Zašto nam treba lustracija?

6

Znam da nekima ova tema ide na bubrege, al zar i oboljenje od raka ili dijabetes ne idu ljudima na živce pa se opet moraju s tim nositi.

Mnogi moji ljevičarski prijatelji će opet graknut da je to promašena tema, da nema više šta za lustrirat itd.

No ako pogledamo malo dublje onda ćemo vidjet da to jednostavno nije tako. U zadnje vrijeme je postalo popularno da ljevičari izrazito agresivno i prijetnjama žele spriječiti bilo kakvo pisanje o Titu i komunizmu ili takvo pisanje proglasiti nepotrebnim, nazadnim, beskoristnim itd. Očito nam treba lustracija zbog intelektualne i duhovne kulture. Moramo kao društvo pokazati da nije moguće javno zabranjivati slobodnu riječ, ako tom rječju ne opravdavamo teror, nasilje ili nepravdu.

lustracija2Lustracija je neophodna da ljevičari konačno shvate da nije komunizam ono što nas vodi napretku nego upravo suprotno. Ljevičari moraju konačno shvatiti da nema opravdanja bilo kakvih zločina u ime bilo koje ideologije, a oni to permanentno rade.

Naravno da isto načelo vrijedi i za desni dio spektra. nema opravdavanja nikakvih zločina, bez obzira u ime koje ideje.
Lustracija bi dakle takva djela osudila, proskribirala i onemogućila u najvećem dijelu javnog komuniciranja te time doprinjela demokratskom razvoju društva.

Lustracija nam treba i u gospodarstvu koje je optočeno i zarobljeno starim strukturama i nasljednicima tih struktura koje su svoje pozicije u gospodarstvu zauzele zahvaljujući moćnim poliitčkim vezama iz komunizma, a nastavljenima preko demokratski izabranih stranaka svih boja. Ako želimo napredak u gospodarstvu onda se moramo osloboditi struktura koje su naučile raditi po političkim i osobnim interesnim uzorcima, a sve na štetu naroda.

Lustracija nam treba zbog međunarodnih odnosa, prije svega odnos prema susjedima jer još uvijek bivši komunisti i jugoideolozi promoviraju svoje teze da je Jugoslavija bila idealna država, a oni čuvari mira i reda. Upravo suprotno je slučaj. Jugoslavije i jeste uzrok svih ratova do sada, ona je izvor svakog sukoba, a konačno razrješavanje tih pitanja je pretpostavka za dobrosusjedske odnose. Dok god kriptojugoslaveni promoviraju svoje ideje o navodnoj slozi i miru dotle možemo očekivati razdor jer te sloge nije bilo; da je bilo nebi bilo ni rata.

Lustracija nam je neophodna da konačno pokažemo da demokratsko društvo ne trpi vladavinu onih koji su desetljećima bili oslonci diktature.

Za lustraciju nije potrebno izmišljati toplu vodu, ne treba nikoga tjerat u zatvore i teatralno osuđivat, ali je neophodno prerezati pupčanu vrpcu diktature i današnjeg društva jer krv koja je hranila diktatorske duhove ne može hraniti slobodne i napredne duhove.

Ukoliko to ne napravimo društvo će ići sve dublje prema duhovnim, političkom i materijalnom ponoru, zarobljeno od onih koji svim silama žele ostati na vlasti i živjeti na grbači naroda.

Naravno da lustracija mora biti obavljena naspravm svih ideologija koje ugnjetavaju slobodu čovjeka i njegova prava.

Možda smo se umorili od tih tema, možda je lakše i jednsotavnije pisati pjesmice i diviti se stranačkim bogovima?

Možda, al nismo zato dobili ni mozak ni srce.

Za ulizivanje je potrebna samo dobra guzica umjesto mozga. Izgledaju poprilično slično, čak se guzicom zauzme i više prostora

[ad id=”40551″]

Vinko Vukadin

facebook komentari

  • prepri43

    Oni koji su u tom vremenu proganjani zbog drukčijih političkih i inih stajališta bi konačno htjeli vidjeti na papiru imena i prezimena onih, koji su ih uhodili,- zatvarali,- ubijali! Na to svakako imaju osnovno ljudsko i svako drugo pravo! A to je vrlo važno iz jednostavnog razloga da se to zlo više nikada ne ponovi!

    • Alan B’Stard

      Moćna ilustracija, također i Vukadinov osvrt pogađa u srž!

  • Borsalino Borsaca

    Ideja lustracije je stara 25 godina, ali pored svih pokušaja da se provede, to nikome nije uspjelo.

    Glavni problem lustracije ogleda se u tome da ima previše kandidata za lustraciju, od kojih su većina “naši” pa bi lustrirajući svoje, lustratori skočili sami sebi u usta. Kratko rečeno, s prljavom vodom bi bacili i dijete.

    Nikad i nigdje nije zabilježeno da netko lustrira sebe sama.

    Kad bi se lustracija dosljedno provela, malo bi ih ostalo izvan njenog dosega,

    Strogo (i pravedno) gledajući, lustraciju su zaslužili zamalo pa svi, i lijevi i desni, ustaše, partizani, komunisti, fašisti, klerofašisti, izdajice vlasitiog naroda, , prevrti, konvertiti, miksevi između navedenih skupina, lažni vjernici, razbojnici i lopovi svih vrsta, seksualni devijanti (naročito oni iz klerikalnog kruga), yu nostalgičari, aborteri i njihovi klijenti (podržavatelji također), lažljivci, vlaji, kockari, šverceri, kućni nasilnici (pijane konjine toji tuku žene, djecu i životinje), korumpiranji državni službenici, dileri droge, svi povezani u lancu prostitucije, preljubnici, masturbanti(ce), ……alkoholičari…..

    Nema toga tko bi sve to obuhvatio lustracijom,

    Lustrirati samo neku, usko određenu grupaciju ne bi imalo nikakvog smisl i zato se lustracija ne provodi, niti će se ikada provoditi.

    Tu bi se mogla primjeniti znamenita litanija: ” Akogledaš na bezakonja, Gospodine, Gospodine, tko će opstati?

    • Alan B’Stard

      Dajte barem jednog, neka plati grijehe za sve njih 😉
      Mesića?

  • Marinko Knezović-Bili

    -Uz naše želje glede provođenje lustracije, a obzirom na sadašnju u korjenu antihrvatsku “vlast” kao i izglednu sliku buduće vlasti (HDZ na moju žalost i hrvatsku nesreću) mislim da su naše želje utopija, da ne kažem naiva. LUSTRACIJA kasni 25 godina, Hrvatska je sad nažalost zrelija za jedan veliki OČEVID, jer je nad istom učinjena svaka vrsta zločina. Prvo Karamarkova rika o lustraciji je duda varalica za nas desničare, koji smo i inače razjedinjeni i rascjepkani zahvaljujući UDBAškom djelovanju prvenstveno iz redova HDZa, a poslije i redova SDPa(manje, jer se oni nikada nisu borili za to biračko tijelo). Zar nije iluzorno očekivati od Karamarka (osim možda nekog igrokaza) da krene ozbiljno u lustraciju dok su mu živi negdašnji mentori i prijatelji (pitanje je bivši ili ne?) Mesić i Manolić, zadnjerečeni je vjerovatno veći i “uspješniji”(po broju likvidiranih Hrvata) partizan od Sime Dubaića. Siguran sam da ta bratija uz svoju logistiku i mrežu, drži Crnogmarka jajima u škripcu da bi radio na svoju ruku, osim ako mu to isti ne daju kao adut u ruke i kao sredstvo dolaska na vlast. Istom metodom, pljuvanjem po Hercegovcima i čistim šovinizmom prema istim po direktivi i nalogu Manolića i analitičara UDBe, je i (po)četnik Mesić, nažalost, postao Hr. predsjednik u prvom mandatu, a poslije, da nije bilo ograničenja u ustavu, još bi nam bio doživotni predsjednik po uzoru na Tita, uz Manolića podršku jer Hrvati se vode geslom “Ne može predsjednik bit toliko loš, koliko ga mi možemo volit.” Nekada mi se čini da smo sado-mazo nacija, što nas god oni više je..u- odnos koji se razvija između silovatelja i žrtve. Istim metodama je Manolić osnivao HDZ i postavljao sve Hr. predsjednike (osim Kolinde nadam se). 99,9 %članova HDZa (baza koja daje legitimitet u vladavini koja se zove demokracija, a UDBA se istoj uspješno prilagodila) su nevina bijela jagnjad (simbol žrtve) koja će se gorko tući u prsa onog trenutka kada, i ako Manolić pred smrt (zar zlo uopće umire) progovori kako su se s nama igrali i kako su nas mijesili. U slučaju takvog scenarija najteže će biti priznati zabludu, jer sujeta nerijetko tjera čovjeka prije ostati u zabludi, koja u većini znači biti i đavolji odvjetnik, nego se suočiti s bolnom istinom. Prije ovog pisanja pročitah stari članak o UDBAškom ubojici Hrvatu Iliji Staniću s opisom likvidacije pok. Maksa Luburića. Zar je išta čudno da je I. Stanić navedeni krvnik (suvremeni hrvatski janjičar, jer mu je otac bio časno na strani dobra i borio se u križarima do ’50. god.) visoko rangirani (vidi člansku) član HDZa, jer je to UDBAšima ’90. bio “rezervni položaj”. Znači po broju čl. iskaznice vidi se da su u početku u većini prednost imali UDBAši, jer isti nije primljen kada se stranka omasovila, već na samom početku među prvih sto , pa ne mogu reći da im je pobjeglo primjetiti o kome se radi. Priča kaže da vrabac kada naiđe na hranu cvrkuće (vrišti) živ, živ da bi privukao što više vrabaca i time si povećao izglede za preživljavanje u slučaju ugroze od neprijatelja. Istom takvom logikom UDBAši priređuju derneke ’90ih pod okriljem “rezervnog položaja” HDZa nudeći nama “vrapcima” hranu u obliku pečenih volova, jakog domoljubnog naboja i još ljepšeg repertoara pjesama zbog kojih su nas isti nedugo prije toga i zatvarali, a sve sa svrhom da bi se oni u nadolazećem vremenu utopili u masu pretežno dobrih i poštenih (nažalost i zavedenih) Hrvata čime stiču legitimitet i novo gnijezdo za vladanje i preživljavanje. Nemam ništa protiv rečene retorike i dragih mi pjesama osim ako ih ne predvode isti oni koji su me zbog tog repertoara nedugo prije privodili i zatvarali, zar i (po)četnik Mesić, koji je bio sami vrh HDZa, nije ne tako davno bio i “ustaša”. Što se tiče Tuđmana i lustracije, on je prema nama “vrapcima,” a sve po scenariju, išao potencirajući dramatičnost trenutka i naše kršćanstvo s naglaskom na pomirbu i oprost. Mi “vrapci” dobijamo iskupiteljsku ulogu, koji kršćanin neće u tako teškom trenutku stati iza ideje pomirde i oprosta jer time spašavamo i sebe duhovno i Domovinu. Sve bi to i bilo uistinu dobro da iza te svete i uzvišene ideje ne stoji ZLO koje istu koristi kao sredstvo zadržavanja vlasti nad Hrvatskom samo ovog puta ne iz skuta KPJ nego iz kulise hrvatstva HDZa. Njihovo pozivanje na pomirbu i oprost me podsjeća na predpostavljenu situaciju da Kristovi krvnici, koji su ga dali mučiti i pogubiti, za svog života dožive procvat kršćanstva i u strahu od osvete i istovremeno u želji da ostanu na vlasti u novim okolnostima iziđu pred kršćane, sa svojim skrivenim namjerama, i krenu na veliko preko svojih tadašnjih raspoloživih državnih medija usput inscenirajući “atentat” na Poncija Pilata od strane “prljavog”Filistejca, ali u Betlehemu ne u Benkovcu što Pilatu pojačava karizmu jer ako je preživio atentat mrskog im neprijatelja onda je neka vrsta pomazanika. Isti usput “patentiraju” Kršćanstvo kao što je HDZ patentirao hrvatstvo i propovjedaju Isusov nauk s naglaskom na oprost i sve to začine velikim dernecima jela i pića. Možemo zamisliti kako bi prošao pravovjerni svećenik koji bi pokušao božijem stado objasniti o čemu se radi. Predmnijevam da bi ga na nekom “policijskom” punktu izrešetali strijelama jer bi nekako uspjeli dojaviti da stiže Martićevac (subrat od fra Grge Martića jer je i on bio prozreo Pilata). Svaka sličnost sa Sesvetama i pok. Paradžikom je namjerna. Nakon svega Kristovi krvnici traže od puka da im se oprosti nedjelo prema sada zajedničkom im Učitelju (obratili se kao i naši), kao i to da im se uzme u zasluge što su oni izvršili “misiju” razapinjanja Učitelja jer u protivnom šta bi svi oni slavili da ovi to nisu tako “dobro” odradili. Kršćani duplo zahvalni novoj -staroj vlasti, za njihov samoprijegor pri razapinjanju, kao i na pruženoj prilici za praktičnom primjenom i treniranjem isusovog nauka, oprosta. Po uzoru na ove gore naši novi-stari vladari kao “misiju” razapinjanja Hrvatske nude krvavi AVNOJ koji ulazi u preambulu Ustava. Treba li ovdje spominjati kako su se odnosili i sada se odnose prema našim generalima, da ne idem na niže razine. Zato se Arkana pušta uz samokres kao poklon (ovo pišem a ne vjerujem da se dogodilo, a je) dok se gotov sve četnike abolira ukazom predsjednika. Nisam psiholog, ali bi svakako trebalo pitati je li to ima veze sa nekom vrstom sindroma, jer abolirajući one koji se loše (zločinački) odnosiše prema Hrvatskoj je MOŽDA u isto vrijeme i podsvjesna abolicija svojih možebitnih (ne)djela iz mladosti prema istoj. Ako ovaj sindrom do sada ne dobi ime evo još jedne prilike da se odužimo najvećem sinu hrvatskih zemalja. Hrvatsku doživljavam kao najveću strast , jer Hrvatska to su moja (njih četvoro) i vaša djeca i u ime njih i njihove budućnosti (koja ovisi i o našem poimanju) smognimo snage stati pred ogledalo naše stvarnosti. Namjera mi nije bila nikoga vrijeđati(ako jesam isprika) već potaknuti na razmišljanje i razbijanje možebitnog “zlatnog teleta” jer znamo iz knjige izlaska da to može biti jako skupo. Cijena je za čitav stariji naraštaj neulazak u obećanu zemlju. Do Boga nikada nije, a obzirom na stanje bojim se da smo i mi “zlatarili”. Jesam za lustraciju, ali mi smo prije zreli za O Č E V I D, jer žrtve smo mi Hrvati i Hrvatska, ali se službeno ne zna počinitelj ili više njih, iako bar dijelom ZNA SE dok SDP S(mradovi) D(omaće) P(roizvodnje) ionako po svojoj naravi voze u suprotnom smijeru od Hrvatske.