Zastati s komemoracijama i temeljito istražiti jasenovačke logore

1
Slika “SVIJETLO NADE ZA JASENOVAC” - prof. Jadranka Relota

Tribina „1941. u Jasenovcu, u svjetlu novih dokumenata“, održana u Hrvatskoj uzdanici u Zagrebu 24. studenoga 2016.

Dobro uređen logor za protivnike države i skupinu Židova, u kojem nije bilo masovnih ubojstava. Tako su logor u Jasenovcu opisali sudionici tribine „1941. u Jasenovcu, u svjetlu novih dokumenata“, održane u zagrebačkoj udruzi Hrvatska uzdanica 24. studenoga.

U ispunjenom prostoru udruge nastupili su članovi Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i njihovi gosti.

O pravnim temeljima za zatočenje u logoru govorio je dr. Stjepan Razum. Istaknuo je da u pravilu zatočenici nisu smjeli biti dovedeni u logor bez odluke o zatočenju i pripadajućih dokumenata. Po dolasku u logor uvođeni su u preciznu logorsku kartoteku.

Životne uvjete i opskrbu hranom zatvorenika u prvim mjesecima postojanja logora opisao je Igor Vukić. U jesen 1941. godine opskrbu su u suradnji s vlastima obavljale židovske bogoštovne općine iz Osijeka i Zagreba. Njihovi predstavnici dolazili su u Jasenovac na dogovor, potom su kupovali hranu, a logorska uprava podmirivala im je trošak prema podnesenim računima. Osim hrane, nabavljali su i obuću i odjeću te sredstva za rad poput strojeva za šivanje.

Načinima održavanja stege među stražarima logora bavio se Eugen Roca. Prema originalnim dokumentima pronađenim u Hrvatskom državnom arhivu, pripadnici logorske straže bili su u nekoliko slučajeva kažnjavani strijeljanjem zbog pljački u okolnim selima, samovoljnom uzimanju stvari od zatočenika, suradnje s partizanima i sličnih kaznenih djela.

Ustašku obranu, kao modernu pokretnu postrojbu koja je uza zaštitu logora odlazila i na vojne pothvate protiv partizana daleko od Jasenovca, analizirao je Zdenko Kuftinec. Ratovali su preko Like, Hercegovine do mora, a na sjeveru do Koprivnice. U sastavu su imali i oklopne postrojbe, oklopni vlak, protuzračnu obranu, sustav novačenja i drugo.

U 1941. godini  bilo je internirano i četrdesetak istaknutih hrvatskih masona. O njihovu životu u logoru i izlasku na slobodu govorio je dr. Stipe Kljajić. Masoni su internirani uz snažan pritisak nacističke Njemačke. U logoru u Staroj Gradiški proveli su nekoliko mjeseci u pristojnim uvjetima. Nakon puštanja na slobodu gotovo svi su ponovo zauzeli istaknuta mjesta u kulturno-obrazovnom sustavu NDH.

Poznate zatočenike Vlatka Mačeka i Vladu Singera istražio je Stipo Pilić. Maček i Singer jedno su vrijeme bili smješteni zajedno i vrijeme su kratili analizom političkih i ratnih zbivanja. Paradoksalno, Maček kao protivnik ustaškog pokreta pušten je iz logora u kućni pritvor, a 1945. mu je, uz opskrbu, omogućeno da otputuje na zapad. Židov Singer je pak bio dugogodišnji istaknuti član ustaškog gibanja. A život je završio u još nerazjašnjenim okolnostima u starogradiškom logoru.

O nekim brojčanim pokazateljima o jasenovačkom logoru govorio je Ante Periša. Podsjetio je da su u Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje otkrivene stotine i stotine grobnica s ostacima poratnih partizanskih žrtava, dok su iskapanja na području Jasenovca pronašla relativno mali broj posmrtnih ostataka iz doba ratnog ustaškog logora.

Zbog toga, a i zbog objavljenih dokumenata i drugih izvora koji pokazuju da službeni broj od 83.000 navodnih žrtava Jasenovca nema stvarne veze s onim što se ondje događalo, Periša je predložio da se uvede moratorij na održavanje komemoracija u Jasenovcu. Te da se uz državnu pa i međudržavnu podršku, krene u temeljito istraživanje jasenovačkih logora. (djl)

facebook komentari

  • milanU

    Polako a sigurno istina će izići na vidjelo. U svakom budućem istraživanju takozvanih “jasenovačkih žrtava”, od onih najranijih lažnih i smišljenih milijun milijun, pa kasnije malo manje na nekih 700 do 800 tisuća, pa po potrebi spalo ispod pola milijuna, da bi konačno, sada, postala službena cifra od 83 tisuća “jasenovačkih takozvani žrtava”, treba se uzeti u veliki OBZIR knjiga Ilije Barbarića: NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA – BILO JE PRAVO IME, Split 2010. U toj knjigi pisac je iznio vjerodostojne i vrlo uvjerlive podatke rada, ulazka, izlazka svih doseljenika u Sabirni Logor Jasenovac.

    Ilija Barbarić je došao službovati u Jasenovac u proljeće 1942. Bio je Ćato, tj. zapisničar koji je vodio svu pa najmanju evidenciju rada i svih zbivanja u Logoru sve do raspusta istioga zadnjih dana mjeseca travnja 1945. Pisac uvjerljivo iznosti razne bolesti koje su harale u Logoru, pa tako uvjerljivo donosi cifru stradalnika u Logodru od dvije (2) tisuće umrlih od raznih bolestiju.

    Veseli me da su se ozbiljno počeli baviti tim istraživanjima jasenovačkih žrtava majstori pera Hrvati, ali šta me ne veseli i šta me muči je to da se mnogi hrvatski povijestničari stidljivo još uvijek ustručavaju iznositi izvore hrvatske političke emigracije. Ako je to tako, a izgleda da je to tako, onda će za nekoga biti razumljivo – ali ne za mene i na tisuće i tisuće drugih Hrvata – zašto se hrvatski povijestničari ustručavaju i boje spominjati izvore hrvatske političke emigracije, jer je pisac spomenute knjige Ilija Barbarić politički emigrant od svibnja 1945. pa sve do danas, živ i zdrav i živu Brazilu

    Vezano za Sabirni Logor Jasenovac i interniranost dra. Vladka Mačeka u isti, Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin je napisao 15 nastavaka PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA koje je objavio u novini OBRANA 1965/56. U tim nastavcima Maks Luburić uvjerljivo iznosi neka zbivanja u Logoru Jasenovac, hapšenje dra. Mačeka na svojem imanju, glavobolja za njegovu sigurnost i kako ga sačuvati od kumunista koji su ga pošto poto htjeli ubiti i to ubojstvo, taj zločin prepisati vladi NDH. Ako netko klikne na PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA i pročita sve te nastavke koje sam ja prepisao i stavio na više ne postojeći portal Javno i na Irvatski Integralisti, tu će moći pronaći razlog zašto je Maks Luburić odlučio staviti, ne u internaciju i pritvor, nego u posebni stan u nastambama u Sabrirnom Logoru Jasenovac, jer tu je bio najsigurniji, jer se četnici udruženi sa komunistima i partizanima nisu smjeli usuditi napasti Jasenovac. Kasnije Maks ga je smjestio u svoj stan u Bulićevoj ulici br. 7 gdje mu je majka i dvije polusestre živjeli, stražari UNS – Ustaške Nadzorne Službe – dobro čuvali…

    http://otporas.com/onima-koji-jos-u…lomi-a-neispravi/