Pratite nas

Komentar

Zašto je Hrvatska ‘najgora država’ u EU-u?

Objavljeno

na

U novom broju Glasa Koncila glavni urednik mons. Ivan Miklenić analizira odnos hrvatskih vladajućih garnitura prema Europskoj Uniji i europskoj pravnoj stečevini, posebno u kontekstu izbornih procesa, odnosa prema gospodarstvu, ali i europskoj pravnoj stečevini. Njegov komentar prenosimo u cijelosti.

miklenićHrvatska je ušla u 2015. godinu kao najgora država u Europskoj uniji – tako ističe naslov u Jutarnjem listu od nedjelje 4. siječnja koji doslovno glasi: »Presuda iz Bruxellesa: Hrvatska je najgora zemlja EU«, a koji je popraćen citatom: »Od 1. srpnja 2013. niste se maknuli s mjesta, BP pada, projekti vam nisu konkurentni, samo rastu simpatije za Putina. A to je loše…« U tekstu se Hrvatskoj najviše zamjera »što nije došlo do boljeg razumijevanja vrijednosti Europske unije«, a to se argumentira insistiranjem na »lex Perković«, što je pokazalo da vrh države ne razumije duh EU-a koji je u tome da »EU kao organizacija ovisi o poštivanju dogovora«, te »što popularni mladi političar Sinčić izjavljuje da su mu uzori Putin i Orban, a ne Angela Merkel«. U tom tekstu Ines Sabolić također se tvrdi: »Najveće nade polagane su u Hrvatsku. Smatralo se da će se odmah uklopiti u EU, no to se nije dogodilo. Fatalna je bila nespremnost Milanovićevih ministara na naporan svakodnevni posao koji iziskuje članstvo u Uniji.« Navedena analiza s poražavajućom ocjenom objavljena je početkom 2015., tj. nakon tri godine vladavine Kukuriku koalicije, koja je godinu i pol trajala prije pristupa Hrvatske EU-u i isto toliko za članstva Hrvatske u EU-u, te nakon pet godina vladavine dosadašnjega predsjednika. Vjerodostojnost te analize i ocjene osjeća gotovo svaki hrvatski građanin, a još je sve to razvidnije odgovornima u Bruxellesu.

Usprkos toj činjenici u vrijeme kampanje za predsjedničke izbore, više nego ikada, gotovo svakodnevno nameće se hrvatskoj javnosti obmana, spin o uspješnosti sadašnje Vlade i o tobožnjem gospodarskom oporavku. Tako je i predsjednik Vlade u intervjuu RTL-u u subotu 3. siječnja doslovno rekao: »Situacija je daleko od beznadne. Situacija nije loša. Izvoz nam raste, kao i industrijska proizvodnja. To su posljedice preslagivanja unutar hrvatskog gospodarstva.« Na primjedbu novinara nije li to plod djelovanja nekih uspješnih firmi kojima je sada olakšano poslovanje u Europskoj uniji predsjednik Vlade je u svom odgovoru uz ostalo rekao: »Vlada je tu pomogla tako da nije smetala.« Time je priznao da je doprinos Vlade RH za boljitak u Hrvatskoj jednak doprinosu vlade bilo koje afričke ili azijske države koje također nisu smetale uspješnim hrvatskim tvrtkama! To je priznanje ključno za razumijevanje ukupne političke situacije u Hrvatskoj i očita je potvrda da sadašnja vladajuća garnitura nije na vlasti da bi pomogla ili dala doprinos ikakvom napretku Hrvatske, nego za neke druge ciljeve. Sve to morao je vidjeti i prepoznati dosadašnji Predsjednik i na to je morao reagirati, a budući da nije reagirao, očito je da se uklapa u grupaciju koja mu i daje javnu podršku, i koja u kampanji nakon prvoga izbornoga kruga ne bježi ni od najnižih udaraca samo da bi njihov predsjednički kandidat ostao što čišćega obraza pred javnošću.

Hrvatska se osim glede privrede i gospodarstva u EU nije uklopila ni glede europskih vrijednosti, među kojima se ističe stvarna demokracija, zakonitost odnosno vladavina prava i striktno poštivanje zakona te vanjska politika. Umjesto zahuktavanja proces demokratizacije nakon tri godine vladavine Kukuriku koalicije gotovo je zaustavljen, a gotovo sve relevantne društvene funkcije zaposjeli su ljudi koji samo glume demokrate i koji ne mare ni za legalne i legitimne hrvatske ni europske ciljeve i interese. Pune tri godine upotrijebili su za klijentističko namještanje svojih kadrova, a javnost obmanjuju da se bore protiv korupcije, da su bolji od drugih dosadašnjih vladajućih garnitura. Kadroviranje se jasno očituje npr. na HRT-u koji je umjesto javnoga servisa postao, čak i po zakonu, produžena ruka vladajućih pa je bilo moguće da je u emisiji Hrvatskoga radija »Dogodilo se na današnji dan« emitiranoj 10. prosinca 2014. dr. Franjo Tuđman optužen za »nepoštivanje ljudskih prava, posebno oštar odnos prema manjinama, nesprječavanje zločina i njihovo neprocesuiranje« te »autokratski stil vladavine«, na što nitko nije reagirao. Kad god se upozori na neki pogrešan potez bilo koga u toj vladajućoj garnituri, upravo je nevjerojatno kako se uvijek »brani« upiranjem prsta u druge, umjesto da se suoči sa svojim slabostima.

Navod da se Hrvatska nije uklopila u EU ni glede vanjske politike iznenađenje je samo za one koji nisu željeli vidjeti i prepoznati pravo lice vladajućih. Pojava mladoga predsjedničkoga kandidata, koji je u prvom krugu iznenadio velikim postotkom osvojenih glasova, a koji se zanosi ruskim predsjednikom, logična je posljedica idejnoga i političkoga stvarnoga usmjerenja onih ljevičara koji kontroliraju Hrvatsku i onih na vlasti koji takvu politiku simpatiziraju. Ni glede toga važnoga usmjerenja Hrvatske nije se čula nikakva zabrinutost ili opomena s Pantovčaka za posljednjega mandata. Na početku 2015. godine, kad je evidentno obnavljanje tzv. hladnoga rata i kad ni za Hrvatsku ne može biti svejedno na kojoj je strani, nameće se potreba za stvarni zaokret Hrvatske i za potpuno, bezrezervno okretanje euroatlantskim integracijama i da te pripadnosti prestanu biti tek više ili manje formalne, uz stari duh tobožnjega nesvrstavanja, a zapravo stvarnoga, premda ne i formalnoga i potpunoga, inkliniranja nekadašnjem istočnom bloku. Stoga se na početku 2015. godine nameće pitanje koliko će se dugo Hrvatska još isključivati iz Europe i gurati na zapadni Balkan i tako ostajati u unutarnjem smišljenom kaosu koji je najpogodniji za grupne interese na očitu štetu ne samo hrvatske nacije, nego i čitave Europske unije?

glas-koncila.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kako su se Boris Miletić i povijest kao znanost posvađali

Objavljeno

na

Objavio

Gledam sliku, uredan, zalizan, k’o s plakata, ali izdrečen, krši i i lomi ruke, odaju ga oči, uznevjerno gleda ko da se boji da će taj čas banuti cvitak ili ne daj Bože još gore – kajić.

Voditeljica također uznevjerena, zapinje u strahu da ne postavi koje normalno i pravo pitanje, od tisuću mogućih, borba, patnja, stenju, znoje se, samo što ne pobjegnu, obadvoje…

Nisam gledao do kraja jer sam hitno morao ići šiljiti zob, ali se ne bih začudio da su pobjegli koliko ih noge nose, obadvoje… (http://hr.n1info.com/a249093/Vijesti/IDS-salje-zakon-Zatvor-za-ZDS.html)

I kako to obično biva, u želji da uopće ne talasa voditeljica počini ključnu grešku i zategnu kamenčinu u plićak, odnosno upita našeg junaka, između ostalog, sljedeće pitanje:

Kako gledate ne rješenje koje je Vlada donijela u dogovoru s HOS-ovcima vezano za spornu poloču prvo postavljenu u Jasenovcu, a sada preseljenu u Novsku?

… Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije, sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači. Premještaj ploče je po meni još gori potez. To je jednostavno trebalo maknuti i jasno definirati da to nije dozvoljeno. Stoga će IDS upravo u proceduru uputiti takav zakon koji će jednom zauvjek definirati koje stvari u ovoj zemlji ne možemo tolerirati. Ne da ćemo ih zabraniti – nego one koji se s time pokušavaju igrati – njih naprosto treba kazniti.”  B. Miletić

I eto problema. Naime, kako Boris Miletić nije baš volio povijest i slične discipline, o tim temama ne zna gotovo ništa, osim onoga što je na nekom derneku pokupio od povjesničara njegovog kalibra, koji su to isto čuli na nekom derneku od SKH komesara i starih partizana koji su završili više kurseva i tako stekli dr., mr., grr., krklj.,žvrlj., dipl krkan…, i slične titule, dakle to je posuđeno neznanje i nije opravdanje, bar ne bi smjelo biti inteligentnom i pametnom čovjeku, jer inteligentan i pametan čovjek zna što zna i nikad ne govori o onom što ne zna kao da zna. Nije sramota nešto ne znati, no sramota je biti toliko bezobrazan i bahat pa donositi sudove o ozbiljnim stvarima kao što su antifašistički pokolji u Istri, a sve utemeljeno na neznanju.

Idemo redom.

Držim da to jako šteti Hrvatskoj i vrijeđa naše građane, posbice nas u Istri jer sjetimo se što je činio ustaški pokret – odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…” B. Miletić

Počinje Boro oštro o ustaškom pokretu koji je činio nešto po Istri, no zape, vjerojatno je razmišljao da lupi neku cifru od milionče ili dva, pobijenih Istriana Srba, al se u zadnji tren dosjeti da ustaše nisu ni bili u Istri, a bogami ni Srbi, pa bi bilo mnogo puno glupo…, a onda mu sinu – “odrekao se dijelova Hrvatske – Dalmacije…

Dakle, jadna mala neshvaćena Istra dugo je plakila, a plaki i stenje i danas sa Borisom na čelu, kad je ustaški pokret 26. lipnja 1921. sveže odrezanom kraljevom rukom potpisao te neke smiješne Rapalske ugovore o kojima Boris Miletić nije ništa čak ni načuo na drugarskim dernecima, a kojima je Italija dobila djelove Dalmacije, Rijeku, djelove Istre… Naravno, povijesne knjige ništa ne govore o ustaškom pokretu kad se spominju Rapalski ugovori, ali to nema veze, Bori je dovoljno da je nadređeni drug komesar to tako definirao i to mora biti povijest, a ako dokumenti i knjige povijesti tvrde drukčije drugovi će sve da ih spale, da dalje ne unose zabunu oko Istre i da napokon bude Boro i svi drugovi u pravu, povijesnim činjenicama uprkos i nasuprot, uz prigodnu parolu: Smrt istini, sloboda lažovima i neznanju!

…sjetimo se da su upravo antifašisti donijeli povijesne odluke o priopjenju Istre matici Hrvatskoj. Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

Boro “ne zna i ne zna da ne zna”, za takve je veliki učitelj Kong Fu Ce rekao “Čuvajte ih se“.

Naime, na temelju kriterija o etničkom ključu kao principu razgraničenja (Londonska konferencija) crkvenoj statističkoj dokumentaciji istarskih svećenika predvođenih Božom Milanovićem te knjigom koja je rad više znanstvenika i koja je dokument – Cadastre national de l Istrie, Istra je (Pariška mirovna konferencija) pripojena Hrvatskoj. Antifašisti, oni sebe tako zovu od milja no svi znamo tko su i što su, su mogli donijeti i povijesnu odluku o pripojenju Beijinga, Tokya, Hong Konga, Londona, New Yorka, Kalkute, Jupitera i Fobosa, jednako kao i sve nabrojano ne bismo vratili ni Istru da nisu postojali crkveni dokumenti i da nije uložen mukotrpan rad da se sve sabere i prikaže u formi dokaza, za razliku od divljaka iz šume koji nisu shvaćali koncept pravnog vlasništva, etničke strukture ili općenito civilizacijskih normi. Divljaci su jedino znali mahati puškama, trpati Talijane i Hrvate civile u fojbe, zazidavati u rudnike, prijetiti osvajanjem Trsta oružjem, ali to ne ide tako i ne bi ni Istra nikad bila Hrvatska da su šumski divljaci bili jedini argument.
http://www.matica.hr/vijenac/484/je-li-bilo-pozitivnih-strana-18902/

Stoga ne znam tko danas u Hrvatskoj može biti protiv antifašizma s jedne strane, a s druge relativizirati taj pozdrav kad svi skupa znamo što on znači.” B. Miletić

U Hrvatskoj nitko nije protiv antifašizma, nije nikad ni bio!

Hrvati su oduvijek antifašisti, u Domovinskom smo ratu bili antifašisti boreći se protiv fašističko nacističkih hordi sa zvijezdom i kokardom na čelu.

U drugom svjetskom ratu partizani se kite antifašizmom i najveći otpor fašistima – srpskim četnicima i Talijanima – daju upravo Hrvati.

I ono najbolje i neporecivo: Ustaški pokret nastao je utemeljen na antifašizmu kao otporu velikosrpskom divljačkom fašizmu i nacizmu. Izvorna ideja ustaškog pokreta je otpor fašističko nacističkoj okupaciji velikosrpskog hegemona, tko može poreći okupaciju i surovi teror velikosrpskog fašističkog okupatora nad hrvatskim narodom od 1918. do oslobođenja? Taj fašističko nacistički, velikosrpski i hegemon u Kraljevini Jugoslaviji uveo je rasne zakone ničim izazvan, tako su kao otpor i nasuprot fašizmu nastali ustaše.

Što se tiče pozdrava “Za dom spremni” ne znam i ne mogu shvatiti što je Miletić Titin tić mislio kad je rekao da svi znamo što on znači, no znam da meni i milijunima Hrvata znači za dom spremni. Dakle, spremni braniti svoj dom, onaj tko misli da će mene natjerati da ne budem spreman braniti svoj dom nekakvim okrutnim zatvorskim kaznama tipa Goli Otok (ili gore) je kompletna budala i definitivno neprijatelj moga doma i moje obitelji i može on mene u svom orwellovskom fašizmu spremiti na robiju, (ali ne bez krvave borbe) mučiti, ponižavati, no ako se vratim opet sam spreman braniti svoj dom, ako me ubijete jer želite moj dom = domovinu otimati/pljačkati, dočekat će vas moji nasljednici, spremni također. Moja je preporuka da se okanete više moga/našega doma/domovine i da razmislite o opciji da svoj dom i domovinu izgradite poštenim radom, a onda bih ja vas pitao jeste li  spremni braniti svoj dom?

Stjepan Radić u svojim je govorima molio braću Srbe za razum, pozivao na “sviest i čovječnost“, govorio o srpskom narodu kao braći i pozivao ih da zajedno gradimo društvo ravnopravnih, uporno pokušavao spriječiti ono što će se dogoditi, ako se nastavi surova fašistička okupacija, nije išlo… Glas razuma, glas ljubavi i prijateljstva, glas civilizirane budućnosti i zajedništva u ravnopravnosti, fašisti i nacisti odbiše i okrutno ga ubiše opijeni mračnom fašističko nacističkom moći. A onda, poučeni iskustvom, nastupiše ustaše, pa onda opet logično sve zasluge za stvaranje ustaškog pokreta, onakvog u kakav se pretvorio, idu velikosrpskom hegemenu bez duše, srca  i mozga.

Odmah u začetku stvaranja NDH djelovi mentalno i fizički zaostale vojske Kraljevine Jugoslavije i nabrijani srpski seljaci fašisti, naoružani oružjem okupatorske vojske koja se povlačila, pokrenuše pokolje diljem NDH, gotovo identično kao devedesetih. Naravno da pokolji Hrvata nisu na dobar način utjecali na ustaše i Antu Pavelića, pa nastade krkljanac u kojem ni antifašistički ustaški pokret ne ostade čista obraza. Dakle, uzrok i posljedica, ne može biti jednostavnije. No izvornom antifašističkom ustaškom pokretu se ne opravdava ono što je bilo pogrešno, zločini, kao što se to opravdava tisuću puta gorim zločincima partizanima, koji u neko doba sebe proglasiše antifašistima iako su nekoliko godina bili dio Sila Osovine, dok Hitler nije napao Rusiju. Istovremeno je KPH pregovarala sa Vladom NDH o legalizaciji stranke, no to je propalo napadom na Rusiju.

Komunistička partija pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu”.  Iz KPJ glasila broj 28. iz 1932. godine.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Dakle, ta zvijezda petokraka je oslobodila naše gradove, oslobodila našu Istru i pripojila je matici domovini. Ne znam kako netko može biti protiv toga. Znate da imamo brojne trgove i ulice s tim nazivljem, i škole i mi se na to ponosimo.”  B. Miletić

Prije petnaestak godina, otprilike, gledao sam političku emisiju u kojoj su se sučelila dva političara, s njima je u emisiji gostovao dr. sc. Goran Švob, filozof i profesor logike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ne sjećam se koja je bila tema, ne sjećam se niti jedne riječi, ali se sjećam kao da sada gledam kako je profesor Švob gledao lijevo, desno, lijevo, desno…, sat vremena, pokušavao je shvatiti o čemu ovi govore, ali jednostavno nije išlo, a zašto? Profesor Švob je bio odrastao čovjek, vrstan logičar, analitičar i onda se odjednom nađe između dva po godinama starija čovjeka, a priča ko u ludari. Meni je to bilo smiješno, ali razumijem da profesoru nije bilo, nego je bio u čudu i vjerojatno počeo sumnjati u svoj zdrav razum, jer čovjek jednostavno ne može vjerovati da ljudsko biće može odrasti, ostariti i biti na razini naše braće političara, tako se nekako i ja osjećam čitajući Miletićeve eskapade o vremenu komunizma i antifašizma.

Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe.” B. Miletić

Jednostavnom pretragom u Google “Savez komunista Jugoslavije“, dobio sam članak na Wikipediji u kojem stoji da je Komunistička partija Jugoslavije osnovana kao SRPJ (k) 1919. no 1920. preimenuje se u Savez komunista Jugoslavije, stoji također da je SKJ stao na čelo uspješnog otpora bla bla truć… da je totalitarno vladao Jugoslavijom, te da se 1990. raspao na nacionalne agenture po republikama. Rezultati pretrage “SKH” donose nam zastrašujuću vijest, za one koji nisu znali, da  je  SKH promijenila 1990. naziv u Stranka demokratskih promjena, a kasnije Socijaldemokratska partija, dakle SKH je i dan danas na životu. Tito je od 1937. bio generalni tajnik SKJ, te gospodar smrti i bijede do svoje smrti – 1980.

Što je veliki pjesnik, filozof i drug, gosp. Miletić hotio reći zasigurno će ostati skriveno svim budućim generacijama filozofa, povjesničara, psihijatara i znanstvenika svih vrsta. Ja kad bih išao gatati što je pjesnik htio reći pretpostavio bih da je drug i filozof pijan ko deva, ostalo ne smijem ni pomisliti, a osobito da ovakav lumen vodi neku regiju/religiju, zastrašujuće?

Kad bi se ovo i dalo raščlaniti/razdvojiti komuniste i tzv. antifašiste, a ne može jer je Tito bio komunist, komunistička partija vladala je do raspada Jugoslavije, vlada i danas preko sinova i unuka, onda bi bilo još zanimljivije objašnjenje masovnih pokolja tzv. antifašista po Istri, Naime, što se Istre tiče tu je partija odigrala još i najmanju ulogu, odnosno skoro nisu ni znali da je Istra ostala bez okupatora kad je Italija kapitulirala te ih je na poprištu događaja bio mali broj, a oni koje Miletić hvali kao antifašiste osobno pobiše desetke tisuća Talijana, Hrvata i Njemaca. I gle čuda, baš tamo gdje se veliki filozof Miletić htio distancirati od komunista, kao, sad je svima nama poznata činjenica o okrutnim komunistima i jako dragim nekim antifašistićima, ispada da su komunisti u ovoj priči većinom nevini, a simpatični mali antifašistići teški zločinci i masovni ubojice.

Prema preporuci “povjesničara” Miletića treba razlikovati antifašiste od komunista, koji valjda jedino u ovom slučaju blagog pojma nisu imali da njihovi mali antifašistići masovno ubijaju, no to im nije smetalo da dokazane ubojice odmah prigrle u svoje okrilje, dapače, a što sad sa znakovljem koljačke antifašističke bande reći će nam drug filozof i povjesničar u nekoj drugoj emisiji, kad malo dođe k sebi od ove.

Dakle, kad Boris Miletić hvali Tita i ponosi se ulicama, trgovima, wc-ima, kafanama… koji/koje nose imena najvećih koljača čovječanstva, onda se mora ponositi i proglasom o podršci ustašama iz 1932.. Mora se ponositi i pregovorima Titove KPJ i KPH koja je drugovala sa ustaškim režimom. Mora se ponositi fojbama i pokoljima 6 do 15 tisuća Talijana koje pobiše antifašisti a drug Furio Radin kao predsjednik tih istih antifašista koji pobiše stanovništvo Istre za te pokolje ladno u Saboru optuži Pernara i neke njegove sunarodnjake, ludnica otvorenog tipa. Mora se ponositi pokoljima Hrvata narodnjaka kojima isto napuniše fojbe nakon kakti oslobođenja, a sve u želji da nemaju nikakvu političku konkurenciju. Mora se ponositi i tim da se Tito pokoljem najmanje milijun nevinih vlastitih građana popeo na visoko deseto mjesto najvećih zločinaca svijeta, i ponosi se.

Čega se pametan srami time se budala ponosi!

Dalje voditeljica kao napada, a Miletić se kao brani, no groteskno izgleda kad voditeljica kao krimen antifašistićima navodi Goli Otok pokraj tisuća jezivih stratišta poput Hude Jame, Srba, fojbi i bespoštednog pokolja Talijana i Hrvata u Istri, 128 masovnih grobnica u i oko Zagreba, potpunog genocida nad Hrvatima u Lici, na Banovini, Hercegovini i po čitavoj NDH, a kasnije od Vardara pa do Triglava.

Groteskno izgleda kad Miletić navodi da je petokraka oslobodila Istru, u kojoj bitci, valjalo bi pitati ovog velikog povjesničara reda veličine Klasić, Babić, Tomić, Mirt, Šešelj, Krpelj.

Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kako jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnosolobodilačke borbe. Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.” B. Miletić

Groteskno se osjećao prof. Švob davno jednom u jednoj emisiji slušajući razgovor između dva bića čiji su preci navodno sišli sa drveta i navodno otišli drugom linijim ostavivši braću čimpanze u čudu, groteskno se sad osjećam i ja kad moram naći paralelu za ove bezumne riječi?

Sadržajno, etički i logički identična izjava ovoj od istarskoga prvaka bi bila primjerice ova:

Treba vrlo jasno razlikovati Hitlerov nacizam kao jedno totalitarno uređenje od Hitlerove socijaldemokracije i bitke za boljitak njemačkoga naroda, te uređene Europe u kojoj se poštuju zakoni, okrutni i ubilački, ali zakoni. Za mene je Hitlerova socijaldemokracija donijela pozitivne stvari i prihvaćena je u Europi (zar ne?), a nacizam, sami ste spomenuli da se Hitler jednom derao na Evu i da se ona popiškila, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.

Ponekad, nakon razgovora sa nekim ljudima, čovjek osjeti potrebu da prijateljski pomiluje kamen, osmjehne se drvetu i sa puno poštovanja skine kapu pred magarcem.

Stjepan Štimac/Projektvelebit.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tko to ‘pakira’ Andreju Plenkoviću!?

Objavljeno

na

Objavio

Mali Ivica bio je predmet napada u cijelom razredu sve dok se jednog dana nije pojavio sa svojim velikim starijim bratom. Do tada su svi iz razreda udarali malom Ivici čvoke, pa i učiteljica ali od kada se pojavio stariji brat, malog Ivicu nitko ne dira, a sada stariji brat udara čvoke njegovoj učiteljici.

Kolika je sličnost između Hrvatske i njenog položaja u EU i ove priče – velika, podudara se u ‘svim segmentima’.

Hrvatska, isto kao i mali Ivica, treba starijeg brata, a stariji brat u ovoj priči je Uncle Sam. Taj stariji brat, spriječiti će ponižavanje i ucijene Hrvatske od pojedenih interesno povezanih zemalja iz EU, ali i njoj najbližeg susjedstva, a sama učiteljica u liku Angele Merkel, podviti će rep u strahu da i ona ne dobije radi Hrvatske čvoke od njenog starijeg brata. Svjesna je Angela da Ivičin stariji brat ne ovisi o njoj već ona o njemu. Svjesna je da njena Njemačka sa SAD ima veliki suficit u trgovinskoj razmjeni sa SAD, daleko veći nego što ima s Rusijom da bi se tek tako mogla upetljati u geopolitičku igru pokera, a poker je ipak igra koju daleko bolje igraju Amerikanci.

Sad dolazimo do pitanja – Gdje je tu Hrvatska i koliko su sva ta događanja povezana sa Hrvatskom i koju igru igraju pojedine strukturu u Hrvatskoj.  Izbrišimo iz mainstream medija sve priče o pločama, referendumima , sve to služi u svrhu skrivanja istine o stvarima koji su puno bitniji za Hrvatsku i njenu opstojnost.

Problemi za Hrvatsku, kreću od onog trenutka kada je Rusija odlučila da svoje interesne pipke pruži i prema Hrvatskoj, a taj trenutak ili bolje rečeno način, pronašli su u Agrokoru i njegovim financijskim problemima. Ulazak Sberbanke u Agrokor, odnosno njihova odluka da kreditira posrnuli koncern nema nikakve veze s bankarskim interesima, u pitanju su geopolitički interesi.

Jesu li Rusi u toj priči imali i saveznika u Hrvatskoj ali i u EU – naravno da jesu. Posebna priča je miniranje inicijative Tri mora, ne to ne minira vlada i premijer Plenković, to miniraju oni koji formalno nisu na vlasti ali jesu uz vlast, kao krpelj, priljepak koji skriven u mekom tkivu vlasti hrani svoje privatne interese zanemarujući nacionalne.

Nova američka administracija vratila se, ako ništa drugo pokušava se vratiti svojim geopolitičkim interesima u Europi. Hrvatska je u toj podjeli interesnih zona na ključnom mjestu i Uncle Sam tu neće ništa prepustiti slučaju. Inicijativa Tri mora nije opasnost za Europu, ona je opasnost za Njemačku i Rusiju odnosno njihove interese, a pojedini hrvatski krpelji uplašeni za svoje privatne interese, rade sve da prvo sebe namire no i za njih ima protumjera, zubar da ih kao bolesni zub izvadi i baci ali u drugačijem kontekstu u odnosu na izjavu Ante Đapića.

Ovih dana potpisan je desetogodišnji ugovor o isporuci plina za hrvatsko tržište između Gasproma i PPD. Na izgled ništa čudno niti neuobičajeno, vijest za naslovnice svih medija, top vijest, osiguranje energetske sigurnosti- no jeli baš tako ? Tko se to gura u energetsku politiku, tko su ti koji to rade u tajnosti? U medijima se ova vijest marginalizira.

Tko bira timing da se to odradi i objavi. U vrijeme objave te vijesti, premijer Plenković leti u NY, leti vjerojatno bez saznanja o njoj. Ta vijest za Velikog brata nije novost, oni za nju znaju i čekaju našeg premijera da im objasni neke stvari, nadam se bez klečanja na kukuruzu. Zašto se neke stvari užurbano rade prije dolaska novog američkog veleposlanika, ne radi to vlada, to rade krpelji skriveni ispod pazuha nekoga iz vladajućih struktura. Tko to pakira Andreju Plenkoviću.

Ako je netko mislio da se dolaskom novog veleposlanika SAD, Roberta Kohorsta neće ništa promijeniti u odnosu na dosadašnju veleposlanicu- grdno se vara. Robert Kohorst ne dolazi da roštilja i zabavlja se s nevladinim udrugama, tračati Hrvatsku i pisati neobjektivna izvješća, on dolazi raditi u interesu SAD ali i Hrvatske. Robert Kohorst dolazi da bude Veliki brat koji će odmah zatražiti od mlađeg brata da ga odvede na Krk, otok Krk- jesam li dobro napisao, da vidi kako napreduju radovi na izgradnji LNG terminala. Kod Amerikanaca ne postoji uzrečica – Obećanje ludom radovanje.

Ante Rašić

facebook komentari

Nastavi čitati