Zašto je cijena nafte pala?

0

Od lipnja ove godine cijena nafte tipa Brent pala je sa 115 dolara na gotovo 70 dolara po barelu.

Više je razloga tomu; neki su privremeni, a neki i dugoročniji. Cijene na benzinskim postajama su već pale, ali najnovija događanja na tržištu upućuju na dodatni pad cijena proizvoda, no ne nužno odmah.

Slaba potražnja i porast proizvodnje

Svjetska se ekonomija još uvijek nosi s posljedicama financijske krize – gospodarski je rast u eurozoni minimalan, a nezaposlenost visoka. Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija definitivno su  u povoljnijoj situaciji , dok glavna tržišta u nastajanju lagano posustaju. Gospodarski rast u Rusiji i Južnoafričkoj Republici znatno je usporen, a Brazil se nalazi u recesiji. Rast se u Kini također usporava, što ne iznenađuje. Stoga je i potražnja za naftnim derivatima slabija nego što bi bila da svjetsko gospodarstvo brže raste. Taj slabiji rast potražnje ima važan utjecaj na (dugoročnije) kretanje cijena nafte.

Sve do ljeta  2014. rast proizvodnje nafte u SAD-u kompenzirao je neplanirane globalne prekide u opskrbi

Izvor: U.S. Energy Information Administration, Today in Energy, 27. kolovoza 2014.

Svojevrsni se začetak recentnih kretanja cijena nafte dogodio 2009.  kada je, usred globalne recesije, započela tehnološka revolucija koja je dovela do procvata proizvodnje nafte iz nekonvencionalnih izvora u SAD-u. Zadnjih nekoliko godina proizvodnja nafte iz nekonvencionalnih izvora nafte (škriljci) u SAD-u porasla je do te mjere da čini golemi dio ukupnog  povećanja globalne proizvodnje nafte. Pravo je pitanje, zapravo, s obzirom na slabu potražnju i porast proizvodnje, zašto cijene nafte nisu ranije počele padati? Stabilnost cijena nafte u razdoblju od 2011. do ljeta 2014., najvećim je dijelom uzrokovana činjenicom što su se neplanirani globalni prekidi opskrbe (tu prvenstveno mislimo na prekide u proizvodnji zbog političke nestabilnosti, primjerice u Libiji, ili zbog vremenskih neprilike, poput uragana u Meksičkom zaljevu) kompenzirali porastom proizvodnje. Međutim, prekidi opskrbe od tri milijuna barela na dan, što su s povremeno događali proteklih godinu dana, iznimno su visoki – dugoročni prosjek neplaniranih prekida opskrbe od 1950. do danas je milijun barela na dan. U zadnjih je nekoliko mjeseci manje neplaniranih prekida u opskrbi nafte, što znači da je porast proizvodnje veći od porasta potražnje te su cijene nafte počele padati.

Zašto Saudijska Arabija nije smanjila proizvodnju i podržala cijene?

Još jedan čimbenik u padu cijena jest to što Saudijska Arabija, najutjecajniji proizvođač unutar OPEC-a, kartela proizvođača nafte, nije smanjila proizvodnju zbog usporene potrošnje. No, takav je pristup sasvim logičan. Prvo, proizvodite li naftu na određenom polju, već ste investirali kapital u istraživanje tog polja, u bušenje i gradnju infrastrukture, kako biste naftu mogli plasirati na tržište. Taj je novac već potrošen, tako da je, unatoč padu cijena, dodatni trošak vađenja još jednog barela nafte s tog polja minimalan. Jednostavno, nastavak je proizvodnje logički slijed.

Drugo, budući da je potražnja slaba, cijene su pod pritiskom daljnjeg pada. Međutim, smanjenje proizvodnje u uvjetima slabe potražnje nije nikakvo jamstvo da će cijene prestati padati. Stoga je  je proizvođačima u interesu proizvoditi više nafte.

Istina, to znači da će vam prihodi biti niži nego što bi bili da su cijene više, ali Saudijska Arabija ima relativno više financijskih rezervi od ostalih članica OPEC-a, koje je stvorila tijekom godina viših cijena, tako da, u odnosu na većinu ostalih zemalja proizvođača, dulje može izdržati razdoblje nižih cijena bez da odmah mora posegnuti za nepopularnim ekonomskim mjerama poput smanjenja javne potrošnje. Zbog toga Saudijska Arabija ima više utjecaja na ostale članice OPEC-a. Na kraju, OPEC kao udruženje trebao bi se držati dogovorenih proizvodnih ciljeva kako bi što efikasnije utjecao na globalnu cijenu nafte.

Problem kartela je što, ukoliko kao pojedini proizvođač ne utječete na cijenu proizvoda, imate jaku motivaciju izigrati dogovor i maksimalno proizvoditi, osobito kad su cijene visoke. Unutar OPEC-a jedino Saudijska Arabija ima dovoljno rezervnog proizvodnog kapaciteta s kojim može utjecati na proizvodnju i cijenu nafte. Saudijska Arabija zasigurno želi izbjeći iskustvo iz 1980-ih godina kada je smanjila proizvodnju na tri milijuna barela na dan kako bi podržala cijenu nafte dok su istovremeno ostale članice OPEC-a povećale proizvodnju. Kako cijene nafte padaju, Saudijska Arabija, ne reagirajući, šalje ostalim članicama OPEC-a poruku da bi se trebali držati dogovora. Na OPEC-ovu sastanku u Beču 27. studenoga odlučeno je kako se proizvodne kvote neće smanjiti, zbog čega se cijena barela Brent nafte spustila ispod 72 dolara.

Hoće li nekonvencionalna proizvodnja u SAD-u posustati zbog nižih cijena nafte?

Godinama se tržište vodi neslužbenim pravilom da ispod cijene od 80 dolara po barelu, nekonvencionalna proizvodnja nafte u SAD-u postaje manje profitabilna. Moguće je da najutjecajnija članica OPEC-a američkim proizvođačima šalje poruku da, ukoliko žele spriječiti daljnji pad cijena nafte, sami smanje proizvodnju.

Međutim, baš u trenutku kad su se cijene nafte približile iznosu od 70 dolara u medijima se pojavljuju članci u kojima se tvrdi da američki proizvođači mogu podnijeti cijene od otprilike 60 dolara po barelu. Poanta je da industrija u Americi stalno traži načine kako bi unaprijedila proizvodne metode i prinose po bušotini. To je sasvim očekivano jer povećana efikasnost povećava marže kad su cijene visoke i omogućava da dulje ostanete profitabilni kad cijene nafte na tržištu padaju.

U svakom slučaju, kao što smo komentirali u siječnju, žele li američki proizvođači nafte iz nekonvencionalnih izvora potaknuti cijenu domaće nafte (koja je jeftinija od globalne reference Brent), trebali bi pojačati lobiranje kako bi se omogućio izvoz američke nafte. Izvoz američke nafte proširilo bi njezino tržište, odnosno doveo do povećanja njene cijene i približio je cijeni Brenta.

To ne znači da niže cijene nafte neće dovesti do određenog pada nekonvencionalne proizvodnje u SAD-u. Prezentirajući ovogodišnji World Energy Outlook sredinom studenog, Međunarodna energetska agencija je izjavila da bi američka nekonvencionalna proizvodnja mogla dogodine pasti 10%, uslijed nižih cijena nafte.

Međutim, ne nazire se usporavanje nekonvencionalne proizvodnje nafte u SAD-u. OPEC-ov vlastiti World Oil Outlook za 2014. ne predviđa vrhunac proizvodnje nafte iz nekonvencionalnih izvora u SAD-u prije 2020. godine, kada bi trebala iznositi 4,4 milijuna barela na dan. Čak dvadeset godina kasnije, 2040. godine, OPEC očekuje da će nekonvencionalna proizvodnja u SAD-u iznositi 3,3 milijuna barela na dan. To je otprilike na današnjim razinama, uz očekivanja da cijene barela nafte u današnjim dolarima neće prelaziti 100 dolara po barelu između 2020. i 2035. godine.

Hoćemo li plaćati još manje za spremnik goriva?

Bitno u svemu ovome jest da je potražnja za naftnim derivatima slaba i vjerojatno će dugoročno globalno ostati takva. OPEC predviđa rast potražnje do 2040. od samo 0,7% u prosjeku na godišnjoj razini. A slabija potražnja pritišće cijene prema dolje. Istovremeno, imamo snažan porast proizvodnje nafte u SAD-u  iz nekonvencionalnih izvora što pojačava trend smanjenja cijena nafte, pogotovo stoga što su se neplanirani globalni prekidi u opskrbi, koji su dosezali i do tri milijuna barela na dan, smanjili. S vremenom će se porast opskrbe uskladiti s realnošću sporijeg rasta potražnje.

Izvor: Argus, Bloomberg

Koliko će se, kratkoročno, cijene nafte pomaknuti u jednom ili drugom smjeru – nitko ne zna – moguć je veći neplanirani prekid opskrbe koji bi kratkoročno povećao cijenu nafte. Međutim, dugoročno, slabiji porast potražnje za naftom djelovat će na smanjenje cijene nafte. To znači da možemo očekivati nešto niže cijene nafte u slijedećih nekoliko godina u odnosu na one između 2011. i lipnja 2014.

A odgovor na pitanje hoćemo li plaćati manje za spremnik goriva? Za razliku od ekonomskih modela, promjena cijena prelijeva se s odgodom. Kako će se zalihe naftnih derivata kupljenih po višim cijenama trošiti, odnosno nadomještati novim, jeftinijim proizvodima, cijene će padati. Međutim, treba uzeti u obzir i tečaj USD/HRK jer se nafta plaća u dolarima. Naime, ako je, primjerice, cijena nafte pala sa 115 na 72 dolara, dakle 37%, a u međuvremenu kuna oslabila 10% u odnosu na dolar (kao što se dogodilo od kraja lipnja do pred kraj studenog), pad cijena u kunama je 31%. Ukratko, uz pretpostavku da se trošarine na naftne derivate neće povećavati, možemo zaključiti da će nas spremnik goriva stajati još manje u nadolazećim mjesecima.

Piše: Goran Šaravanja, Izvor: blog.vecernji.hr

facebook komentari