Zašto oporba ne traži objašnjenje Predsjednika o Cvetičanovim memoarima?

0

Aktualni hrvatski predsjednik se 2007. i 2008. dok je bio dio hrvatskog državnog tima za tužbu za genocid protiv Srbije redovito sastajao sa srbijanskim veleposlanikom te mu je po njegovu priznanju na tim susretima predao čitav niz povjerljivih podataka.

Čitav niz je na prvi pogled neshvatljivih događaja na hrvatskoj političkoj sceni, ali da niti kompromitirajući intimni dijelovi memoara srbijanskog veleposlanika u Hrvatskoj nisu dovoljan razlog da oporba otvoreno zatraži, javno, jasno i glasno, na otvorenoj press konferenciji, pred svim kamerama ovog svijeta, da neka predsjednik države izvoli naciji objasniti svoje redovite susrete sa bivšim srbijanskim veleposlanikom, to graniči sa zdravim razumom! Kako je nedavno pisao Ivica Šola, a u to se može uvjeriti svatko tko uzme u ruke memoare srbijanskog veleposlanika u Zagrebu Radivoja Cvetičanina, aktualni hrvatski predsjednik se 2007. i 2008. dok je bio dio hrvatskog državnog tima za tužbu za genocid protiv Srbije redovito sastajao sa srbijanskim veleposlanikom te mu je po njegovu priznanju na tim susretima predao čitav niz povjerljivih podataka. „Ručam u Vinodolu sa prof. Josipovićem. Doneo mi je svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine…

cveticaninPotvrđuje da je izašao iz hrvatske komisije koja vodi tužbu protiv Srbije…Kazao sam da mi prirodno cenimo taj gest…” ovo su samo dijelovi nevjerojatnih memoara srbijanskog veleposlanika kojeg ovih dana donosi dio medija iz kojih je razvidno da je ispred nas afera svih afera! Prof. Josipović kao član državne komisije što priprema tužbu za genocid protiv Srbije, donosi srbijanskom veleposlaniku podatke vezane uz istu tu tužbu! U knjizi „Zagreb indoors” postoji još čitav niz pikantnih detalja u širem smislu vezanih i uz bivšeg ministra pravosuđa Šimonovića. Nakon objave ovih informacija Predsjednik države je valjda naciji dužan odgovoriti zbog čega se sastajao sa srbijanskim veleposlanikom, dužan je barem, kako ističe prof. Letica reći je li to možda radio po nečijem nalogu (to je mogao biti jedino Sanader ili Jadranka Kosor)? Kakve dokumente mu je predao i zbog čega, jesu li ti dokumenti bili klasificirani kao državna tajna, je li točno da je srbijanski veleposlanik rekao Josipoviću kad mu se ovaj pohvalio da je izašao iz tima za spremanje tužbe za genocid, „znati ćemo to cijeniti” i čitav niz sličnih detalja?

Kako je, čime, i na koji način, srbijanska država „znala ceniti” ovu dostavu informacija? Nema zemlje u kojoj je ovako nešto moguće, a da to ne bi dovelo do impeachmenta predsjednika države! Nema države u kojoj to za medije ne bi bila top vijest! Nema televizije koja ne bi imala breaking news na ove vijesti! Ali u ovom starom Titovom informativnom logoru sve je moguće, pa i to da mediji šute o aferi svih afera! Moguće je čak i to da cijela oporba na ove informacije šuti! Što je onda hrvatska politička scena: pluralizam unutar socijalističkog saveza? Jer, u kojoj zemlji na kugli zemaljskoj bi oporba ovakav jedan skandal prešutjela? Naime ako je točno što srbijanski veleposlanik piše u memoarima onda je ovo u najmanju ruku kraj Josipovićeve karijere, a zadnju riječ bi trebalo imati pravosuđe. Tako bi naime bilo u baš svakoj evropskoj demokratskoj državi! Kako je moguće da iz stožera Kolinde Grabar Kitarović šute o ovome? Do sada je jedino Milan Kujunđić, ali samo na upit novinara, a ne samostalno, rekao da će Josipović morati biti procesuiran! Unatoč medijski dostupnim informacijama ove vrste, u „Piramidi” o tome nije rekao ni slova, premda se doticao Predsjednika!

Jesu li Tomac i Jurčević luđaci kako tvrdi predsjednik ili je njihova optužnica za veleizdaju točna?

Podjednako je neshvatljivo da su mediji objavili da je Josipović za Tomčevu i Jurčevićevu optužnicu glede njegove veleizdaje, rekao da se radi o luđacima i bolesnicima, a da praktički niti jedan medij osim par lokalnih televizija, nije zatražio od dvojice profesora da objasne na temelju čega su se odlučili za tako tešku riječ kao što je veleizdaja. Jer, kad optužite predsjednika države za veleizdaju morate ipak imati jako dobre argumente, zar ne? No, Tomcu i Jurčeviću argumenata ne manjka! Njih dvojica su naime u sklopu djelovanja rada „Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta” nedavno i na jednoj lokalnoj tv objašnjavali zbog čega je to etičko sudište ( koje okuplja eminentne intelektualce) jednoglasno zaključilo da je vrijeme da se podigne „etička optužba za veleizdaju protiv Ive Josipovića”. To je sudište zaključilo da je „aktualni Predsjednik ukupnim svojim djelovanjem nanio i nanosi štetu hrvatskim nacionalnim interesima” te u tom smislu navode i argumente.

Po njima „Josipović je dosljedno cijeli svoj mandat provodio britansku i velikosrpsku strategiju koja je sustavno krivotvorinama pretvorila agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i BiH u navodni građanski rat sa podijeljenom odgovornošću i krivnjom”. U tom kontekstu se navodi da je „U posjetu Vukovaru zajedno sa bivšim predsjednikom Srbije Tadićem javno demonstrirao prihvaćanje velikosrpskih krivotvorina o izjednačavanju zločina te je u isti rang stavio izvršeni genocid nad pučanstvom Vukovara s pojedinačnim zločinima Hrvata počinjenih u obrani”. Nadalje, „u Dubrovniku je u pozivu na koncert beogradske Filharmonije izdajnički pretvorio agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Dubrovnik u splet nesretnih politika amnestirajući agresore”. U etičkoj presudi se nadalje ističe da je „u skupštini BiH lažno optužio hrvatsku politiku 90-tih godina za sve zlo u BiH, time je amnestirao velikosrpsku politiku. Aktualni hrvatski predsjednik je po ocjeni ovog sudišta „sklopio strateško partnerstvo sa Velikom Britanijom i prihvatio provoditi britansku politiku tako da se više brinuo za regiju negoli za svoju Hrvatsku”. Nadalje se kaže da je „u izraelskom Knessetu teško optužio vlastiti hrvatski narod lažno ustvrdivši da u hrvatskim srcima još uvijek živi ustaška zmija”. Josipoviću se stavlja na teret i to da je „pokušavao do zadnjeg trenutka povući Hrvatsku tužbu protiv Srbije zbog genocida”, a navodi se i to da je bio „politički pokrovitelj djelovanju pete haške kolone u Hrvatskoj na čelu sa Vesnom Teršelič i Zoranom Pusićem te im je za izdajničko djelovanje podjeljivao odličja i najveća priznanja čime se objektivno i sam svrstao u petu kolonu”.

Ovo su samo neki od argumenata nakon kojih je etički sud zaključio, a Tomac i Jurčević faktički samo o tim zaključcima izvijestili javnost. Ono pak što je frapantno i zbog čega sve djeluje tako perverzno je činjenica da ni o ovim temama o kojima se kuloarski povremeno šuška, ne govori niti oporba, niti recentni mediji. Niti predsjednički kandidati koji su mu suparnici! Tko je tu onda zapravo lud? Kakva je to i čija li je to sve dvostruka linija zapovijedanja u kojoj i po kojoj svi akteri šute faktički o meritumu? Svi! Od oporbe do medija koji su najčitaniji i najgledaniji! Mi zapravo živimo u paralelnoj stvarnosti: jedna je ona gdje se elita dogovara o kombinacijama koje zdrav razum teško može pojmiti, a druga je ona koja se odigrava kao reality show. Gdje isti ti akteri igraju neke posve druge role! Izmišljaju li Tomac i Jurčević? Ima li i jedan detalj u njihovim optužbama koji ne zaslužuje barem temeljitu raspravu? Zar sve to o čemu oni govore ne spada u najlogičniji resor istraživakog novinarstva? Zar to nisu teme čija bi obrada jamčila gledanost i čitanost? Zar ovo nisu teme koje bi podigle rejting oporbi, napose oporbenim predsjedničkim kandidatima? Pa ipak i oni o tome za sada šute! Doduše, kampanja je na samom početku, no ove teme se neće moći ignorirati jer svojom skandaloznošću prelaze svaku granicu! Jedno je sigurno, memoari srbijanskog veleposlanika teško optužuju aktualnog predsjednika i ta se tema mora naći na stolu i naciji objasniti o čemu se radilo. S druge strane Tomac i Jurčević nisu ni luđaci ni bolesnici, oni ili govore istinu ili lažu, a jedini način da se ta dilema rasčisti jest razgovor, polemika, sučeljavanje stavova i argumenata. Činjenica da Predsjednik bježi od razgovora na ovu temu sve nam govori! Kao što šuti na memoare bivšeg srbijanskog veleposlanika!

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari