Pratite nas

Zašto su Nadrealisti sve znali: Kada će posljednji “Jugoslaven” stići do EU?

Objavljeno

na

Na Facebook zidovima i Twitter profilima korisnika društvenih mreža s prostora Zapadnog Balkana posljednjih godina sve češće se mogu vidjeti skečevi legendarnih Nadrealista uz poruku: “Oni su sve znali”.

Jedan od takvih je onaj skeč u kojem Evropljani preko zida promatraju kako se nekadašnji Jugoslaveni međusobno tuku u “stogodišnjem ratu”, a onda posljednjeg preživjelog Jugoslavena svečano prime u Evropsku uniju i poput kakvog divljaka vode u Brisel, na svečanost prijema u nekoj zadimljenoj krčmi gdje predstavnici sada zavađenih evropskih naroda konstatiraju da su mogli davno ući u EU “da je bilo pameti”.

“Drago mi je da ste i vi konačno došli pameti, a i vrijeme je bilo”, kaže Nijemac.

Na to Francuz (Nenad Janković alias Nele Karajlić) odgovara kako bi oni “puno ranije došli pameti” da Nijemci i Italijani (Branko Đurić Đuro) “sve to nisu zakuhali”, nakon čega dolazi do rasprave koja završava tučom, te, posljedično, raspadom EU i ratom, i to baš kada je posljednji Jugoslaven stigao do EU! Tada “posljednjih Jugoslaven”, i dalje u ratničkom izdanju (Zenit Đozić), uzima što može i bježi iz “dosanjane” mu EU. A potom, paradoksalno, reporter sa Balkana preko zida prati rat u EU.

Svemu tome s ćoška, onako s nogama na stolu s kariranim stolnjakom, nezainteresirano prisustvuje jedan Amerikanac koji telefonira i ne dozvoljava da ga prekidaju, te im s vremena na vrijeme kaže da prekinu ili nastave razgovor, što i danas jeste pozicija supersile Amerike u odnosu na Evropu i njenu politiku. A taj ping-pong se obično testira na stanovnicima zemalja Balkana.

[vsw id=”L1nWK705jGI” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Tako nekako danas izgleda i balkanska zbilja u kojoj su, dvije decenije nakon rata, u EU uši tek građani Slovenije (koja je potom završila u velikim problemima) i Hrvatske, koju od ulaska u EU 1. jula 2013. ne prestaju potresati ekonomske i društvene krize, zataškavani nacionalizam, nerasvijetljeni slučajevi iz prošlosti…, dok su daleko od “elitnog društva” EU  Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Kosovo koje razni sitni i nešto viši evropski zvaničnici, baš kao oni iz skeča, svako malo ruže ”zašto ne dođu pameti”, zašto ”demokratski ne riješe svoj probleme”, zašto bježe sa Balkana, dok istovremeno i države većine zemalja EU grcaju u krizi i problemima.

Da li će se EU raspasti dok do nje stigne “posljednji preživjeli Jugoslaven”, ako je suditi prema ranije tačnim prognozama legendarnih Sarajlija, treba se bojati.

Kako su Nadrealisti znali?

Ili, bolje reći, zašto su se građani bivše Jugoslavije tek smijali njihovim često krajnje ozbiljnim opservacijama i ocjenama ispričanima kroz humor?

Nisu građani Zapadnog Balkana vjerovali da će komunisti postati gorljivi nacionalisti, da će postojati istočno i zapadno Sarajevo, da će sitni šverceri biti ugledni biznismeni, da će svako veće selo imati fakultet, da će u tramvajima revizori izgledati poput nindža ratnika, da će vlast optuživati rudare “jer imaju svoj voz”… Osmjeh na licu koji izazivaju skečevi Nadrealista i danas, toliko godina poslije, zaledi realnost koja je baš onakva kako su oni previdjeli.

Za Anadolu Agency nedavno je o tome govorio Srđan Velimirović, jedan od scenarista predratne “Top lista nadrealista” i poslijeratnog “Nadreality showa”.

Na pitanje novinara AA kako su znali da će, naprimjer, Švedsku zadesiti nemiri, što je nedavno bio slučaj, Velimirović je rekao:

“Za Švedsku je lagan odgovor. Imali smo informacije iz Vlade Švedske. Bio je to neki njihov ministar, pa nam je on dojavio šta će se dogoditi. Kasnije je on ‘zglajzao’, neko ga je ubio. Pričalo se čak i da je to i sa naše strane, ali mi nismo imali u to umiješane prste”, započeo je šaljivu priču Velimirović.

Velimirović je za AA tada istakao i kako je Nenad Janković, poznatiji kao Nele Karajlić, bio dobro upućen u politiku, što im je uvelike pomoglo u kreiranju skečeva prije rata u BiH.

“Najluđa stvar koju možeš smisliti, ona se ostvari. To je ta formula uspjeha predviđanja. Danas, kad bi mi sjeli i pričali šta je to najnevjerovatnije što se može dogoditi ovdje, to bi se dogodilo. Ipak, ostavimo ljudima da sami smisle koja je to stvar”, govorio je Velimirović.

[vsw id=”t0OzFzflgjQ” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Trebamo, kazao je, sad očekivati izbjeglice iz Švedske.

“Ako im se ne sviđa u Švedskoj, neka idu u Norvešku. To im je bar blizu”, rekao je Velimirović i dodao da se Bosna uskoro treba čuvati najezde izbjeglica iz Švedske, kako je prikazano u jednom predratnom skeču u kojem poslastičar Albanac (Ševćet Haljimi) u Sarajevu zaposli dvojicu Šveđana da prodaju sladoled (“To su čisti momci, to nema dljaka da padne…”), navodeći da je to učinio “jer ga je teško potresla kriza u Švedskoj”.

U jednoj od epizoda “Nadreality showa”, more je došlo do Baščaršije, a Sarajlije Makaranima izdaju smještaj. Velimirović je kazao kako ni to nije nemoguće, ukoliko se sagleda trenutna situacija sa klimatskim promjenama i topljenem glečera.

“Kako smo krenuli, i taj skeč će se ostvariti. Primat ćemo mi onda Dalmatince na ljetovanje kod nas, pa ćemo onda vidjeti oko cijena. Zato bolje da sad malo pripaze kako nama zaračunavaju, kako mi njima poslije ne bi vraćali”, šalio se Velimirović.

Šteta je što su se Nadrealisti raspali

Pokret “New Primitives” ismijavao je primitivizam, a mnogi su ga shvatili ozbiljno i pretvorili ga gotvo u kulturu življenja. Ipak, neke stvari su uspjele doći do ljudi jer, kako je istakao Velimirović, ne razmišljaju i ne shvataju svi isto.

“Što se tiče primitivizma danas, ne znam da li je on veći. To se nama čini, uvijek ima ljudi koji se sporije prilagođavaju promjenama. Na nama je da učimo ljude kako se ulazi u tramvaj i kako se hoda ulicom. Samo da ne bude opet neki rat, pa da moramo sve ispočetka”, istakao je Velimirović.

“Nadrealisti” su, kroz svoje skečeve, ismijavali besmislene promjene, dolazak na vlast različitih ljudi koji rade istu stvar kao njihovi prethodnici, ali su ih smijenili samo promjene radi. Upravo to se danas događa na našim prostorima.

Srđan Velimirović danas snima reklame, crta, piše scenarije. Još uvijek, koliko mu udaljenost dopušta, održava kontakt sa starom postavom Nadrealista.

“To je isto velika šteta svega što se dogodilo, što se tako jedna sjajna ekipa ljudi razišla. To je za ovaj grad, državu i sve baš šteta. To je bila jedna koncentracija duhovitih ljudi dobre volje. Sad moramo putovati negdje da bi se viđali. Ali nek smo živi i zdravi”, istakao je Velimirović.

A gdje je hepek?

Prisjetio se i hepeka – sprave koja u jednom trenutku rješava sve probleme, a koja bi, pomislili su mnogi, tako dobro došla na Balkanu.

[vsw id=”8MSMlP84dXI” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Dok sami ne počnemo nešto raditi i pokušavati da promijenimo, nikakav hepek nam neće pomoći. Po meni je hepek baš odraz našeg društva. Ne moramo ništa da radimo, jer će se pojaviti neka mašina i sve će se promijeniti. Odraz našeg društva, naše želje da to tako bude i uzaludnih nadanja u nešto”, naglasio je Velimirović.

Puno toga mora se promijeniti, kazao je on, kako bi situacija u Bosni i Hercegovini i ostalim zemljama regije bila bolja, a mladi prestali odlaziti u svijet i počeli ulagati svoje znanje i obrazovanje u razvoj svojih zemalja.

Političari prvo moraju shvatiti da se svijet promijenio, jer je mlade veoma lako pokrenuti. Ne bude li se ovdje nešto brzo promijenilo, ljudi će zaista otići, jer će vani naći dobro plaćen posao, a preko Interneta će pričati sa rajom u Bosni. Svaki čovjek može da bude bolji, duhovitiji. Da nekom akcijom doprinese da cijeloj zemlji bude bolje”, poručio je jedan od scenarista legendarnih “Nadrealista”.

[vsw id=”442whmPOCkY” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

(Anadolija)

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati