Zašto su pokosili Predsjednika Hrvatskog svjetskog kongresa Miju Marića?

    3

    Hrvatska je izmučena zatiranjem nacionalnoga identiteta, širenjem mržnje, poticanjem gospodarske, duhovne i moralne krize pod utjecajem reformiranih komunista, partijske propagande, djelovanja starih komunista i operativaca, njihovih agentura UDBA-e i KOS-a. Nije u tome nikada, pa ni danas, bila pošteđena ni dijaspora.

    Mijo marićTo potvrđuju i posljednji događaji s Hrvatskim svjetskim kongresom (HSK) u Njemačkoj i bivšim im predsjednikom Mijom Marićem. Riječ je o čovjeku za čijeg vođenja HSK nije bio vezan za pojedine stranke; čovjeku koji je godinama pozitivno predstavljao i širio ugled Hrvata među njemačkim političkim elitama, jasno i otvoreno se zalagao za procesuiranje komunističkih zločina. Ugled, neovisnost i domoljublje u iseljeništvu postalo je prijetnja, travka koju je trebalo pokositi.

    Iako je danas situacija drugačija, još i danas možemo prepoznati metode i način rada jugoslavenske Udbe koja je štitila totalitarni i zlocinački komunizam, njihovu nedemokratku državu i diktatora maršala Josipa Broza Tita. Kakva bi tada bila sudbina Mije Marića? Tko bi danas predavao ključeve koji trebaju dovesti ubojice do njihove mete i u konačnici spriječiti njihovo djelovanje? Josip Perković sigurno nije više u mogućnosti, ali možemo li to jamčiti za nekoga drugog, Perkovića ili slične?

    Zašto su danas HSK Njemačke i bivši joj predsjednik Mijo Marić meta ostatku komunističkoga režima? Činjenice o akcijama, peticijama i djelovanju njemačkoga HSK za predsjednika Mije Marića jasno razotkrivaju razloge.

    Osim što je uspio HSK Njemačke dovesti na zavidnu razinu uvažavanja od strane njemačke Vlade i aktualne kancelarke Merkel, Marićev HSK progovarao je i inicirao otvaranje pitanja o komunističkim zločinima i njihovim izvršiocima, sudjelovao u potpori hrvatskim generalima, aktivno angažirao za razotkrivanje UDB-aških zločina, sudenje Perkoviću. Sve to naravno nije bilo po volji starim UDB-aškim strukturama.

    Činjenica da Marićev HSK nije bio vezan za političke stranke, još je jedan razlog za djelovanje. Zašto? Prisjetimo se udbinih montiranja vlastitih kadrova u većini hrvatskih stranaka (koje i danas traje) kako bi direktno ili indirektno kontrolirali ljude, događaje, utjecali na srozavanje i raspad stranke? Neki od njihovih kadrova još i danas, nakon obavljena zadatka, šepire se Hrvatskom uz pratnju i potporu hrvatskih medija.

    Koliko smo svjesni činjenice da u primjeru njemačkoga HSK nije riječ o jednom čovjeku, jednom kongresu već se ovim primjerom šalje jasna poruka kako će se rješevati Hrvati, neovisni domoljubi u dijaspori? Intencija da se slučaj etiketira „na osobnoj razini” samo je dio propagande. Jer, u konačnici je cilj uzdrmani HSK Njemačke, Hrvati u dijaspori i njihov ugled.

    Sanja Bilač/Croatia-presse.de

    facebook komentari