Pratite nas

Komentar

Zašto nam treba lustracija?

Objavljeno

na

Znam da nekima ova tema ide na bubrege, al zar i oboljenje od raka ili dijabetes ne idu ljudima na živce pa se opet moraju s tim nositi.

Mnogi moji ljevičarski prijatelji će opet graknut da je to promašena tema, da nema više šta za lustrirat itd.

No ako pogledamo malo dublje onda ćemo vidjet da to jednostavno nije tako. U zadnje vrijeme je postalo popularno da ljevičari izrazito agresivno i prijetnjama žele spriječiti bilo kakvo pisanje o Titu i komunizmu ili takvo pisanje proglasiti nepotrebnim, nazadnim, beskoristnim itd. Očito nam treba lustracija zbog intelektualne i duhovne kulture. Moramo kao društvo pokazati da nije moguće javno zabranjivati slobodnu riječ, ako tom rječju ne opravdavamo teror, nasilje ili nepravdu.

lustracija2Lustracija je neophodna da ljevičari konačno shvate da nije komunizam ono što nas vodi napretku nego upravo suprotno. Ljevičari moraju konačno shvatiti da nema opravdanja bilo kakvih zločina u ime bilo koje ideologije, a oni to permanentno rade.

Naravno da isto načelo vrijedi i za desni dio spektra. nema opravdavanja nikakvih zločina, bez obzira u ime koje ideje.
Lustracija bi dakle takva djela osudila, proskribirala i onemogućila u najvećem dijelu javnog komuniciranja te time doprinjela demokratskom razvoju društva.

Lustracija nam treba i u gospodarstvu koje je optočeno i zarobljeno starim strukturama i nasljednicima tih struktura koje su svoje pozicije u gospodarstvu zauzele zahvaljujući moćnim poliitčkim vezama iz komunizma, a nastavljenima preko demokratski izabranih stranaka svih boja. Ako želimo napredak u gospodarstvu onda se moramo osloboditi struktura koje su naučile raditi po političkim i osobnim interesnim uzorcima, a sve na štetu naroda.

Lustracija nam treba zbog međunarodnih odnosa, prije svega odnos prema susjedima jer još uvijek bivši komunisti i jugoideolozi promoviraju svoje teze da je Jugoslavija bila idealna država, a oni čuvari mira i reda. Upravo suprotno je slučaj. Jugoslavije i jeste uzrok svih ratova do sada, ona je izvor svakog sukoba, a konačno razrješavanje tih pitanja je pretpostavka za dobrosusjedske odnose. Dok god kriptojugoslaveni promoviraju svoje ideje o navodnoj slozi i miru dotle možemo očekivati razdor jer te sloge nije bilo; da je bilo nebi bilo ni rata.

Lustracija nam je neophodna da konačno pokažemo da demokratsko društvo ne trpi vladavinu onih koji su desetljećima bili oslonci diktature.

Za lustraciju nije potrebno izmišljati toplu vodu, ne treba nikoga tjerat u zatvore i teatralno osuđivat, ali je neophodno prerezati pupčanu vrpcu diktature i današnjeg društva jer krv koja je hranila diktatorske duhove ne može hraniti slobodne i napredne duhove.

Ukoliko to ne napravimo društvo će ići sve dublje prema duhovnim, političkom i materijalnom ponoru, zarobljeno od onih koji svim silama žele ostati na vlasti i živjeti na grbači naroda.

Naravno da lustracija mora biti obavljena naspravm svih ideologija koje ugnjetavaju slobodu čovjeka i njegova prava.

Možda smo se umorili od tih tema, možda je lakše i jednsotavnije pisati pjesmice i diviti se stranačkim bogovima?

Možda, al nismo zato dobili ni mozak ni srce.

Za ulizivanje je potrebna samo dobra guzica umjesto mozga. Izgledaju poprilično slično, čak se guzicom zauzme i više prostora

[ad id=”40551″]

Vinko Vukadin

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Slaven Letica: Vesna Pusić u koži – ili kožuhu – slovenskog premijera Mira Cerara

Objavljeno

na

Objavio

Vesna-Pusic-UN

VESNA PUSIĆ U KOŽI – ILI KOŽUHU – SLOVENSKOG PREMIJERA MIRA CERARA

Dio govora predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića na Općoj skupštini Ujedinjenih nacija ili Sjedinjenih nacija (tako bi se na hrvatskom trebala zvati „svjetska organizacija“: jer su njene članice nacije, države, a ne narodi) bio je razlog zbog kojeg je slovenski predsjednik vlade Miro Cerar otkazao posjet Zagrebu, a bio je i povod nizu diletanskih „liberalnih“ i „dobrosusjedskih“ kritika u hrvatskoj političkoj i političko-komentatorskoj javnosti:

Evo tog dijela: “Kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova, kao što je bio slučaj u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije, čini njihove odluke pravno nevažećima i nije Hrvatskoj ostavila drugog izbora osim da se povuče iz arbitražnog procesa. Smatramo da ovaj primjer nepoštivanja vladavine prava obeshrabruje države da sporove rješavaju pred nekom trećom stranom.”

Najjasniju kritiku uputila mu je nesuđena glavna tajnica UN-a i bivša ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić koja mu je namijenila riječi pune spoznajne samosvijesti i gorkog „diplomatskog“ prijekora: “Mislim da je govor premijera Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a bio apsolutno kontraproduktivan, nediplomatski, krivo i pogrešno intoniran. Smanjio nam je šanse da na jedan civiliziran način riješimo prijepor sa Slovenijom. Mislim da šansi ima, ali ovaj govor je bio apsolutno štetan. Opća skupština UN-a nije mjesto gdje se takve stvari rade, postoji tiha diplomacija. Ovime su nam šanse smanjene, jako sam razočarana i iznenađena.”

Dok je govor vlastitog predsjednika VRH-a ocijenila „apsolutno kontraproduktivnim“, „nediplomatskim“, „krivo i pogrešno intoniranim“ i „štetnima“, ne nalazeći u njemu ničega dobrog i mudrog, članica nove stranke „GLAS“, pokazala je potpuno razumijevanje i odobravanje za odluku slovenskog premijera da otkaže posjet Zagrebu. Tu je odluku nazvala „dobrim potezom slovenskog premijera“.

Svoju je ocjenu o „dobrom potezu“ ovako objasnila: “Pokušajte se staviti u Cerarovu kožu. Teško je mogao nakon takvog nastupa inzistirati unutar slovenske političke situacije i išta drugo napraviti. Njega pritišću unutar Slovenije. Ja razumijem njegov potez. Cerar je očito bio spreman izdržati pritisak i sudjelovati u tim razgovorima, ali ovo je definitivno korak unazad.”

Nasuprot dr. Vesni Pusić, osobno, kao bivši savjetnik Ujedinjenih nacija (njene agencije Svjetska zdravstvena organizacija), u potpunosti odobravam odluku Andreja Plenkovića da na Općoj skupštini progovori o pokušaju slovenske „kompromitacija nepristranosti ili neovisnosti međunarodnih arbitraža i sudova“, posebice zbog toga što hrvatskom premijeru nije nimalo lako u njegovoj „koži“.

Naime, nakon nečuvenog pokušaja prevare i korumpiranja arbitražnog postupka, slovenski političari – manje Miro Cerar, a više ministar vanjskih poslova Karl Viktor Erjavec – ne biraju ni mjesto, ni forum, ni organizaciju, ni vrijeme da pred političarima i institucijama Europske unije ULTIMATIVNO ZAHTJEVAJU da Hrvatska primjeni odluke arbitraže.

Lobiraju i Hrvatsku ogovaraju svukud i kod svakoga: Berlinu, Briselu, Vašingtonu, Pekingu, Moskvi i drugdje.

Jedan od posljednjih pokušaja prisiljavanja Andreja Plenkovića i njegove vlade da primjeni arbitražne odluke zbio se nedavno na Bledu na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji održanoj pod geslom “Nova realnost”. Nakon sastanka s s potpredsjednikom Europske komisije Fransom Timmermansom, slovenski premijer je izjavio: “Dobio sam potvrdu da Komisija smatra kako je poštivanje međunarodnih ugovora obveza, te da se to odnosi i na arbitražni sud. Timmermans je naglasio da je arbitraža bila jedna od obveza Hrvatske u njezinim pristupnim pregovorima s Europskom unijom.”

Pokušaj prinude Hrvatske na prihvaćanje arbitražne presude osnažen je održavanjem izvanredne sjednice Odbora za obranu slovenskog Državnog zbora pod predsjedavanjem mladog Janšinog jastreba Žana Mahniča na temu Pripremljenost slovenskih oružanih snaga za implementaciju arbitražnog sporazuma.

U situaciji kad slovenski političari stvaraju klimu kako Hrvatska naprosto MORA prihvatiti i primijeniti odluke arbitraže dok to SAMA NE ĆINI – mogla se je i morala već povući sa Svete Gere i time pokazati da poštuje, prihvaća i primjenjuje arbitražne odluke – Andrej Plenković DRŽAVNIČKI LOGIĆNO I POMALO DRSKO odlučio je problem simbolički podići s kontinentalne (EU) na svjetsku (UN) razinu.

Javna ocjena Vesne Pusić kako je ta odluka, između ostaloga, „nediplomatična“ potpuno je promašena zbog toga što na Općoj skupštini GOVORE DRŽAVNICI – ŠEFOVI DRŽAVA ILI VLADA – A NE DIPLOMATI I DIPLOMATSKI TEKLIĆI.

Anderju Plenkoviću bile su dostatne 54 njujorške riječi (342 slova-glasa) da slovenskog premijera izvede na čistac: njegov posjet Zagrebu bilo bi izgubljeno vrijeme za sve – jer Slovenija naprosto ne želi i neće priznati da je ONA I SAMO ONA ODGOVORNA za to što HRVATSKA NEĆE I NE MOŽE PRIHVATITI ARBITRAŽU.

Da slovenski POLITIČARI – ne građani i ne slovenski narod – nisu bili pohlepni i glupi, hrvatska bi država naprosto morala prihvatiti odluku arbitraže. Koja je, usput budi rečeno, također bila rezultat “dobrosusjedske” ucjene, komentirao je Slaven Letica

Kao stari profesor-ocjenjivač i onaj koji Andreju Plenkoviću često upućuje javne kritike za skupljanje (kao hrčak) problema, a ne njihovo rješavanje, ovog puta mu javno poručujem:

„Andrej, sjedni u UN klupu, odličan 5!“

Cerar sazvao novi sastanak državnog vrha nakon Plenkovićeva govora u UN-u

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Stevo Culej o Pupovčevim i Milakovićevim Srbima: Terorist križanci četnika

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik HDZ-a Stevo Culej na društvenoj mreži podijelio je tekst iz novina, a koji se odnosi na, kako tamo piše, izvješće CIA-e.

Terorist križanci četnika, kratko je prokomentirao Culej.

 

facebook komentari

Nastavi čitati