ZAMJERIO SE UDBI: Roman Leljak bi mogao dobiti 3 do 5 godina zatvora

4

Specijalno slovensko državno tužiteljstvo provo istragu protiv Leljaka jer je govorio o uništavanju i krađi državne arhivske građe koju je Udba obavila početkom 1990. godine. Zbog tog »kaznenog djela« mogao bi dobiti tri godine zatvora, a zbog Udbine »olovke«, koju je pokazao u parlamentu, pet godina, piše Zdravko Vladanović / 7Dnevno

[ad id=”93788″]

Nakon što smo prošloga tjedna javnosti učinili dostupnu vijest da Romanu Leljaku prijeti zatvorska kazna od pet godina, i to samo zbog toga što je u slovenskom parlamentu pokazao »olovku« i ukazao na moguće posljedice javne dostupnosti te specijalne i po život opasne naprave koju je Udba koristila za takozvanu tihu likvidaciju političkih protivnika jugoslavenskog komunističkog režima, slovensko pravosuđe ovih dana podiže novu optužnicu kojom ovom neustrašivom slovenskom istraživaču prijeti s još tri godine zatvora – ukupno osam.

Naime, specijalno slovensko državno tužiteljstvo provodi istragu protiv Leljaka zbog sumnje da je na sjednici slovenskog parlamentarnog povjerenstva za ljudska prava, održanoj 14. ožujka 2015. godine u Ljubljani, počinio kazneno djelo tako što je govorio o uništavanju i krađi državne arhivske građe od strane Udbe početkom 1990. godine.

Provala u prostorije Slovenske komercijalne banke

U svom izlaganju istaknuo je zanimljivu i znakovitu činjenicu da su nepoznati počinitelji prije nekoliko godina u kasnim noćnim satima provalili u prostorije Slovenske komercijalne banke i u privatnim sefovima bankovnih trezora tražili novac i druge dragocijenosti. U jednom od tih sefova umjesto novca i dragulja pronašli su brojne tajne dokumente Udbe iz vremena bivše jugoslavenske državne zajednice. Kako ti dokumenti nisu bili predmet pljačkarskih interesa, oni su ostali nedirnuti, pa su već sljedećeg dana postali predmetom interesa slovenske tajne službe. Za razotkrivanje misterija ovih tajnih dokumenata pronađenih u privatnom sefu jedne komercijalne banke zadužen je državni službenik odnosno tajni agent Mladen Romih, koji i danas radi u Sovi.

Umjesto zahvalnosti prema čovjeku koji već godinama argumentirano ukazuje na ozbiljne manjkavosti ne samo u slovenskom postkomunističkom tranzicijskom društvu, nego i u slovenskom državnom aparatu, uvelike opterećenom kojekakvim privatnim korumptivno-krimilalnim interesima, slovenski se pravosudni aparat optužnicama obrušio na Leljaka. S obzirom da nikome ozbiljnom iz pravne struke ne može biti prihvatljiv sadržaj optužnog akta kojim se kazneno tereti ovaj neumorni slovenski istraživač arhiva to stoga s pravom i posve logično postavljamo pitanje – zašto slovenske državne vlasti rade ovaj pravosudni cirkus? Odgovor na takvo pitanje može se pronaći samo kroz sagledavanje ukupnosti istraživačkog rada i javnog publicističkog djelovanja Romana Leljaka u protekla tri desetljeća.

Slična praksa njeguje se i u Hrvatskoj

Indikativna je činjenica što je kaznenu prijavu protiv Leljaka podnijela upravo slovenska tajna služba, očito s prikrivenom namjerom onemogućavanja daljnjeg istraživanja nezakonitog posjedovanja arhivske građe iz vremena komunističke Jugoslavije, pa tako i one skrivene u trezoru Slovenske komercijalne banke. Takve i tome slične pojavne oblike bilježimo i u Hrvatskoj. Notorna je činjenica da je osim slovenskog i hrvatski javni prostor još uvijek poprilično kontaminiran ucjenama pojedinaca iz političkog i javnog života koji dolaze iz redova političkih stranaka koje baštine komunističku ideologiju i udbašku praksu. Prema slovenskom Zakonu o arhivskoj građi iz 2006. godine, sva arhivska dokumentacija, pa tako i građa ovoga tipa koja je nastala do 17. svibnja 1990. godine, mora se predati na čuvanje u instituciju – Slovenski državni arhiv. Osim toga, jako zabrinjava činjenica što slovensko pravosuđe ovaj zadnji postupak, povezan s nalazima iz trezora Slovenske komercijalne banke, provodi po demoktratski neprihvatljivim pravilima uskraćujući pravo optuženom na odgovarajuću obranu. Cijeli je postupak obavijen velom tajne, što u naravi uvelike suspendira ustavno načelo vladavine prava i time slovensko prtavosuđe vraća u praksu iz vremena komunističkog totalitarizma.

Naime, kaznena prijava Sove protiv Leljaka i zapisnik o salušanju proglašen je državnom tajnom i nije mu dozvoljeno, da te dokumente osobno pročita i da jih fizički i preuzme.

Upravo ovakvi primjeri, koji i dvadeset šest godina od formalnog ukidanja komunističkog totalitarizma, upućuju na zaklučak o potrebi razotkrivanja i rasvjetljavanja (lat. lustratio – rasvjetljavanje) istine o prošlom i vremenu u kojem sada živimo.

Stop istraživanju najveće grobnice hrvatskoga naroda!

Razgovarajući s Romanom Leljakom stekli smo dojam da nema te sile koja ga može ustrašiti i obeshrabriti na njegovom istraživačkom putu i potpunom razotkirivanju komunističko-partizanskih zločina počinjenih ne samo u rudarskom oknu nazvanom po svetoj Barbari u Hudoj jami, nego i u drugim jamama diljem Slovenije. Za one koji su neupućeni i neiformirani i ovdje napominjemo činjenicu da je slovenska zemlja najveća grobnica hrvatskog naroda. Jednako se tako odnosi i prema zločinima počinjenim nakon svršetka II. svjetskog rata koje je počinila Udba nad slovenskim i hrvatskim državotvornim domoljubima. Stoga se ovdje s pravom postavlja i pitanje pravne zaštite istraživača koji je posljednih godina otkrio i javnosti predočio brojna misteriozna ubojstva koja je Udba počinila nad pripadnicima hrvatske političke emigracije u zapadnoeuropskim zemljama, kao što su Stjepan Crnogorac i Nikica Martinović. Zar doista netko misli da će tim sramotnim optužnicama zaustavit Leljaka u njegovom humanističkom i viktimološkom pohodu na civilizacijsku sahranu više od tri tisuće posmrtnih ostataka iz Barbarina rova u Hudoj jami?

Pa valjda je krajnje vrijeme da se tih dvije tisuće Hrvata, sedamsto Slovenaca i oko četiri stotine Nijemaca nakon punih sedamdeset godina ekshumira iz rudarskog okna i sahrani na dostojanstven način. Na svu tu silnu mržnju koju prema ovom hrabrom čovijeku gaje pojedine interesne skupine u Sloveniji i u Hrvatskoj potrebno je odgovoriti na više mogućih načina, pa tako i činom hrvatskoga državnog odnosno institucionalnog poštovanja, odajući Romanu Leljaku najviše priznanje.

facebook komentari

  • bakran

    Nevjerojatno! Tim komunjasrko-udbaškim svinjarijama nikad kraja. Treba pažljivim postupanjem svu tu bagru apsolutno onemogućiti i sputati u svojim djelovanjima. Ozbiljan zakon o lustraciji, i dosljedna provedba.
    A za gospodina Leljaka relevantne hrvatske institucije trebale bi pomoći na sve moguće načine.
    Kao krajnju instancu, ako zatreba, pružiti mu azil u RH.

    • Lilith

      Leljak je često govorio i pisao kako je u Sloveniji udba najjača i dan danas (pa onda slijedi Hrvatska). Slažem se da mu RH treba pomoći. Sad ili nikad! Puno je toga učinio za sve nas

  • hrvat a ne preobracenik

    Sve govno do govna

  • hrvat a ne preobracenik

    Hdz je lego udbasa a sdp srpskih trecu domoljubnu stranu neki politicari smaztraju losom ali ja vam kazem da je jedini put ustaski pokret nikakav hdz i nista takvo