilo promjene strukture stanovništva, ali ne na štetu Muslimana nego na štetu Hrvata.

Zbog svega iznesenog, Alaburić je zaključila da reference koje se spominju u paragrafima 43. I 44. jednostavno ne drže vodu.

Zaključila je da nema osnove za tezu o etničkom čišćenju kao cilju UZP-a. Nakon toga, sudac Meron je za nju imao pitanje koje se zapravo sastojalo od dva pitanja: Odakle joj ti dokumenti i demografski podaci, i jesu li to iznijeli pred raspravnim vijećem. Alaburić je odgovorila da je dio toga iznijet pred raspravnim vijećem, ali nisu išli tako široko jer je po optužnici svih 26 zločina bilo u svrhu počinjenja UZP-a, a tek nakon presude kad se vidi da je to praktčki reducirano na etničko čišćenje znaju na čemu su, pa sad koriste priliku pojačati tu argumentaciju, a sve je u skladu sa statutom i pravilima, da su dokumenti o tome u spisu, , a da su demografski podaci iz popisa stanovništva 1991. godine a koji se također nalaze u spisu ovog predmeta.

Petkovićeva zapovjed od 30. 06. 1993.

Kao uvod u temu o Petkovićevoj zapovjedi od 30. lipnja 1993. godine kojom se zapovjeda razoružavanje i izolacija muslimanskih muškaraca u HVO-u, Alaburić je prvo rekla nešto o kontekstu u kojem se sve događa. Pa je prvo pokazala dokument Armije BiH od 17. travnja 1993. s područja Konjica, gdje podnositelj ovog izvješča Esad Ramić u ime 4. Korpusa ABiH kaže „što prije završiti posao u Konjicu pa krenuti u protivudar na dva pravca, Jablanica-Mostar i Konjic-Prozor-Rama.“ (refrenca 4D00599) Taj „protiv-udar“ nije ništa drugo nego napad, odnosno nastavak ofenzive ABiH na položaje HVO-a.

http://www.solidfiles.com/v/8N7Venv…

http://www.solidfiles.com/v/4ALwN4A…

Nakon ovoga, Alaburić pokazuje još jedan dokument, informaciju koju je sačinio glavni štab ABH u Sarajevu istog tog spornog 30. 6. 1993. A u kojem se može lijepo vidjeti koji su sve teritoriji osvojeni u napadu ABiH na HVO (referenca 2D01389). Također, ovdje se vidi namjera spajanja 4. i 6. Korpusa Armije BiH odnosno težnja za spajanjem snaga iz Mostara s onima iz Jablanice, a što bi u vojnom smislu značio kraj HVO-a u tim područjima.

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/NotIndexable/IT-04-74/ACE106759R0000436599.pdf

Nakon toga. Alaburić sve to pokazuje na mapama, dakle koji su sve teritoriji osvojene u napadu Armije BiH na HVO za više područja, ali na žalost mi u toj brzini nismo uspjeli pohvatati sve reference, pa vam pokazujemo samo one u srednjoj Bosni koje smo uspjeli pohvatati (ostalo ćemo rješiti kad izađu transkripti). Dakle, referenca 4D00561 situacija u ožujku/travnju:

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/Indexable/IT-04-74/ACE104365R0000432104.jpg

I referenca 4D00565, situacija u listopadu

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/English/Exhibit/Indexable/IT-04-74/ACE104369R0000432108.jpg

Alaburić je navela i kako je u lipnju 1993. Armija BiH napala,. Osvojila i etnički očistila Travnik i Kakanj.

Navela je ona još puno toga, ali za ovu bilješku ovo će biti dovoljno.

Alaburić je zatim podsjetila kako je u svom izlaganju Jadranko Prlić rekao da je HVO bila jedina multi-etnička vojska u BiH. Ona se složila s tom konstatacijom dodajući kako je HVO formiran kao zajedničk vojska Hrvata i Muslimana na prostoru HZ HB. Prisnažila je ovu tvrdnju dokumentom iz lpnja 1993. kodine kojeg je sačinila personalna uprava odjela obrane HVO-a. (Referenca 2D00150) Iz tog dokumenta vidljivo je da u nekim formacijama HVO-a ima preko 50% Muslimana, a prije ovog datuma bilo ih je još više.

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/NotIndexable/IT-04-74/ACE102916R0000429794.pdf

Alaburić je malom digresijom objasnila zašto koristi izraz „Muslimani“ a ne izraz „bošnjaci“, zato jer ovi drugi u vrijeme o kojem ona govori jednostavno nisu ni postojali.

Nakon toga. Vesna Alaburić pokazala je čitav niz dokumenata iz kojih je vdljivo kako je Armija BiH u planiranju ofenzive na HVO računala na te Muslimane u sastavu HVO-a. Pa tako imam dokaz pod referencom 4D00033 u kojem između ostalog stoji „Pozvati sve Muslimane, članove HVO-a da se stave na stranu svog naroda

http://www.solidfiles.com/v/DkLa2Vp…

Pa dokazni predmet broj 4D00034 gdje stoji: „Uspostaviti saradnju s našim vojnicima u HVO-u“

http://www.solidfiles.com/v/k3RAyZG…

Pa imamo dokazni predmet 4D00035 u kojem se spominje „poseban plan informisanja“

http://www.solidfiles.com/v/q6PZyDj…

http://www.solidfiles.com/v/WwLNmxK…

Pa imamo primjerice, dokazni predmet broj 4D00473 gdje izvjesni Bajro Pizović piše i prijeti zapovjedniku brigade HVO-a Knez Domagoj rječima „Pazi koliko Muslimana imaš u jedinici“

http://www.solidfiles.com/v/dmG26eB…

http://www.solidfiles.com/v/aW35Nzy…

Tu je naravno i majka svih zapovjedi o Muslimanima u HVO-u, u kojem se spominje „izvršeno je uvezivanje sa našim ljudima u HVO-u“ ili „ Ljudstvo iz HVO Čapljina ima zadatak da zauzme s. Tasovčiće i most u Čapljini s ciljem da ne dozvoli dovodjenje snaga iz Metković“ i još „- zauzimanje grada Stolac sa našim ljudima u HVO-u …“ Riječ je o zapovjedi Arifa Pašalića od 2. svibnja 1993. godine (referenca 4D00036)

http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/Anex_genezi_sukoba_hvo_i_abih6/7029.pdf

I opet, bilo je tu još dokumenata koji pokazuju isto, ali opet nismo uspjeli sve pohvatati. Nu, mislimo da će ovo biti i više nego dovoljno.

Ovo je dakle najobičnija izdaja. A kako je rekla Vesna Alaburić, niti jedan razumni presuditelj o činjenicama ne može smatrati da su mjere da se ta izdaja zauzda pokrenute u svrhu etničkog čišćenja.

I sad pazite, ovo je vrlo bitno. Andrew Pringle je britanski časnik koji je u ovom predmetu svjedočio kao svjedok-ekspert tužiteljstva za vojna pitanja. Pringle nam je inače poznat jer je u istom svojstvu svjedočio i u procesu protiv Gotovine. S druge strane, Milan Gorjanc je svjedok-ekspert obrane za vojna pitanja. I Pringle i Gorjanc, suočivši se s ovim dokumentima, zaključili su da je postupak Muslimana u HVO-u ravan izdaji, i da su mjere koje su po tom pitanju poduzete od strane generala Petkovića bile razumne i u svojstvu poboljšanja sigurnosti HVO-a i zadržavanja povoljnijih izgleda u vojnom sukobu, dakle za stjecanje vojne prednosti, a ne u svrhu etničkog čišćenja. Ovo valja ponoviti: i svjedok-ekspert obrane i tužiteljstva složili su se tezom koja ide u prilog obrani. A to što se većina u vijeću s tim nije složila to je problem većine u vijeću. Sad kad smo to rješili red je pokazati i tu famoznu Petkovićevu zapovjed od 30. lipnja 1993.

Referenca na dokument je P3019. http://www.solidfiles.com/v/2Z74zLe…

http://www.solidfiles.com/v/rZK78Mg…

Kao što i sami vidite u točki 8. Ove zapovjedi stoji kako Muslimane u HVO-u valja razoružati i izolirati, a vojno sposobne muškarce u muslimanskim selima izolirati, a žene i djecu ostavljati na miru u kućama/stanovima. To nije zapovjed za etničko čišćenje niti je to svrha ove zapovjedi. Svrha ove zapovjedi je ono oko čega su se složili eksperti obrane i tužiteljstva.

Dakle, imamo kao prvo izdaju, kao drugo imamo gubitak teritorija na području Mostara kao posljedicu te izdaje, i kao treće imamo realnu mogućnost gubitka cijele općine Mostar. Logičan odgovor na te činjenice je upravo Petkovićev postupak. Tu nema eničkog čišćenja.

A nema ni stanja svijesti (mens rea) kod Petkovića za počinjenje zločina. Nema odija prema Muslimanima. Štoviše, kronološki poredani dokumenti koje je izdavao Petković pokazuju upravo suprotno, da je on cijelo vrijeme inzistirao na smirivanju situacije, da je slao zapovjedi i naputke nižim zapovjednicima HVO-a u kojima je od njih tražio smirivanje situacije, suradnju s Muslimanima, ustrojavanje zajedničkih zapovjedništava gdje god je to moguće, pa čak i zapovjedi za sankcioniranje onih pojedinaca i nižih zapovjednika u redovima HVO-a koji su ekstremni i koji s naše strane provociraju sukobe s Muslimanima. Također, pokazan je i dokument gdje Petković govori Haliloviću kako je Hrvatska protiv promjene granica BiH jer u Hrvatskoj ima tzv „sao krajinu“ koja se želi odcjepiti od Hrvatske i pripojiti RS-u i Srbiji, pa bi bilo kakav hrvatski zahtjev za promjenom granica BiH stvorio presedan kojim bi se pomoglo krajiškim Srbima. Alaburić je dodala: Časni sude, to je tako logično i tako očito da nema potrebe dalje elaborirati.

Pokažimo sad neke od Petkovićevih zapovjedi iz vremena onog što tužiteljstvo naziva „početkom realizacije UZP-a“

1. Zapovjed od 11. siječnja za Zrinka Tokića koji je zapovjednik brigade Ante Starčević iz Gornjeg Vakufa (referenca 4D00354) u kojem Petković Armiju BiH naziva „saveznicima“

http://www.solidfiles.com/v/m3MzGej…

2. Zapovjed od 13. siječnja zapovjednicima u Travniku, Vitezu, Busovači, Prozoru, Konjicu, Jablanici i Gornjem Vakufu (referenca P01115) gdje se traži uspotavljanje kontakta s muslimanskom stranom, spriječavanje pokušaja nižih zapovjedništava da silom pokušju rješiti probleme, gdje god je moguće s Muslimanima uspostaviti zajedničke timove itd

http://www.solidfiles.com/v/p3rPvKP…

3. Zapovjed od 18. siječnja (referenca P01190) u kojoj se traži izbjegavanje sukoba jer ne odgovaraju ni nama ni Muslimanima

http://www.solidfiles.com/v/gWvKzDa…

4. Zapovjed od 20. siječnja za zapovjednika Šagolja u Konjicu (referenca 4D00433) kojom se traži uspostava kontakta, i navodi kako mu je Pašalić obećao smirivanje situacije (što pak znači da je Petković to od njega tražio)

http://www.solidfiles.com/v/zdYkmRR…

5. Zapovjed od 27. Siječnja (referenca P01322) kojom se traži zabrana ofenzivnih djelovanja, uspostava kontakta, rješavanje problema pregovorima itd

http://www.solidfiles.com/v/QkL7N3P…

6. Pismo Seferu Haliloviću od 9. veljače (referenca 4D00075) gdje ne treba pojašnjavati ništa, dokument je čitak, unutra sve piše.

http://www.solidfiles.com/v/MgLqAQd…

http://www.solidfiles.com/v/VvLyn2y…

7. I jedna zapovjed od 1. lipnja kad je već u tijeku ljuta ofenziva ABiH, a Petković i dalje u točki 5. Traži da se, gdje god je to moguće, pregovorima s Muslimanima pokuša smiriti situacija, a u točki 4. Istog dokumenta traži postupanje s civilima i imovinom u duhu međunarodnih konvencija (referenca P02599)

http://www.solidfiles.com/v/GDL8a5y…

Osim ovog, pokazan je i jedan video isječak iz tog vremena u kojem general Petković kaže kako je bolje 10 godina pregovarati nego 1 dan ratovati, a to je potuno u duhu maksime miroljubive politike Predsjednika Tuđmana.

Mi smatramo da se na sve ove teške argumente koje potvrđuju tezu da Petković nije imao nikakvo stanje svijesti za počinjenje zločina po UZP-u, nego upravo suprotno, da je sustavno, i čak kad je bilo najteže, radio na smirivanju stanja, a da je njegova, po tužiteljstvu i većini u vijeću „sporna“ zapovjed u stvari bila samo potez opravdan krajnjom vojnom nuždom i ništa drugo!!

A ono što je najbolje u cijeloj toj priči, jest činjenica da su ti Muslimani iz HVO-a, za vrijeme dok su bili izolirani u detenacijskim centrima, imali i plaću, i radni staž, i sva ostala prava kao da su i dalje na prvoj crti. Em su bili na sigurnom, em su imali sva prava kao i HVO na prvoj crti. (referenca na dokument 4D01466)

http://icr.icty.org/LegalRef/CMSDocStore/Public/BCS/Exhibit/Indexable/IT-04-74/ACE107077R0000437006.jpg

Dakle, mjera koja je poduzeta, kako je rekla Alaburić, nije bila diskriminatorna, jer oni nisu bili presumpirani civili i predstavljali su realnu sigurnosnu opasnost i ugrozu.

Još malo o bitnom. HVO je bio legalna i legitimna sastavnica oružanih snaga BiH ma što god Ustavni sud BiH mislio o tome. To pokazuju i slijedeći dokumenti.

1. Sporazum Petković-Halilović od 20. travnja 1993. godine (referenca P02002), gdje u točki 1. ovog dokumenta jasno stoji „BiH Armija i HVO su legalne vojne snage Republike BiH s istim tretmanom“

http://www.solidfiles.com/v/RqLmWAX…

http://www.solidfiles.com/v/RqLmZK6…

2. Zajednička izjava Alije Izetbegovića i Mate Bobana uz svjedočenje dr. Franje Tuđmana od 25 travnja 1993 godine (referenca P02708)

http://www.solidfiles.com/v/X2NWgAj…

http://www.solidfiles.com/v/VvLyZpm…

3. Dodatak prethodnoj zajedničkoj izjavi o ustroju zajedničkog zapovjedništva Armije BiH i HVO-a (referenca P02901)

http://www.solidfiles.com/v/537yprz…

S obzirom da su sva ova tri dokumenta, a ima još cijela hrpa ovakvih dokumenata, nastale daleko nakon odluke Ustavnog suda BiH iz rujna 1992. godine kojom se poništavaju HZ HB i HVO, jednostavno ostaje ništetna. A ako već nekom nabijaju na nos te odluke, koja, da se ne lažemo, nije pravosudna već politička odluka, onda su to mogli nabijati i Izetbegoviću, Haliloviću i ostalima, koji se jednako tako ponašaju prema toj odluci Ustavnog suda, kao ništetnoj. Eto, čak i Sefer i Alija u nečemu mogu biti u pravu.

Nastavlja se..

HB Šestorka / Kamenjar

facebook komentari

  • sjena

    Samo ova skračena verzija odbrane gener.Petkovića u izvedbi izvanredne odvjetnice Alaburić ,pokazuje svu neutemeljenost i politikanstvo Haškog suda ,a što je još važnije tešku izdaju hrvatske politike prema stradanjima i borbi Hrvata u BiH

    za dom !