Zastavnik JNA, Srbin Jovan Sredojević, spasio je mnoge Hrvate. Treba li dobiti hrvatsko odličje? Mnogi kažu ‘sramota je što već nije’!

4

Mnogi Dubrovčani pamte Jovu koji je želio iz JNA otići u HV s kojom je, pak, dogovorio da će ostati i hrvatskoj strani odavati položaje srpske vojske i njihove planove. JNA ga je nakon godinu dana otkrila i likvidirala.

Osim samih Dubrovčana, malo tko zna za Jovana Sredojevića, čiju životnu priču može nadmašiti malo koji filmski scenarij. Zamršena priča o njegovoj žrtvi za Dubrovnik koji je neizmjerno volio, poput klupka se počela odmotavati zahvaljujući inicijativi Udruge pravnika Vukovara 1991. koja je Povjerenstvu za odličja i priznanja pri Uredu predsjednika RH podnijela zahtjev da se Jovana posmrtno odlikuje. Posmrtno, da… Jer su ga pripadnici JNA ubili u zaseoku Banići pokraj Slanog 24. ožujka 1992. godine, nakon što su otkrili da je obavljao obavještajne zadatke za Hrvatsku vojsku. Jovan Sredojević jedan je od hrvatskih velikana za koje ne znamo, a zahvaljujući kojem uživamo u blagodatima slobodne Hrvatske.

 

Dao život za Hrvatsku u okupatorskoj uniformi

 

Iako je inicijativa iz Vukovara javno obznanjena, priča o zastavniku Sredojeviću malo je koga zaintrigirala. Do javnosti je ipak došao glas njegovog sina Nenada koji godinama traži da njegov otac dobije braniteljski status. Međutim, u tome nije uspio jer prema hrvatskim zakonima, čovjeku koji je poginuo u uniformi neprijateljske vojske ne može biti dodijeljen status branitelja. Zašto je Nenad Sredojević tražio status branitelja za svog oca koji je poginuo kao zastavnik u neprijateljskoj uniformi JNA i zašto se pojavila inicijativa o odlikovanju pokojnog Jovana, za medije je objasnio njegov sin:

 

– Ne što je bio moj otac, on je bio iznimno dobar čovjek. Nikada nije pravio razlike ljudi u tome koje su vjere i nacije, bilo mu je važno kakvi su ljudi. Imao je prijatelja i muslimana, i Srba, i Hrvata. Tako je i nas odgojio. Znam da mu je bilo strašno teško što je bio u vojsci JNA. Nije podržavao to što su oni činili. Obožavao je Dubrovnik i obožavao je ovdje živjeti. Htio je izgraditi kuću za nas na Šipanu. Nije bilo te uniforme koja bi njega natjerala da naudi ljudima s kojima je godinama živio – prisjetio se Nenad svog oca koji je zbog ljubavi prema Dubrovniku i svojim sugrađanima odmah na početku rata htio je prebjeći na hrvatsku stranu, ali je u dogovoru s hrvatskim zapovjednicima ostao u neprijateljskom taboru.

 

Jovan Sredojević ne samo da je davao važne informacije, nego je obavljao i druge bitne zadaće. Hrvatima, Slovencima i Albancima pomagao je da pobjegnu iz JNA u Trebinju gdje je službovao , s otočanima je izvlačio vojnike iz mljetske vojarne, mještanima je dijelio hranu iz vojnih skladišta i prenosio poruke, a na Šipanu je onesposobio radar da ga JNA ne bi koristila.
Sredojevića se sa sjetom prisjeća i zapovjednik obrane Dubrovnika Nojko Marinović:

 

– Do Jove smo došli preko službe SIS-a. On je sav ozaren prihvatio suradnju s nama. Njegovi zadaci su se sastojali od toga da dojavljuje paljbene položaje i raspored postrojbi JNA, veličinu tih postrojbi i lokaciju, zatim planove do kojih može doći i slično – kazao je Marinović i opisao posljednje Jovanovo izviješće:

 

Likvidacija Jovana Sredojevića

 

– Kad smo došli do spoznaje da se oko Sredojevića plete zamka, nismo mu više slali nikakve zahtjeve, nego smo mu poslali poruku: “Gotovo je, opasno je, prijeđi k nama.” Usmeno je odgovorio: “Znam što radim. Imam ovdje još puno toga za napraviti, kada dođe vrijeme, doći ću.” To je bilo njegovo zadnje izvješće – pamti zapovijednik Dubrovnika koji je također oduševljen idejom odlikovanja Jovana Sredojevića.

 

Nakon godinu i pol suradnje sa Hrvatskom vojskom, JNA ga je otkrila i likvidirala. Tome je svjedočila Kata Sibinjan na čijem je pragu Jovan ubijen:

 

“Toga dana, nakon što je kampanjolom dovezao hranu za selo, navratio je kod nas. Došao je k nama na ručak, pekla sam ribu, jer smo večer prije bacili mrežu. Poslije ručka je rekao: ‘Malo bih prilego na kauč, nisam spavao po noći.’ Jovo je pokraj sebe imao telefon, pušku, a pištolj je stavio pod jastuk, sve je imao uza se. Počela je padati kišica i ja sam otišla gore na kat. Kad li, netko kuca na vrata. On je skočio na noge i otvorio. Sišla sam. Vidjela sam Jovu kako s puškom u ruci stoji na vratima. Pred vratima je bio vojnik koji je otvorio vrata. Drugi vojnik, koji je bio sa strane i kojeg Jovo nije mogao vidjeti, pucao je u njega iz puške, čuo se rafal. Još jedan je bio s njima. Bili su poslani. Sve je to bilo uvježbano, znali su kako će. Ubili su ga na našem kućnom pragu”, kazuje Kata Sibinjan.
Tijelo Jovana Sredojevića ostalo je u lokvi krvi ležati gotovo 24 sata. Tek sljedećeg dana vojnici JNA došli su po truplo, prevezli ga u Trebinje i tamo pokopali. Jovan Sredojević imao je tada 44 godine i za sobom je ostavio suprugu i dva sina.

autor, Snježana Vučković

 

facebook komentari

  • cleuna

    Odlikovati ga posmrtno a njegovoj obitelji dodijeliti sve zasluge koje pripadaju obiteljima poginulih branitelja.
    Slava ti ljudino.

    • Crnostrig

      Slažem se.

  • cleuna

    Odlikovati ga posmrtno a njegovoj obitelji dodijeliti sve zasluge koje pripadaju obiteljima poginulih branitelja.
    Slava ti ljudino.

    • Laktashenko Shumski Shtrumph

      Slažem se.