Pratite nas

Žalosno je što se Matić ispričava jednom ratnom dezerteru!

Objavljeno

na

Žalosno je što se Matić, koji je Bozanića usporedio s Miloševićem, ispričava jednom ratnom dezerteru, umjesto da se založi da stradalnici ljetuju na Brijunima, a ne u – šatorima!

Nakon što su časni i ugledni hrvatski branitelji, članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, uz ostalo objavili da ukoliko Rade Šerbedžija nakon 23 godine poslije srpske okupacije Grada Vukovara dođe u njihov grad, u pratnji svjetski poznate glumce Angeline Jolli, za koju su pojedini mediji prigodom nedavnog “gostovanja” Šerbedžije u Sarajevu napisali da će posjetiti Grad junaka, uz nazočnost aktualnog ministra branitelja, koji se predstavlja i kao njihov veliki prijatelj, da ukoliko se to uistinu i dogodi da su oni – spremni.

Nemaju kažu ništa protiv slavne glumice, ali imaju protiv čovjeka koji je 1991., kad ga je Hrvatska javnost najviše trebala, tu istu Hrvatsku napustio i otišao prvo u Srbiju, pa čak i u Vukovar (pod okriljem Slobodana Miloševića) snimati i filmove (“Dezerter”). U tom filmu Šerbedžija je glumio glavnu ulogu, srpskog oficira JNA, a film proglasio “antiratnim”. Nakon toga, dok se u Hrvatskoj ginulo ovaj je umjetnik jedno vrijeme s obitelj živio u Sloveniji, a zatim se odselio u London, pa u SAD, da bude što dalje od rata i ranjenoga Vukovara.

Pa, kad je već bio “tamo daleko” mogao je poput brojnih naših športaša i umjetnika biti hrvatski “ambasador”, govoriti Amerikancima i drugima da je Hrvatska napadnuta, da tamo teče krv nedužnih ljudi, mogao je izraziti svoje žaljenje, ali sve je to izostalo. Jednog dana, nakon rata, na velika vrata vratio se u Hrvatsku, kao da se ništa nije dogodio. Odmah su mu pružili sve i sva, pa čak i Brijune za njegovo obiteljsko kazalište, koje i dalje obilno financira Republika Hrvatska. Na Brijunima Šerbedžija već 12 ili 13 godina ljetuje zajedno sa svojim prijateljima i obiteljima, dok oni koji su stvarali hrvatsku državu dobrim dijelom kopaju po kantama za smeće.

Nikada nije organizirao neku značajniju humanitarnu akciju za hrvatske branitelje, a poglavito za napaćene Vukovarce. Sad kad su mu iz vukovarskog Stožera zamjerili sve to i štošta drugo, ne braneći mu ni jednoga trenutka da dođe u Vukovar (koliko je puta već mogao doći s prijateljem Matićem u tih 23 godine?), ali onda su neki mediji u Sarajevu objavili da se sprema s velikom glumicom u posjet hrvatskom svetom gradu, a da mu je organizaciju toga čina povjerio nitko drugi nego navodno ministar Matić.

Mi smo, naravno, prenijeli tu vijest, a Stožer je na to rekao svoje. Međutim, nakon cjelokupne ove medijske “hajke” oglasio se ministar Matić, čovjek koji je napisao knjigu “Ništa lažno”, a za koju je Branko Borković rekao da bi trebala nositi naslov “Sve je lažno”, koji je dobio najmanje desetak i više odličja i priznanja za hrabrost od svojih zapovjednika u Vukovaru Dedakovića i Borkovića (tko ga ih je za njih predložio, neprestano pita Borković), ispričao se ratnom dezerteru Radi Šerbedžiji “što se mora braniti od prijetnji koje mu upućuje nepotpisani autor iz Stožera” te ustvrdio kako je nevjerojatna i zastrašujuća lakoća s kojom se ljude u Hrvatskoj optužuje i linčuje. On za članove Stožere također ističe da je “ova skupina zaglavljena u prošlosti te da je sadašnjost i budućnost  zapravo i ne zanimaju”.

Potom dodaje i ovo: “A a upravo se sve ovo dogodilo da velikom hrvatskom (da, gospodo, hrvatskom glumcu Radi Šerbedžiji) i mojoj namjeri da gospodin Šerbedžija bude posrednik u uspostavljanju komunikacije s Angelinom Jollie i organizaciji njezinog eventualnog dolaska u Vukovar”. (sic!)

Ministar se potom, kao na jedan od “tisuću” tenkova koje je sam uništio u Vukovaru, obrušio i na moju malenkost vrijeđajući me i klevećući da sam “neki trećerazredni novinar (od jedan do deset i to nije loše!) minornih portala i novina te (čujte sad ovo?) te tobože publicist, koji k tomu, s Vukovarom ima veze koliko i on s, recimo, Ludbregom” (aludirajući na mjesto mojeg rođenja). Istina, moji prijatelji nisu četnici ala srpski izbornik Mihajlović i slični,a još manje Šerbedžija i takvi. Kad je ova vijest o Šerbedžiji, Angelini i Matiću objavljena, ministar se nije trudio da je demantira, pasalo mu je to, a sada krivi nas da smo mi krivi za što nismo.

Nitko Šerbedžiju, ministre, nije napao što je druge nacionalnosti, to je laž, (što se toga bojite, pa ne će valjda i vas netko u vezi time nešto pitati). Prije bi bilo da je ministar branitelja trebao osuditi one koji su velikom Šerbedžiji tolike godine iznajmljivali i iznajmljuju dio Brijuna, gdje noga hrvatskih stradalnika Domovinskog rata ne može ni kročiti, a vi ste g. Matiću trebali biti prvi da se založite da članovi obitelji poginulih i nestalih svake godine ljetuju na Brijunima, a ne kod kuće ili na Otoku mladosti pod šatorima. Tamo nema mjesta za dezertere.

Tijekom svog mandata dužni ste se ispričati hrvatskim junacima zbog čega niste objavili Registar dezertera, profitera i izdajica, zbog čega češće odlazite na obljetnice antifašista-partizana nego na obljetnice iz Domovinskoga rata, zašto su vas napusti svi vaši tzv. savjetnici te koliko vas Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata uopće i podržava. Mandat će vam brzo proći, brže nego što mislite. Osim toga, već ste se svojedobno ispričali udovicama Domovinskog rata koje ste svojim neprimjerenim izjavama uvrijedili “do groba” – njih i njihovu djecu, a ako se sjećate bili ste toliko drski i bezobrazni da ste i jednog kardinala Josipa Bozanića usporedili sa Slobodanom Miloševićem (!), pa ste se i njemu nakon toga javno ispričali zbog svoje “grube i  neodmjerene izjave”.

Kad su generali Markač i Gotovina bili na robiji i osuđeni nikada vas nismo vidjeli ni čuli da im dajete potporu, a kad su se vratili, eto vas prvoga u zrakoplovu s njima iz Haaga. Nikada niste osudili one koji za hrvatske branitelje kažu da su “povlašteni”, a  ako ste ih osudili – “pojeo vuk magare”! Znam, vas je naviše smetao moj tekst o tome da ste, kako ste izjavili, bili “silovani u ratu”. Pitao sam vas jeste li za to podnijeli kaznenu prijavu? A to je bilo prije 23 godine. Zvali ste hrvatske branitelje da budu sudionici “Parade ponosa”, obećavali odličje Junak Domovinskog rata “Blago Zadro” i štošta drugo, ali od svega toga niste ništa ili malo učinili. Sada vam je ipak najvažniji Šerbedžija. Nu, nije on jedini, ministre, koji je pobjegao iz Hrvatske kad se ginulo.

Morat ćete se ispričati i ostalim šerbedžijama, a Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara (poznajete li nekog od njihovih članova)  pokušajte pomoći oko okončanja njihove akcije oko raspisivanja referenduma, dođite na njihove manifestacije, budite prvi kad je trebalo.

Ako sam vas svojim pisanjem kao “trećerazredni novinar” uvrijedio što sam spomenuo Šerbedžiju, duboko vam se ispričavam, i baš me briga, vodite i dalje ratne dezertere po Vukovaru (samo iz vama znanih razloga).

Mladen Pavković

kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati