Zbog čega se Matić više ne hvali “najčasnijem popisom u hrvatskoj povijesti”?

0

Što se dogodilo, odnosno što se događa s Registrom hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, kojeg je još 19. prosinca 2012. javno objavio ministar branitelja, bez branitelja, Predrag Matić? Naime, tom prigodom na svečanosti u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Matić je uz ostalo naglasio da je riječ o najčasnijem popisu u hrvatskoj povijesti te da su imena koja čine Registar u samom temelju Hrvatske. Uz to je i dodao kako njegovom objavom počinje i potraga za lažnim braniteljima! Namjera registra bila je i ta da pomogne braniteljima, ali registar se pretvorio u lakrdiju.

Kao prvo, još do danas nije objavljeno koliko je tzv. lažnih branitelja, a još manje njihova imena. Drugo, po čemu je to “najčasniji popis u hrvatskoj povijesti”, kad većina onih čija imena možemo pročitati u registru i dalje žive na margini, a veliki broj časnih branitelja, stradalnika i dragovoljaca se smrzava, ispred Matićeva ministarstva, u šatoru u Savskoj 66 u Zagrebu, gdje traže svoja prava i dostojanstvo, da prije svega zajedno sa svojim obiteljima mogu živjeti kao ljudi. Matić također još nije objavio je li se od objave ovog dokumenta broj branitelja smanjio ili povećao? Ministar branitelja, bez branitelja, rekao je da će se njegovom objavom tek vidjeti tko su oni koji su se okoristili statusom branitelja te da će takvima na vrata pokucati policija i pravosuđe. Međutim, osim još jedne lažne skrbi za hrvatske branitelje ništa se nije dogodilo. Čak se više i ne priča o Registru branitelja, kao da je u zemlju propao. Oni čija se imena nalaze u ovom “najčasnijem popisu” (osim Matića i njemu sličnih) nisu dobili ništa, čak ni, da se malo našalimo, “pohvalnicu”, dok oni čija se imena ne nalaze na ovom popisu niti ne spominju registar, niti ih je imalo sram što se njihovo ime ne nalazi tamo. Osim toga, registar je prevara već i po tome što je objavljen isključivo u elektroničkom obliku, pa nitko ne zna, niti može vidjeti, čija se sva imena nalaze u tom “slavnom” popisu. Zašto i zbog čega nije objavljen kao tiskana publikacija, tim više što je riječ o “najčasnijem popisu u hrvatskoj povijesti”?

Stoga, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) traži i zahtjeva od ministra Matića da organizira “okrugli stol” ili tribinu, ili da se napokon javno oglasi u svezi objavljivanja registra, pa da točno znamo što su dobili, a što izgubili ljudi koji se nalaze na ovom popisu, od kojeg smo svi iznimno mnogo očekivali, a koji se, na žalost, na kraju pretvorio u obični “fijasko”.

Zanimalo bi nas samo jedno ime iz ovog registra kojem je u bilo čemu pomoglo što se našlo u “najčasnijem popisu”? Branitelji i dalje moraju obilaziti brojne šaltere, dokazivati da su bili u ratu i tome slično, tako da ovaj Matićev projekt uistinu ne služi “ničemu”, osim srpskim i inim agresorima te domaćim izdajicama da znaju tko se protiv njih borio, pa da im na račun toga još više otežaju život.

Prigodom objavljivanja registra bilo je riječi, zar ne Matiću, da će se objaviti i registar imena agresora i okupatora, pa i tajkuna, izdajica i dezertera. Ništa se od toga nije ostvarilo.

Dobili smo jedino, kao što smo rekli, “najčasniji popis u hrvatskoj povijesti”, a u njemu je najviše onih koji traže svoja prava i dostojanstvo pred Matićevom rezidencijom – nezadovoljni i Matićem i registrom!

Stoga se pitamo, zbog čega je toliko branitelja i stradalnika i dalje nezadovoljno, kad su njihova imena napisana “zlatnim” slovima u “hrvatskoj Bibliji”, odnosno Registru hrvatskih branitelja?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (HBDR91.)

Kamenjar.com

[ad id=”40551″]

facebook komentari