Zašto školovani ne će u politiku!?

2
[testimonial image=”http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/10/de-gaule1.jpg” name=”Charles de Gaulle” title=”francuski general i državnik”]Došao sam do zaključka da je politika previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima.“ [/testimonial]

Nije to nikakva mudrost, za koju bi nam trebali Delfi, Apolonov hram, slavne proročice, koje u magnovenju i raznim halucinacijama ispuštaju nesuvisle glasove, a „veliki umovi“, odnosno Vijeće mudraca te glasove pretvara u „pitijske“ odgovore, odnosno u dvosmislena „proročanstva“, ovisno o tome što kome treba ili odgovara, u danom vremenu, na odgovarajućem mjestu. prostoru i prema potrebi.

Mother-ScoldingNe treba biti znanstvenik, a kamoli mudrac da bi se odgovorilo na pitanje kako postići umijeće upravljanja i vladanja koje bi doprinijelo općem napretku i boljitku svih stanovnika neke zemlje, Europe i Svijeta. To zna svatko, ako ništa drugo osobno iskustvo ga je o tome poučilo. Kada bi se provelo istraživanje u kojem bi između ostalih relevantnih pitanja bilo pitanje o uspješnosti bilo čega, vjerujem da bi veliki postotak odgovora bio u smislu: Trebalo bi postaviti prave ljude na prava mjesta.

Takvi ljudi uvijek i svugdje postoje, samo bi ih trebalo otkriti i motivirati da svoje znanje, sposobnosti, vještine, stavove, osobnost i sve ono što ih čini posebnim i stručnim u bilo čemu, učine vidljivim, dostupnim, prepoznatljivim i spremnim ponuditi i dati za unapređenje i razvitak, u područjima gdje su „najjači“ i gdje mogu najviše učiniti, ne sputavajući pri tom svoj talent, nadarenost i pozitivne osobine svoje ličnosti. U većini slučajeva ti i takvi ljudi nisu niti asertivni, a kamoli agresivni. Oni se ne nameću, ne ističu i ne gaze preko drugih, za svoju korist. Bez obzira na zvanje i zanimanje, oni nastoje što bolje i što više napraviti na svom radnom mjestu i pošteno zaraditi svoju plaću. Većina od njih ostaju čitav svoj radni vijek neprimijećeni i „neiskorišteni“ u smislu da pomognu bilo kakav napredak i boljitak za sebe osobno, za radnu zajednicu, za lokalnu zajednicu i za cijelo društvo, pa i državu. To bi se trebalo promijeniti. Od najranije dobi bi svako dijete trebalo promatrati i pratiti u njegovu rastu i razvoju s više aspekata, kako bi se otkrili njegovi potencijali i kako bi ga se usmjerilo u zvanje koje bi po procjeni relevantnih stručnjaka bilo najbolje za njega i za cijelo društvo.

To bi prvenstveno trebalo biti ono što to dijete i mladi čovjek želi, o čemu mašta i gdje će se potpuno realizirati i pri tom društvu biti od koristi. Tada bi kod svih bilo manje stresa, manje nesretnih, depresivnih i nezadovoljnih ljudi, a puno više koristi u smislu napretka u svim područjima rada i djelovanja. Nisu svi za sve, niti imaju jednake urođene i stečene sposobnost. Različitost zanimanja i društvenih potreba za pojedinim zanimanjima u određenom vremenu je u korelaciji sa  osobnim sposobnostima za stjecanje znanja i usavršavanja pojedinaca. Trebalo bi samo znati koliko nam treba kojih stručnjaka, na kojim mjestima i za koje vrijeme. tada ne bi škole i fakulteti proizvodili stručnjake koji se ne mogu nigdje zaposliti, jer takvih zanimanja više ne treba ili su suficitarna. Osim toga trebalo bi prepoznati i imati viziju koja će zvanja i zanimanja u nadolazećem bližem i daljem vremenskom periodu biti nužno potrebna, da ne bi nova znanja i tehnologije morali uvoziti.

Na žalost, kad se to zna i školstvo reformira u tom smislu, naši visokoobrazovani i stručni mladi ljudi moraju odlaziti u Europu i svijet, kako bi se zaposlili i osigurali egzistenciju sebi i svojoj obitelji, jer se ovdje nikako nisu mogli zaposliti,čak ni onda kada bi radili bilo što, samo da se prehrane, odbacujući tako godine školovanja, marljivo učenje, visoke zaslužene ocjene, stručnost i sposobnost. To je dio našeg naslijeđa iz prošle države, koji je vrlo tvrdokoran, učinkovit, petrificiran u svim porama našeg društva, na svim razinama, bez obzira tko je na vlasti, a tko u oporbi. Činjenica je da se uglavnom zapošljavaju podobni, a ne sposobni, zaboravljajući pri tom da je „podloga za klijanje korupcije podobnost“

https://i0.wp.com/www.thisviewoflife.com/images/sized/images/politics/army_navy_football_71390_team1-405x355.jpg?resize=405%2C355

Ta podloga je kod nas dugotrajna, čvrsta, trajna, prepoznatljiva, štetna i teško ćemo je iskorijeniti, čak i onda kada bi za to postojala jaka volja i opredjeljenje.

Možda bi bilo dobro za početak da to bude početak početka naših promjena i osmišljavanja strukturnih reformi koje bi donijele opipljiv učinak i pokrenule nas iz gliba, kala, dubokog dna i depresije prema gore, izvukle nam glave ispod površine vode i omogućile nam normalno disanje, bez priključenih aparata i farmakoloških antidepresiva. Takav postupak, kako god se zvao, bio bi pozitivni nukleus, pokretač, mnogostrana i multidisciplinarna sinergija naprednih misli, riječi i djela u svakom segmentu i cijelom našem društvu. Za to a priori bi trebalo u sebi  samima i svim „svojima“ umanjiti ili zatomiti egomaniju, bahatost, isključivost, licemjerje, pohlepu za bilo čime, naročito za vlasti.

Mi smo teritorijem mala zemlja s malobrojnim stanovništvom, gdje nije teško „otkriti“ tko je tko ovdje, koliko zna, koliko vrijedi, što i kako radi, kome ili čemu svojim radom doprinosi ili šteti, koga bi trebalo gdje postaviti, koga smijeniti za opće dobro, za izvlačenje iz svih ekonomskih, društvenih i duhovnih kriza. Taj netko ili neki koji su „sakriveni“ u mnoštvu, koji nisu svoje znanje i ostale kvalitete uspjeli izdići iznad prosjeka, što je činjenica, zbog bilo čega, svoje inertnosti,političke nepodobnosti,nedovoljne asertivnosti, „izgubljeni“ u osrednjosti propadaju, umjesto da razvijaju svoje potencijale i svojim radom doprinose  ekonomskom, tehničkom, zdravstvenom, znanstvenom, sociološkom,  kulturnom razvitku i boljitku društva, napose otkrivanjem i razvijanjem novih suvremenih tehnologija.

Neki danas vrlo uspješni, relativno mladi stručnjaci, još kao studenti, s nekih dvadesetak godina, svojom vizijom skore  budućnosti i nužnosti za potrebom uvođenja i razvijanja  informatike, IT tehnologija i svih mogućih stručnjaka u tom području, su sami ili uz podršku nekog prijatelja, jednakih razmišljanja, uz nerazumijevanje bliže i dalje okoline, čak i ruganje i ismijavanje u nekom smislu, osnovali svoje firme i krenuli u tom smjeru. Bili su zaista pioniri u tom području. Uz znanja koja su stalno proširivali, stečene i urođene sposobnosti, višestruke vještine, nos za dobar i perspektivan posao,malo pomalo su se proširivali i danas su svjetski poznata i respektabilna vodeća  tvrtka  u pružanju profesionalnih usluga projektiranja i izgradnje informacijskih sustava te tehničke podrške za korisnike, siguran, pouzdan i nezaobilazan partner svjetski poznatih tvrtki u tom području.

Sigurno i u drugim područjima postoje slični primjeri. Od studentskog entuzijazma,adolescentnog bunta, „zaluđenosti“ nekom idejom, upornošću, tvrdoglavošću, strpljenjem, vjerodostojnošću, odgovornošću, organizacijskim sposobnostima, simplifikacijskim strukturama, respektabilnim širokim znanjem, kojeg u njihovu osnivanju ovdje kod nas, još nije bilo dovoljno su stvorili „divove“, koji su u svijetu prepoznati i cijenjeni. Zašto takvi ljudi ne bi ušli u visoku politiku? Njih to vjerojatno ne zanima. To bi trebalo zanimati  aktualnu i buduću vlast.

Takvi stručnjaci koji imaju znanja, sposobnosti i viziju – znaju, hoće i mogu, a apolitični su u smislu koja opcija je trenutno na vlasti, a koja u opoziciji, što su čiji bilo kakvi ideali, opredjeljenja i čemu osim unapređivanju i boljitku života svih građana političari streme, kojima biti u politici ne znači biti Netko, jer su se već u struci dokazali i realizirali, će sigurno znati napraviti strategiju i taktiku kako državu izvući iz krize. Njima je svejedno tko je lijevo, desno ili u sredini. Njih ne zanima ni novac, ni utjecaj ni moć. Oni to već imaju. Na neki način su dužni dati svoj obol i  doprinos domovini i pomoći onima koji ne znaju, ni kad hoće što i kako napraviti, da se zemlja izvuče iz duboke rupe u koju je dovedena. Njihov interes bi bio zajedničkom sinergijom zemlju pokrenuti i dati joj zamah, da se odlijepi od dna i započne s rastom. Ne trebaju nama niti strani stručnjaci, niti strani instituti, sve se može s domaćim stručnjacima i njihovom pameti, koja nije samo domaća, kad bi se to htjelo. I u visokoj politici ne treba i ne smije sve uvijek čista politika, iako se to tako uvijek čini i ispada. U traženju, „otkrivanju“, školovanju, zapošljavanju, usavršavanju, pridobivanju i dovođenju pravih ljudi na prava mjesta, ne bi smjela odlučivati samo politika u kojoj politička podobnost prekriva i odbacuje stručnu sposobnost.

Imperativ svakog onoga tko ima vlast i mogućnost odlučivanja, na bilo kojoj razini, u ovoj državi bi trebao biti, najsposobnije ljude uključivati u sva bitna područja i sve segmente života i rada, neovisno o njihovoj ideološkoj, političkoj, nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti i osigurati im usavršavanje i napredovanje horizontalno i vertikalno, s tim da se u obzir uzme njihova struka i specijalnost. Tada ne bi pravnik bio vođa istraživačkog ili stručnog tima u IT tehnologiji, stomatolog ministar poljoprivrede, matematičar ministar za ekološka pitanja,čak i onda kad taj matematičar ima najbolju logiku, veliku sposobnost za racionalno operativno učenje, izvrsnu analitičku i sintetičku sposobnost, dobro induktivno i deduktivno zaključivanje, stvaranje asocijacija, varijacija, mogućih realnih kombinacija…, vrstan liječnik ministar obrazovanja, europarlamentarac bez poznavanja stranih jezika, isključiv, stranački rigidan, ortodoksan…, urednik državnih medija poluobrazovan, stranački jednouman, politički orijentiran, potkupljiv, bez čvrstih stavova i uvjerenja, ministar kulture osoba koja zatire na neki način zagađuje kulturu i sve ono što pod nju spada, ministar vanjskih poslova osoba koja radi za strane interese, predsjednik države postavljen od stranih, utjecajnih moćnika, bez vjerodostojnosti, otvorenosti, jednakopravnosti, odgovornosti, čvrstih stavova, bez „pitijske mudrosti“ i dvosmislenih odgovora o stvarima, događajima, pojedincima, skupinama, udrugama, svakodnevnim pojavama, vjeri, Crkvi, kleru …

A u isto vrijeme liječnica čuva djecu susjeda, ing građevine radi u „Čistoći“ – noću vuče šmrkove s vodom iza kamiona- pere ulice, profesorica pegla i čisti, učiteljica vodi djecu susjeda u vrtić i ide po njih, ekonomistica sadi cvijeće po gradskim parkovima, pravnik na kiosku prodaje novine, psiholog je konobar, pedagog dostavlja pice, arheolog je pomoćni zidar, …mnogi visokoobrazovani se prekvalificiraju za zanimanja gdje potrebna srednja stručna sprema i postaju pomoćni kuhari, slastičari,  kozmetičari, frizerke,pomoćni trgovci, asistenti u nastavi, prodavači na placu, dok oni hrabriji ako imaju komadić obradive ili neobradive zemlje upuste se u uzgoj nekih novih i egzotičnih sorata voća i povrća…

To će biti se dotle dok se, barem djelomično ne promijeni naš mentalitet bilo urođeni, stečeni ili naslijeđeni i dok oni koji  na bilo koji način upravljaju ili vladaju u našoj državi, na svim razinama ne  shvate da vladati ne znači upravljati ljudima već im služiti, zato što su ih ti ljudi odabrali izabrali kao najbolje između sebe, što su im dali povjerenje i u njihove ruke stavili sudbinu svoje djece i cijele države.

Bez takvog općeg promišljanja i  političkog djelovanja se sve svodi na verbalnu demokraciju i čisti „makijavelizam garniran specifičnom zapadno balkanskom političkom kulturom.“

Ankica Benček

facebook komentari

  • peppermintt

    nije da neće nego jednostavno ne mogu proći negativnu stranačku selekciju…

    • HRSmoock

      Bingo!