Pratite nas

Zaruke Blažene Djevice Marije sa sv. Josipom

Objavljeno

na

Danas slavimo spomendan Gospinih zaruka sa sv. Josipom. On je biblijski utemeljen jer sv. Matej piše: “S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom” (Mt 1,18)

Približava se punina vremena. Osoba predodređena da bude Božja Majka još uvijek nije svjesna svoje buduće uloge. Marija je sada mlada žena, a Sveto joj je Trojstvo pripremilo sveti brak kako bi čuvalo njezino djevičanstvo. Sin Božji koji je postao čovjekom, Izraelov Mesija i Otkupitelj svijeta, rodit će se i stasati u obitelji.

Sve indicije upućuju na činjenicu da su roditelji Blažene Djevice Marije već pokojni. Marija je najvjerojatnije živjela u domu svog rođaka, koji je o njoj vodio brigu. Napunivši godine kad je u Izraelu bio običaj da mlada djevojka stupi u brak – oko 15 godina – glava njezine skrbničke obitelji, preuzimajući ulogu Marijina oca, dogovorio joj je brak s Josipom, zanatlijom iz Nazareta.

Evanđelja donose samo nekolicinu podataka o Marijinu zaručniku. Znamo da je i on bio iz kuće Davidove te da je bio pravednik (Mt 1:19) – to jest da je bio čovjek koji uživa u Zakonu Gospodnjemu, o Zakonu njegovu misli dan i noć (Ps 1:2). Liturgija na njega primjenjuje ove nadahnute riječi: K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski (Ps 91[92]:13).

Evanđelje sv. Luke govori nam o tome kada je arkanđeo Gabrijel donio Božju poruku Mariji da će začeti sina, a ona je odgovorila: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1:34) Marijin odgovor, tek što je bila zaručena s Josipom iz Nazareta, ima samo jedno objašnjenje: Marija je bila čvrsto odlučila zauvijek ostati djevica. Nikakav ljudski motiv nije mogao opravdati tu odluku – vrlo rijetku onih dana. Svaka izraelska djevojka – još i više ako je pripadala potomstvu Davidovu – čuvala je u svom srcu nadu da će roditi Mesiju. U Marijinoj čvrstoj odluci Crkvena tradicija vidi plod izvanrednog nadahnuća Duha Svetoga, koji ju je pripremao da postane Majka Božja. Isti Duh ju je također vodio čovjeku koji je trebao biti njezin djevičanski zaručnik.

Mi ne znamo kako su se Marija i Josip susreli. Ako je Marija, što je vrlo vjerojatno, također živjela u Nazaretu, u malom selu u Galileji, oni su se već prije mogli susretati. Marija je morala obavijestiti Josipa o svojoj namjeri da ostane djevica. Josip, pripremljen od Duha Svetoga, morao je u tom otkrivenju osjetiti glas Neba. Najvjerojatnije je i on također osjetio unutarnji poziv da se posveti Gospodinu i dušom i tijelom. Nije moguće zamisliti sklad koji je sjedinio ta dva srca, unutarnji mir koji je izvirao u njihovim dušama nakon zaruka.

Sve o prizoru Marijina života duboko je nadnaravno, ali i duboko ljudski. Sama jednostavnost, koja je svojstvena božanskim stvarnostima, objašnjava pobožne priče koje su ubrzo nastale o zarukama Marije i Josipa – ispunjene čudesnim događajima ovjekovječenima u slikarstvu i književnosti. Prema tim je izvorima, kada je Marija napunila dob da stupi u brak, Bog čudesno pokazao svećenicima u jeruzalemskome Hramu i svim ljudima čovjeka kojega je izabrao da bude Marijin zaručnik.

Prave su činjenice morale biti znatno jednostavnije. Ceremonija zaruka najvjerojatnije je bila održana u Nazaretu. Kada je Marijina obitelj postigla dogovor s Josipom, održalo se zaručničko slavlje koje je, prema Mojsijevu Zakonu, imalo isti učinak kao i vjenčanje. Nakon što je proteklo neko vrijeme, mladoženja je trebao dovesti mladu u svoj dom. I za vrijeme tog razdoblja zbilo se Navještenje.

Marijine zaruke s Josipom imaju veliku važnost u njezinu životu. Josip je bio potomak kraljevske kuće Davidove. Njegovim brakom s Marijom, legalni naziv – sin Davidov – bio bi prenesen na Marijino dijete, ispunivši tako proročanstva. Crkva primjenjuje na Josipa, plemenita roda i još plemenitijega duha, hvalu koju Božanska Mudrost upućuje Mojsiju: Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! (Sir 45:1).

Izrael ne zna ništa o tom nedavno vjenčanom paru. Kao uvijek, Josip čuva tišinu, a Marija je diskretna. Ali Bogu je ugođeno, a anđeli se dive slaveći ga.

Bitno.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Metastaza velikosrpskoga karcinoma

Objavljeno

na

Objavio

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države

Nakon poruke glasnogovornika Srpske pravoslavne crkve Irineja Bulovića kako SPC ne će više podupirati dijalog Beograda i Prištine, jer prostor Kosova smatra dijelom srbijanske države, susjedne će se države ozbiljnije pozabaviti najavljenim donošenjem t. zv. Deklaracija o opstanku srpske nacije i ponovnim buđenjem velikosrpskoga karcinoma.

Tim će budućim dokumentom Srbija i Republika Srpska navodno štititi prava Srba na uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, proučavanje i njegovanje srpske kulture, proučavanje srpske povijesti i njegovanje tradicija te očuvanje kulturnog nasljeđa.

Naime, bački episkop Irinej smatra kako je Zapad postao politički neučinkovit te da Srbija glede Kosova stvar treba preuzeti u svoje ruke, a to će joj omogućiti održavanje srbijanskoga referenduma o Kosovu. Kosovo je, naime, samo prva dionica u povratku u povratku pod jurisdikciju srpske države.

Na taj način ne samo da SPC ignorira međunarodne dogovore, nego ona priprema i politički teren za buduće zaposjedanje kosovske države.

U tom smislu i t .zv Deklaracija o opstanku srpske nacije samo je okvir za novu velikosrpsku ekspanziju. Naravno, u međunarodnim okolnostima koje će biti prikladnije novom osvajanju.

Što znači ta zaštita proučavanja srpske povijesti i kulture, najbolje svjedoče srbijanski udžbenici, u kojima se današnji naraštaji školaraca podučavaju kako su, bez obzira na svoja nacionalna imena, zapravo muslimani i katolici u BiH i Hrvatskoj Srbi, samo što toga oni još uvijek nisu svjesni.

Naime, muslimani i katolici, za razliku od pravoslavnih u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori nisu navodno sačuvali svoju srpsku nacionalnu svijest.

Kao nadopuna školskom programu, SPC već skoro dvadesetak godina poslije srbijanskih ratnih poraza u svim poslanicama svojih patrijarha ne želi priznati hrvatsku državu pa čestitke blagdana pravoslavnim vjernicima upućuje u Dalmaciju, Rijeku, Liku, Banovinu, Kordun, Slavoniju i Hrvatsku.

Tako bi se u kontekstu prihvaćanja Deklaracije politički program mogao odnositi ponajprije na održavanje svijesti već osviještenih Srba kako bi se na temelju usvojenih znanja mogli uspješnije boriti za očuvanje svojih zemalja. U radikalnijem slučaju program iz Deklaracije mogao bi se provoditi i na dijelove još uvijek neosviještenoga srpstva, koje srbijanske prosvjetne vlasti prepoznaju pod t. zv. regionalnim imenima kao što su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.

U sklopu jezično-političkih projekata, kojima se na tragu velikosrpskoga programa Vuka Karadžića iz 19. stoljeća sve štokavce proglašava Srbima, nastala je i nedavna sarajevska Deklaracija o t. zv. zajedničkom jeziku, koja na političkoj razini, poput srbijanskih udžbenika, niječe hrvatski, crnogorski i bošnjački jezik.

Za razliku od jezikoslovnih projekata, srbijanske vlasti uz pomoć svojih agenata u Hrvatskoj gotovo svakodnevno manifestiraju moć političkim projektima.

Tako je nedavno u Rijeci obilježena navodno 300. godišnjica nazočnost pravoslavlja. U sklopu velikosrpskoga projekta što ga promiče SPC ovaj je put, nakon nedavnoga promicanja odcjepljenja Istre od Hrvatske, odabrana Rijeka, kao posebna regija, u kojoj eto pravoslavlje stoluje tri stoljeća.

Kako bi se pak omalovažilo hrvatsko stradanje tijekom srbijanske agresije u gradu Vukovaru, nedavno je, na dan pogibije zapovjednika vukovarske obrane generala Blage Zadre, bio dogovoren i nogometni susret lokalne srpske momčadi iz Vukovara s beogradskom Crvenom zvijezdom.

Sličan karakter političkoga omalovažavanja ili pak nijekanja hrvatske borbe imaju izmišljene obljetnice t. zv. stradanja Srba, poput nedavno manifestativne komemoracije za navodno stradanje t. zv. kozaračke djece u Sisku.

Sve je to manje-više poznato hrvatskoj javnosti, nu unatoč tomu, ni Državno odvjetništvo, ni redarstvo, a ni političke strukture ne reagiraju na ta širenja lažnih vijesti, kojima je već desetljeće i pol podvrgnuta hrvatska javnost.

Nasuprot tomu i represivni aparat i Državno odvjetništvo još se uvijek trude goniti hrvatske branitelje optužene da su navodno počinili zločine protiv Srba.

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Todorić javio policiji: Sutra se vraćam u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

U četvrtak sam u Zagrebu, poručio je policiji Ivica Todorić, doznaju 24 sata iz izvora bliskih istrazi. Javio im se na broj koji je ostavio svom odvjetniku.

Ante Todorić navodno je već krenuo u Hrvatsku te bi i on sutra tijekom dana trebao stići u Zagreb.

Odluka o istražnom zatvoru osumnjičenima u slučaju Agrokor trebala bi biti objavljena u 19,30 sati, doznaje se na zagrebačkom Županijskom sudu.

Nešto prije podneva 12 uhićenih dovedeni su pred suca istrage Zorana Luburića koji bi trebao odlučiti o zahtjevu da se uhićenima, ali i nedostupnima Ivici, Anti i Ivanu Todoriću odredi istražni zatvor.

Njihovi odvjetnici najavili su prije ročišta da će umjesto zatvora predložiti određivanje zamjenskih blažih mjera. U prvom redu se radi o zabrani pristupa svjedocima, s obzirom da je tužiteljstvo kao glavni razlog pritvaranja navelo upravo opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, vještake i sudionike postupka.

Odvjetnik Piruške Canjuge, Anto Nobilo, kazao je da će sucu istrage, uz zabranu pristupa svjedocima predložiti i mjeru zabrane napuštanja doma te da će s obzirom na nedavne izmjene zakona pokušati mijenjati postojeću praksu.

I odvjetnik Ivana Crnjca, Ljubo Pavasović Visković, podsjetio je da u hrvatskom zakonodavstvu postoji i mogućnost pritvora u domu koji se rijetko koristi.

Posljednjim izmjenama Zakona o kaznenom postupku otežana je, primjerice, mogućnost izlaska na slobodu uz jamčevinu koja se sada može odrediti jedino ako se pritvor traži zbog opasnosti od bijega.

Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je na svojoj internetskoj stranici izvijestilo da je odluku o istražnom zatvoru donijelo nakon ispitivanja 12 od ukupno 15 osumnjičenih u ovom slučaju, a ističu i da im je troje osumnjičenih nedostupno. Uz osnivača koncerna Agrokor Ivicu Todorića nedostupni su i njegovi sinovi Ante i Ivan čiji su odvjetnici u više navrata tvrdili da nisu u bijegu te da će se na poziv vratiti u Hrvatsku.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

Odvjetnik Ante Todorića i prilikom dolaska na sud je ponovio da njegov branjenik dolazi u Hrvatsku te da ga je policija kontaktirala na britanski broj telefona koji su im ranije ustupili.

Svi osumnjičeni terete se za više kaznenih djela protiv gospodarstva i kaznena djela krivotvorenja, odnosno za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprava i nezakonito vođenje poslovnih knjiga.

facebook komentari

Nastavi čitati