Pratite nas

Istaknuto

ZAMJERIO SE UDBI: Roman Leljak bi mogao dobiti 3 do 5 godina zatvora

Objavljeno

na

Specijalno slovensko državno tužiteljstvo provo istragu protiv Leljaka jer je govorio o uništavanju i krađi državne arhivske građe koju je Udba obavila početkom 1990. godine. Zbog tog »kaznenog djela« mogao bi dobiti tri godine zatvora, a zbog Udbine »olovke«, koju je pokazao u parlamentu, pet godina, piše Zdravko Vladanović / 7Dnevno

[ad id=”93788″]

Nakon što smo prošloga tjedna javnosti učinili dostupnu vijest da Romanu Leljaku prijeti zatvorska kazna od pet godina, i to samo zbog toga što je u slovenskom parlamentu pokazao »olovku« i ukazao na moguće posljedice javne dostupnosti te specijalne i po život opasne naprave koju je Udba koristila za takozvanu tihu likvidaciju političkih protivnika jugoslavenskog komunističkog režima, slovensko pravosuđe ovih dana podiže novu optužnicu kojom ovom neustrašivom slovenskom istraživaču prijeti s još tri godine zatvora – ukupno osam.

Naime, specijalno slovensko državno tužiteljstvo provodi istragu protiv Leljaka zbog sumnje da je na sjednici slovenskog parlamentarnog povjerenstva za ljudska prava, održanoj 14. ožujka 2015. godine u Ljubljani, počinio kazneno djelo tako što je govorio o uništavanju i krađi državne arhivske građe od strane Udbe početkom 1990. godine.

Provala u prostorije Slovenske komercijalne banke

U svom izlaganju istaknuo je zanimljivu i znakovitu činjenicu da su nepoznati počinitelji prije nekoliko godina u kasnim noćnim satima provalili u prostorije Slovenske komercijalne banke i u privatnim sefovima bankovnih trezora tražili novac i druge dragocijenosti. U jednom od tih sefova umjesto novca i dragulja pronašli su brojne tajne dokumente Udbe iz vremena bivše jugoslavenske državne zajednice. Kako ti dokumenti nisu bili predmet pljačkarskih interesa, oni su ostali nedirnuti, pa su već sljedećeg dana postali predmetom interesa slovenske tajne službe. Za razotkrivanje misterija ovih tajnih dokumenata pronađenih u privatnom sefu jedne komercijalne banke zadužen je državni službenik odnosno tajni agent Mladen Romih, koji i danas radi u Sovi.

Umjesto zahvalnosti prema čovjeku koji već godinama argumentirano ukazuje na ozbiljne manjkavosti ne samo u slovenskom postkomunističkom tranzicijskom društvu, nego i u slovenskom državnom aparatu, uvelike opterećenom kojekakvim privatnim korumptivno-krimilalnim interesima, slovenski se pravosudni aparat optužnicama obrušio na Leljaka. S obzirom da nikome ozbiljnom iz pravne struke ne može biti prihvatljiv sadržaj optužnog akta kojim se kazneno tereti ovaj neumorni slovenski istraživač arhiva to stoga s pravom i posve logično postavljamo pitanje – zašto slovenske državne vlasti rade ovaj pravosudni cirkus? Odgovor na takvo pitanje može se pronaći samo kroz sagledavanje ukupnosti istraživačkog rada i javnog publicističkog djelovanja Romana Leljaka u protekla tri desetljeća.

Slična praksa njeguje se i u Hrvatskoj

Indikativna je činjenica što je kaznenu prijavu protiv Leljaka podnijela upravo slovenska tajna služba, očito s prikrivenom namjerom onemogućavanja daljnjeg istraživanja nezakonitog posjedovanja arhivske građe iz vremena komunističke Jugoslavije, pa tako i one skrivene u trezoru Slovenske komercijalne banke. Takve i tome slične pojavne oblike bilježimo i u Hrvatskoj. Notorna je činjenica da je osim slovenskog i hrvatski javni prostor još uvijek poprilično kontaminiran ucjenama pojedinaca iz političkog i javnog života koji dolaze iz redova političkih stranaka koje baštine komunističku ideologiju i udbašku praksu. Prema slovenskom Zakonu o arhivskoj građi iz 2006. godine, sva arhivska dokumentacija, pa tako i građa ovoga tipa koja je nastala do 17. svibnja 1990. godine, mora se predati na čuvanje u instituciju – Slovenski državni arhiv. Osim toga, jako zabrinjava činjenica što slovensko pravosuđe ovaj zadnji postupak, povezan s nalazima iz trezora Slovenske komercijalne banke, provodi po demoktratski neprihvatljivim pravilima uskraćujući pravo optuženom na odgovarajuću obranu. Cijeli je postupak obavijen velom tajne, što u naravi uvelike suspendira ustavno načelo vladavine prava i time slovensko prtavosuđe vraća u praksu iz vremena komunističkog totalitarizma.

Naime, kaznena prijava Sove protiv Leljaka i zapisnik o salušanju proglašen je državnom tajnom i nije mu dozvoljeno, da te dokumente osobno pročita i da jih fizički i preuzme.

Upravo ovakvi primjeri, koji i dvadeset šest godina od formalnog ukidanja komunističkog totalitarizma, upućuju na zaklučak o potrebi razotkrivanja i rasvjetljavanja (lat. lustratio – rasvjetljavanje) istine o prošlom i vremenu u kojem sada živimo.

Stop istraživanju najveće grobnice hrvatskoga naroda!

Razgovarajući s Romanom Leljakom stekli smo dojam da nema te sile koja ga može ustrašiti i obeshrabriti na njegovom istraživačkom putu i potpunom razotkirivanju komunističko-partizanskih zločina počinjenih ne samo u rudarskom oknu nazvanom po svetoj Barbari u Hudoj jami, nego i u drugim jamama diljem Slovenije. Za one koji su neupućeni i neiformirani i ovdje napominjemo činjenicu da je slovenska zemlja najveća grobnica hrvatskog naroda. Jednako se tako odnosi i prema zločinima počinjenim nakon svršetka II. svjetskog rata koje je počinila Udba nad slovenskim i hrvatskim državotvornim domoljubima. Stoga se ovdje s pravom postavlja i pitanje pravne zaštite istraživača koji je posljednih godina otkrio i javnosti predočio brojna misteriozna ubojstva koja je Udba počinila nad pripadnicima hrvatske političke emigracije u zapadnoeuropskim zemljama, kao što su Stjepan Crnogorac i Nikica Martinović. Zar doista netko misli da će tim sramotnim optužnicama zaustavit Leljaka u njegovom humanističkom i viktimološkom pohodu na civilizacijsku sahranu više od tri tisuće posmrtnih ostataka iz Barbarina rova u Hudoj jami?

Pa valjda je krajnje vrijeme da se tih dvije tisuće Hrvata, sedamsto Slovenaca i oko četiri stotine Nijemaca nakon punih sedamdeset godina ekshumira iz rudarskog okna i sahrani na dostojanstven način. Na svu tu silnu mržnju koju prema ovom hrabrom čovijeku gaje pojedine interesne skupine u Sloveniji i u Hrvatskoj potrebno je odgovoriti na više mogućih načina, pa tako i činom hrvatskoga državnog odnosno institucionalnog poštovanja, odajući Romanu Leljaku najviše priznanje.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati