Zašto su pušači postali opasniji od terorista?

    10

    Cigarete su, kako znate, opet poskupile. A još uvijek su jeftine u odnosu na cijene u EU i ostatku slobodnog svijeta – da, onog koji se nekoć dičio osobnim slobodama, čiji je cigareta bila neizostavan simbol. U Irskoj ćete kutiju Marlbora platiti, ako me sjećanje ne vara, nekih devet eura.

    Nekoć privlačno dizajnirane kutije, od kojih su neke poput Lucky Strikea, koju je dizajnirao legendarni Raymond Loewy prava mala remek djela grafičkog dizajna, ustupile su mjesto najogavnijim prizorima rala pluća i raspadnutih zuba. Veliki James Hunt, koji je na utrke dolazio s cigaretom u jednoj ruci i bocom u drugoj, praćen hordama hostesa i stjuardesa i sjedao u bolid u bojama Marlbora, još je osamdesetih morao ustupiti svoje mjesto štreberima i fanaticima fitnessa poput Schumachera, koji su se hranili makrobiotikom i vrijeme pred utrku, umjesto u krevetu s dvije – tri manekenke, provodili u teratani i odbijali se utrkivati ako pista nije bila dovoljno sigurna. A s bolida su nestale boje Marlbora, i ustupile mjesto reklamama za Santander banku i Parmalat korporaciju koja se bavila prodajom mlijeka i, kako se kasnije ispostavilo, pranjem novca i ogromnim financijskim prevarama na burzi. A legendarni Marlborov kauboj je, kažu, umro. Od raka pluća. Cigarete danas više ne reklamira nitko: ne zato jer je kauboj mrtav, nego zato jer reklamiranje cigareta zabranjeno. A i za kauboje nitko ne mari: u modi su indijanci. Koji su, doduše, isto tako bili pušači, davno prije europljana, a pušili su i mnogo jače stvari od duhana, ali to se danas nekako nerado spominje jer bi narušilo brižno stvaran image plemenitih divljaka koji žive zdravo i u skladu s prirodom.

     longway

    Cigarete kao simbol slobode

    A taj kauboj je bio simbol američke slobode i neovisnosti, i nije bez razloga upravo kauboj bio simbol najjače duhanske kompanije. Da, cigareta se kroz veći dio prošlog stoljeća povezivala upravo s ta dva pojma. U dimu duhana je Einstein smišljao svoju teoriju relativiteta, Camus pisao Stranca i Orwel 1984, zastrašujuću viziju totalitarnog društva budućnosti u kom je sve što je nezdravo zabranjeno, osim naravno seksa i droge i svega onog što ljude drži u pokornosti, slabi im volju i karakter te ih priječi da se bune. U dimu cigare je i mudri Sigmund Freud pronicao u najskrivenije kutke ljudskih duša da bi nas danas žuti tisak uvjeravao kako “znanstvenici tvrde” – neki neimenovani znanstvenici, neki ljudi negdje u bijelim kutama, valjda oni koje možete vidjeti u svim trash filmovima – kako pušenje loše utječe na kognitivne sposobnosti i pamćenje. Koliki IQ morate imati da biste tako nešto povjerovali?

    Cigarete su dobivale ratove, bile jedina utjeha vojnicima u rovovima Some i paklu Guadalcanala. Njima je, uostalom, zadnja briga bila hoće li umrijeti od raka: u stvari, vjerojatno bi većina njih takvu perspektivu s radošću prihvatila. Cigareta se nije odbijala prijatelju. Dijelile su se, kratile vrijeme robijašima, bile obavezni pratitelj zabava, poticale druženja. James Dean bez cigarete? Njega nije ubio rak, ubio ga je Porsche. Danas čak i Porschei imaju 11 zračnih jastuka i pet zvjezdica na crash – testovima. Probajte danas herojski poginuti i ući u legendu kao on! Nema šansi! Smrt od starosti u krevetu je jedino što vam preostaje!

    Humphrey Bogart je ipak umro od raka, ali bi li on bio Humphrey Bogart da nije bilo one vječne cigarete negdje u rubu usana, i promuklog glasa? Možete li njegov lik tvrdo kuhanog cinika koji negdje skriva plemenitu crtu i ne haje za vlastiti život zamisliti bez nje? Ništa nije nagovještalo njegovu unutarnju ranjivost poput te cigarete, niti bi ikad moglo! Na što bi Rick Blaine iz Casablance ličio da je brinuo za zdravlje, tko bi mu vjerovao? Bi li Bogart u četrdeset i nekoj, bez svoje cigarete i promuklog glasa, zaveo 19 – godišnju ljepoticu Lauren Bacall, koja je s njim ostala do smrti?

    Režiser većine njegovih filmova John Huston se također nije odvajao od cigare, što je na kraju i njega koštalo života. Umro je od emfizema. U osamdesetoj. Bi li on radije možda umro od nečeg drugog u osamdeset trećoj i odrekao se života pijanca, pušača, avanturista, boksača? Malo je vjerojatno.

    Kad su muškarci bili muškarci…

    Danas, reći će vam mnogi, nema takvih muškaraca. Macho je vrsta koja izumire. Današnji muškarac je metro, ili još bolje gay, nabildan, živi zdravim životom, i ne udara ženama šamare kao što je on ponekad radio na filmskom platnu nego im pomaže oprati suđe. John Wayneov lik kauboja iz filma Čovjek koji je ubio Liberty Wallancea je davno najavio taj novi svijet u kom za kauboje i cigarete nema mjesta: on je svojevoljno prepustio svoje mjesto i svoju djevojku, pa i slavu za svoj herojski čin, Jamesu Stewartu, odvjetniku i političaru koji je nagovjestio novu, civiliziranu Ameriku u kojoj se problemi rješavaju zakonom i demokratskim izborima, a ne revolverom: on sam je odbio prilagoditi joj se, i radije je odabrao časno izumrijeti, kao lokalni pijanac i beskućnik.

    Hollywood danas ima novi kodeks, po kom je mnogo toga zabranjeno. A na vrhu ilegalnih stvari u Hollywoodskim filmovima je cigareta u ustima heroja. Ona je rezervirana za rasiste, naciste, negativce svake fele. Čak ni Bond, koji se prvi put pojavio na platnupripaljući cigaretu i mrmljajući “My name is Bond. James Bond”, danas više ne puši. Kraljičina tajna služba to ne dozvoljava.

     No, malo se danas zna da je upravo nacistička Njemačka povela prvu veliku kampanju protiv pušenja u modernoj povijesti. Pušenje je u Hitlerovoj Njemačkoj bilo zabranjeno u svim javnim ustanovama, poštama, javnom prijevozu, bolnicama, većini državnih firmi, skloništima, odmaralištima… a vodila se i jaka kampanja naročito protiv pušenja žena i trudnica. Reklamiranje cigareta je bilo strogo ograničeno, kao i danas, a propaganda protiv pušenja prisutna u svim nacističkim publikacijama. Uredno su objavljivana otkrića nacističkih znanstvenika o štetnosti pušenja. Veza između raka pluća je prvi put dokazana u nacističkoj Njemačkoj, nasuprot popularnom vjerovanju da su je američki znanstvenici otkrili pedestih godina. Termin “pasivno pušenje” (“Passivrauchen”) je također skovan u Trećem Rajhu. Zdrav život je bio dio nacističkog svjetonazora. Usput, znate li da su svi vodeći nacisti i fašisti, uključujući Mussolinija i Franca, bili zakleti nepušači?

    Za Amerikance, pak, dim cigarete je bio nerazdvojni dio njihove osobne slobode, slobode izbora. Simbol ljudskosti i nesavršenosti. Zabrane takve vrste su se tada povezivale upravo s nacizmom, koji je branio ljudima da budu jednostavno ljudi sa svim svojim brojnim manama i slabostima. Ubermensch ne puši, on je iznad toga. On nema takvih slabosti, on je karakter. Naci propaganda je ismijavala Churchilla i Staljina zbog njihovih slabosti i poroka, u koje je svakako spadao i duhan.

    Adolf Hitler i prva nepušačka kampanja

    To se danas skriva, kao što se skriva i Hitlerovo inzistiranje na tome da je Treći rajh “sekularna država zasnovana na znanosti”, a naročito se skriva da je nacistima, članovima partije, “propisan” ateizam i praktički zabranjeno vjersko izražavanje i odlazak u crkvu, a znanost uzdignuta na pijedestal državne religije (totalitarna država ne trpi konkurenciju niti moć želi dijeliti s ikim, kamoli crkvom, a katolički univerzalizam je bio svjetonazorski nespojiv s Hitlerovim pangermanizmom i rasizmom).

    Povijest se danas krivotvori kako bi bila u skladu s ideologijom neopuritanizma, u maniri u kojoj je to radio Sovjetski savez, kad bi s fotografija u udžbenicima i službenim publikacijama retuširanjem nestajali članovi politbiroa nakon što bi zaglavili u Sibiru, pa je tako s povijesnih fotografija u britanskim udžbenicima nestala Churchillova legendarna cigara od koje se, kao ni od boce, nije odvajao. Ipak, doživio je duboku starost: umro je u devedeset prvoj. Njegov oponent Hitler, vegetarijanac, fanatik zdravog života i tjelovježbe, zakleti neprijatelj duhanskog dima, nije bio te sreće. Presudio je sam sebi, metkom u tada već posve bolesno tijelo dok su ruski i američki vojnici, oboružani paklicama camela i lucky’sa kao neizostavnim sadržajem svojih vojničkih džepova, već razmjenjivali cigarete i zajedno pušili sjedeći po trotoarima razrušenih predgrađa Berlina.

    Da, cigareta je dobivala ratove, pratila je vojske poput kurvi. U prvom svjetskom valjda nije bilo nikog tko nije pušio: pomagala je da se izdrži stres u rovovima. Nikotin je prirodni sedativ, cigareta je uklanjala strah i umirivala vojnike pred juriš. Amerikanac je 1940. godine pušio 1,976 cigareta godišnje: Nijemac 1.022. U međuvremenu, Amerika se u ratu propušila, pa je do 1944. statistički Amerikanac pušio nevjerojatnih 3,039 cigareta po glavi. Računajući žene, djecu, i starce. Istovremeno, antipušačka kampanja u Njemačkoj je dala rezultate, a i nestašice su doduše dale svoj obol, pa je statistički Nijemac te godine pušio samo – 743 cigarete. 1945. su pak cigarete i najlonke u Njemačkoj postale najtraženija roba, i najčešćim predmetom zamjene za dolare ili seks. Druge utjehe osim dima više u Njemačkoj nije bilo.

    Što nas navodi na zastrašujuć zaključak: fašistička država treba zdrave podanike, kao što farmer treba zdravu stoku. Oni su tu zbog države, ne zbog sebe. Ironično, u Americi je antipušačka kampanja započela osamdesetih upravo pod Reaganom koji je bio u osnovi liberatarijanac. A taj isti Reagan je rekao, “Vlada je tu da bi nas štitila jedne od drugih.Kad nas vlada odluči štititi od nas samih, prešla je granice svojih ovlasti.” Međutim, država nas sa zabranama i suludim oporezivanjem pušenja štiti prvenstveno od nas samih.

    A Reagan je još rekao je i da sloboda nikad nije više od jedne generacije od izumiranja. I da problem s liberalima nije u tome što su oni ignoranti i neznalice, već u tome što znaju jako mnogo pogrešnih činjenica. Upravo se to danas korsiti kao najjače oružje protiv pušača. Možda je Reagan i htio, u tim ranim danima, zaštiti nepušače od pušača. Međutim, odmah se moglo vidjeti da namjere idu dalje od toga i da tu dosta toga ne štima.

    Zabrane u slobodnom svijetu

    Jer, krenulo je sa zabranom pušenja na prekooceanskim letovima. No, ubrzo je zabranjeno pušenje u barovima i kafićima, gdje je cigareta bila neizostavan dio “minglinga”, opuštala je ljude i započinjala razgovore. Zašto ljudima nije dana mogućnost izbora? Zašto nisu barovi podijeljeni na pušačke i nepušačke, pa tko hoće neka puši, tko neće ne mora? “Da bi se zaštitilo zdravlje osoblja”, glasio je odgovor. Ipak, nekako to nije zvučalo iskreno: bilo je u suprotnosti s temeljem Amerike, slobodom izbora. Dok je zabrana pušenja na radnim mjestima s te strane u redu, jer tamo morate ići, zabrana pušenja na mjestima gdje se provodi slobodno vrijeme, u koja ne morate zalaziti ako ne želite, od početka bila zapravo suprotna temeljnim načelima slobodnog svijeta. I glasna muzika je štetna, i alkohol, pa ne morate ići na mjesta gdje se pušta ako vam glasna muzika ne odgovara. “Alkohol birate sami, a udišete dim drugih”, odgovorio je antipušački lobby. No što s muzikom? Možete izabrati neki s tihom klavirskom muzikom, ako vam ne odgovara glasna buka klubova. Pa ipak, nitko je nije zabranio da bi zaštitio zdravlje osoblja, iako je ona zdravstveno zacijelo štetnija od cigareta za one koji stalno provode tamo vrijeme.

    Međutim, vrlo brzo je postalo očito da prave namjere prohibicionista idu dalje od toga – i da im je namjera upravo zaštiti pušače od njih samih. Argumenti nepušačkog lobbyja su postajali sve očitije lažni, manipulativni. Ako štitimo nepušače od pušača zabranama pušenja, zbog minimalno povećanog rizika od raka, pa istom logikom bismo mogli zabraniti homoseksualne odnose jer oni znatno povećavaju mogućnost da vam netko uvali AIDS (velika većina se zarazi upravo na taj način, a kondome u Americi najmanje koristi najpromiskuitetnija populacija, naročito gay populacija, i to ona obrazovana koja zna rizike).

    Na kraju je pušenje u Kaliforniji zabranjeno – svugdje. Čak i u stanovima za najam, a od nedavno i u vlastitim automobilima, što je zapravo narušavanje osnovnog ljudskog prava na raspolaganje imovinom. Britanija, također u osnovi puritanska zemlja poput Amerike, će uskoro slijediti tu zabranu. Prijatelj liječnik koji tamo živi je jedva pronašao, nakon godina i godina u LA-ju, mjesto gdje može zapaliti – neki ilegalan crnački bar. Očito je da je rat protiv pušenja davno napustio svoj stari lažni izgovor da je cilj zaštiti nepušače, i sad otvoreno zagovara prekid pušenja. Jer, kažu, državi vas je skupo liječiti. A što onda sa zabranom, recimo, nezdrave hrane? Hoće li se pizze i hamburgeri oporezivati kao cigarete?

    Braniti pušače je krajnje nezahvalna zadaća u današnjem “politički korektnom” (čistunskom) okruženju, i nitko ne dvoji da je to nezdrava navika. Ali današnji porezi na cigarete i zabrane očito debelo prelaze razuman odgovor na javno-zdravstveni problem koji pušenje predstavlja, što znači da imaju skrivene motive i ciljeve. Procesi protiv duhanske industrije su školski primjer zloupotrebe zakona, i presude predstavljaju prijetnje drugim industrijama koje proizvode bilo što što može na bilo koji način naškoditi bilo čijem zdravlju. Time država zapravo postaje otvoreno totalitarna.

    Njihovi argumenti se pretežno baziraju na nelogičnostima, lažima, krivotvorenju znanstvenih istraživanja i “junk science”-u, tendenciozno protumačenim rezultatima istraživanja i krivotvorinama. Jedan od glavnih argumenata kampanje tamo je bio da “društvo gubi toliko-i-toliko radnih sati zbog bolesti prouzrokovanih pušenjem, da liječenje pušača košta toliko – i toliko milijardi dolara, i koliko ljudi umire prije vremena zbog raka pluća.

    Mitovi, laži i dvije zapaljene cigarete

    Liijepo je da vlast brine o zdravlju svojih podanika, ali tu se već moglo vidjeti da nešto ne štima. Odmah se moglo uočiti da, istina, pušači umiru od raka pluća, ali – ne samo da svega oko 10 % pušača umre od raka pluća, nego je rak pluća bolest koja ubija razmjerno brzo i “jeftino” , s aspekta zdravstvenog sustava. Usto, prosječna dob u kojoj pušač oboli od raka pluća – ako oboli – je blizu 70 godina! Dakle, što država gubi? Istina, neki umru ranije, ali zapravo je mnogo veća ušteda na mirovinama, ako se gleda striktno ekonomski. A oni koji prestanu pušiti, umrijet će nešto malo kasnije, vjerojatno od neke mnogo skuplje bolesti. Recimo Alzheimera. Usput, jeste li znali da pušenje, istina, povećava rizik od raka pluća – ali smanjuje rizik od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti? Koje su mnogo veći zdravstveni trošak? A usto, često se prezentira kao da je pušenje jedini uzrok raka pluća, kao da nitko tko ne puši isti neće dobiti. To nije istina: riziku od raka pluća ste izloženi, istina u manjoj mjeri, i ako nikad u životu niste pušili, pa čak ni pasivno.

     Da obećane zdravstvene uštede nisu ostvarene vidi se: danas Amerikanci dulje žive, ali ne samo zbog pušenja, no mirovinski sustav je prenapregnut svugdje u svijetu: raka je manje, ali time problemi nisu riješeni, starenje stanovništva je sve veći problem. Nisu ostvarene ni uštede u zdravstvenom sustavu: danas za liječenje prosječni amerikanac, i građanin svake države koja je povela antipušačku kampanju, izdvaja nekoliko puta više nego prije 30 godina!

    Ovdje možete pronaći podakte o raznim činjenicama, ako vas zanimaju, pa i izvorna znanstvena istraživanja koja antipušački lobi – skriva, i njihove rezultate tumači proizvoljno i kako mu odgovara, a pritom su i sama ta istraživanja često provođena sumnjivim i neznanstvenim metodama, tendenciozno kako bi se silom dokazala pretpostavljena hipoteza. Rizik od pasivnog pušenja? Da, ponešto se, po nekim istraživanjama, uvećava rizik od raka pluća – ne mnogo, po nekima je unutar granica statističke pogreške – ali kod onih koji cijeli život neprestano borave u zadimljenom prostoru… povremeni odlazak u kafić u kom se puši vam sigurno neće povećati rizik ni za jotu.

    A sigurno ste čuli i da je pušenje u trudnoći opasno? Da smanjuje veličinu ploda? Da, za 4 grama – u prosjeku je toliko razlika između djece pušačica i nepušačica. O bilo kakvim razlikama u inteligenciji djece nema govora, niti ikakvih znanstvenih podataka. Ali zato alkohol i te kako utječe na zdravlje i plod – no na bocama vina i votke nećete naći upozorenje preko pola boce koje upozorava kako je pijenje u trudnoći opasno niti slike deformiranog ploda! Činjenica je da se s jedne strane udara na pušače nemilice, ali se alkohol, koji predstavlja nemjerljivo veći zdravstveni problem od pušenja, i kokain, prešutno društveno toleriraju. Danas je i nezdrava hrana poput pizze i hamburgera kriva za mnogo više zdravstvenih problema nacije, naročito u Americi, pa nitko ne pita kolike troškove zdravstvenom sustavu debeli ljudi i oni sa srčanim problemima kao posljedicom nezdrave hrane stvaraju, nitko ne traži od onih koji jedu meso da si sami plaćaju troškove liječenja, i nitko preko kutije za dostavu Pizze ne lijepi slike raka želuca niti upozorava na opasnost od srčanog udara budete li se hranili takvim smećem. Niti itko traži da debeli ljudi ili alkoholičari sami plate troškove svog liječenja.

     Nedavno je Slavoj Žižek napisao tekst u Playboyu gdje ga je začudilo kad je njegov domaćin, očito bogati snob koji ga je pozvao na party kako bi ga mogao pokazivati kao trofej (jadni Žižek, on je slavni filozof ali nije bog zna kaj bistar) zamolio da izađe zapaliti cigaretu, a na partyju se normalno konzumirao kokain. On je, naravno, iz toga izveo posve pogrešne zaključke, no pustimo ga po strani.

    Nešto tu ne štima

    Činjenica je da je alkohol usko povezan s kriminalom, obiteljskim nasiljem, a tek kokain! Ipak protiv njih se ne vodi kampanja, oni su socijalno prihvatljivi, pušenje nije. Antipušački lobby to tumači time što kokain ili alkohol uzimate individualno i time ne trujete nikog, no to nije istina.

    Oni jako dobro znaju da postoji snažan peer pressure, pritisak okoline, da pijete i uzimate ono što i vaše društvo. Potrošnja kokaina i alkohola nezadrživo raste kako raste društvena tolerancija spram njih – najviše upravo tamo gdje se brani pušenje! Uostalom, upravo je “pritisak okoline” i propagiranje pušenja kroz filmove bilo posebno na udaru lobbyja, tako da je očito da se tu ne radi o propustu. Zdravstveni rizici pušenja se preuveličavaju preko svake mjere, istovremeno zanemarujući da pušač može normalno raditi, koncentrirati se, da ne postaje nasilan niti ubojica za volanom kao alkoholičar, da za razliku od kokaina duhan nije uzrokom kriminala i temelj mafije. Teoretičari zavjera bi vjerojatno mogli zaključiti da je kokain prevelik i preunosan posao, treća po veličini industrija u zapadnom svijetu, stoje li oni iza kampanja protiv pušenja? Kokain je sto eura gram: kutija cigareta, u proizvodnji, par kuna…

    No to su spekulacije. Ono što nije, je da se pušenje tretira nesrazmjerno stvarnom zdravstvenom riziku, dok se istovremeno mnogi drugi poroci koji predstavljaju mnogo veću prijetnju zdravlju nacije toleriraju pod firmom da se time “ne truje druge”, iako to zapravo nije baš istina. Alkoholičar je opasnost za druge, i narkoman: to što se njega može “individualizirati” ne znači ništa kad se problem gleda na ispravan način, holistički, na razini društvenog problema. Sve to upućuje da iza kampanje protiv pušenja stoje neki drugi ciljevi, nečiji konkretan politički ili financijski interes, a ne briga za zdravlje, inače bi se svi zdravstveni rizici tretirali i oporezivali jednako a pizza bi koštala bar dvadeset dolara, a Big Mac deset.

    Usto, kad pogledate listu država gdje ljudi najdulje žive, vidjet ćete tamo Kubu i Japan, koji ima najveći broj stogodišnjaka! A tamo svi puše, i to ekscesne količine cigareta. Kao i Kinezi, koji su vrlo propulzivna ekonomijia, dok je zapad u padu. Ekonomske štete od pušenja? Kaj god. Uštede u zdravstvu? Nema ih. Duljina života? Aha.

    Zabrana pušenja je generalno u redu na svim mjestima gdje ljudi moraju boraviti ako i ne žele: uredi, javne zgrade, javni prijevoz, itd., iako bi više trebala biti stvar kulture i uviđavnosti da se tamo ne puši, nego zakonske zabrane. Ono gdje nije u redu, su vlastiti stanovi, vlastiti automobili, otvoreni javni prostor, i mjesta gdje se idete zabaviti se na način na koji se želite zabaviti – noćni klubovi i barovi. Isto tako nema opravdanog razloga zašto restorani ne bi smjeli imati odvojene salone u kojima bi pušači mogli na miru, bez da ikom smetaju, u kožnom naslonjaču popiti konjak i uživati u dimu cigare, uz čašicu razgovora. Kome smrdi, ne mora ići tamo. Država može propisati određen postotak kafića i klubova za nepušače i nadoknaditi im manji promet određenim subvencijama. To bi bilo pošteno. I naravno jednako oporezovati sve zdravstvene rizike sukladno onom koliko su stvarno društveno štetni, a ne udarati samo po pušačima jer je to vid diskriminacije.

    Odlazak cigarete sa scene

    Na kraju nam ostaje samo jedno pitanje, je li ono što ljudi žele? Ili je inducirano? Kako god. Ako pušite, kad tad će vas okolina, cijene duhana, ili jednostavno činjenica da više skoro da i nema mjesta gdje možete zapaliti, prisiliti da prestanete. Cigareta, taj pratitelj zapadne civilizacije u njenim najslavnijim danima, polako odlazi u povijest. Na pomolu je vrli novi svijet. 21 stoljeće je navijestio još davno River Phoenix, zakleti nepušač i vegatarijanac, pobornik brige za okoliš i aktivist za prava životinja. Borio se za spas kišnih šuma u Costa Rici. Jednom se rasplakao u restoranu kad je na stolu vidio mrtve rakove, i izašao. Financijski je pomagao organizacije za borbu protiv onečišćenja zraka, lobirao za zabranu pušenja na javnim mjestima, davao novac humanitarnim organizacijama po Aziji i Africi, bio je glasnogovornik frikuša iz PETA-e. Njegova opsjednutost zdravim životom i čistim okolišem nije mu mnogo pomogla: umro je u dobi od svega 23 godine. Nađen je mrtav u Viper roomu, noćnom klubu u LA-ju, nakon tulumarenja s Johnny Deppom i Fleaom iz RHCP. U njegovom tijelu su našli koktel desetak raznih droga. Ali, pušenje u klubovima je tada već bilo zabranjeno u Kaliforniji…

    Izvor: dnevno.hr, M:Holjevac

    facebook komentari

    • “u modi su indijanci. Koji su, doduše, isto tako bili pušači, davno prije europljana, a pušili su i mnogo jače stvari od duhana, ali to se danas nekako nerado spominje jer bi narušilo brižno stvaran image plemenitih divljaka koji žive zdravo i u skladu s prirodom.” ..
      Ne kaže se džaba: Pijan ko Indijanac, ili napušen kao Indijanac

    • “u modi su indijanci. Koji su, doduše, isto tako bili pušači, davno prije europljana, a pušili su i mnogo jače stvari od duhana, ali to se danas nekako nerado spominje jer bi narušilo brižno stvaran image plemenitih divljaka koji žive zdravo i u skladu s prirodom.” ..
      Ne kaže se džaba: Pijan ko Indijanac, ili napušen kao Indijanac

    • peppermintt

      dvojba pušenje jal nepušenje ? haha nemoj da bi netko naopako implicirao bit će bijen :))))

      Vječita dvojba i borba između za i protiv svih vrsta ovisnosti-cigarete, alkohol, droga, kockanje……
      Država preuzima pravo ograničavanja ovisno o jačini i načinu lobiranja interesnih skupina , tako je lobiranje protiv cigareta dovelo do nebuloznih propisa.
      Ne znam nisam osobno, ni za kakve zabrane naravno za odrasle punoljetne osobe, ali očito problem je samokontrola .
      Umjerenost u svemu bi tribala bit mjera i odgovornost prema sebi i svom zdravlju .

      • To bi trebalo biti mjerilo! Zabrane ne daju veliki efekt, tko puši, snaći će se! Tko ne puši njemu je svakako svejedno! … Činjenica jeste da države s jedne strane raznim trošarinama i nametima pune proračun ali i svoje privatne džepove baš na ovoj visokotarifnoj robi!

        • peppermintt

          e al kako bit umjeren kad vuče.. ??i veliki problem je nedostatak provedbe zakona prema malodobnim, svi smo svjedoci da se bez ikakvih problema djeci i toči alkohol i prodaju cigarete i droga i bez problema su redoviti u kladionicama..

          • prije svega trebalo bi uvest kontrolu i mjere u sanmoj izradi proizvoda tj cigareta! .. Mora navlačit i vuć kad mišljenja sam u tim cigaretama ima svega pa možda čak i kojekakvih droga, heroina … i sl

    • peppermintt

      dvojba pušenje jal nepušenje ? haha nemoj da bi netko naopako implicirao bit će bijen :))))

      Vječita dvojba i borba između za i protiv svih vrsta ovisnosti-cigarete, alkohol, droga, kockanje……
      Država preuzima pravo ograničavanja ovisno o jačini i načinu lobiranja interesnih skupina , tako je lobiranje protiv cigareta dovelo do nebuloznih propisa.
      Ne znam nisam osobno, ni za kakve zabrane naravno za odrasle punoljetne osobe, ali očito problem je samokontrola .
      Umjerenost u svemu bi tribala bit mjera i odgovornost prema sebi i svom zdravlju .

      • To bi trebalo biti mjerilo! Zabrane ne daju veliki efekt, tko puši, snaći će se! Tko ne puši njemu je svakako svejedno! … Činjenica jeste da države s jedne strane raznim trošarinama i nametima pune proračun ali i svoje privatne džepove baš na ovoj visokotarifnoj robi!

        • peppermintt

          e al kako bit umjeren kad vuče.. ??i veliki problem je nedostatak provedbe zakona prema malodobnim, svi smo svjedoci da se bez ikakvih problema djeci i toči alkohol i prodaju cigarete i droga i bez problema su redoviti u kladionicama..

          • prije svega trebalo bi uvest kontrolu i mjere u sanmoj izradi proizvoda tj cigareta! .. Mora navlačit i vuć kad mišljenja sam u tim cigaretama ima svega pa možda čak i kojekakvih droga, heroina … i sl