ZAŠTO BEOGRAD SKRIVA TAJNI DNEVNIK NIKOLE TESLE?

22

“Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodolskog. Preci moje majke, Kalinići,također su hrvatski plemići iz Novog Vinodolskog. Moj pradjed, stjecajem okolnosti, morao je otići u Bosansku Krajinu (Turska Hrvatska). Tamo je oženio pravoslavku i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao “Tesla” prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud dolazi i moje sadašnje prezime Tesla, što je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!”  Ove su rečenice iz neobjavljenog dnevnika Nikole Tesle. Citirani dio navodno je jedan od razloga zašto taj dnevnik slavnog znanstvenika nikad nije objavljen, već se u strogoj tajnosti skriva od javnosti u Beogradu, zajedno s mnogim tajnama koje su u njemu zapisane. Ove Tesline riječi, iz njegovog neobjavljenog dnevnika, prvi put u javnosti isplivale su 1977. u središnjoj informativnoj emisiji nekadašnje TV Zagreb. Te tvrdnje tada nisu izazvale nikakve reakcije, ni potvrdne ni oprečne. Na veliku tajnu iz tajnog dnevnika Nikole Tesle ponovno je podsjetio dr. Petar Vučić, autor brojnih stručnih i znanstvenih članaka iz područja politologije i gospodarstva te ustavnoga, financijskoga i autorskoga prava. U svojoj knjizi “Govor Hrvatima o ispravnom putu” uz mnoge zanimljivosti podsjetio nas je i na priču o dnevniku Nikole Tesle koji spletom okolnosti nikad nije ugledao svjetlo dana.”Senzacionalno je kako hrvatska javnost ne zna za podatke iz Teslinog dnevnika premda se profesorica Ljubica Štefan, autorica brojnih knjiga, pobrinula da mnogi zanimljivi podaci dospiju u Hrvatsku. Ona je, ipak, dok je živjela u Beogradu, imala priliku vidjeti Teslin dnevnik i još neke tajne podatke. Mislili su da je ona Srpkinja i tako su joj pokazali neke strogo čuvane tajne” rekao je dr. Petar Vučić, poznati hrvatski inetelektualac čija je specijalnost geopolitika. Zapis iz tajnog dnevnika Nikole Tesle, koji se krije u državnom arhivu u Beogradu, objavljen je na 55. stranici knjige dr. Vučića.Njegova obitelj nije iz Smiljana niti postoji u tom selu prezime Tesla

O genijalnom pronalazaču i znanstveniku iz Like napisane su brojne biografske knjige i u većini njih navodi se kako je priča o podrijetlu obitelji Nikole Tesla dosta mutna i neistražena. Primjerice, u knjizi “Nikola Tesla istraživač, izumitelj, genij” potpisanoj od grupe autora: Rudež, Muljević, Petković, Paar, Androić (Školska Knjiga, 2006) u predgovoru Vladimira Muljevića stoji:”Kada se o Nikoli Tesli govori i piše, uvijek se počinje sa selom Smiljanom. Njegova obitelj međutim nije iz Smiljana, nego iz drugog dijela Like pa i dalje. U podacima o svim obiteljima koje su prije više od stotinu godina živjele u svim dijelovima Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak jednog od Teslinih predaka, koji se zapravo prezivao Draganić, a bio je doseljenik vjerojatno iz Ledenica. Priženio se u obitelj prote Mandića, pa je tako nastala lička obitelj Tesla.”Prof.dr. Vladimir Njegovan, jedan od Teslinih hrvatskih biografa starije generacije, također se posvetio proučavanju povijesti Tesline obitelji, te u knjizi “Nikola Tesla: 1856-1956” (Zagreb, 1956) također navodi prezime Draganić. Prema predaji, u obitelji Tesla jedan od predaka te obitelji imao je istaknute prednje zube slične tesli, alatu za obradu drveta po čemu je ta grana Draganića dobila nadimak, a poslije i prezime Tesla. Draganići su u Liku na područje Divosela došli vjerojatno u 17. stoljeću iz sela Ledenica pokraj Novog Vinodolskog, kamo su se naselili iz Dalmacije. Iz rodoslovlja obitelji vidi se da je 1485. sedam muškaraca nosilo ime Nikola. Djed Nikole Tesle, otac njegovog oca Milutina, također se zvao Nikola i služio je kao narednik u Napoleonovoj vojsci – tvrdi prof.dr. Vladimir Njegovan.Priča o tome da bi veliki znanstvenik mogao biti genetski i etnički Hrvat mogla se nazrijeti u nekolicini njegovih biografija, ali uglavnom onih pisanih od hrvatskih autora. O Nikoli Tesli do sada je napisano dvjestotinjak knjiga i postoje američki, ruski, njemački i naravno hrvatski i srpski biografi.Hrvatski biografi su najprecizniji kada je u pitanju podrijetlo obitelji Tesla, i svi do jednoga se slažu da obitelj Tesla bez obzira na nesumnjivu pravoslavnu vjeroispovijest Teslinog oca i djeda potječe iz Hrvatske, i svi do jednoga negiraju tvrdnje nekih Teslinih srpskih biografa koji pišu da su preci Tesline majke rođene Mandić došli u Liku iz Šumadije. Koliko su se hrvatski biografi trudili podrijetlo Tesline obitelji što više vezati uz granice današnje Hrvatske, toliko su se srpski biografi trudili priču što više posrbiti.

 

Na koju zemlju je mislio kad je

govorio o prebacivanju ostavštine

Po nekim pitanjima Teslini biografi, domaći i strani, su gotovo jedinstveni. Nakon smrti velikog izumitelja u New Yorku 1943. u njegov su apartman upali agenti FBI-a i dugo kopali po negovim papirima. Pretpostavka je da su se najviše zanimali za Tesline pokuse s oružjem sa smrtonosnim razarajućim zrakama, odnosno tragali su za izumima primjenjivim u vojne svrhe. U knjizi “Tesla – čovjek izvan vremena” jednoj od najpoznatijih Teslinih biografija objavljenoj u SAD-u, Margaret Cheney je pisala da je veliki dio Teslinih rukopisa i prijavljenih i neprijavljenih patenata pod velom državne tajne smješten u Washingtonu. Drugi dio Tesline rukopisne ostavštine, koji nije bio toliko zanimljiv agentima FBI-a, a odnosi se na njegove zabilješke vezane za njegov život i podrijetlo, prebacio je u Beograd Teslin nječak i kraljevski diplomat Sava Kosanović. Poslužio se Teslinom željom da njegova rukopisna ostavština završi u zemlji u kojoj je rođen i Amerikanci su, pošto su dobro pročešljali po Teslinim patentima, udovoljili želji velikoga znanstvenika da ostatak njegovih rukopisa završi u starom kraju. Međutim, Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u Hrvatskoj, i umjesto u Beogradu njegovi su rukopisi trebali završiti u Zagrebu.Nigdje nije precizirano što je veliki pronalazač točno mislio kada je želio da njegovi rukopisi završe u zemlji gdje je rođen, ali iz današnje perspektive gledano to bi trebala biti Hrvatska.Nikola Tesla u Beogradu je boravio samo jednom, bio je srdačno dočekan i premda je poznato da se nije rukovao s ljudima, poljubio je ruku svog omiljenog pjesnika Jovana Jovanovića – Zmaja, koji je u čast Teslinog dolaska napisao i prigodnu poemu. Međutim po svjedočenju Ivana Meštrovića, u knjizi “Prisjećanja na ljude i događaje” za vrijeme boravka u Beogradu Tesla je doživio još nešto, zbog čega se više nikad nije vratio u Beograd. Kasnije u Americi je rekao velikom hrvatskom kiparu kako ne bi želio da Meštrovićevo kiparsko portretiranje Nikole Tesle završi u Beogradu. Stoga je originalni odljevak slavnoga Meštrovićeva portreta velikoga znanstvenika izložen u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a kopija se nalazi u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu.

 

Tesla nije autor izjave “Ponosim se

srpskim rodom i hrvatskom domovinom”

Svi se danas pozivaju na ovu Teslinu izjavu. Međutim malo se zna kako ta rečenica ne pripada svjetskom poznatom izumitelju. Izreka sa statusom parole, za Hrvate idealnoga stava za Srbe iz Hrvatske, parafraza je čestitke koju je povodom Teslinog 80. rođendana velikom pronalazaču 1936. uputio dr. Vlatko Maček, tadašnji predsjednik HSS-a. U čestitki je dr. Vlatko Maček napisao: “Obraćam vam se kao sinu srpskoga roda i hrvatske domovine” na što je Tesla ljubazno uzvratio da se ponosi i jednim i drugim, i to se kasnije pogrešno uzelo kao glavni dokaz osobnoga nacionalnoga izjašnjavanja najpoznatijeg znanstvenika s ovih područja. Sam Tesla Hrvate i Srbe podjednako je volio, često je recitirao narodne pjesme. Listajući brojne Tesline biografije, može se zaključiti da je bio rojalistički Jugoslaven naklonjen kralju Petru II. Karađorđeviću, s kojim se sastao 1942. u hotelu “New Yorker”. Proveo je zadnjih 10 godina svog života u tom hotelu.Kad je 1930. otvoren “New Yorker” bio je najveći hotel na svijetu, raspolagao je s 2500 soba na 40 katova. Kad je stanoviti Joseph Kinney u izlogu hotela napravio “Hall of the Fame” (kuća slavnih), jedna pored druge našle su se fotografije Nikole Tesle, snimljene 1942. upravo u vrijeme posjeta tadašnjega jugoslavenskog kralja Petra Karađorđevića. S velikim znanstvenikom i kraljem na fotografiji je i Teslin nječak Sava Kosanović, tada još kraljevski diplomat. Odmah do te fotografije bila je izložena fotografija Muhammada Alija snimljena u sobi New Yorkera nakon njegovog poraza u Ožujku 1973. u meču protiv Joea Fraziera. U svojim dnevnicima objavljenim pod nazivom “Kraljevo naslijeđe” pod datumom 8. Srpnja 1942 mladi Petar II. je napisao: “Posjetio sam dr. Nikolu Teslu slavnoga američko-jugoslavenskog znanstvenika. Kad sam ga pozdravio, stari znanstvenik mi je rekao: “Izuzetno sam počašćen. Drago mi je što ste još tako mladi i radujem se što ćete jednom postati veliki vladar. Vjerujem da ću poživjeti do Vašeg povratka u oslobođenu Jugoslaviju. Od svoga oca ste naslijedili njegove posljednje riječi “Čuvajte mi Jugoslaviju”. Ponosan sam što sam Srbin i Jugoslaven. Naš narod ne može izumrijeti. Čuvajte zato jedinstvo svih Jugoslavena – Srba, Hrvata i Slovenaca”. Posljednji monarh iz srpske dinastije Karađorđevića uz to je opisao koliko su ga ganule starčeve riječi i da su nakon toga obojica zaplakali.Nije suvišno spomenuti da su Amerikanci i Englezi te 1942. Kralja Petra još smatrali saveznikom, i on je u SAD došao tražiti od Franklina D. Roosevelta zrakoplove za četnike. Dakle, premda su se kralj i veliki znanstvenik pozivali na jugoslavenstvo i pozdravljali ga, pri tom nisu mislili na isto. Dok je Tesla bio iskren Jugoslaven zaista začuđen kako se to Hrvati i Srbi ne mogu dogovoriti, kralj je bio šovinist kojem je jugoslavenstvo bilo samo najbolji način za provedbu velikosrpskih pretenzija. Profesor Bogdan Radiša, tadašnji voditelj informativne službe, u kraljevskom veleposlanstvu u Washingtonu često se susretao s genijem iz Like i svjedočio da su Tesla i njegov nječak Sava Kosanović predvodili bitku za razvijanje bratstva među Srbima i Hrvatima u Americi. Bogdan Radiša tvrdi da, premda je bio veliki znanstvenik, jedan od najvećih umova s ovih područja, zapravo nije uopće bio svjestan velikoga sukoba između Srba i Hrvata.U vrijeme najveće klaonice čak se u New Yorku uglavnom družio s Hrvatima kao što su Zlatko Baloković, violinist svjetskog glasa; pa braća Živčić; tada vrlo popularni boksači; te već spomenuti Ivan Meštrović.Kada je zbog jasnih antisrpskih stavova Teslin nječak Sava Kosanović 1943. dobio otkaz iz kraljevske diplomatske službe, slavni pronalazač tome se nije mogao načuditi i po riječima njegovog nječaka Kosanovića, to je dosta doprinijelo skoroj Teslinoj smrti.

 

Hrvati i Tesla voljeli su se javno

U knjizi “Tesla – čovjek izvan vremena” Margaret Cheney, poznata američka Teslina biografkinja, citira profesora Bogdana Radišu na još nekoliko mjesta. Tako navodi i slijedeći zaključak: “Nema sumnje da je cjelokupna krvava tragedija Jugoslavije od 1941. do 1943. morala utjecati na Teslu i da je zbog toga bio utučen. On bi me često znao upitati mogu li mu objasniti što se događa među nama i zbog čega se ne možemo složiti…”Zapisala je da je Teslu 8. Siječnja 1942. zanemarujući poruku na vratima “Ne smetaj” pronašla spremačica Alice Monaghan. Mrtvozornik je kao vrijeme smrti upisao 7. Siječnja u 22:30, a kao uzrok smrti je naveo srčanu trombozu. Louis Adamic (Alojz Adamič) napisao je ganutljivi posmrtni govor koji je 10. Siječnja na radijskoj postaji pročitao tadašnji gradonačelnik New Yorka Fiorello H. La Guardia. Velikoga znanstvenika na posljednjem ispraćaju uoči kremiranja ispratilo je samo 12 osoba, od kojih je bilo nekoliko novinara. Zbog velikih napetosti između Hrvata i Srba, Amerikanci su ga procijenili da je tako najbolje. Ipak, kad se 12. Siječnja u katedrali svetog Ivana održalo pravoslavno opjelo, u nju je nagrnulo oko 2000 ljudi, podjednako Hrvata i Srba. Smjestili su se na suprotne strane katedrale, a biskup William T. Manning prije službe tražio je obećanje da ne će biti političkih govorancija i međusobnih provokacija. Biskup je počeo misu na engleskom, a na srpskom ju je okončao prota Dušan Šukletović. Od balkanskih političara uz Teslinog nječaka Savu Kosanovića bili su nazočni veleposlanik Konstantin Fotić, hrvatski ban Ivan Šubašić, bivši premijer Kraljevine Jugoslavije, te ministar poljoprivrede i obnove. Spomenute biografske činjenice pokazuju koliko su se Hrvati i Tesla voljeli javno.Nema mnogo poznatih Srba koji su prema Hrvatima iskazivali toliko ljubavi i obratno. Teslini životni postupci pokazuju kako bi rečenice iz navodnog Teslinog tajnog dnevnika mogle doista biti napisane rukom velikog znanstvenika.Nesumnjivo da je Teslin otac Milutin Tesla bio pravoslavni svećenik, djed Nikola također je bio pravoslavac, ali što je bilo prije toga? Začuđuje kako nitko od brojnih hrvatskih biografa i brojnih drugih hrvatskih znanstvenih i kulturnih radnika nije službeno upitao za postojanje Teslinog dnevnika. Bio Hrvat ili Srbin, Teslin znanstveni rad nije ništa manje impresivan, ali nije li sramotno od javnosti kriti nečiji dnevnik zato što tamo piše da su preci najvećeg “srpskoga” uma bili Hrvati?

facebook komentari

  • peppermintt

    “Bio Hrvat ili Srbin, Teslin znanstveni rad nije ništa manje impresivan,”

    🙂

    umjesto da od Teslinog rada svi profitiramo , tvrdoglavi inat Srba ne želi pokrenuti otvaranje javnosti Teslinog života i djela, od famoznog dnevnika do bezbroj započetih a nedovršenih izuma s svim nacrtima.

    • Ekrem Jevric

      koliko je to zatucano!

      • peppermintt

        nazadno je složit ću se
        ali niti oni od toga ne profitiraju ni na koji način osim na razini spina

        zato je još manje jasno…..

  • peppermintt

    “Bio Hrvat ili Srbin, Teslin znanstveni rad nije ništa manje impresivan,”

    🙂

    umjesto da od Teslinog rada svi profitiramo , tvrdoglavi inat Srba ne želi pokrenuti otvaranje javnosti Teslinog života i djela, od famoznog dnevnika do bezbroj započetih a nedovršenih izuma s svim nacrtima.

    • Ekrem Jevric

      koliko je to zatucano!

      • peppermintt

        nazadno je složit ću se
        ali niti oni od toga ne profitiraju ni na koji način osim na razini spina

        zato je još manje jasno…..

  • Matan

    Za Ivanu umišljenu koja tvrdi da ja ništa o žitijama ne znam i njihovoj mitologiji .

    Zar je Stefan Lazarević filozof.Zašto.Jer veliča srpske junake i Kosovo kao mit.
    Uplela si se u replike između mene i onoga klipana Independenta ili muftije pa i pojma nemaš o čemu se radi.
    Ja sam njemu replicirao na ono što je on pisao.I sam sam pomenuo žitije.

    I ti baš nabacuješ žitije ovdje kao dokaz eto filozofskih djela koja su vrijedna za sve.

    Dobro tako ćemo jer je očito da i o žitijama malo znaš a baš mi je taj komentar skinut pa ću pokušati ponovo.

    Žitije svetoga Simeona nisu ništa drugo do romantizirani
    idealizirani prikaz svjetovnog i monaškog života Stefana Nemanje, koji
    je izrađen u više verzija. Ovi crkveni spisi najčešće nejasnog i
    neutvrđenog stvarnog porijekla (koji su kroz stoljeća zasigurno
    doživljavali brojne izmjene i dopune), poslužili su kao temelji na
    mojima je Srpska pravoslavna crkva gradila svoj ugled i položaj u
    društvu, pa je razumljivo da oni Stefana Nemanju prikazuju kao osobu
    koja svojih 86 godina zemaljskog življenja provodi na svetački način
    (vlast je dobio od Boga – a ne progoneći braću i otimajući je; na Svetu
    Goru je otišao zato što je primio “sveti anđelski obraz” – a ne u
    potrazi za sinom koji ga je napustio itd., itd.), izbjegavajući sve
    poroke i grijehe; on je krotak, osjećajan, plemenit, mudar, miroljubiv,
    bogobojazan, pravedan i častan – jednom riječju, svetac koji može
    služiti kao istinski uzor i nadahnuće budućim naraštajima.*

    ———————————-
    * U običnom narodu, i danas se
    skraćena verzija života Svetog Simeona, svodi na slijedeće: “Sveti
    Simeon srećno je i zadovoljno vladao Srbijom, dok nije dobio Božji
    poziv, posle čega je sve svoje bogatstvo razdelio sirotinji i otišao
    skupa sa ženom Anom, na Svetu Goru u Grčkoj, gde je zajedno sa sinom
    (Svetim Savom) sagradio srpsko svetište (manastir Hilandar), i ostatak
    života proveo u postu i molitvi” .
    —————————————————————————————————————————————-

    Da se, međutim, (i ovako napisano) Žitije svetoga Simeona može
    čitati i između redova, potvrđuju nam dijelovi u kojima Rastko Nemanjić –
    sveti Sava govori o sebi, grižnji savjesti zbog odlaska iz roditeljske
    kuće, ali i o razlozima zbog kojih je njegov otac otišao na Svetu Goru:

    “Ovaj blaženi gospodin naš Simeon imađaše tri sina. Jedan najmlađi –
    ne mogu ga nazvati sinom, već robom – koga ljubljaše iznad svih, ali
    ovaj mu neodstupno rabotaše. Jer ovaj kao mlađi među svom braćom i
    najmlađi, i , prosto reći, videvši nemoć svoje prirode i umnažanje
    grehova svojih, učini kao i bludni sin, ostavivši dobroga oca i
    gospodina, i blaženu mater gospođu svoju, i blagorodnu, neću kazati
    braću, već gospodare svoje, i obnaži sve bezumljem svojim. I otidoh u
    tušu stranu daleko, hraneći se sa svinjama, i ne nasićavaše se njihove
    hrane, mrtav bi i ne ožive, izgubljen beše i ne nađe se. Jer radi ovoga
    blaženi otac gospodin Simeon zažele ići u Svetu Goru, da kao pastir
    dobri potraži odbeglo jagnje…

    ……. u sedmi dan meseca februara poče časna starost njegova
    nešto malo slabiti. I tu odmah blaženi starac gospodin Simeon pozva mene
    nedostojnoga i u svakom pogledu umanjenoga ”

    Vidi: Sveti Sava, Sabrani spisi, Beograd, 1986

    Dakle, Stefan, sasvim sigurno za svoga života nije bio svetac (bar
    ne u onom smislu kako se to shvaća u zapadno-kršćanskoj tradiciji); čak
    što više, brojni srpski svjetovni izvori govore o njemu upravo suprotno –
    na kraju, kao monah je u manastirima proveo samo nekoliko zadnjih
    godina života (nepunih 5, od 86 koliko je ukupno proživio), što je,
    čini se, ipak premalo pokore za tako buran i grešan životni put.

    Zanimljivo je, međutim, kako na neke važne detalje iz životopisa
    prvog srpskog sveca gledaju pojedini srpski nacionalisti –
    pragmatičari. Mnogi od njih u Rastkovom (Savinom) odlasku od kuće i
    zamonašenju vide samo mudar diplomatski potez oca Stefana kojemu je to
    odgovaralo zbog učvršćivanja vlasti i jačanja utjecaja u Raškoj.* Ove
    tvrdnje svakako imaju –

    —————————————-
    * Upravo tako misli i
    jedan od najvećih srpskih ultra-nacionalista u Hrvatskoj s kraja XIX i
    početka XX stoljeća, Sima Lukin Lazić (svoje megalomanske velikosrpske
    ideje otvoreno je iznosio u listu Srbobran i drugim tiskanim izdanjima),
    koji u svojoj knjizi Kratka povjesnica Srba od postanja srpstva do
    danas (izdanoj 1895. godine) kaže, kako je Stefanu Nemanji dobro došlo
    što je Rastko u 17-oj godini otišao u monahe, jer mu je to poslužilo:
    “da u svojoj porodici spoji ujedno i državnu i crkvenu vlast”
    —————————————————————————————————————————————-

    neke logike, pogotovu ako se zna da je Rastko (Sava) “u svijet”
    otišao s položaja vladara Travunije odn. Zahumlja (novoosvojene
    pokrajine koju mu je na upravu dodijelio otac), i u obzir uzme činjenica
    da njegovi motivi vezano za taj čin (bar onako kako ih se opisuje u
    Žitiju…), ne zvuče baš uvjerljivo. Sumnju dodatno pobuđuje činjenica
    da Stefan nije ranije tražio svoga “ljubljenog” i “najdražeg” sina,
    svoje “izgubljeno jagnje” , nego je to učinio tek nakon što je od
    njegovog odlaska prošlo gotovo 12 godina (prema samim podacima iz teksta
    Žitija…, zna se da je Rastko rođen oko 1169 god., što znači da od
    kuće odlazi – u 17-oj godin života – oko 1186 god., a Stefan ga “traži”
    i susreće tek oko 1197 god). Ovi “detalji” i nisu tako nevažni, uzme
    li se u obzira da je Stefan Nemanja (kao sv. Simeon Mirotočivi) prvi
    srpski svetac, te da su svi potonji vladari iz loze Nemanjića iz
    poštovanja prema njemu (kao rodonačelniku dinastije), po tradiciji, uz
    svoje osobno, nosili i ime “Stefan”.

    Rastko (Sava), također je bio podložan porocima, što konačno i sam
    priznaje. Ta sklonost “burnom životu” i “grehu” , navodno je bila
    razlogom njegove teške duševne patnje, grižnje savjesti i isposništva.

    U jednom dijelu (naprijed citiranog) Žitija… , kaže kako je
    zastranio i ogrezao u grijehu što ga je navelo da napusti roditelje i
    nastavi buran svjetovni život. Do pokajanja dolazi tek nakon što ga je
    otac pronašao, ali i dalje ostaje nepoznato, koliko je od tih 12 godina
    (od odlaska od kuće,1186., do susreta s ocem, 1197. godine) proveo “u
    grehu svetovnog života” , a koliko doista kao monah u manastiru.

    Uglavnom, kako bi se “iskupio”, Rastko 1208. godine dolazi u Rašku s
    namjerom da izmiri braću koja su se opet (po ustaljenom običaju),
    krvila i gložila oko vlasti. Zalog tom pomirenju bile su očeve mošti
    (zemni ostaci), koje je donio sa sobom sa Svete Gore. Pošto je (navodno)
    uspio u svom naumu izmirenja, nakon toga se u potpunosti posvećuje
    prosvjetiteljskom radu, a osniva i samostalnu (po prvi put od Bizanta
    neovisnu) pravoslavnu crkvu 1219. godine. Umire 27. siječnja (po
    Gregorijanskom kalendaru) 1235. godine; taj dan se i danas u Srbiji
    obilježava kao Dan prosvete.*

    ————————————–
    * Savine su kosti (također
    prema srpskoj predaji) navodno spalili Turci prigodom osvajanja
    Beograda, na Vračaru, što je još više pojačalo ugled ovoga sveca u
    narodu. Na tom je mjestu krajem prošlog stoljeća – za vladavine
    Slobodana Miloševića – sagrađen veličanstveni hram Svetog Save. Karizma
    ove kontroverzne mitske ličnosti (jer, neki drugi povijesni izvori
    govore o tomu kako je njegovo duhovno poslanje na ovim prostorima
    započelo spaljivanjem katoličke crkve u mjestu Prevlaka u blizini Boke
    Kotorske, na području današnje Crne Gore), stoljećima je (pa i u vrijeme
    Miloševićeve vlasti) obilato korištena od strane velikosrpske političke
    i crkvene propagande. U Beogradu je 1990. godine čak formirana i
    Svetosavska stranka koja se (mada su njezini članovi mahom potjecali iz
    crkvenih krugova) isticala svojom nacionalnom isključivošću,
    ekstremizmom, mržnjom i primitivizmom, izazivajući brojne incidente na
    javnim mjestima i primjenjujući i nasilje u srazu s neistomišljenicima.
    Nasilni prekid kazališne predstave »Sveti Sava « u beogradskom Srpskom
    narodnom pozorištu iste godine, samo je jedna epizoda u nizu sličnih
    akcija »kršćanske« Svetosavske stranke.
    ——————————————————————————————–

    Toliko o žitijama.A sada kada ti i tvoji Srbi krenete u replike o copy paste jednostavno navedite i od kuda je copy -pastano .

    Toliko o Žitijama i ovo je previše za vas ali eto.

  • Matan

    Za Ivanu umišljenu koja tvrdi da ja ništa o žitijama ne znam i njihovoj mitologiji .

    Zar je Stefan Lazarević filozof.Zašto.Jer veliča srpske junake i Kosovo kao mit.
    Uplela si se u replike između mene i onoga klipana Independenta ili muftije pa i pojma nemaš o čemu se radi.
    Ja sam njemu replicirao na ono što je on pisao.I sam sam pomenuo žitije.

    I ti baš nabacuješ žitije ovdje kao dokaz eto filozofskih djela koja su vrijedna za sve.

    Dobro tako ćemo jer je očito da i o žitijama malo znaš a baš mi je taj komentar skinut pa ću pokušati ponovo.

    Žitije svetoga Simeona nisu ništa drugo do romantizirani
    idealizirani prikaz svjetovnog i monaškog života Stefana Nemanje, koji
    je izrađen u više verzija. Ovi crkveni spisi najčešće nejasnog i
    neutvrđenog stvarnog porijekla (koji su kroz stoljeća zasigurno
    doživljavali brojne izmjene i dopune), poslužili su kao temelji na
    mojima je Srpska pravoslavna crkva gradila svoj ugled i položaj u
    društvu, pa je razumljivo da oni Stefana Nemanju prikazuju kao osobu
    koja svojih 86 godina zemaljskog življenja provodi na svetački način
    (vlast je dobio od Boga – a ne progoneći braću i otimajući je; na Svetu
    Goru je otišao zato što je primio “sveti anđelski obraz” – a ne u
    potrazi za sinom koji ga je napustio itd., itd.), izbjegavajući sve
    poroke i grijehe; on je krotak, osjećajan, plemenit, mudar, miroljubiv,
    bogobojazan, pravedan i častan – jednom riječju, svetac koji može
    služiti kao istinski uzor i nadahnuće budućim naraštajima.*

    ———————————-
    * U običnom narodu, i danas se
    skraćena verzija života Svetog Simeona, svodi na slijedeće: “Sveti
    Simeon srećno je i zadovoljno vladao Srbijom, dok nije dobio Božji
    poziv, posle čega je sve svoje bogatstvo razdelio sirotinji i otišao
    skupa sa ženom Anom, na Svetu Goru u Grčkoj, gde je zajedno sa sinom
    (Svetim Savom) sagradio srpsko svetište (manastir Hilandar), i ostatak
    života proveo u postu i molitvi” .
    —————————————————————————————————————————————-

    Da se, međutim, (i ovako napisano) Žitije svetoga Simeona može
    čitati i između redova, potvrđuju nam dijelovi u kojima Rastko Nemanjić –
    sveti Sava govori o sebi, grižnji savjesti zbog odlaska iz roditeljske
    kuće, ali i o razlozima zbog kojih je njegov otac otišao na Svetu Goru:

    “Ovaj blaženi gospodin naš Simeon imađaše tri sina. Jedan najmlađi –
    ne mogu ga nazvati sinom, već robom – koga ljubljaše iznad svih, ali
    ovaj mu neodstupno rabotaše. Jer ovaj kao mlađi među svom braćom i
    najmlađi, i , prosto reći, videvši nemoć svoje prirode i umnažanje
    grehova svojih, učini kao i bludni sin, ostavivši dobroga oca i
    gospodina, i blaženu mater gospođu svoju, i blagorodnu, neću kazati
    braću, već gospodare svoje, i obnaži sve bezumljem svojim. I otidoh u
    tušu stranu daleko, hraneći se sa svinjama, i ne nasićavaše se njihove
    hrane, mrtav bi i ne ožive, izgubljen beše i ne nađe se. Jer radi ovoga
    blaženi otac gospodin Simeon zažele ići u Svetu Goru, da kao pastir
    dobri potraži odbeglo jagnje…

    ……. u sedmi dan meseca februara poče časna starost njegova
    nešto malo slabiti. I tu odmah blaženi starac gospodin Simeon pozva mene
    nedostojnoga i u svakom pogledu umanjenoga ”

    Vidi: Sveti Sava, Sabrani spisi, Beograd, 1986

    Dakle, Stefan, sasvim sigurno za svoga života nije bio svetac (bar
    ne u onom smislu kako se to shvaća u zapadno-kršćanskoj tradiciji); čak
    što više, brojni srpski svjetovni izvori govore o njemu upravo suprotno –
    na kraju, kao monah je u manastirima proveo samo nekoliko zadnjih
    godina života (nepunih 5, od 86 koliko je ukupno proživio), što je,
    čini se, ipak premalo pokore za tako buran i grešan životni put.

    Zanimljivo je, međutim, kako na neke važne detalje iz životopisa
    prvog srpskog sveca gledaju pojedini srpski nacionalisti –
    pragmatičari. Mnogi od njih u Rastkovom (Savinom) odlasku od kuće i
    zamonašenju vide samo mudar diplomatski potez oca Stefana kojemu je to
    odgovaralo zbog učvršćivanja vlasti i jačanja utjecaja u Raškoj.* Ove
    tvrdnje svakako imaju –

    —————————————-
    * Upravo tako misli i
    jedan od najvećih srpskih ultra-nacionalista u Hrvatskoj s kraja XIX i
    početka XX stoljeća, Sima Lukin Lazić (svoje megalomanske velikosrpske
    ideje otvoreno je iznosio u listu Srbobran i drugim tiskanim izdanjima),
    koji u svojoj knjizi Kratka povjesnica Srba od postanja srpstva do
    danas (izdanoj 1895. godine) kaže, kako je Stefanu Nemanji dobro došlo
    što je Rastko u 17-oj godini otišao u monahe, jer mu je to poslužilo:
    “da u svojoj porodici spoji ujedno i državnu i crkvenu vlast”
    —————————————————————————————————————————————-

    neke logike, pogotovu ako se zna da je Rastko (Sava) “u svijet”
    otišao s položaja vladara Travunije odn. Zahumlja (novoosvojene
    pokrajine koju mu je na upravu dodijelio otac), i u obzir uzme činjenica
    da njegovi motivi vezano za taj čin (bar onako kako ih se opisuje u
    Žitiju…), ne zvuče baš uvjerljivo. Sumnju dodatno pobuđuje činjenica
    da Stefan nije ranije tražio svoga “ljubljenog” i “najdražeg” sina,
    svoje “izgubljeno jagnje” , nego je to učinio tek nakon što je od
    njegovog odlaska prošlo gotovo 12 godina (prema samim podacima iz teksta
    Žitija…, zna se da je Rastko rođen oko 1169 god., što znači da od
    kuće odlazi – u 17-oj godin života – oko 1186 god., a Stefan ga “traži”
    i susreće tek oko 1197 god). Ovi “detalji” i nisu tako nevažni, uzme
    li se u obzira da je Stefan Nemanja (kao sv. Simeon Mirotočivi) prvi
    srpski svetac, te da su svi potonji vladari iz loze Nemanjića iz
    poštovanja prema njemu (kao rodonačelniku dinastije), po tradiciji, uz
    svoje osobno, nosili i ime “Stefan”.

    Rastko (Sava), također je bio podložan porocima, što konačno i sam
    priznaje. Ta sklonost “burnom životu” i “grehu” , navodno je bila
    razlogom njegove teške duševne patnje, grižnje savjesti i isposništva.

    U jednom dijelu (naprijed citiranog) Žitija… , kaže kako je
    zastranio i ogrezao u grijehu što ga je navelo da napusti roditelje i
    nastavi buran svjetovni život. Do pokajanja dolazi tek nakon što ga je
    otac pronašao, ali i dalje ostaje nepoznato, koliko je od tih 12 godina
    (od odlaska od kuće,1186., do susreta s ocem, 1197. godine) proveo “u
    grehu svetovnog života” , a koliko doista kao monah u manastiru.

    Uglavnom, kako bi se “iskupio”, Rastko 1208. godine dolazi u Rašku s
    namjerom da izmiri braću koja su se opet (po ustaljenom običaju),
    krvila i gložila oko vlasti. Zalog tom pomirenju bile su očeve mošti
    (zemni ostaci), koje je donio sa sobom sa Svete Gore. Pošto je (navodno)
    uspio u svom naumu izmirenja, nakon toga se u potpunosti posvećuje
    prosvjetiteljskom radu, a osniva i samostalnu (po prvi put od Bizanta
    neovisnu) pravoslavnu crkvu 1219. godine. Umire 27. siječnja (po
    Gregorijanskom kalendaru) 1235. godine; taj dan se i danas u Srbiji
    obilježava kao Dan prosvete.*

    ————————————–
    * Savine su kosti (također
    prema srpskoj predaji) navodno spalili Turci prigodom osvajanja
    Beograda, na Vračaru, što je još više pojačalo ugled ovoga sveca u
    narodu. Na tom je mjestu krajem prošlog stoljeća – za vladavine
    Slobodana Miloševića – sagrađen veličanstveni hram Svetog Save. Karizma
    ove kontroverzne mitske ličnosti (jer, neki drugi povijesni izvori
    govore o tomu kako je njegovo duhovno poslanje na ovim prostorima
    započelo spaljivanjem katoličke crkve u mjestu Prevlaka u blizini Boke
    Kotorske, na području današnje Crne Gore), stoljećima je (pa i u vrijeme
    Miloševićeve vlasti) obilato korištena od strane velikosrpske političke
    i crkvene propagande. U Beogradu je 1990. godine čak formirana i
    Svetosavska stranka koja se (mada su njezini članovi mahom potjecali iz
    crkvenih krugova) isticala svojom nacionalnom isključivošću,
    ekstremizmom, mržnjom i primitivizmom, izazivajući brojne incidente na
    javnim mjestima i primjenjujući i nasilje u srazu s neistomišljenicima.
    Nasilni prekid kazališne predstave »Sveti Sava « u beogradskom Srpskom
    narodnom pozorištu iste godine, samo je jedna epizoda u nizu sličnih
    akcija »kršćanske« Svetosavske stranke.
    ——————————————————————————————–

    Toliko o žitijama.A sada kada ti i tvoji Srbi krenete u replike o copy paste jednostavno navedite i od kuda je copy -pastano .

    Toliko o Žitijama i ovo je previše za vas ali eto.

  • peppermintt

    zanimljivo nitko od Srba ne postavlja (barem sebi ) pitanje, zbog čega se ne objavljuje dnevnik Tesle ??

    • peppermintt pa to je jednostavno. Poznatoje da se istaknuti Srbi koje nešto znače u srpskom nacionalnom životu su plagijatori i lažovi, pa se današnji pošteni Srbi, koji su spali na svoju prastaru Rašku, ne žele sramotiti. Što dalje oni stoje od bivših jugoslavenskih laži, koji su u stvari u prošlosti predstavljali Srbe, za njih je bolje danas šutijeti kao da se ništa nije ni dogodilo i o tome ne pisati.

      • peppermintt

        ništa od toga Milane ako ne budu oni postavljali pitanja postavljat će njihovi potomci, sve dođe na svoje ovako ili onako

  • peppermintt

    zanimljivo nitko od Srba ne postavlja (barem sebi ) pitanje, zbog čega se ne objavljuje dnevnik Tesle ??

    • peppermintt pa to je jednostavno. Poznatoje da se istaknuti Srbi koje nešto znače u srpskom nacionalnom životu su plagijatori i lažovi, pa se današnji pošteni Srbi, koji su spali na svoju prastaru Rašku, ne žele sramotiti. Što dalje oni stoje od bivših jugoslavenskih laži, koji su u stvari u prošlosti predstavljali Srbe, za njih je bolje danas šutijeti kao da se ništa nije ni dogodilo i o tome ne pisati.

      • peppermintt

        ništa od toga Milane ako ne budu oni postavljali pitanja postavljat će njihovi potomci, sve dođe na svoje ovako ili onako

  • kvot

    Nenadmašno hrvatsko plagijatorstvo i licemjerstvo.
    Šampioni ste u tome i moram vam čestitati…

    • Bollero

      Šo ba- ne te khontam šo želiš rjeti !? Pa đes ti spodobo srpska, oblak ti jbm !?

      • kvot

        Ma ništa, to se tako češljam……
        Simpatični ste mi s Teslom.
        Da je nekako mrtvom čovjeku strpati riječi u usta.
        haa ja, al’ eto…..

        Kako popiš kod vas???
        Kod nas je popiš živi…

  • kvot

    Nenadmašno hrvatsko plagijatorstvo i licemjerstvo.
    Šampioni ste u tome i moram vam čestitati…

    • Bollero

      Šo ba- ne te khontam šo želiš rjeti !? Pa đes ti spodobo srpska, oblak ti jbm !?

      • kvot

        Ma ništa, to se tako češljam……
        Simpatični ste mi s Teslom.
        Da je nekako mrtvom čovjeku strpati riječi u usta.
        haa ja, al’ eto…..

        Kako popiš kod vas???
        Kod nas je popiš živi…

  • Bollero

    Djelu prof.dr. Vladimira Njegovana valja dati puno povjerenje. Njegove tvrdnje o Nikolinom porijeklu i identitetu temelje se na Teslinim zapisima. Za razliku od današnjih pokušaja jednosmjernosti, Tesla se nikada nije zastidio svojih hrvatskih predaka, a niti je odstupio od svoga srpskog identiteta po majci i ocu. To valja pozdraviti od velikog čovjeka – kakav je Tesla i bio. Ljudina i pol.

  • Bollero

    Djelu prof.dr. Vladimira Njegovana valja dati puno povjerenje. Njegove tvrdnje o Nikolinom porijeklu i identitetu temelje se na Teslinim zapisima. Za razliku od današnjih pokušaja jednosmjernosti, Tesla se nikada nije zastidio svojih hrvatskih predaka, a niti je odstupio od svoga srpskog identiteta po majci i ocu. To valja pozdraviti od velikog čovjeka – kakav je Tesla i bio. Ljudina i pol.