Pratite nas

Gospodarstvo

Zašto je cijena nafte pala?

Objavljeno

na

Od lipnja ove godine cijena nafte tipa Brent pala je sa 115 dolara na gotovo 70 dolara po barelu.

Više je razloga tomu; neki su privremeni, a neki i dugoročniji. Cijene na benzinskim postajama su već pale, ali najnovija događanja na tržištu upućuju na dodatni pad cijena proizvoda, no ne nužno odmah.

Slaba potražnja i porast proizvodnje

Svjetska se ekonomija još uvijek nosi s posljedicama financijske krize – gospodarski je rast u eurozoni minimalan, a nezaposlenost visoka. Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija definitivno su  u povoljnijoj situaciji , dok glavna tržišta u nastajanju lagano posustaju. Gospodarski rast u Rusiji i Južnoafričkoj Republici znatno je usporen, a Brazil se nalazi u recesiji. Rast se u Kini također usporava, što ne iznenađuje. Stoga je i potražnja za naftnim derivatima slabija nego što bi bila da svjetsko gospodarstvo brže raste. Taj slabiji rast potražnje ima važan utjecaj na (dugoročnije) kretanje cijena nafte.

Sve do ljeta  2014. rast proizvodnje nafte u SAD-u kompenzirao je neplanirane globalne prekide u opskrbi

Izvor: U.S. Energy Information Administration, Today in Energy, 27. kolovoza 2014.

Svojevrsni se začetak recentnih kretanja cijena nafte dogodio 2009.  kada je, usred globalne recesije, započela tehnološka revolucija koja je dovela do procvata proizvodnje nafte iz nekonvencionalnih izvora u SAD-u. Zadnjih nekoliko godina proizvodnja nafte iz nekonvencionalnih izvora nafte (škriljci) u SAD-u porasla je do te mjere da čini golemi dio ukupnog  povećanja globalne proizvodnje nafte. Pravo je pitanje, zapravo, s obzirom na slabu potražnju i porast proizvodnje, zašto cijene nafte nisu ranije počele padati? Stabilnost cijena nafte u razdoblju od 2011. do ljeta 2014., najvećim je dijelom uzrokovana činjenicom što su se neplanirani globalni prekidi opskrbe (tu prvenstveno mislimo na prekide u proizvodnji zbog političke nestabilnosti, primjerice u Libiji, ili zbog vremenskih neprilike, poput uragana u Meksičkom zaljevu) kompenzirali porastom proizvodnje. Međutim, prekidi opskrbe od tri milijuna barela na dan, što su s povremeno događali proteklih godinu dana, iznimno su visoki – dugoročni prosjek neplaniranih prekida opskrbe od 1950. do danas je milijun barela na dan. U zadnjih je nekoliko mjeseci manje neplaniranih prekida u opskrbi nafte, što znači da je porast proizvodnje veći od porasta potražnje te su cijene nafte počele padati.

Zašto Saudijska Arabija nije smanjila proizvodnju i podržala cijene?

Još jedan čimbenik u padu cijena jest to što Saudijska Arabija, najutjecajniji proizvođač unutar OPEC-a, kartela proizvođača nafte, nije smanjila proizvodnju zbog usporene potrošnje. No, takav je pristup sasvim logičan. Prvo, proizvodite li naftu na određenom polju, već ste investirali kapital u istraživanje tog polja, u bušenje i gradnju infrastrukture, kako biste naftu mogli plasirati na tržište. Taj je novac već potrošen, tako da je, unatoč padu cijena, dodatni trošak vađenja još jednog barela nafte s tog polja minimalan. Jednostavno, nastavak je proizvodnje logički slijed.

Drugo, budući da je potražnja slaba, cijene su pod pritiskom daljnjeg pada. Međutim, smanjenje proizvodnje u uvjetima slabe potražnje nije nikakvo jamstvo da će cijene prestati padati. Stoga je  je proizvođačima u interesu proizvoditi više nafte.

Istina, to znači da će vam prihodi biti niži nego što bi bili da su cijene više, ali Saudijska Arabija ima relativno više financijskih rezervi od ostalih članica OPEC-a, koje je stvorila tijekom godina viših cijena, tako da, u odnosu na većinu ostalih zemalja proizvođača, dulje može izdržati razdoblje nižih cijena bez da odmah mora posegnuti za nepopularnim ekonomskim mjerama poput smanjenja javne potrošnje. Zbog toga Saudijska Arabija ima više utjecaja na ostale članice OPEC-a. Na kraju, OPEC kao udruženje trebao bi se držati dogovorenih proizvodnih ciljeva kako bi što efikasnije utjecao na globalnu cijenu nafte.

Problem kartela je što, ukoliko kao pojedini proizvođač ne utječete na cijenu proizvoda, imate jaku motivaciju izigrati dogovor i maksimalno proizvoditi, osobito kad su cijene visoke. Unutar OPEC-a jedino Saudijska Arabija ima dovoljno rezervnog proizvodnog kapaciteta s kojim može utjecati na proizvodnju i cijenu nafte. Saudijska Arabija zasigurno želi izbjeći iskustvo iz 1980-ih godina kada je smanjila proizvodnju na tri milijuna barela na dan kako bi podržala cijenu nafte dok su istovremeno ostale članice OPEC-a povećale proizvodnju. Kako cijene nafte padaju, Saudijska Arabija, ne reagirajući, šalje ostalim članicama OPEC-a poruku da bi se trebali držati dogovora. Na OPEC-ovu sastanku u Beču 27. studenoga odlučeno je kako se proizvodne kvote neće smanjiti, zbog čega se cijena barela Brent nafte spustila ispod 72 dolara.

Hoće li nekonvencionalna proizvodnja u SAD-u posustati zbog nižih cijena nafte?

Godinama se tržište vodi neslužbenim pravilom da ispod cijene od 80 dolara po barelu, nekonvencionalna proizvodnja nafte u SAD-u postaje manje profitabilna. Moguće je da najutjecajnija članica OPEC-a američkim proizvođačima šalje poruku da, ukoliko žele spriječiti daljnji pad cijena nafte, sami smanje proizvodnju.

Međutim, baš u trenutku kad su se cijene nafte približile iznosu od 70 dolara u medijima se pojavljuju članci u kojima se tvrdi da američki proizvođači mogu podnijeti cijene od otprilike 60 dolara po barelu. Poanta je da industrija u Americi stalno traži načine kako bi unaprijedila proizvodne metode i prinose po bušotini. To je sasvim očekivano jer povećana efikasnost povećava marže kad su cijene visoke i omogućava da dulje ostanete profitabilni kad cijene nafte na tržištu padaju.

U svakom slučaju, kao što smo komentirali u siječnju, žele li američki proizvođači nafte iz nekonvencionalnih izvora potaknuti cijenu domaće nafte (koja je jeftinija od globalne reference Brent), trebali bi pojačati lobiranje kako bi se omogućio izvoz američke nafte. Izvoz američke nafte proširilo bi njezino tržište, odnosno doveo do povećanja njene cijene i približio je cijeni Brenta.

To ne znači da niže cijene nafte neće dovesti do određenog pada nekonvencionalne proizvodnje u SAD-u. Prezentirajući ovogodišnji World Energy Outlook sredinom studenog, Međunarodna energetska agencija je izjavila da bi američka nekonvencionalna proizvodnja mogla dogodine pasti 10%, uslijed nižih cijena nafte.

Međutim, ne nazire se usporavanje nekonvencionalne proizvodnje nafte u SAD-u. OPEC-ov vlastiti World Oil Outlook za 2014. ne predviđa vrhunac proizvodnje nafte iz nekonvencionalnih izvora u SAD-u prije 2020. godine, kada bi trebala iznositi 4,4 milijuna barela na dan. Čak dvadeset godina kasnije, 2040. godine, OPEC očekuje da će nekonvencionalna proizvodnja u SAD-u iznositi 3,3 milijuna barela na dan. To je otprilike na današnjim razinama, uz očekivanja da cijene barela nafte u današnjim dolarima neće prelaziti 100 dolara po barelu između 2020. i 2035. godine.

Hoćemo li plaćati još manje za spremnik goriva?

Bitno u svemu ovome jest da je potražnja za naftnim derivatima slaba i vjerojatno će dugoročno globalno ostati takva. OPEC predviđa rast potražnje do 2040. od samo 0,7% u prosjeku na godišnjoj razini. A slabija potražnja pritišće cijene prema dolje. Istovremeno, imamo snažan porast proizvodnje nafte u SAD-u  iz nekonvencionalnih izvora što pojačava trend smanjenja cijena nafte, pogotovo stoga što su se neplanirani globalni prekidi u opskrbi, koji su dosezali i do tri milijuna barela na dan, smanjili. S vremenom će se porast opskrbe uskladiti s realnošću sporijeg rasta potražnje.

Izvor: Argus, Bloomberg

Koliko će se, kratkoročno, cijene nafte pomaknuti u jednom ili drugom smjeru – nitko ne zna – moguć je veći neplanirani prekid opskrbe koji bi kratkoročno povećao cijenu nafte. Međutim, dugoročno, slabiji porast potražnje za naftom djelovat će na smanjenje cijene nafte. To znači da možemo očekivati nešto niže cijene nafte u slijedećih nekoliko godina u odnosu na one između 2011. i lipnja 2014.

A odgovor na pitanje hoćemo li plaćati manje za spremnik goriva? Za razliku od ekonomskih modela, promjena cijena prelijeva se s odgodom. Kako će se zalihe naftnih derivata kupljenih po višim cijenama trošiti, odnosno nadomještati novim, jeftinijim proizvodima, cijene će padati. Međutim, treba uzeti u obzir i tečaj USD/HRK jer se nafta plaća u dolarima. Naime, ako je, primjerice, cijena nafte pala sa 115 na 72 dolara, dakle 37%, a u međuvremenu kuna oslabila 10% u odnosu na dolar (kao što se dogodilo od kraja lipnja do pred kraj studenog), pad cijena u kunama je 31%. Ukratko, uz pretpostavku da se trošarine na naftne derivate neće povećavati, možemo zaključiti da će nas spremnik goriva stajati još manje u nadolazećim mjesecima.

Piše: Goran Šaravanja, Izvor: blog.vecernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Rimac Automobili među 10 najbrže rastućih u srednjoj Europi

Objavljeno

na

Objavio

Tvrtka Mate Rimca ove je godine imala rasto od 1059 posto

U kategoriji 50 najbrže rastućih, najbolje rangirana hrvatska tvrtka ove godine je Rimac Automobili iz sektora čistih tehnologija i energetike, koja je deseta na ljestvici sa rastom od 1.059 posto.

Osim što je najbolje plasirana hrvatska tvrtka na listi 50 najbrže rastućih, Rimac Automobili su i jedina tvrtka iz sektora čiste tehnologije i energetike koja je ostvarila plasman u cjelokupnom natječaju na nivou Srednje Europe.

Na ovogodišnjoj ljestvici pedeset najbrže rastućih tvrtki nalaze se poduzetnici iz jedanaest zemalja, i to sljedećim redoslijedom od najveće prema najmanjoj brojčanoj zastupljenosti:

19 iz Poljske, 8 iz Hrvatske, 6 iz Litve, 5 iz Češke, 3 iz Rumunjske, po dvije iz Bugarske, Mađarske i Slovačke te po jedna iz Bosne i Hercegovine, Estonije i Latvije, piše Poslovni Dnevnik

Rimac radi na novoj jurilici i gradi tvornicu automobila

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Rimac radi na novoj jurilici i gradi tvornicu automobila

Objavljeno

na

Objavio

Nova Rimčeva jurilica nosi radni naziv Concept Two ili skraćeno C2, doznaje Poslovni dnevnik. Bit će to prvo hrvatsko električno autonomno vozilo, prvi hrvatski osobni automobil koji će se proizvoditi na pokretnoj traci i općenito prvi koji će imati tvornicu u Hrvatskoj.

Gotovo će sve u njemu biti nanovo razvijeno. Rimcu je u punom smislu te riječi cilj začeti domaću auto-industriju pa će C2 homologirati za serijsku proizvodnju i  ovdje izgraditi tvornicu automobila.

Projekt je to vrijedan 128,6 milijuna kuna, a kroz IRI natječaj (“Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja”) tvrtka Rimac Automobili upravo je iz EU fondova povukla bespovratno sedam milijuna eura (52,2 milijuna kuna).

Rimčev projekt C2 trenutačno je najveći R&D projekt hrvatske industrije i najveći koji je prošao cjelokupnu IRI proceduru. To su dosad uspjele ukupno 22 domaće tvrtke osiguravši si 252,4 milijuna kuna.

U sklopu tog EU natječaja, koji se vodi preko Ministarstva gospodarstva, ostalo je prostora za još pola milijarde kuna subvencija, jer je prva faza IRI-ja limitirana na 100 milijuna eura. Ali kako doznajemo od izvora s terena, vremena za ulazak u prvu fazu više nema. Ministarstvo je u petak objavilo da već ima 139 projekata koji traže 195 posto sredstava iz prve faze.

Znači, umjesto sto ima R&D projekte za gotovo 200 milijuna eura subvencija. Naši izvori nas upozoravaju da na 200 posto, ministarstvo ima obvezu privremeno zaustaviti prijave i provesti brzu evaluaciju da li su pristigli projekti toliko dobri da su sredstva iz prve faze de facto potrošena. Međutim, neslužbeno doznajemo, ministrica gospodarstva Martina Dalić ne miri se s tim scenarijem.

Od Europske komisije službeno je zatražila da joj za prvu fazu IRI natječaju dadu još novca. Željela bi prebaciti barem dio od još 100 milijuna eura predviđenih za drugu fazu IRI-ja.
No, Europska komisija zasad ne popušta. Razlog je, navodno, što su hrvatski političari u izradi Strategije pametne specijalizacije vješto zaobišli njen smisao. Umjesto specijalizacije, odnosno da precizno odgovore u kojim točno industrijama žele da Hrvatska u budućnosti postane igrač na svjetskoj razini, oni su širili definicije industrija do besmisla.

Na taj su način otvorili vrata EU subvencija većini domaćih industrija kojima su prije sami dijelili državne subvencije.

RH mora doraditi Strategiju pametne specijalizacije     

Komisija je zato, navodno, posljednjih mjeseci upozoravala Vladu da prije druge faze IRI-ja mora doraditi Strategiju pametne specijalizacije. Priča se da EK ne želi ulaziti u to koje će industrije biti izabrane, ali traži da ih se preciznije definira u odnosu na trenutačne: “agro-food”, “bio-economy”, “energy and sustainable environment”, “transport and mobility” te “health and quality of life”. Sve te industrije imaju malo veze s prethodno napravljenom Industrijskom strategijom te su njihovi nazivi rezultat oštrih lobističkih ratova.

Koliko su ti ratovi bili žestoki najbolje ukazuje podatak da su s popisa ključnih strateških industrija u Strategiji pametne specijalizacije ispali neki od glavnih generatora radnih mjesta i izvoza: ICT i KET (tehnologije i inženjerstva). Ove dvije potonje zadržane su isključivo ako se njihovi predstavnici uspiju dogovoriti sa starom gardom. I dok iz Ministarstva gospodarstva nismo primili komentar, u industriji su bili vrlo susretljivi, uz uvjet da ostanu anonimni.

Pojašnjavaju, dorada strategije je gospodarski nužna, ali i politički vrlo osjetljiva. Odreda svi su nam pohvalili rad ministarstva na IRI natječaju. Navode da je ispočetka bio netransparentan, ali da je ministrica Dalić to ispravila, cijeli proces ubrzala i dovela na vrlo visoku razinu. Jedan od sugovornika čak nam je rekao da je ovo vjerojatno najbolji EU natječaj ikad otvoren za hrvatsku industriju. “Svi EU natječaji u prosjeku traju osam do 12 mjeseci.

Ovaj je trajao osam do 10 mjeseci, a iako je kao i ostali bio vrlo zahtjevan u pripremi, djelila su se kudikamo veća sredstva nego na bilo kojem drugom EU natječaju i zato je industriji bio istinski isplativ”, kaže naš izvor. Ono oko čega se sugovornici nisu usuglasili ista je tema oko koje koplja lome i političari. Ovisno o industriji, svaki je imao argumente zašto je baš njegova industrija ta koja bi trebala biti u dorađenoj Strategiji pametne specijalizacije.

Ako je suditi prema dosadašnja 22 IRI ugovora, jer to su jedini javno dostupni podaci o IRI-ju, njih 16 isključivo su iz područja ICT-a i KET-a. Upravo onih koje postojeća Strategija pametne specijalizacije diskriminira. Časne iznimke su Pana Stolarija, Cedevita, Magma, Cras, Aluflexpack i ITRS. Zvonimir Viduka, direktor Altproa kaže da su ovakvi natječaji bili potrebni i ranije, jer je teško razvijati složene visokotehnološke proizvode s malim budžetom.

“STM uređaj, koji ćemo razviti s ovim sredstvima, će nam u području ATP sustava za željeznička vozila omogućiti da budemo glavni partner više velikih multinacionalnih kompanija”, kaže Viduka. Voditeljica komunikacija Rimac Automobila Marta Longin dodaje da je to prvi put da se u Hrvatskoj kroz sredstva iz EU otvorio natječaj koji omogućava tvrtkama da dobiju značajnije iznose za razvoj. “Ovo je veliki korak naprijed za razvojne tvrtke u Hrvatskoj, a iako je priprema projekta bila zahtjevna, zadovoljni smo rezultatom i iznosom koji nije zanemariv”, zaključuje Longin.

Mate Rimac: Glavna investicija bit će nam izgradnja tvornice i zapošljavanje

facebook komentari

Nastavi čitati