Zašto Vukušić brani one koje Miroslav Tuđman napada u svome intervjuu?

    0

    [dropcap]T[/dropcap]rebao sam ići u Split na Thompsonov koncert zajedno s prof. dr. sc. Miroslavom Tuđmanom. Nismo jer je bilo očito kako Vlast i njihovi trabanti pokušavaju slučaj Josipa Perkovića i njegov zakon braniti preko leđa predsjednika Tuđmana. Zapravo iznenadilo me je kako to ne ide samo od današnjih vlasti.

    Čitam u Hrvatskom tjedniku (a prenosi i portal Hrsvijet 25. 08. 2013.) slijedeći komentar Boža Vukušića:

    U društvu poznatijih javnih osoba, pored spomenutih, koje su pokazale razumijevanje za Perkovića, poput Stipe Mesića, Josipa Manolića, Josipa Boljkovca i Zorana Pusića, naoko neočekivano našao se i Miroslav Tuđman, sin prvoga hrvatskog predsjednika i bivši ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS), a danas saborski zastupnik HDZ-a. Miroslav Tuđman napada Nobila, a brani Perkovića kojemu je Nobilo odvjetnik. Nadalje, napada CK SK čiji je jedan od glavnih egzekutora bio Josip Perković, a brani samoga Perkovića. Također, premda je, kako je otprije poznato (“Krivokletnik”) , u sukobu sa Stipom Mesićem koji brani Perkovića, Perkovića brani i on – Miroslav Tuđman. O kakvoj se zavrzlami radi, više riječi bit će u sljedećem nastavku feljtona.

    Da je Miroslav Tuđman trn u oku mnogim tzv. desničarima, mnogim Sanaderovim ljudima i sl. moglo se zaključiti već kada je u Dnevno.hr tekst iz Hrvatskog tjednika prenijet s novim naslovom: Miroslav Tuđman okrenuo leđa Perkoviću.

    Naslov su valjda „izvukli“ iz djela intervjua:

    Perković je bio Vašim savjetnikom. Zbog toga neki i Vas čine odgovornim za cijeli slučaj.

    Hrvatska izvještajna služba počela se formirati početkom 1993.i u njoj nije radio nitko tko je ranije bio u jugoslavenskim ili komunističkim izvještajnim službama. A Josip Perković nije mogao biti moj savjetnik jer formacijsko mjesto savjetnika ravnatelja HIS-a u moje vrijeme nije ni postojalo.

    Iole pismenijem čitatelju jasno je da naslov nema ama baš nikakve veze s ovim što piše u intervju. Evo cijelog intervjua, tako da svatko pismeniji može odmah pokušati vidjeti kako to prof. dr. sc. Miroslav Tuđman „brani“ Perkovića. Ono što je meni posebno zanimljivo je to što su razgovor s Tuđmanom tiskale iste novine Hrvatski tjednik.

     dr. Miroslav TUĐMAN: Štiteći Perkovića, lijeva opcija štiti svoju mračnu prošlost

     Milanović je doista naslijedio slučaj Perković, ali ne od HDZ-a i Tuđmana, nego od SKH i Račana

    Marko Curać, Hrvatski list

    Važno je napomenuti da je SKH – SDP svojim postupcima stao u zaštitu jugoslavenskih, tj. saveznih nalogodavaca u Beogradu koji su određivali politiku i mete za likvidaciju i Hrvata po svijetu. Osim toga, ne treba zaboraviti da je SDP bio na čelu koalicije i 2000. godine pa je mogao sankcionirati sve one koje je ‘štitio’ HDZ. No umjesto toga oni su se bavili zaštitom Tita, Trga žrtava fašizma, isporukom branitelja i hrvatskih generala Haagu, slanjem desetaka tisuća dokumenata Haagu kako bi optužili hrvatsko državno vodstvo te prosvjedovali zbog uhićenja Boljkovca.

    Kada je nakon međunarodnog priznanja stvaran izvještajni sustav hrvatske države, koncem 1992., tada u njemu nije bilo mjesta na ključnim pozicijama za Boljkovca, Manolića, Mustača i Perkovića. Međutim, upravo su Manolić i Mesić išli rušiti predsjednika Tuđmana već 1993. – 1994. godine. Onaj ‘dio medija’ koji danas plasira tezu da je ‘Franjo Tuđman možda projekt dijelova agenture bivše države’ tada je bio na strani Manolića i Mesića.

    Svečanost ulaska Hrvatske u Europsku Uniju zasjenila je afera Perković. Iznenadno otkazivanje najavljenoga dolaska za tu prigodu njemačke kancelarice Angele Merkel u Zagreb mnogi su doveli u vezu s osporavanjem provedbe europskog uhidbenog naloga i izglasavanjem “lex Perković” po želji vladajuće Kukuriku koalicije, zbog čega su zastupnici HDZ-a napustili sabornicu. O pogledima na cijelu aferu razgovarali smo sa saborskim zastupnikom prof. dr. Miroslavom Tuđmanom, nekadašnjim ravnateljem HIS-a.

    Koji je Vaš pogled na aferu Perković?

    Meritum stvari nije uloga i odgovornost Josipa Perkovića kao jednog od ključnih ljudi Službe državne sigurnosti. Kada bi tome bilo tako, onda bi o njegovoj sudbini odlučivalo pravosuđe. Međutim, srž je problema u tomu da je u njegovu ‘obranu’ stala cjelokupna lijeva opcija: od predsjednika države, Vlade, vladajuće koalicije u Saboru, tj. zakonodavna i izvršna vlasti, do DORH-a. I imaju pravo kada tvrde da se njihovo zauzimanje za ‘lex Perković’ ne odnosi na Josipa Perkovića, odnosno da se zakon ne donosi zbog jednog pojedinca. Lijeva opcija jednostavno ne želi da se preko ‘afere Perković’ otvori pitanje lustracije, lustracije koju Hrvatska nije provela. Za lustraciju je nakon 22 godina od osamostaljenja prekasno i to nije opasnost za SDP. Međutim, jest otvaranje toga pitanja. Naime, SDP nije se odredio prema svome komunističkom nasljeđu. Afera Perković postavlja pitanje odgovornosti komunističke partije za zločine počinjene od 1945. pa sve do propasti Jugoslavije i agresije na Hrvatsku. Lijeva se opcija, i SDP i HNS, skriva iza antifašizma, pravdajući antifašizmom sve zločine totalitarnog komunističkog sustava. Duboke podjele u hrvatskom društvu i na političkoj sceni izviru upravo iz te nespremnosti da se SDP odredi prema svojim komunističkim korijenima, uzorima i vrijednostima.

    Najnovija afera u dijelu medija koristi se za novi napad na prvoga hrvatskog predsjednika. Može li se tvrditi da je Perković bio (jednako) Titov i Tuđmanov agent? Ili ići toliko daleko pa bezočno špekulirati da je Franjo Tuđman možda projekt dijelova agenture bivše države?

    “Dio medija”, odnosno autori u tim medijima, koji izvrću činjenice i laž žele prikazati kao istinu, i sami su najčešće dio propalog komunističkog establishmenta, ili zarobljenici komunističkog mentaliteta. Predsjednik je Tuđman pozvao sve Hrvate: od oficira u JNA koja je napala Hrvatsku, Hrvata u jugoslavenskoj diplomaciji koja je tražila embargo na oružje kako se Hrvatska ne bi mogla braniti, do Račana, da SKH uđe u Vladu demokratskog jedinstva – iako zastupnici SKH nisu htjeli glasovati za neovisnu Hrvatsku. Slijedom takve politike, preuzeo je i one djelatnike Službe državne sigurnosti koji su pristali uz program neovisne Hrvatske. Kada se nakon međunarodnog priznanja RH počeo iznova stvarati izvještajni sustav hrvatske države, koncem 1992., tada u njemu nije bilo mjesta na ključnim pozicijama za Boljkovca, Manolića, Mustača i Perkovića. Sustav se počeo stvarati na novim osnovama i po novim pravilima. Međutim, upravo su Manolić i Mesić, s potporom dijela ljudi koji su izgubili ključne političke i državne pozicije išli rušiti predsjednika Tuđmana već 1993. – 1994. godine. Onaj ‘dio medija’ koji danas plasira tezu da je ‘Franjo Tuđman možda projekt dijelova agenture bivše države’ tada je bio na strani Manolića i Mesića. Svakom pismenom i pametnom čitatelju vrlo je jasno da se s takvim diskreditacijama želi umanjiti i uloga predsjednika Tuđmana i osporiti veličina borbe za samostalnu i suverenu Hrvatsku.

    Stoje li Milanovićevi prigovori da je cijeli taj problem naslijedio, da HDZ nije činio ništa, odnosno da je štitio Perkovića?

    Stoji prigovor predsjednika SDP-a i predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića da je taj problem naslijedio. Ali ne od HDZ-a, nego od Ivice Račana i SKH-a. Treba podsjetiti da je SKH svu svoju partijsku dokumentaciju predao Hrvatskom državnom arhivu i učinio ju nedostupnom svima za sljedeća desetljeća. Međutim, oni su u partijsku arhivu uključili i svu dokumentaciju Savjeta za zaštitu ustavnog poretka (čini mi se da se to tijelo tako zvalo) te dokumentaciju raznih komiteta za ONO i DSZ (općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu). Kako su SRJ i SRH bile u vlasništvu partije, ta je dokumentacija stvarno, ali ne i formalno-pravno vlasništvo Partije. Tu su dokumentaciju učinili nedostupnom svima: i javnosti i istraživačima. Ne želeći da se doznaju nalogodavci svih komunističkih prljavština i zatiranja prava i sudbina hrvatskih ljudi! Prema tome, SKH – SDP štiti svoju prošlost od povijesnih prosudaba i istine. HDZ nema razloga ‘štititi’ Josipa Perkovića za njegova djela do 1990., HDZ može i treba ga ‘štititi’ za ono što je radio od svibnja 1990.

    Kad je riječ o zaštiti, što se tu zapravo štiti?

    Važno je napomenuti da je SKH – SDP svojim postupcima stao u zaštitu jugoslavenskih, tj. saveznih nalogodavaca u Beogradu koji su određivali politiku i mete za likvidaciju i Hrvata po svijetu. Osim toga, ne treba zaboraviti da je SDP bio na čelu koalicije i 2000. godine pa je mogao sankcionirati sve one koje je ‘štitio’ HDZ. No umjesto toga oni su se bavili zaštitom Tita, Trga žrtava fašizma, isporukom branitelja i hrvatskih generala Haagu, slanjem desetaka tisuća dokumenata Haagu kako bi optužili hrvatsko državno vodstvo te prosvjedovali zbog uhićenja Boljkovca.

    Perković je bio Vašim savjetnikom. Zbog toga neki i Vas čine odgovornim za cijeli slučaj.

    Hrvatska izvještajna služba počela se formirati početkom 1993.i u njoj nije radio nitko tko je ranije bio u jugoslavenskim ili komunističkim izvještajnim službama. A Josip Perković nije mogao biti moj savjetnik jer formacijsko mjesto savjetnika ravnatelja HIS-a u moje vrijeme nije ni postojalo.

    Kako razriješiti cijelu situaciju: dosljednom primjenom uhidbenog naloga ili …?

    Uhidbeni nalog s ograničenjem primjene, kako je izglasan, teško će se moći održati. Pogotovo jer je već došao prigovor od strane predstavnika EU. Dakle možemo očekivati osporavanja od strane službenog Bruxellesa. Ta procedura može potrajati, a time će i nevjerodostojnost Hrvatske sve više rasti. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko već je najavio da razgovora o promjeni Ustava o nezastarijevanju komunističkih zločina ne može biti dokle god je na snazi ‘lex Perković’. Bez postizanja konsenzusa vladajućih i oporbe nije razložno očekivati ni racionalno ni brzo rješenje.

    Tko bi, na kraju, mogao biti King Kong, o kojem govori premijer?

    King Kong, kojega zaziva premijer Zoran Milanović, čudovište je iz vremena komunizma, čudovište kojega se sljedbenici lijeve opcije nisu u stanju riješiti. I ne će ga se riješiti dokle se ne suoče sa svojom prošlosti i razluče što je u njoj bilo pozitivno, a što negativno, i za koje je sve zločine i nedjela komunistički sustav bio odgovoran. Nedolazak Angele Merkel u Zagreb jasna je poruka da Europa očekuje taj povijesni obračun, ne samo s nacističkim i fašističkim, nego i s komunističkim totalitarizmom. No izgleda da je lijeva opcija nespremna samu sebe pogledati u zrcalo. Iako je svima koji u njih gledaju na svakom koraku prepoznatljiv i opipljiv komunistički mentalitet koji njima vlada.

    Kada vidimo kako Miroslav Tuđman doista „brani“ Perkovića, tj. kako „inteligentno“ autor u Hrvatskom tjedniku iščitava intervju iz Hrvatskog tjednika s nestrpljenjem iščekujem njegov najavljeni slijedeći uradak najavljen pod naslovom: što povezuje Josipa Perkovića i Miroslava Tuđmana.

    Zapravo strah me je od toga teksta jer je moguće da ćemo otkriti zašto Vukušić brani one koje Miroslav Tuđman napada u svom intervjuu. Naime, očito je iz intervjua profesora Tuđmana da on smatra kako su glavni krivci u vrhu komunističke države i da oni trebaju snositi i političku i osobnu odgovornost. (To jasno ne eskulpira i počinitelje ubojstava). Međutim za buduće je generacije presudna povijesna ocjena totalitarnih režima. Hoćemo li otkriti kako Božo Vukušić ništa od toga ne može shvatiti i kako Beograd može biti sretan i zadovoljan njegovim pisanjem jer se više ne spominje da su se ključne odluke o likvidacijama donosile u Beogradu?

    Josip Pečarić/hrsvijet

    facebook komentari